| Svjetsko prvenstvo za beskuænike - šansa za BiH |
|
Zvao me nekidan u dva iza ponoæi Kožo da isprièa vic. Ima on taj obièaj, zovne u gluho doba noæi iz kafane da isprièa vic.
Elem, zaustavio Muju u Ferhadiji obrastao beskuænik u poderanom i prljavom starom Wolfsburgovom dresu Edina Džeke. "Jarane", veli, "daj pet maraka da nešto pojedem, nisam jeo od bajrama." "Jel da pojedeš il da pojebeš?", podrugljivo æe Mujo. "Šta da pojebem za pet maraka, ðe ti živiš?", odgovorio mu ovaj, "nisam jebavo od Olimpijade!" "Znaèi, za rakiju?", na to æe Mujo. "Ne pijem ima tri godine, od èega?!", uvjerljivo æe siromah. "Onda za utakmicu, jel de?", skontao Mujo. "Utakmicu?! Jesam beskuænik, al nisam budala", na to æe beskuænik. "Što odmah ne kažeš, 'ne dam ti pet maraka'?!"
"Pa i ne dam", najzad æe Mujo. "Nego hajde ti mjesto toga lijepo sa mnom, spremila je Fata ruèak za Tita, èorbu, klepe, dolme, šiš-æevap, i cijela glavuša za nas dvojicu." "Èuj?", lijepo se iznenadio nesretnik. "Al ðe æu ovakav, odrpan, prljav i smrdljiv, izbacit æe nas obojicu?!"
"Ma jebo to", odmahnuo Mujo. "Meni je samo da Fata vidi kako izgleda èovjek kad odustane od seksa, alkohola i fudbala."
Doskora, eto, bosanska se sirotinja uzdala još samo u Mujin sevap, živeæi tako od bajramske sadake do bajramske sadake, i nije se u ruševinama njihovih života naziralo nikakve one, kako se zove, perspektive. Još do juèer, beskuænici iz bosanskih parkova i gradskih pothodnika svu su svoju preostalu nadu ulagali u globalno zatopljenje.
Od juèer, meðutim, rastvorila se u njihovim tegobnim životima široka i ravna perspektiva, pa se niz Titovu ulicu pružila sve do - finala Svjetskog nogometnog prvenstva. Svjetski humanitarci i socijalni radnici dosjetili se, naime, pa od 2003. organiziraju Svjetsko nogometno prvenstvo za beskuænike. Iskra nade zaigrala u oku onog nesretnika u starom dresu Edina Džeke, pa sad sa zamišljenom loptom u nogama dribla prolaznike po Ferhadiji, razgibava se pred katedralom, i zadihan presreæe Sarajlije.
- Daj pet maraka - veli on sve trèkarajuæi u mjestu, da se ne ohladi. - Treba mi za Svjetsko prvenstvo.
Za ovu, svake hvale vrijednu inicijativu, u Bosni i Hercegovini zauzela se nevladina organizacija Meðunarodni forum solidarnosti Emaus, koja je, èitamo u novinama, okupila reprezentaciju BiH za Mundijal beskuænika što æe se u oktobru održati u Mexico Cityu. Homeless World Cup nije tako samo jedna od posljednjih šansi za siromahe iz parkova i pothodnika: istinska je to šansa i za Bosnu i Hercegovinu, koja sa svjetskim i europskim prvenstvima za bogataše do sad, kako smo vidjeli, nije imala sreæe. Ovo je ipak nešto drugo, u bosanskom beskuænièkom nogometu postoji široka baza, bit æe to - kako se ono kaže - selektorove slatke brige, za svaku poziciju u formaciji konkurirat æe nekoliko desetaka hiljada perspektivnih bekova, polutki i centarfora.
Ako se koji reprezentativac i ozlijedi, nema straha za navijaèe: iskusni stoper iz Živinica izdahne na centru od gladi i promrzlina, a njih dvadesetak na klupi pobožno gleda u struèni štab, sve dok selektor ne izabere onoga iz Ferhadije i pošalje ga na zagrijavanje uz aut-liniju, kraj one zahrðale baève motornog ulja Optima Modrièa, pune paleta i blažujki što veselo pucketaju crvenim plamenim jeziècima.
Mundijal u Meksiku stopostotna je stoga historijska šansa za Bosnu i Hercegovinu. Balkanski talent plus bosanska socijalna politika - eto dobitne kombinacije za vrhunski beskuænièki nogomet. Ima talentiranih, ne kažem, i u Njemaèkoj i u Engleskoj, ali takvi tamo veæ do dvadesete potpišu ugovor za pet milijuna eura i džabe im sav talent.
Sljedeæeg oktobra otiæi æe tako nacionalna selekcija BiH u daleki Mexico City, a vodstvo reprezentacije za bazu æe odabrati Bosque de Chapultepec, golemi park malo izvan grada, s udobnim drvenim klupama. I veæ nakon sedam dana puæi æe velika afera kad Bosanci otkriju da ostale selekcije tehnièki nisu beskuænici, jer spavaju u hostelima. Proradit æe tada bosanski inat i rasturit æe "zmajevi" sve do finala. Tamo æe ih, meðutim, èekati strašna, moæna Hrvatska, i san o svjetskoj tituli raspast æe se kao obrambena formacija BiH kad se pred njom naðe okretni, brzi centarfor zagrebaèkog Dinama.
- Allaha mi, ono je Rukavina, iz Dinama! - uzviknut æe zapanjeno stoper iz Ferhadije. - Halo, sudija, ono je Ante Rukavina, igro èovjek Ligu šampiona lani!
- Šta je ba ovo, eno i Samir i Vukušiæ, halo! - protestirat æe selektor BiH kod delegata utakmice, ali ovaj æe ostati nijem na sve njihove proteste. Nakon regularnog vremena i produžetaka ostat æe 0:0, i jaka æe hrvatska reprezentacija, sastavljena uglavnom od igraèa Dinama i Hajduka, ali i ponekog prvotimca iz Rijeke, Karlovca i Šibenika, konaèno na penale pobijediti beskuænike iz BiH.
Jer što? Za razliku od glupih Bosanaca, koji beskuænièku reprezentaciju sastavljaju praveæi od beskuænika nogometaše, Hrvati su svoju sastavljali pretvarajuæi nogometaše u beskuænike.
Prije dva mjeseca, trojica nogometaša NK Šibenika izbaèeni su na ulicu, jer im klub nije plaæao stanarinu. Tako je stvorena jezgra buduæe hrvatske reprezentacije beskuænika: otkrilo se uskoro da je pola klubova u bankrotu, deset je Hajdukovih igraèa dobilo otkaze, raspada se ovih dana i kraljevski Dinamo, prvotimci Karlovca od prošle Nove godine nisu dobili plaæe i odbijaju putovati na utakmice, a ostali ionako nemaju novca za putovanja. Dojuèerašnje nogometne zvijezde u veèernjim školama upisuju prekvalifikacije za skladištare i vozaèe viljuškara, spavaju u noænim autobusima i hrane se na otvaranjima izložbi, hrvatski je ligaški nogomet u opæem rasulu, samo selektor beskuænièke reprezentacije trlja ruke: Hrvatska u Meksiko putuje kao glavni favorit.
Bankrotiranoj Bosni, pak, preostaje da pronaðe neku drugu perspektivu za svoju, kako se ono zove, meðunarodnu afirmaciju.
- Jarane, daj pet maraka, treba mi za sastanak Vijeæa Evrope u Bruxellesu - zaustavljat æe tako prolaznike na Ferhadiji obrastao neki siromah, da mu na pokidanom, prljavom dresu ne piše "Edin Džeko" èovjek bi se zakleo da je pet maraka dao Zlatku Lagumdžiji.
Dežuloviæ
|
