Osmi dan puta kanuom od Zagreba prema Beogradu rijekom Savom zapoceo sam rano ujutro krenuvši sa splava velikoga rijecnog prijatelja Brace iz Gunje. Lagano ploveci uživao sam u svježini jutarnjega zraka i toplini koja je isijavala iz vode. Sava je ovdje vec "prava" široka rijeka, sada u lijepo ljetno jutro krotka i miroljubljiva.
Plovim i pomalo me kopka neki nemir kako cu riješiti problem prelaska granice. Dolazim na "rub" Hrvatske, trebam uci u Srbiju, a administrativne prepreke su tolike kao da prelazim preko kineskog zida jašuci na necjepljenom krokodilu. Jucer sam u Županji napravio objavu izlaska iz Hrvatske. Ali prema nekakvom redu nisam baš sve "po zakonu" napravio da bih ušao u Srbiju.
Da bih vodenim putem rijekom Savom ušao u Srbiju stupio sam mjesec dana ranije telefonom u kontakt sa nadležnim osobama u MUP-u Srbije kako bih "iz prve ruke" dobio zvanicnu informaciju šta moram uciniti i gdje se prijaviti za ulazak u zemlju. Uputiše me na nekakvu firmu u Sremskoj Mitrovici koja bi mi trebala "srediti" papire za nesmetan ulaz. Stupio sam i sa njima u kontakt, ali oni rade samo za pravne, a ne i za fizicke osobe. Ponovo nazvah MUP Srbije, potražih osobu sa kojom sam ranije razgovarao, prenesem mu dobivenu informaciju, a on ostade u dilemi kako dalje.
Nakon savjetovanja sa nekim pored sebe, dade mi broj faxa sa napomenom da pošaljem dopis sa detaljima puta na fax, pa ce mi onda odgovoriti šta i kako dalje. I poslah fax. Prolaze dani, a odgovora ni za lijek. Nakon dva tjedna zovem ponovo MUP, tražim ranijega sagovornika, ali nema ga i nece doci još nekoliko dana na posao. Vrijeme mi je kriticno pa ih molim za pomoc, opišem sve što sam dosada ucinio, a oni rekoše da neka sacekam, kako je dogovoreno dobiti cu odgovor. Vrijeme prolazi, ali odgovora nema. Nisam ga nikada niti dobio.
Spakovao sam sve bilješke o razgovorima sa nadležnim osobama MUP-a Srbije, dopis upucen na fax i potvrdu o primitku faxa i to zajedno sa pasošom ponio na put. Prema dobijenim informacijama trebao sam se javiti na skelski granicni prijelaz u mjestu Jamena.
Uskoro doplovih do pristaništa skele, vezah kanu pored njega i sa dokumentima, po putu se popeh do nasipa gdje su kontejneri Policije i Carine. Javih se policajcu, kažem mu kako sam kanuom iz Zageba došao do Jamene, kako sam prethodnoga dana napravio odjavu izlaska iz Hrvatske ,te kako sam faxom najavio ulazak u Srbiju direktno MUP-u Srbije, razgovarao telefonom sa tim i tim ljudima.
Sasluša me dežurni policajac, pregleda sve te papire i pasoš i gotovo veselo mi rece kako su me "moji" zaje.... udarivši mi u pasoš pecat sa ulaskom, a ne izlaskom iz zemlje, ali da ce to tolerirati. Nije mu jasno da li mi smije dozvoliti ulaz u zemlju pa prvo zove Sremsku Mitrovicu, nakon toga MUP (bila je nedjelja pa nije nikoga dobio od "zvanicnih"), zatim opet Sremsku Mitrovicu, pa granicni prijelaz Batrovce. Razgovori se otegli puni sat, prica ponavljala, tražili se ovi i oni rukovodioci. Na kraju pozove i Carinika da se posavjetuje. Usput si zapiše pogolemo brdo podataka o meni, kanuu, mojim kontaktima i sl.
Nakon konzultacije odluciše carinik i policajac da dodu do moga kanua da provjere stvar na licu mjesta.Sidosmo cestom do kanua, razgledaše ga i odluciše da me puste dalje. Dobih u pasoš pecat i gotovo.
Još me carinik zapita kako cu nazad u Zagreb, pa kada mu rekoh da cu kanu ostaviti kod prijatelja, a ja vlakom otici po auto da bih se njime vratio i odvezao kanu, izade mi u susret da mi u pasoš ne unese kanu, jer bih imao problema pri izlasku iz Srbije ako kanu nije sa mnom. Zahvalih se obojici na ljubaznosti. jer su zaista bili besprijekorno ljubazni.
Ispade ipak sve u redu i sa manje problema nego sam ocekivao. Srce mi sjede na mjesto, a ja uplovih punih zamaha vesla u Srbiju....
 
___________________________________________________________________
|
