Mom ocu 
Bio si obican covjek. Nisi imao puno skole ali si diplomirao na "fakultetu" gdje su mnogi, drugi pali ... zivot.
Zivot ti je bio najbolja skola ... uvijek si govorio.
Pricao si mi kako si ucio zanat u Dugalica pekari, pricao si mi o onom hljebu sto si ga znao po dva dana cuvati pa ga onda kuci odnijeti, da familja moze jesti ... nije se imalo.
I o onom neninom (rahmet joj dusi) zlatnom, vjencanom prstenu koji je prodala da bi se kupila vreca psenice ... i to si mi pricao.
Da zapamtim. Da naucim.
Pricao si mi, stari, kako si tragao za boljim sutra ... da nama bude bolje.
Sva tvoja neka lutanja, trbuhom za kruhom ....
Vodio si me na utakmice Veleza, Lokomotive, vodio si me i u lov, ... svuda si me vodio.
Koliko sam veceri zaspao na onom starom kaucu cekajuci tebe sa posla, u onoj nasoj staroj kuci ...
Osjecao sam se nekako sigurnim pored tebe, pa i onda kad si bio ljut i strog, osjecao sam neku toplinu ... kasnije sam shvatio da si nas i ruzio i kaznjavao zato sto si nas volio ...
Kako si sretan bio kad se Alen rodio ... poslije Lejla i Ajla ... znam da si uzivao u svakom momentu sa njima, vracali su ti sa ljubavlju ... znam da ti je i posljednja zelja bila da Alena jos jednom vidis ... nije ti se ostvarila ... Stari, ne brini, dobar je ucenik, radi i uci ... borac je !!! Obecao mi je da ce doci u Mostar....
Oce moj, nedostajes mi .... nedostaje mi tvoja blizina, tvoj osmijeh, ona dva divna plava oka, tvoje rijeci, nedostaje mi ona tvoja ocinska ljubav, nedostaje mi ono tvoje svakodnevno javljanje na telefon .... ono ocinsko, ono samo tvoje: Sine .... 
Stari nedostajes mi volim te !!!!
25 maj 1936 - 30 april 2007
Cesto ovo procitam.. 
koliko je ljubavi u ovom pismu.
___________________________________________________________________
Nije znanje Znanje znati....vec je znanje Znanje dati...
|
