pilence
ne more meda
Poruka: 36
Location: Kukavicije gnezdo
|
|
|
01-28-2004 14:26 |
|
La mirage
bice nesto od mene
Poruka: 406
Location: N
|
|
svasta nesto spominjete a niko se ne sjeti za ljetnih veceri zrikavaca .
sjedis negdje u tisini a mjesec skoro rukom da mozes dohvatiti a zrikavci vezu li svoju pjesmu , vezu...
ljetos kad bijasmo dole mojoj djeci zasmetali zrikavci , cak su ih po malo i plasili a meni u dusi tesko.
------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
skupljala sam sa njima i salvete u jednu veliku kutiju , po mom nagovoru.
pa gledam ja one salvete i za momenat sam bila 7-godisnaj djevojcica a one me blijedo gledaju i ne kuze zasto mami te salvete toliko znace...
Kad spomenu zrikavce, ni ovdje kod mene ih nema, ali sam zato prije par godina u Francuskoj kupio jednu kutijicu, a u njoj 2 zrikavca, rade na solarnu energiju (jes' da su oni aktivni po mraku, ali ipak...). Kutijicu je dobio moj tata, i obeselio se pravo.
Bio je i cvrcak, zao mi poslije sto i to nisam uzeo...
Ja se sjetih trokolice i spustanja niz studenski. Ovdje bi dijete trebalo traziti dozvolu, i mozda cak registrovati troku. Stvarno nigdje nema rahatluka sto je u nas bilo
Kad smo dosli ovamo, cuo sam da "ovdje sunce sija bez toplote, cvijece cvjeta bez mirisa", i tako jos nekih stvari koje su nama bile normalne, a ovdje nema.
___________________________________________________________________ If God made anything better than a girl, He sure kept it to himself. —Nelson Algren, A Walk on the Wild Side
|
|
04-05-2004 08:48 |
|
zvechka
samo sto nisam
Poruka: 1374
Location: Somewhere nice
|
|
Ispod prozora mirise bagrem, a na dvoristu veeeeliki platani , eh
Najsladje je bilo otic ujutro u prodavnicu pa kupit vrucu strucu i sjesti sa
sestrom u hladovinu ispod velikih platana, namazat nesto na snitu,
a ono se sve upije, mmm
Prijateljica smo imale koliko smo htjele i sekanja sa lutkama i krpicama. Mama
bi nam dala ostatke od materijala i onda smo same sivale odjecu za te nase
dame, mame i djecu. Kuhale "ruckove" u serpicama, iz ruzinih latica i raznih listica.
Skupljale salvete i obavezno mijenjale duplikate.
Kad smo malo porasle onda je doslo na red skupljanje kasno popodne i igranje
raznih limuna i naranadza, sta da radi ova stvar, izmedju dvije vatre, ledenih cica.....
Kad bi doslo vrijeme koscela ili murvi pentrale smo se gore i uzivale.
A danasnja djeca se uopste ne znaju igrati. Sve modernizovano, imaju od tv,
videa, dvd, kompjutera, muzickih uredjaja i zatvore se u stanove, pa pocnu
fiskulturu sa daljinskim upravljacima.
|
|
04-05-2004 10:21 |
|
Sandy
moforaja
Poruka: 3842
Location: kod Hita...
|
|
|
04-05-2004 10:31 |
|
daors
brato
Poruka: 817
Location: Mostar
|
|
Maggie za temu
Ja sam djetinjsvo provodio u 3 mjesta, sto i nije bas lijepo za djecu toga uzrasta. Zbog prekida prijatelja i teskoca oko stvaranja novih poznanstava. Zadnju godinu, sticajem nekog posla, sam imao priliku da ponovo obidjem sva ta mjesta. Neka i poslije 30-tak godina. To je poseban dozivljaj, kad vam se pocne vrtiti neki film ili neka prekinuta prica. Susretao sam stare prijetelje i obnavljali sjecanja. Svi su se sa cudjenjem pitali kako se sjecam nekih detalja koje su oni zaboravljali, nekih djecijih gluposti, likova i bezbroj dozivljaja.
Evo samo jedan detalj.
Rodjen sam u Prijedoru i dio djetinjstva negdje od 5-7 godine sam provreo u jednom prekrasnom krajiskom mjestu, Sanica. Od tada nikada nisam bio vise tu. Jesenas, vracajuci se iz Banja Luke, namjerno sam skrenuo s puta, nekako u zadnjem trenutku. Hodajuci po tome mjestu susretnem starinu koji je, dokon, setuckao ulicom i rezvezemo pricu. Ja ga pitam za ovoga, za onoga, iako znam o ljudima samo iz prica, i uspomena mojih roditelja. I ja ti, kroz pricu, saznam i kako se starina zove. Bijase to dobar prijatelj moga oca, kojeg pamtim po tome sto je imao konje i beskranu zaljubljenost u tu prekrasnu i plemenitu zivotinju. Opste je poznata strast krajisnika prema konjima. Imao je prekrasan par punokrvnih vranaca i jednog djogata. Pitao sam ga o tim konjima.
Razvezli mi pricu. Do u detalje sam mu opisivao konje, kocije koje je imao, kucu, neke njive gdje je bio neki improvizovani hipodrom i trkaliste. Gleda mene starina, onako smireno, pustio me da odmotajem sjecanja i upita me:"A, ciji ono ti bijase?". Kada sam mu rekao gleda on mene i sjeti se da sam zadnji put tu bio kad sam imao 7 godina. I onda sa nevjericom gleda u mene i pita me kako se, poslije toliko godina, sjecam svih tih detalja. Nisam znao odgovor. Poslije smo otisli do njegove kuce. Pregledao sam kucu gdje smo zivjeli i sve to sto sam mu opisivao. Uz put mi je starina ispricao jedan detalj, koji nisam znao. Jedan od onih vranaca je bio pastuh, bijesan, nepovjerljiv i tabijasus. Malo je bilo ljudi u cijoj blizini je bio miran. Deda se sjecao da sam mu ja prisao bez imalo straha, vjerovatno opcinjen ljepotom zivotinje i djecijom znatizeljom. Ja sam bio jedan od troje cetvero ljudi koji su smjeli sebi dozvoliti da se tako njemu priblizi i koje je vranac slusao. Ja sam ga znao i sam uzjahati, ne znajuci da je tako bijesan, a on je bio miran i dozvoljavao mi da ga jasem.
Dok sam, u povratku, vozio ka Mostaru razmisljao sam o tome kako je neobicno da se tolike godine pamte neke slike koje su stvorene u ranom djetinjstvu, dok se neke stavri od prije par mjeseci i ne sjecam, uopste. A kamo li da pamtim toliko detalja. Mislim da je djetinjstvo najintezivnije i najsadrzajnije zivotno doba.
Iz jednog drugog mjesta sam se sjecao mirisa kifli, u neko zimsko jutro u jednoj pekari pored skole, u koju smo redovno svracali.
Valjda su se tu stvarale kasnije poguzijske sklonosti i apetiti.
___________________________________________________________________ Budi na kojoj si
broj ispravljanja poruke: 1, zadnji put od strane daors dana 04-05-2004 u 19:08.
|
|
04-05-2004 19:05 |
|
VraGicA
trudim se
Poruka: 193
Location: Rujiste, odma ispod doma desno
|
|
Hodala po Neretvi od Carinskog preko Ploce do Titovog mosta-taj bio puta bio nazvan preko vode do slobode.Sad se ispod vrtica u Santicevoj ne moze ni primaknut nit se moze sic do obale, sve potrpano, nidje ni jedne koscele ozada, po kojim sam se pentrala.Ovde nidje koscele, nece mi djete ni znat sta je to ako ga ne naucim(neam jos djece al eto kontam unaprijed )
Krali kajsije kod Avdica, najdraze su mi bile njegove ukusne nekakve , bolje nego one sto bi mi mama kupila na tepi
Na Rujistu , na Osljaku fatala punoglavce iz razonode, znala svaki kamen po njemu; hvatala skakavce stavljala ih u bocu od Kole , pa zatrpavala ih u zemlju (kasnije otkopavala) da vidim kolko dugo mogu zivit bez vazduha
Skidali ( malokalibarkom ) puhove na domu, ponekad hvatala zmije
Iz skole bi direktno navukla rojsle i sa prijateljicom tutnjala po citavom gradu
Cjelo djetinjstvo provela u Santicevoj sa mojom rahmetli babom i na Rujistu, sve mi je urezano u savijest, najbolje godine mog zivota koje nikad necu zaboravit a koje sigurno moja djeca nece moci ni da zamisle a kamoli da prozive nesto tako
___________________________________________________________________ ~102~~102~
|
|
04-07-2004 22:37 |
|
Plastic
moforaja
Poruka: 2533
Location: space
|
|
Bunur, Mazoljice, Brankovac, Fortica, Stolac (brdo) kad sam skontam gdje smo sve bili i sta smo radili, pa nikada nikom nista, sem par razbijenih glava od puskeranja sa drugim mahalama....Ja se ne sjecam da sam imo pravu igracku, vec bi ufatio gundelja i zavezao mu nogo koncem i pusti ga da leti, pa tako po citav dan....... ,luk i strele od rusevine...i naravno skateboard od pozamljenih rolsula od prve komsinice...Dijana, hvala ti
broj ispravljanja poruke: 1, zadnji put od strane Plastic dana 04-23-2004 u 12:36.
|
|
04-23-2004 11:50 |
|
Maggie
moforaja
Poruka: 2736
Location: daleko
pokretac teme
|
|
Ja se sjecam jedno ljeto, mozda mi bilo 8-9 godina i bila kod bake i trazila od dede za sladoled. I kaze dedo:"Lana (vazda me zvao tako, a nidje veze sa imenom, inace ima imena za svu celjad , moja mama je Seka, sestra je Ranka, ja sam Lana, sesetrina mala je Javorka, a moj mali je Sinisha ), eno sam dole kod vas pilo drva i nisam mogao donijeti kozu (znate sta je koza?). Ako mi kazes doneses kozu, dacu ti za sladoled."
Otisla ja kuci, zametla se kozom. Vani zega, 305 stepeni, a koza veca od mene. I malo po malo dovucem ja to kod bake i pozvonim. Kad me je baba vidila, umal' dedu nije ubila.
Sta poguzija nece uradit za sladoled
___________________________________________________________________
|
|
12-17-2004 17:02 |
|
|
|
|
|