odlièno gledanje na stvari :
Spas od fašizma
Jevanðelje po Srðanu
Piše: Bojan Bajiæ
Advokat ubica Srðana Aleksiæa na suðenju je rekao: 'Tako mu i treba, kad je branio Baliju'. Ova fašistièka izjava u sebi sublimira hiljade stranica opisa ideologije, politike i propagande koja je ubila Srðana Aleksiæa i koja ga danas nemilosrdno ubija. Od ove izjave se može napraviti efikasan vodiè za brzo prepoznavanje fašiste u sebi.
Da vidimo prvo ko ovo kaže. Kaže advokat! To znaèi da te zvanje i diploma ne èuvaju od fašizma, pa bez obzira da li imaš ili nemaš diplomu, poznaješ ili ne poznaješ zakone, nastavi dalje s èitanjem jer si i dalje potencijalni kandidat za ocjenu: fašista. Gdje ovo advokat kaže? Advokat to kaže u sudnici, gdje se sudilo za ubistvo Srðana Aleksiæa, ali ne i za otmicu i pokušaj ubistva Alena Glavoviæa. To znaèi da su institucije takoðe djelovale fašistièki, jer da je neki Haso spašavao Alena, pa onda ubijen, suðenja ubicama ne bi ni bilo. Ako ti ovo nije jasno, znaèi da si zaražen fašizmom. Koga advokat zastupa? Zastupa pijane fašiste, koji sprovode procesiju oduzimanja života Alenu Glavoviæu, sve hodajuæi centrom Trebinja, tražeæi aplauze publike, jer je ideologija koju su slijedili slavila taj èin kao patriotski. Pijani fašisti danas su vjerovatno 'ponosni Srbi', koji slave krsnu slavu, sprovode sve obièaje o Božiæu i Vaskrsu, vjerovatno se èudeæi kako ih neko može nazivati fašistièkim sljedbenicima, jer su oni išli u rat da brane, a to sa Srðanom je bio nesreæni sluèaj. Da se nije petljao, ne bi mu se ništa desilo. A šta je sa Alenom? Pa Alen je musliman, a mi smo bili u ratu s njima, pa kol'ko su oni naših pobili? I sama pomisao da pokušaš objasniti da ubice nisu bile Hitlerovi sljedbenici, onda si ozbiljno ugrožen fašistièkom indoktrinacijom.
Koga je Srðan branio? Branio je baliju, kako kaže advokat. Balija je pogrdan naziv za vjersku i nacionalnu skupinu muslimana/Bošnjaka, koja se iz dijela republièkosrpske perspektive doživljava kao nešto manje vrijedno, loše, ili kao genetski škart kako je tvrdila predsjednica Republike Srpske Biljana Plavšiæ. Ako na ovaj naèin doživljavaš muslimane/Bošnjake, dileme više nema, fašista si.
'Tako mu i treba, kad je...', ovo znaèi da te treba ubiti ako braniš muslimana, jer je to jako loše. Što æe reæi, Srbin s pravom da živiš i budeš cijenjen možeš biti samo ako podržavaš da musliman bude ubijen, a Srbin heroj ako muslimana i ubiješ. 'A pošto si Srðane Srbin, koji si to ipak uradio, onda te trebalo ubiti', reèe advokat. Ovaj pasus je takoðe odlièan da se prepozna fašista u sebi. Rijeè 'tako' odgovara na pitanje 'kako?'. Kako ga je trebalo kazniti što je spašavao muslimana? Pa na licu mjesta, kundacima, oduzimanjem života. Za takvo ometanje sprovoðenja fašistièke ideologije se presuðuje na licu mjesta. Egzekutor može biti bilo koji fašista koji se zatekne u blizini. Fašizam sebi daje za pravo da presuðuje, da odluèuje ko æe živjeti, a ko umirati. To pravo priskrbljuje na bazi ideologije više i niže vrste, pa funkcioniše po principu: 'Ko ti je kriv kad si Balija'. Bila je poznata fašistièka konstrukcija tokom rata, da treba ubijati i muslimansku djecu, jer æe i oni jednog dana postati veliki, ako ostanu živi. Ovo logiciranje fašista je bio uobièajeni govor tokom rata. Preispitaj svoj stav u vezi ove pojave, al' oprezno, fašizam je spreman da ti se baci u zagrljaj.
Republika Srpska ne velièa èin Srðana Aleksiæa. Njene institucije, režimski mediji i njen predsjednik radije se bave relativizacijom Srebrenice, Markala i Tuzlanske kapije, što u konaènici znaèi da su bliže Srðanovim ubicama i njihovom advokatu, a ne Srðanu i njegovom herojskom i plemenitom djelu. Predsjednik se grli sa Biljanom Plavšiæ, ali ne ide na Srðanov grob. Dižu se spomenici generalima, ali nema ulice ili trga Srðana Aleksiæa.
Srðanov otac Rade se nada u pobjedu dobra, u simbolièki potencijal Srðanovog herojskog djela, da kao nepresušni izvor plemenitosti i ljudske dobrote napaja ljude univerzalnim humanistièkim vrijednostima. Zato on u svakom èovjeku vidi trunku Srðanovu, trunku dobrote. S druge strane, fašizam je uspješno metastazirao u sve pore današnjice. Trunke Srðana Aleksiæa se u prostoru sudaraju i sjedinjuju, baš kao što se trunke fašizma sjedinjuju. Pri meðusobnom sudaru se Srðan i fašizam odbijaju jedno od drugog, ne mogu zajedno, potiru se, zatiru se. Svaki èovjek za sebe bira trun koji znaèi ili život ili smrt. Ili u sebi nosiš Srðana ili fašizam. Nema tu ni zlatne sredine ni ravnoteže, ako u tebi postoji bilo kakav zarez u vezi Srðana Aleksiæa, znaj da taj zarez dolazi iz fašistièkog arsenala zamki i stranputica.
Srðan Aleksiæ je taèka kroz koju se prelama ljudska savjest. Svjetionik koji pokazuje put u ovom ludilu današnjice, gdje šuma stavova, informacija i zakljuèaka zamuæuje jasnu sliku. Skoro svaka srpska porodica ima svoga sveca i svoju crkvu, svoje Sveto pismo, ali to izgleda ne pomaže kad se treba napraviti moralni i katarzièni otklon prema zadnjem ratu. Zato svako ima moguænost da gleda u Srðana, da mu se približi, da usadi u sebe Srðanovo jevanðelje, da se spasi od fašizma, od zla, od licemjerstva, od kukavièluka, od ðavola.
Republika Srpska, koja je poèinila mnoge grijehe tokom svog stvaranja, ili ignoriše Srðana, ili ga uzima kao simbolièki potencijal da doživi katarzu. Ako ga ignoriše, nastavlja utabanim stazama kojima su kobnog dana hodali pijani fašisti. Ako ga uzima kao simbol, onda obrazovanje, ulice, trgovi, pozorišta, sportski klubovi i javna preduzeæa treba da ponesu herojsko ime Srðanovo. Dana 27.01.1993. godine, izdahnuo je èovjek koji je spašavao drugog èovjeka. I Isus je stradao da bi ljudi mogli dalje živjeti. Srðan je stradao da bi mogli danas živjeti, da bi imali izvor na kojem se možemo èiste vode napiti. Republika Srpska æe 27. januara slaviti Svetog Savu, koji je tog dana umro u Bugarskoj na povratku iz Svete zemlje. Javni servis Republike Srpske æe emitovati emisije o ljubavi, praštanju, duhovnosti. Djeca u školama æe slaviti taj dan. Srðana vjerovatno neæe pomenuti.
Bez obzira na današnje ljude i politike, u istoriji æe velikim slovima biti zapisano, da su 27. januara umrli Sveti Sava i Srðan. Ako se svi Srbi danas imaju smatrati nasljednicima Svetog Save, onda ni Sava nije normalan, ali ako se Srðan ima smatrati za Savinog nasljednika, onda i Sava može biti Sveti. Onda se i Savindan i Srðandan sjedinjuju u dobru, a protiv zla i fašizma.
Mi ostali, redamo se ispod, svako sa svojom trunkom koju je izabrao. Jedni æe izabrati dobro, drugi æe izabrati fašizam. A mnogi Srbi æe ostati negdje izmeðu, neæe shvatiti da je Srðan heroj i svetac, reæi æe OK, ali nije to to. A ovakvo mišljenje je opet negdje na tragu fašizma, iako se takvi najvjerovatnije kunu u dobrotu i na Boga pozivaju. Pa kako da se onda odbranimo od fašizma i da shvatimo sve njegove lukave manifestacije? Pa jednostavno, prihvatimo Srðana bez ijednog zareza, bez ijednog 'ali', i ako to uspijemo onda smo se spasili. Onda je fašizam istisnut iz naše glave, a onda æe Srðanove trunke spasiti cijelo društvo.
*Tekst preuzet sa BL!N Bloga
|
