ZAVNOBiH, ta duga skraæenica iz povijesnih i školskih knjiga opet je u modi. Nekako s dolaskom hladnih dana, jesenskih kiša i kad opadne lišæe poèinje mala politièko – nacionalna igrarija u ovoj maloj, jadnoj državici u sred Balkana.
Politièari se za ovaj dan posebno pripreme, jer ovo je jedan „od onih dana“ kada se raja lakše popali, kada se ovce lakše zbiju u torove. Ustvari, nema ljepšeg dana za politièare od ovog blagdana. Ovakav dan im doðe kao lopta na penal. I to Cristianu Ronaldu, a ne nekom levatu koji æe opucati preko gola u publiku.
Piše: Marin Buljan
Pogledajmo prvo konture na sceni i njihove stavove. U Federaciji je dan ZAVNOBiH-a i službeni praznik. U RS-u baš i ne. Tjera se inat jednih drugima preko ZAVNOBiH-a.
U Federaciji ga jedni preko mjere obožavaju, a drugi kao ne obožavaju. Bošnjaèki ga se politièari hvataju kao pijani plota, a hrvatski se politièari trude dokazati da ga kolektivno ne simpatiziraju, ali danas isto neæe biti na poslu. Srbi se pokušavaju kolektivno ponašati kao da ga nema. RS danas radi, Hrvati tako – tako, a Bošnjaci u veæini nikako na današnji dan.
Je li itko zapravo proèitao dokument iz Mrkonjiæa?
I pritom i jedni i drugi i treæi potpuno zaobilaze pravu vrijednost ZAVNOBiH-a. Bošnjaèki æe politièar danas uzdizati u nebo Bosnu i Hercegovinu, suverenu i nedjeljivu. Spominjat æe se više zadnji rat, nego onaj u kojem je ZAVNOBiH nastao. Izvodit æe se velika predstava antifašizma, u kojem æe se, u inat susjedima, isticati da jedino Bošnjak danas živi u duhu ZAVNOBiH-a.
Još jednom æe se uzeti u usta fašisti iz RS-a i fašisti s hrvatskim predznakom, a zaboravit æe se da je upravo ZAVNOBiH svojim zakljuècima stao za vrat svakoj bošnjaèkoj hegemoniji u BiH, jer još 1943. u Mrkonjiæ gradu ljudi zapisaše da je „BiH zemlja, koja nije ni srpska, ni hrvatska ni muslimanska, nego i srpska i muslimanska i hrvatska“.
Dragi moj bošnjaèki prijatelju, tko si da si, ako veæ slaviš ZAVNOBiH, onda lijepo reci da neæeš tokom godine svakome tko kaže da je Hrvat, a ne po tvojoj – bosanski katolik, prišarafiti etiketu fašista i nacionalista. I obeæaj da æeš malo razmisliti kada kažeš da je ovo „naša nacionalna zemlja, jer i druga dva naroda imaju svoje nacionalne države“ i da æeš dva put, pa i tri puta prokontati prije no što kažeš „da æe, akobogda, uskoro u BiH važiti pravo jedan èovjek – jedan glas“.
Proèitaj zakljuèke ZAVNOBiH-a i bit æe ti jasno da u paklu ratne 1943. kada Bosna i Hercegovina nije izgledala nimalo bolje nego 1993., nego je gorilo kao u paklu, pametne glave shvatiše da ova zemlja može biti samo ako je svaèija, a ne samo jednog naroda.
Ali, ne, ZAVNOBiH æe danas bošnjaèki politièari, hodže i turski veleposlanici uzeti paušalno, tumaèit æe tek ono što njima treba iz ZAVNOBiH-a, uživati u èinjenici da su im politièari iz druga dva naroda olako prepustila monopol nad tim praznikom i, kao što rekoh, napinjati se da pokažu antifašizam. U inat drugima.
Hrvatski politièari ignoriraju današnji dan, ali iako praznik u duši ne priznaju, oni æe licemjerno pritom iskoristiti neradni dan (kao da ionako rade, ali 'ajde..) Možda æe negdje mastiti brk na svinjokolji, možda æe otiæi na ladanje u vikendicu, ali su prije odlaska poruèili da oni taj dan – ne slave. A puna im usta jednakopravnosti, svaki dan iznova nas ubijaju u pojam ugroženošæu, a u isto vrijeme, pored živog slova ZAVNOBiH-a, traže ravnopravnost u nekakvim maglovitim zahtjevima za treæim entitetom i ustavnim promjenama, koje, oèito, neæe dobiti.
Furaju se na one druge tekovine iz Drugog rata, one koje su u Europi zauvijek zakljuèane 1945. godine i sami sebi èine medvjeðu uslugu. A da su imalo pronicljivi, kakvi veæ nisu, samo jednu reèenicu iz ZAVNOBiH-a ponavljali bi svaki dan kao mantru i nabijali je svim onima koji su za minorizaciju Hrvata direktno na nos. Kaže ZAVNOBiH: „BiH je zbratimljena zajednica u kojoj æe biti osigurana puna ravnopravnost svih Srba, Muslimana i Hrvata.“
Nema manjine, nema preglasavanja
Dragi moji Hrvati, ZAVNOBiH nije komunistièka podvala, kako bi neki voljeli reæi, nego jedan povijesni dokument koji nam osigurava opstojnost i ravnopravnost puno više nego isprazna prièa politièkih diletanata i dokument koji je u ovom trenutku konopac spasa za svaku hrvatsku inicijativu u BiH. Baš kako je moderna hrvatska nastala na temeljima ZAVNOH-a, te kao takva pronašla skori put u europsku zajednicu naroda, tako se i u bilo kojem pokušaju poštenih ustavnih promjena u BiH treba pozivati na ZAVNOBiH, jer ZAVNOBiH, iako u osnovi partizanski „dernek“, nije smatrao Hrvate apriori ustašama i „Ne Hrvatima, nego bosanskim katolicima“, ZAVNOBiH je Hrvate bespogovorno zacementirao jednim od tri naroda u BiH, ravnopravnim i konstitutivnim, bez obzira na brojnost i moæ u nekom buduæem trenutku, i na tom temelju valja raditi svaki novi Ustav BiH.
Ako politièari s hrvatskim predznakom danas ignoriraju ZAVNOBiH i ako su veæ olako dopustili Bošnjacima da monopoliziraju taj praznik, mogli bi zaboraviti i na ono što piše u tom dokumentu, pa opet kratkovidno i autsajderski potpisati neki novi Ustav, neki novi Washingtonski ili Daytonski sporazum – i opet us*ati motku. ZAVNOBiH je, vjerovali vi to ili ne, dokumentirani garant opstanka Hrvata u BiH. I bilo bi lijepo od nas da ga slavimo. Ne treba pretjerivati i biti glasan, ali barem manje licemjernosti ne bi bilo na odmet.
I u Republici Srpskoj bi mogli razmisliti o današnjem danu. Nisu valjda dr. Vojislav Kecmanoviæ, prvi èovjek skupa u Mrkonjiæ Gradu ili sarajevski pravoslavni sveæenik Krstan Bijeljac, samo jedan od gomile srpskih vijeænika ZAVNOBiH-a bili baš tolike neuke i nepismene budale pa da su tog 25.11. 1943. u Mrkonjiæ gradu zasnivali neèiju tuðu državu? Ljudima je bilo dosta krvi i suza, koljaèa, žderaèa, palikuæa, masovnih ubojica i silovatelja, klasnih razlika i ratnih profitera - bilo im je dosta ubojstava u ime nacije i vjere – i, oprostite na digresiji, došli su u Mrkonjiæ Gradu sanjati neku drukèiju zemlju, u kojoj smo svi isti, a opet svi svoji, sa svojim crkvama i džamijama, svojim nacionalnim pripadnostima i svojim Ja. Znali su da nikakva druga BiH nije moguæa nego baš takva. I bili u pravu, do dana današnjeg!
Živ je, umro nije
ZAVNOBiH nije mogao biti savršen, u poraæu je pokleknuo pred osvetom, pred partijskom iskljuèivošæu, zamaglila se èesto njegova humana ideja, ali ona kao takva ostaje. Èak i nakon zadnjeg krvavog, beskompromisnog i prljavog rata u kojem je zakucan èavao u sred èela ZAVNOBiH-a on je živ.
Ali ne živi tek u prigodnim prazniènim sijelima jednog dijela politièke i vjerske elite, nego u narodu koji još uvijek kaže dobar dan jedan drugome, bez obzira na naciju i vjeru, koji se druži i trguje, bez obzira na naciju i vjeru, koji spaja kraj s krajem i koji je u istom loncu, bez obzira na naciju i vjeru. Koji se, vjerovali vi meni ili ne, još zaljubljuje i skupa èasti, bez obzira na naciju i vjeru.
Ali, vjerovali ili ne, ZAVNOBiH živi i meðu onima koji združeno švercaju i dilaju, bez obzira na vjeru i naciju.
Vjerovali ili ne èak i ovo…ZAVNOBiH živi i meðu onima koji dijele vlast i uživaju u podijeli naše love, našim svaðama i nacionalnoj netrpeljivosti. Njima je svaki dan praznik, njima je jednako dobro, bez obzira na naciju i vjeru
ovaj momak, inace, pise odlicne tekstove 
___________________________________________________________________
|
...ma ko god slavi nek mu je sretno 
