|
Ja se ipak u duhu europskih tradicija držim one stare provjerene i biblijske:
Vjerujem u Boga, Oca svemoguæega,
Stvoritelja neba i zemlje.
I u Isusa Krista, Sina njegova jedinoga,
Gospodina našega,
koji je zaèet po Duhu Svetom,
roðen od Marije Djevice,
muèen pod Poncijem Pilatom,
raspet umro i pokopan;
sašao nad pakao,
treæi dan uskrsnuo od mrtvih;
uzašao na nebesa,
sjedi s desna Bogu Ocu svemoguæemu;
odonud æe doæi suditi
žive i mrtve.
Vjerujem u Duha Svetoga,
svetu Crkvu katolièku,
opæinstvo svetih,
oproštenje grijeha,
uskrsnuæe tijela
i život vjeèni.
Amen.
___________________________________________________________________
|
|
09-19-2013 00:27 |
|
pravimostarac
SexNepoznat
Poruka: 3132
Location: Zaluto
pokretac teme
|
|
STINIT DOGAÐAJ IZ NJEMAÈKE...
Jessica je prosjeèna Njemica; dvadesetdvije godine, studira engleski i francuski, voli muziku i izlaske, druzenja sa vršnjacima ponosna je što je roðena u Berlinu nakon rušenja "berlinskog zida" i što je vjerski neopredjeljenja, ili možda još preciznije - ateistkinja - jer, "da Boga ima, ne bi dozvolio toliko zla i nepavde meðu ljudima". Bila je veselog duha, nije bježala od nijedne šale bitno je da je zabavno.
Prošle godine, za fašing, domislila se da na zakazanu party iznenadi svoju raju sa maramom na glavi i da se malo "šegaju" na raèun pokrivenih zena muslimanki, kojih je bilo i "previše" u Berlinu, za njen ukus.
Iz ormara je izvadila dugaèki kaput a, na putu od fakulteta kuæi, kupila je dvije tamnoplave marame. Okupala se i osušila kosu a onda stala pred ogledalo da stavi maramu. Sama se sebi smijala znajuæi da æe biti "glavna fora" kada se pojavi na fašingu (Maskarada). Kada se sahat kasnije našla na ulici, na putu prema tramvaju samu sebe nije mogla prepoznati. Osjeæala se skroz neobièno, kao nikad do tad. Posebno su je uznemiravali pogledi prolaznika. Neke od njih je èak i poznavala, ali maramama je pokrila jabuèice na obrazima i niže od usana, kako je to vidjela kod Aishe - studentice iz Turske, pa nije vjerovala da bi je neko na ulici mogao prepoznati. Ipak je "hvatala" svaki pogled na sebi i èinilo joj se, da joj gore obrazi od nekog èudnog uzbuðenja. Iako je tramvaj prema glavnoj željeznièkoj stanici bio krcat, ona je pomislila, kako ipak nikad do sada u ovo vrijeme dana, kada bi putovala istom linijom, nije imala više prostora i mjesta oko sebe. "Ljudi me izbjegavaju jer misle da sam muslimanka", kontala je. Stanice su se redale, putnici izlazili i ulazili ali baš niko da je dotakne ili gurne, namjerno ili iz neopreza, kako je to stalno bivalo po berlinskim javnim prijevoznim sredstvima. Odjednom je poèela razmišljati, kako je ova njena nakana baš jedinstven doživljaj, èak nije osjeæala nikakvu tjeskobu pod maramom; više ju je dozivljavala kao predmet štita a ne kao nešto, èime se htjela ismijavati na žurki. "Da li je uopæe uredu ovo što èinim?"
Iz razmišljanja je prenu najava slijedeæe stanice. Tu je morala presjesti. Èim se našla na peronu, zapljusnuo ju je neugodan miris mnoštva alkoholiziranih fudbalskih navijaèa i prije nego je shvatila šta se dešava, osjetila je kako joj se nešto vrelo zabi u tijelo, u predijelu bubrega. Jedva je ispustila glas, a dok je padala na beton, èula je iz rulje: "Prokleta Muslima! Marš u Tursku!" Savijala se od bola oèekujuæi da æe je ubiti ova pijana masa. Od straha i od bola joj se oduzeo govor: da makar može reæi da ona nije muslimanka, da je ovo sve samo iz cirkuza obukla! Ko æe joj vjerovati? Ionako se niko ne brine o njoj - svi samo nijemo prolaze, izbjegavajuæi je, iako leži bespomoæna na hladnom betonu. A onda se jedna krupna silueta nadnese nad njeno, od bola izoblièeno i blijedo lice, nešto glasno uzviknu - kasnije je znala da je to bio Tekbir "Allahu akbar" - Allah je najveæi! Ovo je tako glasno , uvijek iznova izgovarao, skoro neljudskim glasom, dok se nije sve utišalo a onda je èula, kako iz siluete prodire prijeteæi i odluèujuæi glas: "Ovo je moja sestra, spreman sam pogunuti za nju!" Iz rulje su još glasno psovali ali se niko nije usudio prikuèiti. Neko je još doviknuo "policija" - i to je prva rijeè koje se Jessica sjetila u bolnièkom krevetu, nakon uspjele operacije. " As-salamu alaykum! Bubreg je spašen, alhamdulillah", rekao je prijatan glas u njenoj sobi. Mladiæ, koji je sjedio neposredno od njenog kreveta, predstavi se kroz blag osmijeh.
"Ja sam Malik. Zamolio sam hitnu službu da poðem sa tobom, jer nisi imala nikakve dokumente u jakni. Moram i policiji dati izjavu. Ako se sjeæaš, napali su te pijani huligani. Jedan od njih te povrijedio nožem. Bili smo u istom tramvaju, pratio sam te. Kada sam vidio šta se desilo na peronu, pritrèao sam da te zaštitim. Iako sam se i sam prepao, bio sam spreman da te branim svojim životom. Zbog te tvoje marame!"
Jessici su usne bile suhe i slijepljene, ali je shvatila sve šta se desilo. Osjeæala je duboko u sebi, da se ponovo rodila. I jeste! Nekoliko mjeseci kasnije, Jessica je izgovorila šehadet i izabrala sebi ime Hajer (Hadžera) i više nikad nije skinula svoju maramu. Žurila je kuæi sa univerziteta, da svome mužu Maliku otkrije tajnu: veæ sedam hefti ispod njenog srca kuca još jedno malo srce... Alhamdulillah.
*** Dogaðaj je istinit, samo su imena i mjesto izmijenjeni.
___________________________________________________________________ Do not lose sleep over what the Almighty has bestowed on others. What is not meant for you will never be yours. Be thankful for what YOU have.
|
|
12-14-2013 01:19 |
|
|
|
|
|