|
|
kao prvo,,Nuhanovic je koliko znam samo novinar,,,njegove kolumne ne reprezentiraju misljenje Avaza,sutra mozda vidimo tekst koji to osudjuje od nekog drugog,,kao drugo,ni Nuhanovic nije pogrijesno rezonirao-jest da mi je zao ljudi,njihove porodice,ali da se mi pitamo nebi ih istjerali-zar ne?(to pokazuje i anketa na BHT) pitaju se "vise sile".Tu nemozes nista
Sto se tice SBIH,oni su uvijek tu,ali nikad ih nema-legende su.Onako su najblizi s SDA ,ali bi na vlast i sa SDS-om 
|
|
 08-05-2007 16:05 |
   |
Gianni 
raja
Poruka: 2201
Location: North see
 |
|
Užarena atmosfera koja je vladala danima uoèi "noæi koja æe se dugo pamtiti", odnosno koncerta duhovne muzike islama Moj ummete nije adekvatno kulminirala (da ne kažemo eksplodirala) 28. jula na stadionu Asim Ferhatoviæ Hase. Recimo, življe je bilo na istom mjestu pred koncert Harisa Džinoviæa koji je prije samo jedan mjesec okupio, kažu, blizu 40.000 poklonika. Haris je ipak Haris.
Zvanièni podaci kažu da se na sjedištima našeg olimpijskog stadiona može smjestiti 35.630 gledalaca, a objektivna procjena kaže da na koncertu Moj ummete nije bilo ni 20.000 posjetilaca, iako se neki mediji nisu libili da sutradan izvijeste o "spektaklu pred više od 40.000 ljudi" (Nezavisne novine), ili o 40.000 razgaljenih srca (Dnevni avaz). Tribine su, u tom sluèaju, morale biti dupke pune, sa još najmanje pet hiljada ljudi na terenu. No, samo je zapadna tribina bila zaposjednuta - jug i sjever poluprazni, istok nije ni popunjavan. A na terenu je bilo tek nešto više od hiljade.
Ono što je važnije, a što je na samom koncertu mudro potisnuto u drugi plan - slavio se dan kada je navodno, prije ravno šest stoljeæa, islam došao u Bosnu i Hercegovinu. Kako je došao, to niko na govori, a Muharem Hasanbegoviæ, šef kabineta reisul-uleme Mustafe Ceriæa, objasnio je na konferenciji za novinare dan uoèi koncerta: "Prisustvo islama u Bosni i Hercegovini je možda i duže, no, mi smo se ogranièili na brojku 600 jer nas sve na to upuæuje." Koji je to dogaðaj 28. jula 1407. inicirao slavlje na Koševu 600 godina kasnije Hasanbegoviæ ne objašnjava: "Uzeli smo baš 2007. jer Islamska zajednica ove godine slavi nekoliko jubileja, a svi oni u sebi sadržavaju brojku sedam. U tome smo pronašli neku simboliku, pa smo se odluèili za 2007. Osim toga, to se samo kaže šest stoljeæa, a stoljeæe traje sto godina, od 1401. do 1500. Mi o tome pripremamo nauènu studiju, ali, samo da se zna, poèeli smo je spremati prije nego što je pisac Hadžem Hajdareviæ upozorio na to svojim tekstom u Osloboðenju."
Mensur Brdar, jedan od organizatora dugo najavljivanog spektakla, dan ranije je pozdravio novinare i poželio im da se dobro provedu: "Nadam se da æete ugodno izvještavati sa manifestacije Pod zastavom... ovaj, kako se zove, Moj ummete!" Hoæemo.
Prvih 500-600 godina je najteže Dakle, slavilo se šest stoljeæa islama, sto godina gore-dolje. Niko se nije posebno bunio zbog te malene "nepreciznosti". Nesretni puk, apsolutno zbunjen, mogao je pristupiti koncertu: u dugim povorkama, kroz špalire prosjaka i tezgaroša svake vrste, ummet je smjerno koraèao prema ulazu na zapadnu tribinu.
Spomenuti tezgaroši, pouèeni iskustvom megadogaðaja svake vrste, prodaju kurentnu robu: piratske kopije DVD-a najboljih ilahija u interpretaciji tri znamenita hafiza - Šabana Burhana, Aziza Alilija i "onog treæeg" (rijetko æe se ko sjetiti da mu je ime Mensur Malkiæ); majice sa bogougodnim natpisom Jebeš zemlju koja Bosne nema; upaljaèi, mini vjerski priruènici, parfemi i svakovrsna kozmetika; sokovi i osvježavajuæe vodice, i tome slièno. Meðu diskovima se mogu pronaæi i snimke ranije održavanih manifestacija, govori Alije Izetbegoviæa, a nije falilo ni dokumentarnih filmova s ratnom tematikom, ponajviše o Srebrenici.
Pošto nismo pitali ništa, jedan prodavaè, oèigledno uvjeren da smo stranci, pokušava nam prodati jedan DVD, objašnjavajuæi isprekidanim reèenicama bez završetaka: "Ovaj o Srebrenici, znate... mnogo je dobar, znate... to je kolona, 12.000 njih, znate... onda je bio pokolj..." Znamo, znamo, prekidamo ga i nastavljamo dalje, samo da udijelimo koji novèiæ okupljenim prosjacima - oni, kao i trgovci, nepogrešivo znaju gdje treba tražiti selameta. Meðu vjernicima, dakako. Allah kabul olsun, Allah halal olsun!
A vjernika je došlo sa svih strana. Prolaze kroz kontrolu na ulazu u krug stadiona, na samim vratima imaju izbor: da kupe burek ili zeljanicu, sve za marku. Još jedna prednost utakmice, pardon, koncerta na domaæem terenu. Na vrhu koševskog Olimpa Na ulazu ispred centralne VIP lože parkirani su posljednji modeli svjetski priznatih marki automobila: audiji, mercedesi, BMW-i. Meðu gomilom blistavih èetverotoèkaša pada u oèi jedna Škoda Octavia - pokušavamo saznati èija je, ali namrgoðeni tjelohranitelji nisu raspoloženi za šalu. Neæe da kažu ko je vlasnik "skromne" Škode. No, nije ni važno, bubnjevi se èuju, valja požuriti: mehterani, to jest turski zastavnici svojim grandioznim ulaskom na scenu otvaraju koncert.
Mehterani ili mehteri simboliziraju dolazak islama. Predvodi ih iskusni akindžija, koji svojeg bijesnog hata jaše unatrag, sve noseæi zastavu sa slikom Alije Izetbegoviæa u zubima! Plemenita životinja frkæe i negoduje, ali mora naprijed, to jest natrag. Blicevi fotoaparata sa tribina sijevaju, èuju se gromoglasni aplauzi, pomiješani sa tekbirima. Ispod centralne lože u kojoj na uzvišenom mjestu sjedi reisul-ulema Mustafa Ceriæ sa svojim gostima, ostavljen je prostor za 750 imama. Oni uniformni, stupaju u tišini za mehteranima. Sve je spremno za poèetak, samo da hafiz Senad Podojak završi sa uèenjem dijela kur'anske sure Ikre.
Jedan od onih tezgaroša, reèe da se zove Ešef, provukao se u meðuvremenu na sami teren, noseæi u rukama naramak Dnevnog avaza. "Novine za sjedenje! Haj'mo, novina za sjedenje!", reklamira glasno svoju robu, dok pozira fotoreporteru Dana. "Eh, vi mora da ste iz Avaza", dobacuju okupljeni. "Zašto?", naðosmo se u èudu. "Pa, oni tako slikaju kad ih neko reklamira", odgovara jedan mladiæ.
Nema vremena za raspravu, sveèanost je poèela. Nastupa reis. Njegovo lice ispunjava oko 78 posto ekrana kraj pozornice, pa se ne vidi raskošno džube u koje je odjeven. Šteta, jer je onako s daljine ummet komentirao: "Mašallah, što je lijepo!", a da nije ni vidio pozlaæene vezove i srmu! Ta bijela svila nadaleko se proèula - spekuliralo se da li je kupljena u Benettonu ili negdje drugdje. Koliko je hiljada maraka plaæena i koliko stvarno vrijedi? Je li rijeè o skupocjenom poklonu iz Saudijske Arabije, Jordana, Malezije ili Turske, ili je reis to ipak platio sam? No, dostojanstvenom prilikom u bijelom se moraš ponositi, èulo se meðu svijetom, a vjerski poglavar bosanskih i sandžaèkih muslimana i kandidat za evropskog muftiju smireno pozdravlja masu pod sobom. Grand mufti of Bosnia, kako se sam titulira, najslièniji je Svetom ocu papi - na zamišljenoj ceremoniji ustolièenja evropskog, muslimanskog pape on bi isto tako stajao na stadionu svoje pobjede, na vrhu koševskog Olimpa, dok bi ushiæena masa klicala, možda ne na latinskom, ali nije ni bitno: Habemus reisam! Habemus reisam!
Režiser Sulejman Kupusoviæ je predvidio da se reis u ovom uzvišenom trenutku obrati masi. Ceriæ je za to spreman, govori na bosanskom, arapskom i engleskom, pozdravlja "ekselencije i eminencije", selami okupljene. "Ladies and gentlemen, good evening!", najavio se, u maniru Michaela Buffera, legendarnog najavljivaèa (Let's get ready to rumble!).
Meðu eminencijama, doduše, nema Tonyja Blaira, koji je najprije bio najavljen. Nije poslao ni telegram isprike, ni podrške. No, tu je reisul-ulema Turske Ali Bardakoglu, tu je i muftija sandžaèki, tu su i ugledni gosti, ambasadori islamskih zemalja. Hlade se lepezama i piju Pepsi. Sponzor: Sarajevska pivara.
Reisu Ceriæu malo glas drhti, ali se svaka njegova pomno sluša: "Iskreno svjedoèite o narodu koji voli istinu i pravdu! (...) Ovo je vrijeme našeg oslobaðanja straha od naše prošlosti i straha od naše buduænosti. Ovo je vrijeme da se Evropa oslobodi straha od islama i straha od napretka muslimana." Poruèio je ummetu da uèi, ma gdje bio, "pa makar i u Kini". Poželio je da se nikada i nikome ne ponovi zlo genocida.
Problem sa manifestacijama ove vrste je i u tome što, ma koliko se organizator trudio, i ma koliko novaca u spektakl uložio, ne može se odmaæi dalje od obiène priredbe sa neobiènim izvoðaèima. Ako je poenta bila da se priredi koncert duhovne muzike - kilometrima je promašena! Naprimjer, disko-hafiz Šaban Burhan: svojim je nastupom i dosadašnjim radom ustolièio pravac koji bi se (a o tome je veæ bilo prijedloga) mogao nazvati halal-pop ili slièno. Ne sporeæi èinjenicu da je èovjek hafiz, da ima super glas i da se njim zna služiti - to što on radi sa duhovnom muzikom ima veze taman koliko i The Rolling Stones sa rock 'n rollom.
Ista stvar je i sa Almom Èardžiæ, s tim što je ona tek zagazila u halal-vode i s tim što je glas ne služi tako dobro kao Burhana. Ova opaska, pak, nema veze sa njenim angažmanom u Narodnoj stranci radom za boljitak, iako su Lijanoviæi nedavno izbacili novi halal-program. Halid Bešliæ? Onaj Halid, kralj narodne muzike, kafana i ostalog sevdaha?! Mostarci bi rekli - niðe veze. I ostali gosti i uèesnici koncerta Moj ummete spadaju u isti žanr, makar to bio vremešni Sami Özer (koji je svojim energiènom nastupom i fantastiènim glasom zaista šokirao prisutne), makar to bila pakistanska Selma Bajrami! Makar to bio i Sami Yusuf, Britanac azerbejdžanskog porijekla i najslušaniji disko-istoènjak današnjice. A plus roðen u Teheranu.
Turbofolk je turbofolk, bez obzira o èemu pjeva, i bez obzira da li se pjeva na arapskom, turskom, bosanskom ili engleskom! Konce èitave prièe vodio je Sulejman Kupusoviæ, "uvjerljivo najbolji i najuspješniji reditelj na ovim prostorima", kako su mu organizatori tepali, a reporter Dana je imao privilegiju da sa samo pola metra posmatra maestra na djelu, te da zabilježi nekoliko savjeta koje je maestro dijelio saradnicima: "Daj mi malo svjetla na sredini! Pojaèaj dim maksimalno! Daj sad plavu pozadinu, ali polako! Sad ubaci malo geometrijskih objekata, brza je pjesma pravo. Sad upali stroboskop!" Neæemo dalje otkrivati tajne velikog majstora, samo možemo prenijeti utisak: kad su svjetla sa bine jaèa, publika obièno ne vidi ništa.
U specijalno ograðenom prostoru, pod samom binom je VIP loža za posjetitelje koji su za kartu izdvojili po 50 maraka. Meðu njima, u prvim redovima sjedi Nazif Gljiva. Pomno prati šta se dešava na bini. "Dva metra je šira od bine koju je koristilo Bijelo dugme", hvalio se glavnokomandujuæi Sulejman Kupusoviæ. Kad se doda još i pista koja zalazi u publiku, dobije se zaista dosta prostora koji završava blizu centralne bijele taèke na terenu. E, tu, na centru - sluèajno ili ne - sjedio je Munib Ušanoviæ, generalni sekretar Fudbalskog/nogometnog saveza BiH, u familijarnoj atmosferi.
A valjalo bi ostaviti i nešto od uloženih 895.660 KM (plus pare od ulaznica) za neki naredni jubilej. Eto, Semir Osmanagiæ je, prenosi Dnevni avaz, iskopao drevni kamen na kojem je uklesano ime Rasim, a reis mu je pružio bezrezervnu podršku, poruèivši da "od Semira treba uèiti". Zato ne bi smjelo iznenaditi ako se najkasnije dogodine bude spektakularno proslavljalo 20.000 godina islama u Bosni i Hercegovini.
___________________________________________________________________
There are no wrong choices; there are only different choices.
|
|
| 08-06-2007 10:44 |
  |
Dalibor
brato
Poruka: 619
Location: Mostar
|
|
Evo jedan tekst iz sponzorskog Oslobodjenja:
Ahmed Obradovic
Vjera razglasa
Èudni su kriteriji nacionalne (ne)svijesti, kojima pretendenti na opæu istinu upuæuju bošnjaèki puk šta je pravo a šta ne. Nakon što smo sa svih strana doznali sve o Mom Ummetu – samo ne koliko je taèno karata prodato i koliko je sve skupa koštalo - doznajemo, evo, od jednog sarajevskog tabloid(èiæ)a i da je razglas na Koševu bio srbijanski. Puk je, dakle, uredno izviješten da je ista tehnika kojom je ozvuèen posljednji susret Ravnogorskog èetnièkog pokreta korištena i na pomenutoj manifestaciji. Šta to treba da znaèi?
Prvo, to da se prema bilo kakvoj normalizaciji odnosa – mada, ne d’o bog da te stvari idu preko razglasa – gaji ambivalentan odnos i to po sistemu IMT (Ima li mene tu?). Dakle, ako u svrhu oèuvanja nelegalno steèenog bogatstva treba napisati da je “vlasnik Delte Miškoviæ jedan od nekoliko najpoštenije bogatih ljudi na Balkanu“ (kakva konstrukcija!?) onda je sve u redu, a ako su organizatori sluèajno bivši suradnici ili partneri koji su okrenuli leða – onda udri!
I to s jedine “prave“ strane. Naše. I onda u igru, uvijek i nepogrešivo upadaju, a ko bi drugi nego - èetnici. Ta “logika“ je uvijek ista i uvijek “pali“. I preuzeta je iz nekadašnjeg balkanskog stereotipa o homoseksualcima, kojim je svakoga moguæe diskreditirati samo ako ga se “uzme“ u mašinu.
Anegdota glasi ovako. Razgovaraju zao i dobar èovjek i zao kaže: “Vidi majke ti onog kretena?“ Dobar veli: “Nije kreten, kako možeš tako, ima sve odliène ocjene.“ “Dobro, onda je nacionalista!“ - ne popušta prvi. “Ma, nije bolan, iz partizanske je kuæe, mislim da su mu èak i roditelji razlièitih nacionalnosti.“ - odvræe drugi. “E, onda je ... peder!“ - konaèno æe Zl(obn)i, zaèepivši tako usta Dobro(namjerno)m, jer se nekada nikako nije moglo odbraniti pravo na drukèije seksualno opredjeljenje.
Naravno da namjera ovoga teksta nije odbrana sitnije i nešto krupnije stoke, pardon estradnih menadžera i samozvanih muzièkih genija, koji ne prezaju ni od èega kad žele da Bošnjacima izbiju neku paru iz džepa, pa im prodaju i sendvièe koji im se na vratima oduzmu. S druge strane, neæe biti moguæe ni rastjerati gamad koja i žicama kroz koje prolaze struja i zvuk utvrðuje nacionalnu pripadnost i boju krvnih zrnaca.
U trenutku kad na sve strane potrgani nacionalni odnosi mogu poprimiti bilo kakav oblik normalizacije, ukazuje se Sila kojoj odgovara da stvari uvijek ostanu sjebane do kraja, i da se razglas proglasi èetnikom. Jer, da se u tome našao bilo kakav interes, razglas bi bio Bošnjak jedan kroz jedan i veæi musliman od Sami Yusufa - za neupuæene èudna, a neuspjela kombinacija Georgea Michaela i Yusufa Islama, inaèe zvijezda veèeri na Koševu, zbog koje je, kako vele organizatori razglas i donesen.
Ali, valja dalje, unatoè razglasima - èetnicima. U trenutku kad se sarajevski klub koji igra pretkolo kvalifikacija Lige prvaka na terenu pojavi sa šestoricom “Vlaha“ na terenu (što je i nastavak tradicije kad je taj klub u pitanju), a u ovdašnjim i beogradskim samoposlugama mogu naæi svi i potrebni i nepotrebni proizvodi kojima se, na obje strane, može sklopiti sasvim pristojan obrok od begove èorbe iz Visokog, pite iz Tuzle, kisele vode iz Aranðelovca i slatkog iz, recimo, Subotice (ali i od svega drugog iz, recimo, Turske, Slovenije i Kine), valja biti ozbiljan imbecil pa se upinjati da se “dokaže“ kako je korištenje razglasa iz Srbije – ravnogorsko.
Ali, stižu ozbiljne najave da i tome dolazi kraj. Držati ljude u mraku i gluhoæi zbog sebiènosti nije samo ozbiljan politièki grijeh; tu se radi i o haramu.
Ali, o tome, nekom drugom prilikom. Kad ne bude važno koje je vjere razglas.
|
|
| 08-06-2007 12:55 |
|
Rondo
stalni dopisnik
Poruka: 1085
|
|
Samo novinar u avazu ne postoji..
Ma u avazu ne postoji novinar generalno...postoje Fahrini ljudi...ok, ne ujedas ruku koja te hrani...ali nemoj se zvati novinarom..
Nuhanovic je napisao istinu i tu nije nista sporno, ali je clanak napisan u odredjeno vrijeme da bi se svekoliko bosnjacki puk pripremio da ce ovi dobiti shut-kartu.
Citaj, clanak je narucen...
nisam ja postavio ovu temu da bi ti rondo mogao ovde defilirati sa kvazikomentarima o politici.
otvori temu na politici o svemu shto te tishti pa bujrum svima ili ces samo ti komentarisati to je do nas i do tebe.
ako imash primjedbe na ove teme i ovu tematiku opet mozes otvoriti neku slicnu temu ali nemoj molim te uprskavat sve druge teme ok. ovo je bila informacija za one koji su mislili da idu na taj koncert , i svako odlucuje sam da li ce ici ili nece.
viidim da si zapazio sve mane ovakvih koncerata a i pojedine publike ( da ne navodim pojedinosti ti znash o cemu je rijech) ali svako bash svako odgovara licno za svoje postupke pred ALLAHOM a on vidi i cuje sve .
ili ti mislish da se tobejarabi mozes porediti pa ti mozesh kritikovati druge i govoriti kako i shta i zashto .
Znas sta Carinski,tvoj generalni problem je da ti postavljas teme o kojima POJMA NEMAS!
Tako si i ovdje postavio temu o koncertu duhovne muzike, a sam koncert nije imao nikakve veze sa duhovnom muzikom..
Za ostale info procitaj prethodne postove..Mislim kad se Abdurahman i ja slazemo..ne treba ti vise...
A to sto ja kritikujem sponzorzstvo sarajevse pivare i nastup Alme Cardzic u tangama na toj manifestacijim koja je dobro naplacena, a sve u ime necega sto niko ne moze da potvrdi tj, u ime PR jedne osobe, dok su se druga dva naklepala para, itd...
I da Allah sve vidi i sve zna...tu se slazemo...
P.S. Ako mislis da ces citati samo tebi milozvucne postov, grdno si se prevario..
I
|
|
| 08-06-2007 18:52 |
|
|
|
Užarena atmosfera koja je vladala danima uoèi "noæi koja æe se dugo pamtiti", odnosno koncerta duhovne muzike islama Moj ummete nije adekvatno kulminirala (da ne kažemo eksplodirala) 28. jula na stadionu Asim Ferhatoviæ Hase. Recimo, življe je bilo na istom mjestu pred koncert Harisa Džinoviæa koji je prije samo jedan mjesec okupio, kažu, blizu 40.000 poklonika. Haris je ipak Haris.
Zvanièni podaci kažu da se na sjedištima našeg olimpijskog stadiona može smjestiti 35.630 gledalaca, a objektivna procjena kaže da na koncertu Moj ummete nije bilo ni 20.000 posjetilaca, iako se neki mediji nisu libili da sutradan izvijeste o "spektaklu pred više od 40.000 ljudi" (Nezavisne novine), ili o 40.000 razgaljenih srca (Dnevni avaz). Tribine su, u tom sluèaju, morale biti dupke pune, sa još najmanje pet hiljada ljudi na terenu. No, samo je zapadna tribina bila zaposjednuta - jug i sjever poluprazni, istok nije ni popunjavan. A na terenu je bilo tek nešto više od hiljade.
Ono što je važnije, a što je na samom koncertu mudro potisnuto u drugi plan - slavio se dan kada je navodno, prije ravno šest stoljeæa, islam došao u Bosnu i Hercegovinu. Kako je došao, to niko na govori, a Muharem Hasanbegoviæ, šef kabineta reisul-uleme Mustafe Ceriæa, objasnio je na konferenciji za novinare dan uoèi koncerta: "Prisustvo islama u Bosni i Hercegovini je možda i duže, no, mi smo se ogranièili na brojku 600 jer nas sve na to upuæuje." Koji je to dogaðaj 28. jula 1407. inicirao slavlje na Koševu 600 godina kasnije Hasanbegoviæ ne objašnjava: "Uzeli smo baš 2007. jer Islamska zajednica ove godine slavi nekoliko jubileja, a svi oni u sebi sadržavaju brojku sedam. U tome smo pronašli neku simboliku, pa smo se odluèili za 2007. Osim toga, to se samo kaže šest stoljeæa, a stoljeæe traje sto godina, od 1401. do 1500. Mi o tome pripremamo nauènu studiju, ali, samo da se zna, poèeli smo je spremati prije nego što je pisac Hadžem Hajdareviæ upozorio na to svojim tekstom u Osloboðenju."
Mensur Brdar, jedan od organizatora dugo najavljivanog spektakla, dan ranije je pozdravio novinare i poželio im da se dobro provedu: "Nadam se da æete ugodno izvještavati sa manifestacije Pod zastavom... ovaj, kako se zove, Moj ummete!" Hoæemo.
Prvih 500-600 godina je najteže Dakle, slavilo se šest stoljeæa islama, sto godina gore-dolje. Niko se nije posebno bunio zbog te malene "nepreciznosti". Nesretni puk, apsolutno zbunjen, mogao je pristupiti koncertu: u dugim povorkama, kroz špalire prosjaka i tezgaroša svake vrste, ummet je smjerno koraèao prema ulazu na zapadnu tribinu.
Spomenuti tezgaroši, pouèeni iskustvom megadogaðaja svake vrste, prodaju kurentnu robu: piratske kopije DVD-a najboljih ilahija u interpretaciji tri znamenita hafiza - Šabana Burhana, Aziza Alilija i "onog treæeg" (rijetko æe se ko sjetiti da mu je ime Mensur Malkiæ); majice sa bogougodnim natpisom Jebeš zemlju koja Bosne nema; upaljaèi, mini vjerski priruènici, parfemi i svakovrsna kozmetika; sokovi i osvježavajuæe vodice, i tome slièno. Meðu diskovima se mogu pronaæi i snimke ranije održavanih manifestacija, govori Alije Izetbegoviæa, a nije falilo ni dokumentarnih filmova s ratnom tematikom, ponajviše o Srebrenici.
Pošto nismo pitali ništa, jedan prodavaè, oèigledno uvjeren da smo stranci, pokušava nam prodati jedan DVD, objašnjavajuæi isprekidanim reèenicama bez završetaka: "Ovaj o Srebrenici, znate... mnogo je dobar, znate... to je kolona, 12.000 njih, znate... onda je bio pokolj..." Znamo, znamo, prekidamo ga i nastavljamo dalje, samo da udijelimo koji novèiæ okupljenim prosjacima - oni, kao i trgovci, nepogrešivo znaju gdje treba tražiti selameta. Meðu vjernicima, dakako. Allah kabul olsun, Allah halal olsun!
A vjernika je došlo sa svih strana. Prolaze kroz kontrolu na ulazu u krug stadiona, na samim vratima imaju izbor: da kupe burek ili zeljanicu, sve za marku. Još jedna prednost utakmice, pardon, koncerta na domaæem terenu. Na vrhu koševskog Olimpa Na ulazu ispred centralne VIP lože parkirani su posljednji modeli svjetski priznatih marki automobila: audiji, mercedesi, BMW-i. Meðu gomilom blistavih èetverotoèkaša pada u oèi jedna Škoda Octavia - pokušavamo saznati èija je, ali namrgoðeni tjelohranitelji nisu raspoloženi za šalu. Neæe da kažu ko je vlasnik "skromne" Škode. No, nije ni važno, bubnjevi se èuju, valja požuriti: mehterani, to jest turski zastavnici svojim grandioznim ulaskom na scenu otvaraju koncert.
Mehterani ili mehteri simboliziraju dolazak islama. Predvodi ih iskusni akindžija, koji svojeg bijesnog hata jaše unatrag, sve noseæi zastavu sa slikom Alije Izetbegoviæa u zubima! Plemenita životinja frkæe i negoduje, ali mora naprijed, to jest natrag. Blicevi fotoaparata sa tribina sijevaju, èuju se gromoglasni aplauzi, pomiješani sa tekbirima. Ispod centralne lože u kojoj na uzvišenom mjestu sjedi reisul-ulema Mustafa Ceriæ sa svojim gostima, ostavljen je prostor za 750 imama. Oni uniformni, stupaju u tišini za mehteranima. Sve je spremno za poèetak, samo da hafiz Senad Podojak završi sa uèenjem dijela kur'anske sure Ikre.
Jedan od onih tezgaroša, reèe da se zove Ešef, provukao se u meðuvremenu na sami teren, noseæi u rukama naramak Dnevnog avaza. "Novine za sjedenje! Haj'mo, novina za sjedenje!", reklamira glasno svoju robu, dok pozira fotoreporteru Dana. "Eh, vi mora da ste iz Avaza", dobacuju okupljeni. "Zašto?", naðosmo se u èudu. "Pa, oni tako slikaju kad ih neko reklamira", odgovara jedan mladiæ.
Nema vremena za raspravu, sveèanost je poèela. Nastupa reis. Njegovo lice ispunjava oko 78 posto ekrana kraj pozornice, pa se ne vidi raskošno džube u koje je odjeven. Šteta, jer je onako s daljine ummet komentirao: "Mašallah, što je lijepo!", a da nije ni vidio pozlaæene vezove i srmu! Ta bijela svila nadaleko se proèula - spekuliralo se da li je kupljena u Benettonu ili negdje drugdje. Koliko je hiljada maraka plaæena i koliko stvarno vrijedi? Je li rijeè o skupocjenom poklonu iz Saudijske Arabije, Jordana, Malezije ili Turske, ili je reis to ipak platio sam? No, dostojanstvenom prilikom u bijelom se moraš ponositi, èulo se meðu svijetom, a vjerski poglavar bosanskih i sandžaèkih muslimana i kandidat za evropskog muftiju smireno pozdravlja masu pod sobom. Grand mufti of Bosnia, kako se sam titulira, najslièniji je Svetom ocu papi - na zamišljenoj ceremoniji ustolièenja evropskog, muslimanskog pape on bi isto tako stajao na stadionu svoje pobjede, na vrhu koševskog Olimpa, dok bi ushiæena masa klicala, možda ne na latinskom, ali nije ni bitno: Habemus reisam! Habemus reisam!
Režiser Sulejman Kupusoviæ je predvidio da se reis u ovom uzvišenom trenutku obrati masi. Ceriæ je za to spreman, govori na bosanskom, arapskom i engleskom, pozdravlja "ekselencije i eminencije", selami okupljene. "Ladies and gentlemen, good evening!", najavio se, u maniru Michaela Buffera, legendarnog najavljivaèa (Let's get ready to rumble!).
Meðu eminencijama, doduše, nema Tonyja Blaira, koji je najprije bio najavljen. Nije poslao ni telegram isprike, ni podrške. No, tu je reisul-ulema Turske Ali Bardakoglu, tu je i muftija sandžaèki, tu su i ugledni gosti, ambasadori islamskih zemalja. Hlade se lepezama i piju Pepsi. Sponzor: Sarajevska pivara.
Reisu Ceriæu malo glas drhti, ali se svaka njegova pomno sluša: "Iskreno svjedoèite o narodu koji voli istinu i pravdu! (...) Ovo je vrijeme našeg oslobaðanja straha od naše prošlosti i straha od naše buduænosti. Ovo je vrijeme da se Evropa oslobodi straha od islama i straha od napretka muslimana." Poruèio je ummetu da uèi, ma gdje bio, "pa makar i u Kini". Poželio je da se nikada i nikome ne ponovi zlo genocida.
Problem sa manifestacijama ove vrste je i u tome što, ma koliko se organizator trudio, i ma koliko novaca u spektakl uložio, ne može se odmaæi dalje od obiène priredbe sa neobiènim izvoðaèima. Ako je poenta bila da se priredi koncert duhovne muzike - kilometrima je promašena! Naprimjer, disko-hafiz Šaban Burhan: svojim je nastupom i dosadašnjim radom ustolièio pravac koji bi se (a o tome je veæ bilo prijedloga) mogao nazvati halal-pop ili slièno. Ne sporeæi èinjenicu da je èovjek hafiz, da ima super glas i da se njim zna služiti - to što on radi sa duhovnom muzikom ima veze taman koliko i The Rolling Stones sa rock 'n rollom.
Ista stvar je i sa Almom Èardžiæ, s tim što je ona tek zagazila u halal-vode i s tim što je glas ne služi tako dobro kao Burhana. Ova opaska, pak, nema veze sa njenim angažmanom u Narodnoj stranci radom za boljitak, iako su Lijanoviæi nedavno izbacili novi halal-program. Halid Bešliæ? Onaj Halid, kralj narodne muzike, kafana i ostalog sevdaha?! Mostarci bi rekli - niðe veze. I ostali gosti i uèesnici koncerta Moj ummete spadaju u isti žanr, makar to bio vremešni Sami Özer (koji je svojim energiènom nastupom i fantastiènim glasom zaista šokirao prisutne), makar to bila pakistanska Selma Bajrami! Makar to bio i Sami Yusuf, Britanac azerbejdžanskog porijekla i najslušaniji disko-istoènjak današnjice. A plus roðen u Teheranu.
Turbofolk je turbofolk, bez obzira o èemu pjeva, i bez obzira da li se pjeva na arapskom, turskom, bosanskom ili engleskom! Konce èitave prièe vodio je Sulejman Kupusoviæ, "uvjerljivo najbolji i najuspješniji reditelj na ovim prostorima", kako su mu organizatori tepali, a reporter Dana je imao privilegiju da sa samo pola metra posmatra maestra na djelu, te da zabilježi nekoliko savjeta koje je maestro dijelio saradnicima: "Daj mi malo svjetla na sredini! Pojaèaj dim maksimalno! Daj sad plavu pozadinu, ali polako! Sad ubaci malo geometrijskih objekata, brza je pjesma pravo. Sad upali stroboskop!" Neæemo dalje otkrivati tajne velikog majstora, samo možemo prenijeti utisak: kad su svjetla sa bine jaèa, publika obièno ne vidi ništa.
U specijalno ograðenom prostoru, pod samom binom je VIP loža za posjetitelje koji su za kartu izdvojili po 50 maraka. Meðu njima, u prvim redovima sjedi Nazif Gljiva. Pomno prati šta se dešava na bini. "Dva metra je šira od bine koju je koristilo Bijelo dugme", hvalio se glavnokomandujuæi Sulejman Kupusoviæ. Kad se doda još i pista koja zalazi u publiku, dobije se zaista dosta prostora koji završava blizu centralne bijele taèke na terenu. E, tu, na centru - sluèajno ili ne - sjedio je Munib Ušanoviæ, generalni sekretar Fudbalskog/nogometnog saveza BiH, u familijarnoj atmosferi.
A valjalo bi ostaviti i nešto od uloženih 895.660 KM (plus pare od ulaznica) za neki naredni jubilej. Eto, Semir Osmanagiæ je, prenosi Dnevni avaz, iskopao drevni kamen na kojem je uklesano ime Rasim, a reis mu je pružio bezrezervnu podršku, poruèivši da "od Semira treba uèiti". Zato ne bi smjelo iznenaditi ako se najkasnije dogodine bude spektakularno proslavljalo 20.000 godina islama u Bosni i Hercegovini.
ne znam odakle je ovo ali mogu musliti da je iz slobodanove bosne ili bh dana,jer samo i samo oni pisu ovakvo sranje
|
|
| 08-06-2007 18:56 |
|
carinskimost
brato
Poruka: 802
Location: Timbuktu
pokretac teme 
|
|
Samo novinar u avazu ne postoji..
Ma u avazu ne postoji novinar generalno...postoje Fahrini ljudi...ok, ne ujedas ruku koja te hrani...ali nemoj se zvati novinarom..
Nuhanovic je napisao istinu i tu nije nista sporno, ali je clanak napisan u odredjeno vrijeme da bi se svekoliko bosnjacki puk pripremio da ce ovi dobiti shut-kartu.
Citaj, clanak je narucen...
nisam ja postavio ovu temu da bi ti rondo mogao ovde defilirati sa kvazikomentarima o politici.
otvori temu na politici o svemu shto te tishti pa bujrum svima ili ces samo ti komentarisati to je do nas i do tebe.
ako imash primjedbe na ove teme i ovu tematiku opet mozes otvoriti neku slicnu temu ali nemoj molim te uprskavat sve druge teme ok. ovo je bila informacija za one koji su mislili da idu na taj koncert , i svako odlucuje sam da li ce ici ili nece.
viidim da si zapazio sve mane ovakvih koncerata a i pojedine publike ( da ne navodim pojedinosti ti znash o cemu je rijech) ali svako bash svako odgovara licno za svoje postupke pred ALLAHOM a on vidi i cuje sve .
ili ti mislish da se tobejarabi mozes porediti pa ti mozesh kritikovati druge i govoriti kako i shta i zashto .
Znas sta Carinski,tvoj generalni problem je da ti postavljas teme o kojima POJMA NEMAS!
Tako si i ovdje postavio temu o koncertu duhovne muzike, a sam koncert nije imao nikakve veze sa duhovnom muzikom..
Za ostale info procitaj prethodne postove..Mislim kad se Abdurahman i ja slazemo..ne treba ti vise...
A to sto ja kritikujem sponzorzstvo sarajevse pivare i nastup Alme Cardzic u tangama na toj manifestacijim koja je dobro naplacena, a sve u ime necega sto niko ne moze da potvrdi tj, u ime PR jedne osobe, dok su se druga dva naklepala para, itd...
I da Allah sve vidi i sve zna...tu se slazemo...
P.S. Ako mislis da ces citati samo tebi milozvucne postov, grdno si se prevario..
I
pa bolan ti i ne citash shta ja pishem . rekao sam ti da je to samo informacija o tom koncertiu i nishta vishe , koliko to valja ili ne nije moje da sudim.
a to ko je shta pokro i sta to mene ne interesuje a niti spada u ovu temu . bolan rekao sam ti da otvorish drugu temu i da o tome laprdash koliko ti volja .
ako je neko na tome zaradio to me nije briga , ili ako je neko neshto pokrao i sl. za to morash imati dokaze , a ne novinske clanske iz tamo nekih tkz novina i njihovih tkz novinara.
ili josh gore one tracheve i rekla kazala
otvori temu na to kako se krade ti u tu , tako i tako bujrum
___________________________________________________________________
Hej, nije važno
Koliko smo puta udahnuli dah
Hej, "važnije je
Koliko smo puta ostali bez daha" *
|
|
| 08-06-2007 23:17 |
|
carinskimost
brato
Poruka: 802
Location: Timbuktu
pokretac teme
|
|
Carinski, pa sta ja mogu kad je kod nas lopuvluk usao u sve pore zivota, od privrede pa do kulture...pa cak i religije...
A to o dokazima i pravnim cakama...pa vidi se da ne zivis kod nas i da ti je pravna drzava udarila u glavu. To kako je kod tebe (i u ostatku normalnog svijeta) kod nas nije, ali bas zahvaljujuci tim sto ih ti branis.
To o tvz. (a ne tkz, ako mislis na skracenicu za takozvane) novinarima u BH Danima i SB je bespredmentno diskutovati. (eto ti sudi, a ne znas ni kako se skracenica pravilno pise. Onda mogu zamisliti sta zanas o osnovnim postulatima novinarske profesije). Ali kao sto Dalibor rece kod nas trenutno nema bolje (doduse dodao i Start, samo sto izlazi dvonedeljno, Karic , Sestan i Hadziomerovic razvaljuju u njima).
Vjeruj mi da je i meni zao sto je bas Senad Pecanin postavio benchmarke novinarstva u BiH (mislim da bi bio ono sto se Senad P predstavlja da jeste, treba jos dugo dugo da radi kao novinar) ali tako je kako nam je.
zanas - prevod potreban !!!! ne postoji ova rijec .
govorish li ti sa ozbiljnoscu i ti i davor o bh danima i sb kao istinskim i dobrim novinama i novinarima 
meni je jedan clanak dovoljan pa da vidim jesu li novine dobre ili nisu . npr pecanin je imao jedan tekst o kids festival gdje je on stvarno puko , izmisljotina da ne moze veca biti i ja poslije toga da citam takve novine 
___________________________________________________________________
Hej, nije važno
Koliko smo puta udahnuli dah
Hej, "važnije je
Koliko smo puta ostali bez daha" *
|
|
| 08-07-2007 19:37 |
|
|
|
  |
|
a jer mu je ambasador McElhany usi natrlj'o, Gregorain bio kod reisa Cerica).
