Dadana bona, nije bio drugi vakat, vec se o tome nije non-stop pricalo.
Vakat je isti, problem je u nama

Strah od otvorenog prostora, od javnih mesta, do gužvi iz kojih se je veoma teško ili nemoguæe izvuæi je strah od okolnosti kojima liènost ne uspeva da ovlada. Napadi panike posledica su èinjenice da nije „gospodar situacije“.


Zato se zatvara u vlastiti dom kao prostor kojim veruje da gospodari. Kada se zaputi u spoljni svet, stara se da bude u pratnji ljudi kojima je u stanju da na ovaj ili onaj naèin upravlja. U takvim prilikama se èesto i dodatno obezbeðuje noseæi neki predmet u kome vidi simbol vlastite moæi i sredstvo odbrane.

Èovek koga muèi agorafobija doživljava spoljni svet kao preteæi i neprijateljski. Oseæa da tim svetom mora da zagospodari iz odbrambenih razloga, kako ne bi bio napadnut, povreðen ili uništen. I istovremeno oseæa da nije u stanju da to uèini. Svet mu se èini nadmoænim, nesavladivim.

Kada mu na javnim mestima pozli, to je fizièki izraz i premeštanje straha da bi mogao biti izložen nasrtajima i teško ozleðen.

Od kakvih to povreda strepi?

One nisu samo fizièke veæ i duševne prirode. Agorafobièna liènost se potajno boji da bi mogla biti izložena uvredama, omalovažavanju, izrugivanju ili pak zanemarena i zapostavljena. Istovremeno strahuje da bi mogla biti predmet prevelike a zlonamerne pažnje ili krajnje i, samim tim, uvredljive nepažnje.

I u jednom i u drugom sluèaju uskraæuje joj se poštovanje koje od drugih zahteva. I to uskraæivanje poštovanja je užasava. Agorafobija je, zapravo, prikriveni strah od nepoštovanja. Zahtev ovakve osobe za poštovanjem je ne samo prevelik veæ i neutaživ jer poèiva na manjku samopoštovanja. Poštovanje, koje traži da joj se ukazuja, trebalo bi da nadomesti nedostatak samopoštovanja, što je nemoguæe. Ono što smo sami sebi oduzeli, niko nam drugi ne može dati. Kada joj zahtev za poštovanjem biva osujeæen, osoba se povlaèi iz sveta i zatvara u svoja èetiri zida.

Kloneæi se javnih mesta i otvorenih prostora, èovek bi da izbegne muke koje mu stanje teško narušenog ili èak uništenog samopoštovanja nanosi. Tako sve više sebe slabi, sve više skuèava i siromaši svoj život. Što ga sve više unizuje u vlastitim oèima.

nesto necje ono sto sam htio postaviti...

___________________________________________________________________
Sto drug rece, i prodjose dani, i crni i sjajni, ali jos nesto nije sjelo mi na mjesto...
Jer necega nema, i vazda fali, i uvijek je tijesno, kad su ljudi mali....

broj ispravljanja poruke: 2, zadnji put od strane gandalf dana 06-28-2009 u 13:24.

draga Pipi.....

ima ovdje svasta vjeruj mi.....Njemci su narocito perverzne kreature
ovdje pedofili hodaju neometano okolo...
ja zivim u minijaturnom gradu....ali desilo se ......vise puta .....i u novije vrijeme...
ljudi su postali neopisivo zli
nije vise da su samo muskarci zli....sve je vise i zena svakakvih
no tesko da se zene mogu u pedofile svrstati....zato mi nece biti drago ako mom sinu npr.
vaspitac u vrticu bude muskarac

zenska djeca su daleko ugrozenija(kao i uopste u zivotu9
ipak cetvrtina svih pedofilskih zrtava su djecaci
neovisno o tome naravno da bih povela racuna i o bilo kojem tudjem djetetu ako bih sta primjetila
da se naopako desava

___________________________________________________________________

Pipi....šta ti se èini kako se najèešæe manifestiraju ti strahovi u fizièkom smislu? Ne mislim na strah za djecu (jer on je normalan i opravdan), nego na sve ostale koje si u prvom postu pobrojala?

___________________________________________________________________

Èovjek koji može pobijediti druge - jak je; èovjek koji pobijedi sebe - svemoæan je.

citat od dadana:


Ti se vec dusis...
Izvini, morao sam...

Izadji malo iz mraka, na sunce..

Jos kad bi mi znao reci, kako?[/quote]

Ovo nisam vidio, pa rekoh da ti kratko odgovorim... Ne znam hocje li biti razumljivo, ali bicje kratko...

Ja samo kazem da se ti vecj dusis/gusis. Kad toga budes

stvarno svjesna

, onda ces znati sama kako da napravis sljedeci korak.
Kad budes stvarno svjesna da se dusis od straha sada,
a ne da ces se dusiti ako se mozda nekada nesto desi, bla bla bla... Ti stvarno strahujes, a strah je najveci covjekov neprijatelj... To nije floskula, to su fakti...
Programirana si da strahujes... Kao i svako od nas... Samo, nekoga to zaobidje, neko sam izadje, neko nikada...

Ne mogu se sjetiti ko je to pametan rekao, ali od prilike zvucalo je ovako:"Od smrti mozemo umrijeti samo jednom, od straha (ako strahujemo op.a ) umiremo svaki dan".

___________________________________________________________________
Sto drug rece, i prodjose dani, i crni i sjajni, ali jos nesto nije sjelo mi na mjesto...
Jer necega nema, i vazda fali, i uvijek je tijesno, kad su ljudi mali....

E golemo Ganda, ccc kako bola sad nisam svjesna straha. Pa kako bi uopste mogla znati da me je strah ako nisam svjesna svoga straha. Ako ga neznam razlikovati od drugih strahova?


Ja mislila ti ces mi sad dat neki recept da malo dahnem dushom, kad ono ja moram sama

___________________________________________________________________

Nema para na ovome svijetu, koje mogu rupe na dusi da zakrpe

citat od Pipi Duga Carapa:

Ja ti mogu reci kako se ja borim, mozda ti pomogne.
Stavim u pocetku granice toliko da me ne traumiraju, a da ostane izvjesna marz manevra.

I onda, kad se uvjerim da stvarne opsanosti nema, postepeno pomjeram limite.
Na kraju strah ne vlada tobom vec ti njim.

Sjecam se kako sam bila istraumirana kad sam prvi put odlucala pustiti malu da sama ide u skolu.
Sebi sam grizla nokte dok se ne vrati kuci, ali nisam popustala. Danas joj odobravam cak i da sama ode do parka, da izvede malo cuku ili da ode kod prijateljice koja nije u istoj ulici.
Samo da napomenem da joj je 10 godina i da je sve to pocelo negdje prije 3 godine. Ne mogu reci da nisam brizna, ali to je sasvim normalno.
Mislim da treba napraviti jasnu granicu izmedju brige i straha.

EDIT:
Jedini naci da pobjedis strah je da se konfrontras sa situacijom koja u tebi isti izaziva.
Mozak je programiran da se osjeca sigurno kad vidi da stvarne opsnosti nema prilikom nekoliko konfrontacija.

Pipi hvala na savjetu.

I sama znas da je puno lakse nesto sebi reci nego uraditi isto.
Ja imam troje djece i sve troje idu u tri razlicite skole tj. kindergarten, tako da je meni pogotovo u zimskom periodu sto puta lakse i jednostavnije njih odvesti i dovesti nego da ja bezpotrebno strahujem jesu li stigli ili kad ce se pomoliti na vrata. A vjeruj tako je i vecina naroda ovdje. Stalno nas opominju i salju letke iz skole da ne soferiramo djecu, ali haj ti briga nekog ucitelja ili direktora ako se sta desi mom djetetu, oni ionako snose odgovornost samo ukoliko se nesto djetetu desi unutar skole i skolskog dvorista.

Mislim isto da ovaj strah za djecu se ne moze porediti sa ostalim strahovima, gdje se bojimo za sebe. I bilo bi interesantno o tome malo diskutovati. Ima i strah pricati o sebi i svojim strahovima

___________________________________________________________________

Nema para na ovome svijetu, koje mogu rupe na dusi da zakrpe

Dadana, razumijem o cemu pricas, i sama sam prosla kroz tu fazu.
Medjutim, ne mislim da se treba nadzirati u istoj mjeri dijete od 5-6 godina i ono od 8 i na vise.
Jednostavno, trebamo imati povjerenje u dijete i njegovu moc rasudjivanja i opasnosti. Djeca to osjecaju, vjeruj mim i ne primicu se osobama koje "nisu u redu", jednostavno jer oni rezonuju srcem, a mi mozgom (tj logikom koju su nam mediji nametnuli).

@grozdana
Sjecam se onog Hansa u Mostaru, kao i one nekolicine koji su se masturbirali po parku.
Ne vjerujem da u Mostaru perverzni tipovi ne postoje, samo se oko toga nije vodila tolika polemika.


@Carmela
Interesantno pitanje, mislim da se svaki strah ispoljava na svoj nacin, zavisno od intenziteta istog, kao i osobe podlezne strahu.
Ja ti nisam plasljiva osoba, znam da imam jedan strah, cije porijeklo pznajem, znam da se borim protiv njega i znam da je reakcija izazvana strahom bijeg od situacije koji ga izaziva.
Kod ove moje prijateljice, recimo, srahovi prouzrokuju mucninu i povracanje, vrtoglavice i migrene.
Citav problem je suociti se sa situacijom, razuvjeriti samog sebe da je strah iracionalan i nista ne raditi brutalno jer to rizikuje povecanje straha.

citat od dadana:

E golemo Ganda, ccc kako bola sad nisam svjesna straha. Pa kako bi uopste mogla znati da me je strah ako nisam svjesna svoga straha. Ako ga neznam razlikovati od drugih strahova?


Ja mislila ti ces mi sad dat neki recept da malo dahnem dushom, kad ono ja moram sama

Da ti ja mogu dati recept, dao bih ti ga...

Ali ne mogu. Ne moze niko. Osim tebe...

ps. bar ja tako mislim...

___________________________________________________________________
Sto drug rece, i prodjose dani, i crni i sjajni, ali jos nesto nije sjelo mi na mjesto...
Jer necega nema, i vazda fali, i uvijek je tijesno, kad su ljudi mali....

Kad smo vec kod strahova...nova gripa se pojavila u Luxembourg-u, sto je prozrokovalo dramu.
Evo nam drektorica, s kojom sam vec jutros imala diskusiju na tu temu, daje "sigurnosne savjete"...
S obzirom da je gripa doakla Société Générale, i da je jedna od kolegica udata za jednog sluzbenika iste banke, ne treba da vam pricam strah koji to prozrokuje kod moje anksiozne direktorice.
Jutros je planirala poruciti maske (za svaki slucaj), no nakon naseg razgovora, odlucila je da osnuje "krizni komitet" u zgradi u kojoj radimo.
Dzaba ju svi razuvjeravamo, ona ostaje u svojoj psihozi i filmu koji je sama sebi snimila...
Pitam se ima li svrhe razumno razuvjeravati osobu koja podlegne panici?

broj ispravljanja poruke: 1, zadnji put od strane Pipi Duga Carapa dana 06-29-2009 u 15:34.

qq doktorice i govana...

ona siri paniku umjesto da smiruje narod ...e svasta....

___________________________________________________________________

Direktorica, nije doktorica...a ona je dobila direktivu iz ASTF-a sto ti je asocijacija za zdravstvenu zastitu radnika

EDIT:
Uspjela me iznervirati, odoh kuci leci i cekati da smrt od gripa dodje

broj ispravljanja poruke: 1, zadnji put od strane Pipi Duga Carapa dana 06-29-2009 u 15:59.

Pipi javi se ja proizvodim divne maske sa dekoracijom za sve uzraste
Posebno su rado prihvacene djecje maske sa junacima crtanih filmova i slicno.
Da napomenem nije zezanje

___________________________________________________________________
volim te svojse-volim te svekoliko...djenabetu moj


"Za mudru osobu cijeli je svijet uèitelj, a za budalu je cijeli univerzum pun neprijatelja." Charaka

S. hvala na prjedlogu, proslijedicu ovoj mojoj, valjda ce joj tako postati jasno da se radi o komercu maskama, a ne o stvarnoj opasnosti.
Da se vratimo na temu, evo sam se smirila.
Nesto me ta situacija (tj sama direktorica), pa onda Gandin i Caarmelin post naveli na razmisljanje .
Voljela bih povezati te tri « niti » i objasniti vam do kakvih sam zakljcaka dosla.
Prvo, Gandino pitanje o spoznaji straha nisam dozivjela poput Dadane, vec vise kao trazenje korijena straha.
Zatim sam to povezala s diskusijom koju sam nedavno vodila s direktoricom o strahovima i spoznaji do koje je dosla prilikom psihoterapije.
Na kraju sam razmislila o Carmelinom pitanju i shvatila da se kod svakog od nas izvjesni strahovi (oni svjesni) ispoljavaju na neki fizicki nacin. Problem nisu oni, jer ispoljavajuci ih fizicki, evakuisemo ih, problem su oni nesvjesni, koje nismo u stanju evakuisati i koji su o meni « autoput za depresiju ».

E sad da fino razjasnim do kakvih sam zakljucaka dosla.
U principu, kad idemo do srzi problema, skontacemo da postoji primarni strah i sekondarni strahovi.
Primarni strah je samo jedan, onaj urodjeni i isti je kod ljudi i kod zivotinja.
Radi se o strahu od nepoznatog.
Ako promatramo reakcije novorodjencadi, primijeticemo da se svega boje, osim majke koju prepoznaju po glasu, otkucaju srca, mirisu.
To je jedini urodjeni strah protiv koga se mozemo boriti i koji je u neku ruku svakodnevna borba jer se javlja svaki put kad se nadjemo u nepoznatoj situaciji, medju nepoznatim ljudima.
Drugi strah , koji je zajednicki svim ljudima (a i psima, barem vidim po ovom mom), medutim nije primarni, je strah od gubitka ljubavi, tj osobe koju volimo.
Sve se vrti oko ova dva straha i svi drugi strahovi su samo njihova izvedennica.
Pokusala sam analizirati jedan od svojih racionalnih strahova, koji je bio strah od ispita i pronaci zasto se u stvari bojim ispita.
Kad kazem strah mislim da stvarne krize anksioznosti, pracene anoreksijom i zeljom za izolacijom usljed velike nervoze.
Pocela sam se vracati u proslost i skontala da strah datira iz osnovne skole, iz prostog razloga je se mama ljutila kad donesem losu ocjenu.
S obzirom da svi volimo mame, pa tako i ja, nisam htjela da ona bude ljuta, vec da je ucinim sretnom i da me sto vise voli. Zbog svega togsa sam u tom trenutku sebi stvorila pritisak da moram imati samo dobre ocjene i da moram uspjeti u svemu, jer ako ne uspijem, mama nece biti sretna.
Naravno, logicno razmisljajuci, kao odrasla osoba, ovo mi nikad ne bi palo napamet, medjutim, dijete funkcionise na ljubav i sve cini majci za ljubav.
Sto znaci da je teorija moje direktorice o porijeklu strahova vjerovatno istinita.
Naime, objasnila mi je kako joj je psiholog pomogao da spozna da se strahovi prenose s generacije na generaciju, te da je ponekad potrebno analizirati vise generacija da se shvati izvor straha.
Svaki put ga majka prenosi na dijete i to nesvjesno, zeleci mu u stvari pomoci ili iz brige za njega.
Probem s tom vrstom strahova je da su iracionalni, te da nemaju fizickih simptoma, tu su, ne znamo zasto su tu i ne poznajemo im korijen i nismo ih u stanju evakuisati. Znaci, pocinju da nas guse.
Ono sto primjecujemo je izvedenica tog straha, znaci ona zadnja grancica koja nam smeta, ali korijen ne vidimo.
U koliko se ne spozna korijen straha, protiv njega se ne mozmo boriti, jer ce se pojaviti u izmijenjenom obliku, ali jos uvijek ce biti tu.
I upravo to vodi akumulaciji iracionalnih strahova, koji opet vode ka depresiji.

I meni niko ne vjeruje kadm kazem da majke najvise pokvare svoju djecu..

___________________________________________________________________
Sto drug rece, i prodjose dani, i crni i sjajni, ali jos nesto nije sjelo mi na mjesto...
Jer necega nema, i vazda fali, i uvijek je tijesno, kad su ljudi mali....

broj ispravljanja poruke: 1, zadnji put od strane Pipi Duga Carapa dana 06-30-2009 u 09:12.

ovakave stavri kada postanu ovoliko ozbiljne njih moze rijesiti samo Psihijatar ljudi mogu potiskivati u sebe strah gutati sedativei sl. ali se toga nece osloboditi treba naci nekog dobrog psijatra ako se ima para


A ako ne onda moze pomoci i VJERSKI SLUZBENIK ne zezam se ljudi koji iskrenije vjeruju u Boga vjeruju i u sudbinu i svjesni su da se od nje ne moze pobjeci i koliko god se neko strasio zbog bilo cega postane mu jasno da nema svrhe I da ce se desiti ono sto mora kukali oni ili ne

___________________________________________________________________

Razgovor pomaže, razgovor s bilo kim, a naravno najpoželjnije je da to bude netko od struke. Gomilati u sebi strah za vrlo kratko vrijeme postaje pogibeljno. Fizièki znakovi straha i paranoje su jasan i vidljiv znak da je osobi potrebna pomoæ i da ne može sama.
Metalni, mislim da si u pravu i za vjerske službenike. Razgovor s fratrom ili hodžom æe sigurno pomoæi, osjetiæe se makar rastereæenje.

___________________________________________________________________

Èovjek koji može pobijediti druge - jak je; èovjek koji pobijedi sebe - svemoæan je.

Niko vam pomocji nece dok sami sebi ne pomognete...

To ko hodza zna bolje od tebe sta je Bog? Ili sudbina? Jer su ga drugi ljudi tome naucili!?
Ili psihijatar da vas krka tabletama, jebale ih tablete.. Antideprasivni folovi...

Vazda muda pod bubrege...

___________________________________________________________________
Sto drug rece, i prodjose dani, i crni i sjajni, ali jos nesto nije sjelo mi na mjesto...
Jer necega nema, i vazda fali, i uvijek je tijesno, kad su ljudi mali....