Prvaci BiH u seniorskom natjecanju 1976
Zadnja izmjena: 1.1.2008. Nakon dva velika rezultata u 1976. godini, trijumfa juniora KK Lokomotiva i gimnazijalaca, trener Zvonimir Buntiæ-Ðonta krenuo je u slaganje ekipe koja æe u nastupajuæoj ljetnoj 1976. godini postati prvak Bosne i Hercegovine. Iako KK Lokomotiva po procjenama struènjaka i novinara, nije imala nikakve šanse da ostvari plasman u Drugu ligu ex-Jugoslavije, trener, igraèi i uprava kluba nisu mislili tako. Što je šesdesetih godina za KK Lokomotiva znaèio Nazif Taslaman-Æik, to je sedamdesetih godina predstavljao Jure Tomiæ, èovjek koga su igraèi zvali «tatica Jure», jednostavan èovjek koji se brinuo za sve i koji je bio nezaobilazna, voljena figura u klubu. Sa podsmjehom je doèekan sastav za tu sezonu, koji je smatran za nezreo i nekvalitetan. Buntiæ je bio trener, igraè, te kapetan ekipe, imao je 28 godina, Željko Budimir je imao 24 godine, te æe na kraju lige, kada se osvoji prvo mjesto biti oznaèen za najboljeg strijelca i igraèa u toj sezoni. Tomislav Bubalo, Veselin Aleksiæ, Ante Falak su imali po 20 godina, Adnan Sarajlija i Joško Periæ su imali po 19 godina, Veselko Džonlez i Ljubiša Trapariæ po 18, Darko Èokorilo je imao 17 godina, a najmlaði Miro Miliæeviæ je imao 16. godina u prigodi osvajanja prvenstva Bosne i Hercegovine. Dakle, do tog najveæeg rezultata u povijesti kluba, prvog mjesta i izravnog plasmana u Drugu ligu ex-Jugoslavije došao je sastav èiji je zbroj godina bio niti 20 godina u prosjeku, preciznije, bio je 19,9… Da èovjek ne povjeruje.
Povratnici iz KK Crvena zvezda, Aleksiæ i Omanoviæ
Od prije je poznato da je Teofik Bajgoriæ-Tofa, kao skaut KK Crvena Zvezda odveo neke igraèe u Beograd, meðu prvima Zlatka Omanoviæ (208) i Veselina Aleksiæ (200). Meðutim, iako su ova dvojica prošla èuvenu školu košarke KK Crvena zvezda, koju je vodio trener Kubat, vratili su se u Mostar iz razlièitih razloga. Zatko Omanoviæ je imao teške operacije ligamenata, pa su mu èak predviðali kraj sportske karijere, te se vratio dvije godine nakon Aleksiæa, odnosno nakon što je KK Lokomotiva bez Omanoviæa izborila plasman u Drugu ligu ex-Jugoslavije. Aleksiæ se vratio jer je u Beogradu oznaèen kao neozbiljan i nepouzdan igraè, bez obzira na igraèku kvalitetu.
Povratnik, Vesko Aleksiæ-Munja, bio je nazvan Munja jer je brzo «ispaljivao» svaku dobivenu loptu. Trener Buntiæ je to riješio tako što je Aleksiæa držao bliže košu, kad je bio u igri, te što je s njim kroz razgovore postigao dogovor, da æe primati stipendiju kao igraèi prve kategorije, samo ako bude igrao kolektivno, te bez obzira na broj postignutih koševa na kraju utakmice, odnosno da igra bez brzog «ispaljivanja». Sve je to urodilo plodom, i ovaj igraè je imao veliku ulogu u osvajanju naslova prvaka. Veselin Aleksiæ ulazi u povijest mostarske košarke kao igraè koji je postigao pobjedonosni koš u posljednjoj utakmici sezone u gostima, te je to znaèilo i osvajanje naslova prvaka i 11.-tu uzastopnu pobjedu u drugom dijelu prvenstva.
Tomislav Bubalo, vertikalna skoènost 90 cm
U pozadini: Falak(7), Miliæeviæ(8), Sarajlija(4) i Buntiæ(9)
Posebno poglavlje ove ekipe je bio Tomislav Bubalo-Tomo, uz Željka Budimira, bio je na kraju sezone najbolji igraè kluba. Tomo je bilo povratnik iz KK Bosna, vratio se 1976. godine po istom principu, po kome se vratio Željko Budimir iz Jugoplastike, povratak u matièni klub. Bubalo je bio jedan od igraèa KK Lokomotiva, kojima je uèinjena velika nepravda. Bio je èlan mlade reprezentacije Jugoslavije, najbolji prijatelj sa Ratkom Radovanoviæ i Androm Knego. Upravo je na jednim od priprema te reprezentacije izmjerena Tomina fantastièna vertikalna skoènost od 90 cm iz mjesta. On je bio igraè buduænosti, no nosio je frustracije zbog nepravdi koje su mu nanesene, ali imao je nizak prag samodominacije, vjerojatno uvjetovan neskladom izmeðu dobrog kuænog odgoja i privilegija koje imaju pojedinci zbog svog položaja ili materijalnog bogatstva. Upravo kada se pravila velika Bosna, umjesto Tome, koji nije imao nièiju potporu, upali su na njegovo mjesto, košarkaški idioti, koji su imali bogate i moæne roditelje, a nisu imali talent, te im je skoènost bila kao u invalida. No, oni æe se sami prepoznati, sreæa za KK Lokomotiva, da se Bubalo vratio. Te 1976. kada su Lokosi bili prvaci Bosne i Hercegovine i iduæe 1976/77. u Drugoj ligi, su bile njegove životne sezone. Bio je drugi strijelac kluba iza Budimira, a èesto je na utakmici imao i po 15 skokova, što je tada bilo manje vrednovano nego danas, ali po klub, bilo je nevjerojatno korisno. Sve kasnije sezone, su bile slabije, Lokomotiva je igrala nižerazredna natjecanja 80-tih godina, pa se i Tomo bio uklopio u treninge kvazi-trenera koji nisu imali nikakav podražaj, te je i poprimio navike nerada. Uz Dražena Dalipagiæ, Željka Budimir, Brunu Soèe, Dragišu Vuèiniæ, te u prvim godinama kluba Slobodana Dabiæ, Tomo spada meðu 5-6 najboljih igraèa KK Lokomotiva minulih 45 godina, postojanja kluba, a i pripadao je generaciji koja je napravila veliki natjecateljski uspjeh, osvajanjem titule prvaka u Prvoj ligi Bosne i Hercegovine.
Pretposljednja utakmica prvenstva protiv višegradske Varde
Pretposljednja utakmica, Protiv KK Varda iz Višegrada, kapetan i trener Buntiæ, razmjenjuje poklone, do njega Budimir i Periæ, u sredini Džonlez i Aleksiæ, krajnje desno Miliæeviæ i Èokorilo, a krajnje lijevo na klupi, fizioterapeut Emir Krpo.
Natjecanje u Prvoj ligi Bosne i Hercegovine je doèekano od strane neprijatelja kluba sa ruganjem, uknjižen je prvi domaæi poraz, pa se pripremala smjena trenera Buntiæa, i klub je ostao skoro bez ikakvih sredstava. Uz igraèe i trenera bila je samo vjerna publika i tajnik, Jure Tomiæ. Lokomotiva se našla u teškoj situaciji, skoro juniorski sastav se morao boriti sa svim nedaæama i neprijateljima kluba. Ostala je nemoguæa misija: Lokosi su morali u drugom dijelu prvenstva pobijediti u svih 11 utakmica ako su željeli biti prvaci Bosne i Hercegovine, te se izravno plasirati u Drugu ligu ex-Jugoslavije. I, dogodilo se èudo, pobijedili su u svih 11 utakmica što je bilo do tada ne zabilježeno. Trener Buntiæ je obièno poèinjao sa petorkom: Džonlez, Sarajlija, Bubalo, Budimir i Aleksiæ. Buntiæ igraè je igrao kada bi de-facto juniori, Sarajlija i Džonlez imali velika optereæenja, zbog neiskustva, ali su bili maksimalno forsirani. Zanimljiv je naèin voðenja utakmice trenera Buntiæa, nikada nije išao da nokautira protivnika, te nije htio držati uvijek najbolje, nego je prigodu davao svima, da stjeèu iskustvo. Iz tog vremena vrlo je znaèajno napomenuti, da je Veselko Džonlez postavljen da igra playmakera, iako visok 195 cm, te je bio prirodni bek-šuter. No, odluka trenera Buntiæa je bila smiona, ali nevjerojatno ispravna, Džonlez je igrajuæi «jedinicu» u potpunosti sazrio kao igraè, te je u godinama koje je proveo u Zvezdi i Vojvodini, mogao uspješno igrati na obje pozicije.
KK Lokomotiva Mostar - Prvaci BiH 1976. godine, ekipa za povijest mostarske košarke
Trener, igraè i kapetan Buntiæ, Bubalo, Aleksiæ, Falak, Budimir, Periæ Džonlez, Miliæeviæ, Èokorilo, Trapariæ, Sarajlija.
To je bila tolika senzacija, da su se neprijatelji kluba primirili, ali, ne zadugo. Poèeli su se nuditi sponzori, jer æe se u Mostaru igrati utakmice u Ðaèkom domu sa velikim klubovima. Igraèi i trener Buntiæ su bili hvaljeni, tapšani po ramenima, te je sve podsjeæalo na idilu. No, stvarnost je bila surova, politièari grada Mostara, povezani sa neprijateljima kluba, sazvali su Izvanrednu skupštinu kluba i dali otkaz glavnom treneru kluba, Zvonimiru Buntiæ-Ðonti. Nakon što je njegovom zaslugom, te zaslugom igraèa koje je trenirao, u Mostar donio dva trofeja u za klub, u jednoj godini, te nakon što je i Gimnazija Mostar zahvaljujuæi njegovim igraèima postala prvak Bosne i Hercegovine, izbaèen je na ulicu bez objašnjenja. To je bio šok za košarkašku javnost Mostara.
Iz inata neprijateljima kluba, 11 uzastopnih pobjeda
Na slici pored, trenera-igraèa Buntiæa, te najboljih Bubala i Budimira, fizioterapeut Krpo
___________________________________________________________________
|