Evo i mene frizak iz Londona.
Kao prvo Cernicka, tebi i Livadicu, kao i Lani, Sasi i Dasi veliko, veliko, ogromno FALA na svemu, onako kako ste mene docekali i primili u vasu kucu, ne bi ni engleska kraljica mogla naci manu. Bilo mi je, malo je reci, prekrasno, osjecao sam se ne kao gost, nego kao da istinski pripadam vasoj porodici. Ne mogu izdvojiti sta mi je bilo ljepse, ili onaj dan s Livadicem u Londonu, kad sam za relativno kratko vrijeme mnogo toga vidio, setnja Londonom, Trafalgar Squer, Piccadilly, pa brodom po Temzi, ili dan sa Saletom u Windsoru, pa onda klopa kod vas, riba, pa rostilj, pljeskavica, kobasice, kajmak, a tek kakvu je supu Livadic skuho, mrtva bi je usta jela, a tek loza, domaca, dobra ko grom, pa vino, pa...... A Lani fala za DVD sa feste, nisam ga jos stigo pogledat. Fala i Sasi(ili Dasi, stalno ih brkam) za gitaru i technic support.
A sto se tice same feste za djecu, to mi je bila jedna od najljepsih festi u zivotu na kojoj sam svirao i bez da iko zamjeri, mislim da svako iz Londona ko iz bilo kojih razloga nije mogao doci moze istinski zaliti, propustio je nesto prekrasno. Meni je bilo drago i cast da ste me pozvali da ucestvujem u tako necem humanom i lijepom. Naravno radujem se sljedecoj festi i rado dolazim. Jedino sto mi je zao, sto nisam bas previse cevapa okusio, dobro, sam sam kriv jer nisam bio dovoljno brz. Kako bi bili gotovi tako bi i planuli, a cuo sam da se napravilo, i smazalo, 1080 komada. O ostalom (raznjici, pite, ustipci, janjetina, jalan dolma, razne salate, tulumbe, ostali slatkisi) da ne govorim, evo ogladnih opet. Kuharima Sisiju i Semi posebne cestitke, a pokoju su i zapjevali sa mnom (i ne samo oni) kroz dim rostilja. I da ne zaboravim prebranac, e Cernicka jesi ga majstorski napravila.
A na festi majstori svog posla Sandi i Miso maestralno su odradili svoj dio, steta sto nisu mogli duze ostati. A Shomi me je par puta doveo do suza (od smijeha) kako samo on to zna. Kaze "ko nije bar jednom bio u Londonu, taj nikad nije bio u Londonu". Pa onda dvije simpaticne crnkinje plesu, a on kaze "znam ja ove dvije iz Mostara, sa Rudnika", ma bilo je jos provala, da vas ne dusim. Tu je bio i fantasticni gitarista iz Tuzle Emir Hot, koji je sa par virtuoznih gitarskih stvari odusevio raju. Pa onda simpaticni domaci DJ, na zalost zaboravih kako se zove, odabirom dobrih stvari, mamio je raju na ples.
Drago mi je i da sam "upoznao" puno "nove" fine mostarske raje, posebno se zahvaljujem Milanu na fantasticnoj vokalnoj podrsci tokom cijele veceri, a Milan je i odlican plesac. Milane majstore.
Fala i Vidi koja se ponudila da mi bude guide kroz London, na zalost nismo stigli, vrijeme je protutnjilo. Drugi cemo put.
Desio se i jedan "incident", neko je pitao moze li jedna dalmatinska, kazem ja moze i iz ciste zajebancije, bez zlih misli otpjevam "Moj ochka ma konjichka dva", kad se jedan zaleti (pri kafi) pa se zadera, "nije to dalmatinska". Onda sam mu stvarno zapjevao "Klakara", on se smiri zadovoljan, a nakon pjesme ga upitah odakle je, kaze iz Dubrovnika. Kazem mu ja, "pa nisi ti Dalmatinac, sta se bunis, vi ste vazda bili zasebna republika".
Sve u svemu cetri nezaboravna dana (i noci) u Londonu.
Cernicka, tebi, tvojoj familiji, fala na pozivu, a i svoj raji koja su na bilo koji nacin pomogla u organizaciji ove feste za "Our kids" sve cestitke, i Boga mi, eto mene (nas) opet u novembru.
Pozdrav svima.
P.S. Bas me nesto spucala nostalgija za Austrijom
______________________________________________________________________
|