90 GODINA VELEŽA
Oprosti im, Starèe...
U gradu na Neretvi jedan Starac danas slavi roðendan, devedeseti… Zanimaju se danas zato za njega mnogi, èestitaju mu, slave s njim… Zapravo, zanimljiv je taj Starac oduvijek bio Mostarcima. Neizmjerno ga vole, zbog onoga što on jeste – simbol grada u kome žive ili su živjeli. Ali, Starac danas, na svoj roðendan, ipak djeluje tužno, s nekom sjetom u oèima…
Svjestan je on ljubavi svoje raje, i tužan upravo zbog toga – što 90. roðendan slavi skromno, samo uz èestitke…
Nije njegova krivica što je danas u Mostaru obièan dan, radni, pomalo sparan. Ipak je to Starac, kome treba pomoæ, koji ne može sam mnogo uèiniti. Trebali su se za proslavu njegovog roðendana pobrinuti ljudi kojima je povjeren – koji danas odluèuju u njegovo, a èini se i ime svih njegovih Roðenih.
Sveèana akademija, arhivska izložba, koncert, projekcije dokumentaraca (a bilo ih je o Starcu s Neretve mnogo) ili, ne daj Bože, revijalna utakmica s nekim velikanom iz svijeta fudbala – samo su neke od moguænosti koje su se Starcu mogle pokloniti za 90. roðendan. Ali nisu.
Zašto nisu - ne znamo. Znamo da za takvo nešto opravdanja nema.
Prièaju veæ nekoliko godina ljudi koji o Starcu brinu o njegovoj stabilizaciji. Žele ga, kao, održati u životu. No, do danas je sve ostalo na prièi – i zato je Starac 90. roðendan doèekao bez ikakve titule, bez izleta u, recimo, Evropu…
Nema izgovora za ono što mu èine. Ne više. Prošlo je vrijeme kada je to što je Starac u ratu protjeran sa svog ognjišta bio razlog njegove nemoæi, prošlo je vrijeme kada se za pomoæ Starcu nije imalo novca… Uostalom, to što je Starac i preživio posljednjih dvadeset godina, zasluga je njegove raje. Raje s tribina, i raje koja s tribina nikad nije ni otišla. Od Zalika do Tekije, od Avenije do Panjevine, od Amerike i Kanade do Australije, od vrha Skandinavije do rta Dobre Nade…
Ne žali se raja zbog toga. Oni æe nastaviti sa svojim Starcem, kakav god njegov put bio. Nastavit æe obilaziti sela i zaseoke po BiH, nastavit æe kupovati autobuse, nastavit æe jer ga vole… I jer prestati neæe nikada…
A onima koji o Starcu danas brinu neka je na èast, na obraz. Oprosti im, Jole… Oprosti im, Sule… Oprosti im, Starèe… Ne znaju šta rade…
Adla Dizdar
utorak, 26.06.2012
|
