Èesto su me pitali zašto baš rijeke izabrah da se po njima skitam svojim kanuom. Svoja pitanja su zatim produživali kojekakvim nagadanjima u stilu: more ima vece valove, rijeke ipak teku pa je lakše veslati po njima, more je više opasno od rijeka, na moru je skuplja prehrana, a i kampovanje nije dozvoljeno na svakom mjestu kao uz rijeke ...
U svojim nagadanjima išli su tako daleko da su mislili da zbog nekoga tko stanuje uz rijeku bivam zarobljen samo izmedu rijecnih obala. Medutim kada su culi o kakvim se udaljenostima radi u mojim putovanjima i ta im je teorija padala u vodu.
Zatim se pojavila teorija da sam na rijekama iz razloga ako me nadzorne službe jedne zemlje žele kazniti da onda preveslam rijeku na drugu stranu i na taj nacin pobjegnem njihovoj jurisdikciji. Medutim i te sam teorije "obarao" u zacetku jer sam granice prelazio legalno uz blagovremene najave ili sam granicama plovio uz dozvole zemalja s obje strane rijeke.
Bilo ih je koji su mislili da volim rijecnu ribu više od morske, pa da je lovim dok plovim. Medutim nisu nikada kod mene vidjeli ribicki pribor tako da im i to pade u vodu.
Najbolja mi je teorija bila od jednoga poznanika koji je smatrao da ne idem na more jer se bojim da bih se izgubio, dok se na rijeci ne možeš izgubiti.
Nisam se baš puno niti trudio da im objašnjavam da svaka rijeka ima svoje posebne cari, da je svaka lijepa na svoj nacin, da se na svakoj osjecam kao kod svoje kuce. Jednostavno volim rijeke, prirodu koja je uz njih, ljude koje srecem na vodi ili uz obalu, mir koji tim rijekama vlada, pogotovu noci negdje na osami.
Volim se i "razgovarati" sa rijekom osluškujuci šumove njenoga toka, provlacenje vode kroz žilje drveca iznikloga na obali rijeke, šumove virova i slapova na rijeci, prackanje riba, kreketanje žaba, pjevanje ptica u krošnjama obalskoga drveca ...
To su stvari koje umirujuci djeluju na mene, lagano pune "baterije" organizma dajuci organizmu novu snagu da prevlada teškoce sa kojima nas život suocava.
Plovio sam kanuom i po moru, ali bez obzira na njegove ljepote rijeka je ipak rijeka i njoj se uvijek radije vracam.
O opasnostima koje se mogu susresti plovidbom po moru ili rijekama nikada ne razmišljam, vec pokušavam ploviti oprezno, na vrijeme izbjegavati opasna mjesta, ne izlagati se napotrebno rizicnim situacijama.
Ali ipak koliko god da se pazi i oprezno plovi opasnost se može nenadano pojaviti mimo našega opreza. Ponekad, možda i ne moramo biti svjesni te opasnosti...
... Šta se tome može. Život je takav, a ploviti se mora ...
 
___________________________________________________________________
|
