KULJE1969 
raja
Poruka: 1794
Location: Brace Krpo 19
 |
|
| Feljton: Je li Džema ubijen? |
|
Mostar/Sarajevo -- Bosanskohercegovaèki sedmièni list "Novo Vrijeme" pokrenuo je od najnovijeg broja feljton o velikom državniku Džemalu Džemi Bijediæu, Mostarcu, koji je u bivšoj SFRJ obavljao i funkciju predsjednika Saveznog izvršnog vijeæa, što je bila ustvari Vlada tadašnje Jugoslavije. Feljton, autora prof. dr. Husnije Kamberoviæa, æe biti objavljen u više nastavaka, a portal "StarMo" ekskluzivno donosi njegov prvi dio:Teško je ukratko opisati Džemala Bijediæa. Jedni su u njemu skloni gledati samo "okorjelog komunistu", drugi ga prikazuju kao "žrtvu zavjere", koji je ubijen jer je bio "prvi Musliman predsjednik jugoslavenske Vlade"; jedni su u njemu gledali Hercegovca koji je bio u grupi onih politièara koji su sredinom 1960-ih godina pokrenuli proces integracije zapadne Hercegovine u bosanskohercegovaèke okvire, što je oznaèilo skidanje hipoteke ustaštva sa tog dijela naše zemlje, dok su neki baš u tome vidjeli otvaranje prostora za oživljavanje ustaške ideologije; jedni, poput srpskih seljana iz Vuèje Luke na Crepoljskom kod Sarajeva, smatrali su ga "ocem ovoga kraja", jer je tu èesto dolazio, pomogao da se napravi put, uvede elektrièna energija, izgradi vodovod i tako dalje, a prièalo se da su i srpska djeca iz Vuèje Luke, kada bi se Džemo samo pojavio, trèala putem i vikala "Evo Džeme", dok su drugi smatrali kako je on "žrtva srpske zavjere". Hrvati iz zapadne Hercegovine još uvijek pamte (a valjda i cijene) ulogu Džemala Bijediæa u otvaranju njihovoga kraja od sredine 1960-ih godina. Veliki dio Muslimana je u Džemalu Bijediæu vidio "našeg èovjeka", Muslimana koji je obnašao najvišu funkciju koju je jedan Musliman obavljao u socijalistièkoj Jugoslaviji. Kada je poginuo, neki su to doživjeli kao ubojstvo "jer je Musliman". Neki su, pak, u Džemalu Bijediæu vidjeli pravog Mostarca, a biti pravi Mostarac u Mostaru je "teže zaslužiti nego bilo kakav položaj i visoke poèasti i priznanja". Prièalo se da ga je u Mostaru svako lièno poznavao, a on je, prema nekim tvrdnjama, lièno poznavao svakog petog stanovnika toga grada. To je omoguæilo da dosta rano poène živjeti legenda o njemu u gradu.Na nesreæu, velike probleme prilikom arhivskih istraživanja imao sam sa graðom koja još uvijek nije predata na èuvanje u arhive. Najviše problema sam imao u Sarajevu, gdje sam potrošio jako puno vremena pokušavajuæi doæi do materijala koji se odnose na Bijediæevu pogibiju. Naime, dokumentacija vezana za avionsku nesreæu nalazi se u Kantonalnom tužilaštvu u Sarajevu. Od konca 2007. pokušavao sam doæi do tog materijala i suoèio se sa nevjerovatnim nerazumijevanjem. Naime, predmet vezan za smrt Džemala Bijediæa još uvijek ima oznaku "državna tajna" i "strogo pov.", te mi je zbog toga onemoguæen pristup podacima iz tog predmeta. No, nesreæa je veæa zbog naèina kako je to uèinjeno. Prvobitno mi je, na temelju odluke kantonalnog tužitelja Branka Šljivara broj A – I – 92/07, 12. decembra 2007. odobren uvid u spis predmeta vezanog za smrt Džemala Bijediæa. Pregled predmeta, odnosno "uvid u spis" (a to je znaèilo da su mi pokazali spis, obima preko 800 stranica, kojega sam u roku od pola sata morao pregledati, bez moguænosti da bilo šta bilježim osim samo broja stranica koje bih eventualno želio fotokopirati), izvršio sam u prostorijama Tužilaštva 4. januara 2008. godine. Tada su me službenici Tužiteljstva uputili da podnesem novi zahtjev kako bi mi se dio dokumenata snimio. Nakon što sam to i uèinio odgovoreno mi je Rješenjem broj A-I-92/07 od 18. januara 2008. "da æe mi se dozvoliti fotokopiranje spisa u službenim prostorijama Kantonalnog tužilaštva kantona Sarajevo, svakim radnim danom od 09,00 do 12,00 sati". Ovaj akt je potpisao Alen Šarèeviæ, "službenik za informisanje".Nakon toga sam 5. februara 2008. podnio novi zahtjev u kojemu sam u 27 taèaka precizirao stranice iz predmeta koje molim da mi se fotokopiraju, ali mi je 25. marta 2008. odgovoreno aktom broj A – I – 92/07-II da mi se ne udovoljava zahtjevu za pristup informacijama, uz obrazloženje da se radi o dokumentu sa oznakom "državna tajna" i "strogo pov.". Ovakvo rješenje je bilo èudno, ako ni zbog èega drugog, onda zbog toga što je takva oznaka spisa postojala i prilikom prvog "odobravanja" "pristupu i fotokopiranju" dijela spisa. Još gore je bilo saznanje da su mi pojedinci iz Tužilaštva stalno ostavljali nadu da bi se taj spis ipak mogao pogledati, samo treba malo saèekati i tako dalje. Sejdalija Gušiæ, direktor Historijskog arhiva Sarajevo, ukljuèio se u ovu akciju zdušno se zalažuæi za ispunjenje mojih zahtjeva. On je èak organizirao i zajednièke sastanke sa službenicima iz Tužilaštva, ali nije bilo nikakve koristi.Zatim sam se obratio Kantonalnom Ministarstvu pravde i uprave u Sarajevu tražeæi da mi, u skladu sa svojim ovlastima, omoguæe korištenje informacija iz spisa i to iskljuèivo u nauène svrhe. Argumentirao sam to tvrdnjom da podaci iz spisa ne mogu ugroziti bezbjednost i sigurnost države, niti integritet pojedinih liènosti. Ministarstvo pravde se, meðutim, proglasilo nenadležnim i moj zahtjev proslijedilo Kantonalnom ministarstvu kulture i sporta, u èijoj je nadležnosti èuvanje i zaštita arhivske graðe. Iz Kantonalnog ministarstva kulture ministar Emir Hadžihafizbegoviæ mi je, meðutim, odgovorio da oni tu ne mogu ništa uèiniti jer spis ima oznaku "državna tajna" i "strogo pov", a oznaku tajnosti podataka "može promijeniti ili ukinuti samo organ uprave koji je pravni sljednik organa koji je odredio ovakav stepen tajnosti". S obzirom da ne postoji organ koji je donio tu oznaku (jer ne postoji uopæe država Jugoslavija) obratio sam se ministru sigurnosti u Vijeæu ministara Bosne i Hercegovine Tariku Sadoviæu sa pitanjem da li bi korištenje podataka iz spisa o pogibiji Džemala Bijediæa moglo ugroziti bezbjednost Bosne i Hercegovine. Naravno, u izravnom razgovoru ministar mi je iznio svoje mišljenje po kojemu otkrivanje podataka iz spisa o pogibiji Džemala Bijediæa ne može ugroziti bezbjednost zemlje, ali sâm ministar nije želio donijeti odluku o skidanju oznake "državna tajna", mada je i on jedna od ovlaštenih osoba koja to može uèiniti. Ipak, ministar Sadoviæ i pravnici iz njegova Ministarstva su mi vrlo ljubazno sugerirali naèin kako bih mogao doæi do predmeta, ali od toga nije bilo nikakve koristi. Potom sam se ponovo obratio kantonalnom tužitelju sa zahtjevom da on ukine oznaku tajnosti, ali nije bilo odgovora. Tražio sam potom od èlana Predsjedništva Bosne i Hercegovine dr. Harisa Silajdžiæa da on, kao èlan Predsjedništva, to uèini, ali odgovora nije bilo ni sa njegove strane. Tako sam izgubio svaku nadu da æe mi biti dostupan taj spis. Potom sam pokušao jednim trikom:Dubravko Èampara, jedan od kantonalnih tužitelja, saopæio mi je da bi Tužiteljstvo moralo staviti na uvid spis nasljednicima Džemala Bijediæa. Tada je Dragan Bijediæ, sin Džemala Bijediæa, tražio da mu se kopiraju dijelovi iz tog spisa. Tu je stvar tek zakomplicirana: Isti tužitelj koji mi je sugerirao taj naèin dolaska do spisa, uporno je izbjegavao obezbijediti da se taèno naznaèeni dijelovi iz spisa doista i fotokopiraju, istodobno šaljuæi "informacije" sinu pokojnog Bijediæa da je taj posao "veæ obavljen", a na moje telefonske pozive jednostavno se prestao javljati.Tako je moj pokušaj da se skine oznaka tajnosti sa spisa nastalog prije više od 30 godina neuspješno završio. Paradoks u svemu tome je da se radi o fotokopijama koje su sada veæ teško èitljive. Pokušavao sam uvjeriti službenike iz Tužiteljstva da je ovo posljednja prilika da se taj dio proèita, jer æe uskoro fotokopije biti same od sebe izbrisane, ali ni to nije pomoglo. Bili su neumoljivi!Meðutim, istodobno sam nastojao doæi do tog materijala u Beogradu. Pokušavao sam na nekoliko adresa, i na koncu uspio pronaæi najveæi dio onoga što se èuva i u Tužiteljstvu u Sarajevu, ali ne sve. To je, ipak, bilo dovoljno da se može na temelju originalnih dokumenata progovoriti i o pogibiji Džemala Bijediæa. Možda bi informacije iz spisa koji se èuva u Kantonalnom tužiteljstvu omoguæile da se neki dijelovi prièe o Bijediæevoj pogibiji gledaju i iz drugih perspektiva? Ali, oèito je da to nekome ne odgovara!Meðutim, najveæa nesreæa je bila u tome da je, u isto vrijeme kada sam ja dobio materijal iz Beograda, Federalna televizija saopæila kako se graða o pogibiji Džemala Bijediæa èuva u Beogradu i kako nije dostupna našim istraživaèima. Stvar je, meðutim, upravo obrnuto stajala, jer ono što nije bilo dostupno meni nalazi se u Sarajevu, u Kantonalnom tužiteljstvu. Možda nešto od toga ima i u Beogradu, ali barem ja za to ne znam. (Kraj prvog dijela, koji se može naæi u izdanju lista "Novo Vrijeme", od petka 28. decembra 2012. godine)
|
|
 12-31-2012 22:14 |
   |
makso
Super Moderator
Poruka: 2849
Location: andaluzija
|
|
|
| 01-02-2013 12:13 |
|
Ricina
raja
Poruka: 1932
Location: Predaleko od Mostara
|
|
Dzemal Bijedic je bio na funkciji Predsjednika SR BiH do 1971 godine kada preuzima Muhamed - Hamdija Pozderac ( 1971-1974). isto veoma poznati borac za socijalizam i vjerni pratilac Dzemala Bijedica.
Njegovo uklanjanje sa politièke scene Jugoslavije kao najjaèeg politièara kojeg je Bosna i Hercegovina ikada za vrijeme komunizma imala, se može jedino dovesti u vezu sa njegovim insistiranjem, kao predsjednika Ustavne komisije Skupštine Jugoslavije, na nemijenjanju osnovnih naèela Ustava iz 1974. godine, koji su dali Muslimanima (kasnije Bošnjacima) status naroda unutar SFRJ. Smetao je svima pa su mu namjestili aferu Agrokomerc i skinuli sa politicke scene. Poceo je pisati knjigu krajem 80-tih ali je "umro"
u aprilu 1988. godine u Klinièkom centru bolnice Koševo u Sarajevu i to pod i danas još nerazriješenim okolnostima.
Zasto spominjem Pozderca? Imao je istu "liniju" sa Dzemalom Bijedicem i obojica su "smaknuta" da ne bi slucajno dosli na vlast, sto mnogima nije odgovaralo.
Nakon eksplozije aviona, citao sam u Sarajevskom "Svijetu" samo jedan dan o tome i bila je velika slika eksplozije u zraku i izjave nekih pastira koji su bili u blizini. "Vidili smo bljesak u zraku i onda pad dijelova aviona" ..bilo je u izjavi seljaka koji su se tu nalazili.
"Tadasnji vojni izvori" su tvrdili da je avion , zbog magle, udario u brdo i eksplodirao. Kada je ekipa iz Mostara dosla helikopterom na uvidjaj, bili su vraceni jer nisu imali "ovlascenje" da ispitivaju havariju iako je teren pripadao zracnom prostoru pod njihovom nadleznoscu.
Odmah je dosla ekipa iz Beograda i tadasnji kapetan koji je vodio istragu, rekao je majoru koji je dosao iz Mostara :
"Mi preuzimamo istragu i vi mozete ici nazad.".. Major mu je odgovorio da je to njihov zadatak i da oni nemaju ovlastenje da vrse istragu a kapetan ( manji cin nego major) mu je odgovorio :
"Ne seri kapetane, bolje ti je da se gubis dok jos imas vremena".. Vratili su se u Mostar . Jovanka Broz je Razi dala jednu lutku da ponese u Sarajevo i postoji velika sumnja da ta lutka je imala eksploziv . Poslije pogibije Dzemala Bijedica , Raze i 6 clanova posade, Jovanka Broz je jednostavno nestala sa scene kao i 8 visokih vojnih lica tadasnje SFRJ. Od tada se nigdje nije pojavila sa Titom niti na Tv-u.
Evo teksta koji to potvrdjuje :
NASTIMAN VISINOMJER
Evo, cini se, da je takva verzija napokon dostupna. Covjek koji mi je nedavno ispricao tu verziju, za koju tvrdi da je stopostotno tacna, ni danas ne zeli javno otkriti svoje ime, iz sigurnosnih razloga (zivi u Beogradu).
U najkracem, evo njegove verzije ovog tragicnog, i jos uvijek misterioznog dogadaja.
Taj covjek je po struci inzenjer elektronike. U trenutku udesa bio je major JNA i, kako kaze, sef tehnike u bazi JNA u Jasenici kod Mostara. Kad se udes dogodio, on je sa svojom strucnom ekipom helikopterom prvi stigao na mjesto udesa. Obavili su kompletnu strucnu ekspertizu i, tvrdi, nedvosmisleno ustanovili da je visinomjer aviona prije njegovog polijetanja s Batajnickog aerodroma bio namjerno nastiman tako da je pokazivao 200 metara vecu visinu od stvarne. Bilo je to, kaze, sasvim dovoljno da se udes dogodi. Bez obzira na maglu i brzinu. Jer, avion je zbog toga napravio zaokret iznad radio-fara na Crepoljskom na 200 metara nizoj visini od dopustene i predvidene i to je bio razlog sto je udario u vrh brda Inac.
Nakon sto je njegova vojno-strucna ekipa obavila uvidjaj i utvrdila uzroke udesa, stigla je iz Beograda savezna vojno-policijska ekipa sa zadatkom da utvrdi uzroke pada aviona. Na celu te ekipe bio je, kaze, Jovica Stanisic, tada kapetan po cinu. To je, podsjetimo, onaj zloglasni policajac, koji je u vrijeme diktature Slobodana Milosevica nanio i Srbiji i bivsoj Jugoslaviji mnogo zla, a danas je Haaski optuzenik.
STANISIC MU JE ZACEPIO USTA
Ovaj izvor verzije o udesu aviona dalje prica: "Kad sam poceo saopcavati rezultate nase strucne istrage, taj Stanisic mi je rekao:`Zavezi!` Ja major, a on kapetan. I ja sam usutio. "
Prema njegovoj verziji, rezultati istrage do kojih je na osnovu neoborivih strucnih dokaza dosla njegova ekipa, nikada i nigdje niti su saopsteni, niti su ostali zabiljezeni u bilo kakvom dokumentu.
Cak je i let helikoptera iz Jasenice do mjesta udesa, koji je njegova ekipa koristila, izbrisan iz svih evidencija. Kao da ga nije ni bilo. A mjesto udesa aviona bilo je, kaze, pod nadleznoscu upravo te vojne baze u Jasenici.
Ovaj covjek kaze da je licno poznavao obojicu pilota, i Leku i Hanica, i da su obojica bili isuvise iskusni da bi im se udes mogao dogoditi zbog njihove nepaznje i neopreznosti, bez obzira na maglu i brzinu. Tvrdi, isto tako, da Dzemala Bijedica neki krugovi u Beogradu i u JNA nisu podnosili i da su htjeli da ga se rijese, jer su u njemu vidjeli moguceg Titovog nasljednika, sto ne bi mogli podnijeti.
Zbog toga su mu i namjestili udes. I on potvrduje cinjenicu da je avion prilikom udesa letio brzinom od 980 kilometara na sat, ali da to nije uzrok udesa. Cinjenica je, veli, da je Dzemal upozoravao pilota Leku da kasni na sjednicu CK, ali da se samo zbog povecane brzine tako iskusnom pilotu udes ni slucajno nije mogao dogoditi. On odbija i pomisao da je avionom u trenutku nesrece mogao upravljati sam Dzemal Bijedic, jer su nalazi njegove ekspertne ekipe pouzdano ustanovili da je Dzemal u trenutku udesa citao diskusiju pripremljenu za sjednicu CK. Ti papiri su, tvrdi, bili rasuti na mjestu udara aviona u kameni vrh brda Inac.
Prema jednoj dosta slicnoj verziji, iza koje, medutim, ne stoji ni jedno konkretno strucno ime, avionu u kojem su poginuli Dzemal Bijedic, njegova supruga i pratnja i oba pilota, prije polijetanja s aerodroma Batajnica "nastimana" je i brzina leta, tako da je brzinomjer pokazivao brzinu 300 kilometara na sat manjom od stvarne. Nas sugovornik takvu mogucnost ne potvrduje. On kaze da su on i njegova strucna ekipa nedvosmisleno utvrdili da je "nastiman" visinomjer aviona, a to je bilo sasvim dovoljno da Dzemal Bijedic nestane.
U udesu aviona 18. 01.1977. godine na brdu Inac, na planini Lisin iznad Kreseva, poginuli su svi putnici i clanovi posade: predsjednik SIV-a Dzemal Bijedic, njegova supruga Razija, njegov pratitelj Zijo Alikalfic, sef kabineta Smajo Hrle, kucna pomocnica Andelka Muzicka i piloti JNA, pukovnici Stevan Leka i Murat Hanic.
___________________________________________________________________
"Cega se pametan stidi , tim se budala ponosi" .. Ramadan Asovic
broj ispravljanja poruke: 4, zadnji put od strane Ricina dana 01-03-2013 u 17:44.
|
|
| 01-03-2013 17:01 |
 |
|
|
  |
|
