Ali-pasa Rizvanbegovic i bosanski vojvoda Herceg-Stjepan vukcic Kosaca

Kolika je samo slicnost izmedzu dva gospodara zivota i smrti u Humskoj zemlji,Hercega Stjepana iz prve polovine XV stoljeca
i Ali-pase Rizvanbegovica,vezira nad Hercegovinom u periodu izmedzu 1833-1851 godine
Za obojicu se moze reci da su u vremenu svoje vladavine bili cvrsti kao kamen iz koga su ponikli,lukavi i neuhvatljivi,mudri
i nepredvidljivi,despoti kojima niko nije smjeo da se suprostavi
Obojica su bili zedni vlasti,ratovali sa svojim najblizim ako je trebalo,saradzivali sa dusmanima ako je njihova vladavina bila
u opasnosti

Tekija i turbe Nur-kadune,voljene zene Ali-pase Rizvanbegovica

Legenda govori da se Ali-pasa nije dugo dvoumio prilikom odabira lokacije na kojoj ce podici Tekiju .Privukla ga je
pitomina najjuznijeg dijela Mostara i blizina luckih vinograda koje je cesto obilazio.Godine 1847 vezir nad Hercegovinom
prvo sagradi bozju kucu u kojoj su imamsku duznost sve do njenog zatvaranja 1925 godine obavljali sinovi kuce Sehovica
Pored mesdzida Ali-pasa podize velelepnu tekiju koja je imala odaju za obavljanje derviskog obreda,odaju za sejha i
odaju za musafire.Osigurao je redovno priticanje novca za uzdrzavanje zaduzbine od kirije 34 uvakufljene kuce i
prihoda od luckih vinograda
Zaduzbina prvog i posljednjeg hercegovackog vezira je brutalno unistena 60-tih godina XX stoljeca iako je na istom
lokalitetu bilo slobodno 101 mjesto za gradnju djecijeg vrtica

Omer-pasa Latas je brutalno ugasio zivot veziru nad Hercegovinom Ali-pasi Rizvanbegovicu

Provodeci poslusno vojno-administrativne reforme kojima se u prvoj polovini XIX vijeka pokusao ocuvati autoritet
centralne vlasti carevine,zloglasni Omer-pasa Latas je surovo postupao sa vec ostarjelim hercegovackim vezirom
Prije nego sto ga je kod Banjaluke brutalno likvidirao 1850 godine,vise puta ga je ponizio provodeci ga naopako
vezanog mostarskom carsijom
Iako je Ali-pasa na neki nacin izdajnicki postupio prema pokretu za autonomiju Bosne koji je predvodio Husein-kapetan
Gradascevic,odnosno ucestvovao 1832 godine u njegovom konacnom slamanju i time zaduzio centralnu vlast ,nije na
vakat shvatio da treba da se povuce sa pozicije vezira nad Hercegovinom

Gornji Polog-bedemi i utvrde ilirskog plemena Daorsi

Najnovija geoloska istrazivanja su otkrila da su Daorsi gradili utvrde odnosno podizali kamene odbrambene bedeme u
Pologu pokraj Mostara
Utvrde su zidane od kamenih blokova teskih preko jedne tone i predstavljaju najzapadniji dio odbrambenog zida koji
je podignut u svrhu odbrane od nasrtaja plemena Delmeta
Poznato je da su Osanici bili glavni grad Daorsa i da je stolacka nahija prepuna kamenih odbrambenih bedema,odakle
se kontrolisao juzni tok Neretve

Kad bi znali pricati........

Osanicke gradine i bedemi Daorsa,Bogumilske gomile i stecci,Humska zemlja i brdo Hum i Dvori Hercega Stjepana nebi
se niko usudio da lazima svojata Mostar i Herceg-Bosnu ponosnu

Herceg-Stjepanovi katolici iz doline rijeke Bune se iseljavaju u Slavoniju

Prijestonica Herceg-Stjepana,nekadasnji grad Blagaj,pored utvrda ciji ostaci i dandanas svjedoce o mocnom gospodaru
Hercegovine,prostirao se uz desnu i lijevu obalu rijeke Bune od izvora do njenog usca u Neretvu,odnosno pripadala su
mu obliznja sela:Kosor,Malo Polje,Buna,Pogradze i Dracevice
Znamo da je vladar Humske zemlje primao u svoje okrilje kako poklonike bosanske crkve,tako i pripadnike pravoslavne
i katolicke vjere.Smrcu Hercega Stjepana,madzarski kralj Matija Korvin pomocu svojih trupa vrsi preseljenje preko stotinu
katolickih familija iz doline rijeke Bune i naseljava iste u Slavoniju koja se tada nalazila pod madzarskom vlascu
Preselenje se odigralo 1467 godine

Blagajske cuprije

Pored utvrda ciji se ostaci i dandanas nalaze na liticama iznad vrela Bune,prijestolnica hercega Stjepana Vukcica Kosace
je bila prepoznatljiva po mostovima.Pored tkz Lehine cuprije koja je jos uzgor jedan kameni most se nalazio nesto
nize od sadasnje carsije,treci u Kosoru pod Petkom a cetvrti na Buni na mjestu gdje se Bunica uljeva u Bunu
Rusevine pomenutih mostova svijedoce o prohujalim vremenima

Mostarski Jevreji

Davne 1570-e godine,ispunjeni strahom,bjezeci pred inkvizicijom Izabele Katolicke u Mostaru su se pojavili Danijel
Rodrigez i Moscho Koen ,Sefardi prognani iz Spanjolske
Od 330 mostarskih Jevreja uoci II.svjetskog rata vecina je stradala u logorima Nezavisne drzave Hrvatske
Godine 1904 godine Jevreji su u Brankovcu otkupili zemlju od Salke Cibera i podigli bozji hram-sinagogu
Malobrojni prezivjeli Jevreji su impozantnu gradzevinu godine 1952-e darovali gradskoj Opstini koja je bivsu sinagogu
pretvorila u Pozoriste lutaka.
Starijim generacijama Mostaraca su se duboko urezala u sjecanje predstava Ivica i Marica,goleme stepenice
i mirisna avlija

Kada bi kula Hercegusa znala pricati

Podizanje srednjovjekovne kule Herceguse u centru buduce najljepse dunjalucke carsije pokrenu davne 1440 godine,Gost
Radin,dusa uprave i diplomatije velikog bosanskog vojvode i gospodara Humske zemlje Hercega Stjepana Kosace
Legenda kaze a pedantni Dubrovcani su zabiljezili da je u blizini ove kule godine 1451 izbio sukog izmedzu mocnog
Hercega Stjepana i njegovog sina Vladislava.Pune cetiri godine vodio se krvavi rat zbog ljepotice iz Firenze,mladzane
Elizabeth.Kazu da je Elisabeth odabrala ridzobradog oca sto je plaho razljutilo nesudzenog mladozenju Vladislava

Boza BOZE

Tobe jarabi tobe stakvirulah!.........sto bi se reklo da se neko ne uvrijedi!!

___________________________________________________________________
Lovi ribu Ahmete Sabo........

Ne razvaljujte groblja-razvaljujete istinu o nama

Prije vise od 80 godina jedan od najumnijih ljudi koje je Mostar iznjedrio,Husaga Cisic izgovori ovu recenicu
Nismo ga poslusali pa smo skoru svu kulturnu bastinu koja se nalazila u mostarskim haremima naprosto satrali
Cesto zazmirim i vratim se u 60-e,godine moga djetinjstva i obidzem basluke sedam nestalih harema od Semovca
do Cekrka
Ovo pricam da gluho bilo ne ponovimo istu gresku sa starim pravoslavnim grobljem i porukama sa grobova nastalih
u XVI i XVII vijeku
Naime na ovoj lokaciji se pojavilo veliko kliziste koje prijeti da proguta istinu o starom Mostaru

Boza, drago bi mi bilo da se malo osvrnes i na istorijat zapadne Hercegovine, posebno u srednjem vijeku, gdje se pominje Brocanska nahija u Kadiluku Mostar, zatim Kala Lupuska (Ljubuska tvrdjava), mjesta Trebizat, Struge,Vir ...

Osmanski i dubrovacki izvori ne pominju zapadnu Hercegovinu kao geopoliticku ili kulturnu zajednicu

Stara groblja bosanskih kristjana govore da je zapadna Hercegovina kao sastavni dio stare Humske zemlje oduvjek pripadala
bosansko-slavenskoj civilizaciji i drzavnoj zajednici
Istoriske cinjenice govore da su Osmanlije na ovim prostorima zatekle slabu naseljenost
Intenzivno naseljavanje ovih prostora pocinje u XVIII stoljecu uglavnom katolicima iz Dalmacije i dalmatinske Zagore
Manji dio doseljenika su pravoslavci iz Crne Gore
Starosjedioci su bili uglavnom katolicke vjere i u prvih stotinjak godina vladavine Osmanlija manji dio se islamizira

Kocerinska ploca

Koliko se daleko otislo u laziranju istorije srednjovjekovne Bosne kazuje primjer Kocerinske ploce
Naime pojedini kvazi istoricari su stecke s pocetka XV stoljeca i natpis nad njima pisan bosancicom proglasili
hrvatskom bastinom,odnosno bosancicu preimenovali u hrvatsku cirilicu
Najveca koncentracija nadgrobnih spomenika bosanskih kristijana stecaka je u zapadnoj Hercegovini
Samostan u Sirokom brijegu su podigli bosanski franjevci 1846 godine

citat od Boza:

Tekija i turbe Nur-kadune,voljene zene Ali-pase Rizvanbegovica

Legenda govori da se Ali-pasa nije dugo dvoumio prilikom odabira lokacije na kojoj ce podici Tekiju .Privukla ga je
pitomina najjuznijeg dijela Mostara i blizina luckih vinograda koje je cesto obilazio.Godine 1847 vezir nad Hercegovinom
prvo sagradi bozju kucu u kojoj su imamsku duznost sve do njenog zatvaranja 1925 godine obavljali sinovi kuce Sehovica
Pored mesdzida Ali-pasa podize velelepnu tekiju koja je imala odaju za obavljanje derviskog obreda,odaju za sejha i
odaju za musafire.Osigurao je redovno priticanje novca za uzdrzavanje zaduzbine od kirije 34 uvakufljene kuce i
prihoda od luckih vinograda
Zaduzbina prvog i posljednjeg hercegovackog vezira je brutalno unistena 60-tih godina XX stoljeca iako je na istom
lokalitetu bilo slobodno 101 mjesto za gradnju djecijeg vrtica

___________________________________________________________________
Signatur wird geladen ... ... bitte warten !

Istorija srednjovjekovne Bosne-arhiv Kotromanica lezi u Ankari upakovan u kozne vrecice

Koliko smo siromasni duhom pa nevidimo da sjecemo granu na kojoj sjedimo
Kazu da drzava nema milion eura da ulozi u strucnu istrazivacku ekipu
Turci kazu da je to dio i njihove istorije pa bujrum vidit i procitat,niposto ponjet sa sobom
Mislim da su u pravu,davno bi to skargali da je u nasim rukama
Sjetimo se samo Starog mosta,nikad nebi bio obnovljen da Bec nije sacuvao izvornu dokumentaciju
o njegovom podizanju

U 16. stoljeæu u Mostaru se formiraju sljedeæe
mahale:
1. Sinan-pašina mahala formira se sjeverno
od èaršije na poèetku 16. stoljeæa, u njoj je
sagraðena istoimena džamija 1507. godine.22
Minaret ove džamije bio je èetvrtast, a u 19.
stoljeæu zamijenjen je kružnim.23 Do naših
dana nije saèuvan harem ove mahale.
Mekteb, odnosno funkcija osnovnoga vjerskog
obrazovanja, ove mahale nalazio se u dijelu
Koski Mehmed pašine medrese u neposrednoj
blizini. Ispred džamije bilo je prostrano
proširenje zvano Mejdan, po kojem je mahala
dobila svoje narodno ime „Mahala na mejdanu”.
Po drugomu narodnom imenu džamije u
ovoj mahali - Atik-džamija - (stara) može se
pretpostaviti da bi to mogla biti najstarija
gradska mahala.
Malo je vjerojatno da ova
mahala potjeèe iz 15. stoljeæa, kako tvrde
neki istraživaèi, jer osim vojnika u Mostaru
u 15. stoljeæu nema muslimanskog stanovništva.
Džamija se srušila 1949. godine zbog
dotrajalosti i neodržavanja. Ova je mahala
bila udaljena od èaršije 250 metara sjevernije.
U njoj se nalazio i sud (mehæema) izgraðen
poèetkom 16. stoljeæa.

___________________________________________________________________
Do not lose sleep over what the Almighty has bestowed on others. What is not meant for you will never be yours. Be thankful for what YOU have.

Borislav Puljiæ
Mahale grada Mostara



Mahala
je naselje, kvart, gradska èetvrt (kat-kad i seoska èetvrt), specifièan oblik unutar kojeg se živi u gradovima Balkana i Bliskog istoka. Rijeè ima šire znaèenje od graðevin-skog, skupine kuæa. Ona znaèi i naèin života, svijest, oblik društvenih odnosa. Ima svoje psihološko, socijalno, gospodarsko i niz dru-gih znaèenja. Mahala nije samo gradska èe-tvrt jer i sela imaju mahale. Ne bi ih trebalo usporeðivati s gradskim èetvrtima zbog veli-ke razlike ne samo u fizièkoj formi veæ i u sa-držajima. Mahale su obièno suprotnost pra-vilnoj èetvrti jer su ulice u njoj krivudave, unutar nepravilno rasporeðenih kuæa (osman-skih stambenih blokova). U izvornom smislu Iako mahale po udaljenosti od centra i èaršije te uda-ljenosti izmeðu sebe u trenutku nastanka i formiranja grada, kao i po elementima samostalnosti u sadržajima i funkcijama najniže razine centraliteta, podsjeæaju na sate-litska naselja, tako se ne mogu nazvati jer su dio jedinstve-noga urbanog sustava grada. Zbog toga je odluèeno da se u radu rabi naziv „specifiène samostalne stambene zone”. Njihova specifiènost i samostalnost (èak i u funkciji trgovi-ne za dnevnu opskrbu) obrazložena je i dokazana ovim radom.

rijeè mahala oznaèava mjesto ili lokaciju.

Ona je obièno i džemat (skupina, zajednica) i prije nego što ta skupina kuæa dobije status mahale, vodi se kao džemat.Mahala poèinje izgradnjom kuæe i puta do nje s glavne ulice. Tako se skupi dovoljan broj kuæa, a zatim se naðu dobrotvori koji sagrade džamiju (ili mesdžid molitveni prostor bez propovjedaonice), harem (groblje) i mekteb (muslimanska osnovna vjerska škola) i tako se formira mahala.

Kada se poslije izgradi još eventualno i èesma (dovede voda), piljara (trgovina voæem i povræem), berbernica (bri-jaènica) ili pekarnica, proces formiranja ma-hale je završen, ali ovo nisu obvezni ele-menti mahale. Stambeni predio osmanskoga grada bio je izvan centra (èaršije), odvojenod nje i dijelio se na stambene jedinice mahale.

Temeljno je pravilo da svaka mahala nosi ime bogomolje, to jest legatora koji ju je izgradio. Uz to formalno ime, narod mahali èesto da neko drugo ime, uglavnom po lo-kalitetu ili nekoj od kolektivnih osobina sta-novnika.Mostarska, kao i svaka osmanska mahala, ima obilježja po kojima se metodološki može identificirati. Oko pitanja urbanih sadržaja koji definiraju mahalu u literaturi postoji su-glasnost, a to su sljedeæi elementi:
30-40 kuæa,

obvezno mahalska džamija ili mesdžid,negdje u blizini mekteb,harem, koji može biti u krugu džamije ili samostalno.Mahala osim svojih urbanih sadržaja ima specifiènu urbanu formu. Kao po pravilu, od glavne gradske ulice koja mahalu spaja s èaršijom ide manja sporedna, najèešæe krivu-dava, prilagoðena terenu (sokak, glavni so-
kak), iz nje se granaju pristupni putovi, sokaci, a iz njih èikme kojima se završava ulièna mreža. To je jasno hijerarhijski izgraðena mreža putova. Ulice su širine od 1,5 metara do neprirodne širine od 15 i više metara, pot-puno zatvorene uliènim zidovima.

Osim sokaka, mahala ima i jednu malo širu ulicu (glavni sokak) ili raskrižje u kojoj se obvezno nalaze džamija (ili mesdžid) te ostali zajed-nièki sadržaji. Mahala ima svoj privatni dio iza ogradnog zida unutar avlije (dvorišta) i javni dio, sokake meðu kuæama. Javni ulièni prostor mahale je pust, u njemu nema života osim rijetkih odlazaka po vodu na èesmu ili na molitvu. Život teèe iza uliènoga zida.

___________________________________________________________________
Do not lose sleep over what the Almighty has bestowed on others. What is not meant for you will never be yours. Be thankful for what YOU have.

2. Æejvan-Æehajina mahala formirana je prije
1552./53. godine kada je izgraðena Æejvan-
-Æehajina kethode džamija, koja po svojoj
izduženosti u smjeru mihraba i s prvobitnom
èetvrtastom munarom nosi elemente Mediterana.
Uz džamiju je mekteb, koji je izgraðen
prije 1558. godine, a medresa je sagraðena
1554. godine. Uz džamiju je smješten i harem.
Ova mahala bila je u neposrednoj blizini
èaršije, oko 50 m južno. Mahala je bila smještena
na prostoru uz kulu Taru i njezini stanovnici
dugo su se zvali zakuljani, a ona „Zakulom”.
Ova se mahala u poèetku još zvala
i „Šemsi æehajina”, ali je ovaj naziv nestao još
u 17. stoljeæu.

___________________________________________________________________
Do not lose sleep over what the Almighty has bestowed on others. What is not meant for you will never be yours. Be thankful for what YOU have.

3. Karaðoz-begova mahala se smjestila 350m sjevernije od èaršije. Imala je najveæu i najmonumentalniju
istoimenu džamiju u gradu,
koju su 1557./58. godine izgradili dubrovaèki
majstori. Uz džamiju su s dvije strane bili
veliki haremi. S treæe strane džamije grade se
prije 1570. godine mekteb i medresa.35 U neposrednoj blizini, takoðer prije 1570. godine,
gradi se i velik Karaðoz-begov han (svratište,
konaèište).

___________________________________________________________________
Do not lose sleep over what the Almighty has bestowed on others. What is not meant for you will never be yours. Be thankful for what YOU have.