Mostarske mahale

Cernica :

Cernica i cernièke familije U radu Nasufa Fazlagiæa pod nazivom ”Prošlost iskiæena legendama” - dvorske spletke u Hercegovini je reèeno: U Sandalja Hraniæa (1370. - 1435.) u XIV vijeku u selu Cernici kod Kljuèa postojala je carinarnica, trg i dubrovaèka kolonija... Cernica (malo seoce u Gataèkom polju u Hercegovini) se ponegdje u historijskim izvorima naziva Crnica. Postoji mišljenje da je Cernica još u rimsko doba bila trgovaèko naselje iako ovdje nema rimskih tragova osim jedne skraæenice na liticama Sariæa grada... Èasopis Most br. 125-126 (36-37) za IV i V 2000. Mostar - strana 77. Cernica, mostarska èetvrt je dobila ime po Hadži Memiji, koji je bio rodom iz varošice Cernice (Gataèko polje). Njegovih potomaka je bilo u Mostaru 1633. godine i zvali su se Cernice. Naspram Sinan-pašine džamije, zvane i Atik (stare) džamije izgraðene 1507/8. godine sigurno najstarije džamije u Mostaru, a preko Neretve uz desnu obalu u dubini Cernièkog polja (tada veæ nazvanog) gradi se malo naselje sa prizemnim kuæama (ploèarama). Tu su prije bili vinogradi i kukuruzišta kao i neobraðene parcele. Hadži Memija iz Cernice sagradi sebi kuæu, a i džamiju prije 1600. godine. Porodice Hadžiomeroviæa su dosta kasnije nešto radili u ovoj džamiji pa su je stanovnici Cernice prozvali Hadžiomeroviæa džamijom. U ovom predjelu Cernièkog polja naseliše se mnoge porodice: Alajbegoviæa (1754.), Aganoviæa (1754.), Arpadžiæa (1754.), Ašika (Æumurija) (1754.), Badžaka (1784.), Breka (1866.), Batlaka (1754.), Æemala (1765.), Æumurija (1600.), Æuriæa (1754.), Èolakoviæa (1779.), Demiroviæa (1839.), Džeba (1869) - katolici, Džudža (1754.), Efica (1773.), Hadroviæa (1754.), Halebija (1754.) kažu Bišæeviæ!? se zvao, Hadžiomeroviæa (1754.), Huma (1754.), Huskoviæa (1849.), Huremoviæa (1754.), Kalajdžiæa (1754.), Karabega (1765), Koludera (1875.), Kotlica (1849.), Kudina (1877.), Kudra (1754.), Makeljiæa (1864.), Meziæa (1772.), Miliæa (1754.) - katolici, Mrkonjiæa (1754.), Muftiæa (1792.), Obada (1780.), Omeragiæa (1849.), Pekušiæa (1875.), Popovaca (1754.), Lakišiæa (1651.), Kresa (1818.), Rajkoviæa (1820.), Rudinaca (1818.), Stupaca (1860.), Šapuha (1849.), Ševa (1736.), Tula (1849.), Tuta (1844.), Veliæa (1754.), Vila (1767.) ili podatak iz ”Sidžila mostarskog kadije”, (Muhamed A. Mujiæ, strana 91) godina 1632: 1634., Volodera (1822.) i drugih. Mnoge od ovih porodica grade stambene objekte uz Neretvu (Nerentu) ostavljajuæi prostore uz obalu, pojas za cernièke bašèe, koje su se navodnjavale nekada Neretvom i rukavcima deriza (kanala za protok vode iz rijeke Radobolje). Skoro uz svaki stambeni objekat su lijepe kaldrmisane i okreèene avlije. Kroz pojedine su, takoðe, nekada prolazili derizi. Bašèe i avlije obiluju voæem: smokve, kajsije, trešnje, nar (Mostarci ga zovu šipkom), te raznim povræem. Danas od mahale Cernice ostalo je vrlo malo kontura starine. Najstarije porodice su izumrle Halebije, Rudinci, ... Nakon posljednjeg rata ove sokake nastanjuju doseljene porodice iz ruralnih predjela, naroèito istoène i južne Hercegovine. Ruše se stari objekti i prave novi moderniji. KULA U BLIZANCIMA Historièar, teolog, hadži Hivzija Hasandediæ tvrdi, na osnovu istraživanja i tvrdnji istorièara Vladimira Æoroviæa a u radu ”Mostar i njegova srpska pravoslavna opština” (Beograd, 1933. godine) iz izvora samo njemu poznatih da Æišiæi, Æumurije, Džudže, Efice, Temimi i Taslamani, te još neke mostarske porodice, a po prièanju i nekih starijih Mostaraca vuku porijeklo iz Turske i da su njihovi preci vjerovatno došli kao osvajaèi. Ovaj podatak nije èisto dokumentovan. Na putu prema Èitluku, u selu Blizanci, do zadnjeg rata 1992. - 1995. godine su živjele muslimanske porodice Durakoviæi i Ðukiæi, dok su Efice i Veliæi iz Mostara imali ovdje svoje kule i imanja. U popisu mostarskih porodica se spominje Abdulah Efica koji je živio u Mostaru 1773. godine. Hasan efendija Efica bio je imam 1793. godine i hatib u hadži Memijinoj džamiji u Cernici. Èlanovi ove porodice vršili su imamsku dužnost i u Nezir-aginoj džamiji na Spilama (Kapetanovina). Za Nezir-aginu džamiju na Spilama (Kapetanovina - Šemovac) Mehmed Efica je oporuèio 1890. godine jedan vinograd u Cimu od jedne i po motike (750 trsova), te odredio da se svake godine kupuju po 3 oke ulja za džamiju i da mu se uèi za dušu.(2). Poèetkom prošloga stoljeæa u Kuluk ulici u Potkujundžiluku, Mehmed Efica uvakufio je duæan. Ovaj duæan od 1812. do 1814. godine držao je neki ekmekèija (pekar) Krsto.(3). Eficina kula u Blizancima locirana je na uzdignutoj zaravni i iz nje se kontrolisao put Èitluk ­ Žitomisliæ. Ovaj put je bio podložan napadima od uskoka Morlaka iz Dalmacije koji su pljaèkali, ubijali žene i djecu i vodili u ropstvo. Na samoj kuli je postojao i natpis iz koga je vidljivo da je kula izgraðena 1105. (1693.) god. Sastojala se od prizemlja i dva tavana (sprata, kata). Na istoj su vidljivi usjeci - puškarnice, te se, zasigurno, može tvrditi da je služila, i kao tvrðava, i kao stambeni objekat. Eficina kula u Blizancima veæ odavno se nalazi u posjedu katolièke porodice Soldo. Meðu Eficama je bio veoma ugledan i uèen èovjek Osman Nuri Efica. Živio je u Mostaru poèetkom XIX stoljeæa i bio je muderis. U popisu mostarskih prepisivaèa i pisaca na orijentalnim jezicima spominje se i Hasan Efica, sin Osmanov (1786. godine). U spisku vlasnika knjiga koji su posjedovali dva i više djela, izdvajam Saliha, sina Idrisova Eficu i Osmana efendiju. Iz prikupljenih podataka starih mostarskih porodica vidljivo je da su Efice živjele, te da i danas njihovi potomci žive u desnom dijelu Mostara (Stari grad) u mahalama Podhum, (Ograda), Cernica i lokalitet zvani Bare u Iliæima. Medu najstarijim èlanovima ove porodice je Abdulah Efica. Isti je upisan u Sidžilu mostarskog kadije koji je svjedok jednoga spora iz 1773. godine. U Mostaru je postojao i vakuf hadži Saliha Efice, ali podaci o njemu nisu saèuvani. Esad Efica bio je vlasnik nekretnina u ulici Braæe Æatiæa 1984/5. godinu. Da li se i danas te nekretnine vode na njemu nije mi poznato. Nakon posljednjeg rata izgraðena je velelepna kuæa Seada i Senada Efice upravo na mjestu stare trošne kuæice koja je bila u vlasništvu njihovog oca Enesa u ulici Braæe Ðukiæa br. 3. O HADŽI JUSUFU EFICI Hadži Jusuf Efica je stanovao u mahali Cernica u Mostaru u drugoj polovini XIX i poèetkom druge dvije decenije XX stoljeæa vjerovatno u današnjoj Hadžiomeroviæa ulici br. 1. Stariji Mostarac Hilmija Vila, (roðen 1923.) prièa da su Efice imale neke nekretnine u blizini novosagraðenog pješaèkog mosta na Bunuru. Da li je prije Eficinog èardaka (kuæe) bio stariji objekat od današnjeg, ili je isti èardak u kome je on stanovao, nije utvrðeno. Današnji èardak je preureðivan i obnavljan poslije ratova. Èardak se nalazi istoèno od hadži Memijine džamije. Ima prekrasnu kaldrmisanu avliju u koju se ulazi na dvokrilnu kapiju. Nedaleko od Efica u današnjem Æemaloviæa sokaku br. 10. stanovala je nekada porodica Huma. Potomak ovih porodica je i poznati mostarski pjesnik Hamza Humo (1895. - 1970.). Danas je to u vlasništvu Huseina Muftiæa - Huse. Efice imaju svoje nekretnine u predjelu zvanom Bare (Iliæi) koje se protežu nizvodno uz rijeku Radobolju s lijevu stranu. To nekada bijaše prekrasan prirodni ambijent vinograda i voænjaka. Eficine nekretnine su na kraju Bara, na samome izlasku na put uz koji se nalazi imanje katolièke porodice Kljajo. Zna se sigurno da tu više Efice ne žive, a nije poznato i kada æe im biti omoguæeno da preuzmu svoje posjede na korištenje. Uz samo imanje sa kuæom, put je bio natkriven oko 100 - 150 metara krasnom ”Eficinom odrinom”, koja bi u toplim ljetnim danima šetaèima kroz Bare pravila ugodnu hladovinu. Tu je nastala i popularna sevdahlinka Bulbul pjeva okolo Mostara koju napisa poznati mostarski pjesnik Aleksa Šantiæ (1868. - 1924.). Kroz Bare se nekada šetao i Hamza Humo. Obojica su u Barama tražili svojoj duši smiraj i inspiraciju. Hamza bi šetajuæi otišao i do svoga imanja u Cimu. Iz njegovog vinograda su se rumenile nabrekle trešnje, zlatnožuti i zeleni grozdovi prvoklasne žilavke i modre blatine, napukli plodovi nara (šipka), te okovijale medene smokve tenice i jedre petrovaèe. Na tom svom imanju je Hamza dobio inspiraciju da napiše svoje remek-djelo Grozdanin kikot (1927. godine). Hadži Jusuf efendija Efica imao je zemljište 1894. godine na uglu Stefanijina šetališta i Nove bolnièke ulice (sjeverno od mostarske gimnazije). Na sjednici Gradskoga vijeæa Mostara 8.3.1894. godine zakljuèeno je da se otkupi zemljište od vlasnika radi proširenja ulice, ali sporazum nije postignut. Radovi na proširenju Stefanijinoga šetališta trebali su da otpoènu iste godine. Vjeænici Gradskoga vijeæa Mostara bili su - Blaško Zelenika za Carinu, Ahmed-beg Hadžiomeroviæ i Hadži Muhamed-beg Efica za Prijeèku èaršiju i Cernicu, za Brankovac Omer efendija Sefiæ i podgradonaèelnik Ðorde Glavan. O SEVDAHLINKAMA U KOJIM JE OPJEVANA MAHALA CERNICA I HADŽI JUSUF EFICA Sevdahlinke o hadži Jusufu Efici su mogle nastati poslije 1887. godine što tvrdi Hatidža Siræo­Èeriæ, jer su sevdahlinke iz Bosne i Hercegovine poslije donosili iseljenici koji su se naseljavali u pojedina mjesta u Turskoj. Citirat æemo tekst pjesme kako je Hatidža i kazala: Kolika je sva mostarska Cernica još je veæa Eficina avlija. U avliji uzrasla je sevlija, oko nje je ozidana sofica, tude šedi hadži Jusuf Efica. Gledala ga vjerna ljuba s’ pendžera: ”Vidi, majko, tvog Jovana - Jusufa, Maru voli, a mene ne voli, da Bog da ga pozobala zemljica”! Falio se žuti limun kraj mora: Imal’ iko danas lipši od mene? Sva gospoda šerbet pije od mene, I ja znadem da ga piju bez mene. Nije šerbet veæ studena vodica, pokraj vode od sedefa šæemlija, na šæemliji hadži Jusuf Efica! Posljednju sevdahlinku za arhiv RTV Sarajeva i RTV BiH snimili su solisti: bard bosanskohercegovaèke sevdahlinke sada rahmetli gosp. Zaim Imamoviæ, te Mile Petroviæ i Ljubica Berak izmeðu 1965. i 1980. godine, ali sa obraðenim tekstom. O KAZIVAÈU TEKSTOVA OVIH PJESAMA HATIDŽI SIRÆO-ÈERIÆ Iz nauènog rada Alije Nametka izdvojit æu njegova kazivanja o svome kazivaèu - pjevaèu Hatidži, kæeri Ahmeta - èauša Siræo koja je roðena u Mostaru 1887. godine. Iselili su joj se roditelji u selo Džardinu kod Turgutlua (Turska). Odnijeli su Hatidžu kada joj je bilo 40 dana. Udavala se dva puta, za Braèkoviæa roðenog Trebinjca koji je poginuo u Balkanskom ratu, a drugi put za Omeragu Èeriæa, porijeklom Ljubušaka. Ona je slušala pjesme od doseljenika koji su se tu naselili prije njenog roðenja i od onih koji su se kasnije naseljavali. Pjesme je pribilježio Alija Nametak od Hatidže Siræo-Èeriæ 31.8.1967. ÈEŠKI ISTRAŽIVAÈ LUDVIK KUBA U svojoj knjizi ”Pjesme i napjevi iz Bosne i Hercegovine” èeški etnomuzikolog, putopisac i slikar Ludvik Kuba prikupio je 1127 pjesama na proputovanju po Bosni i Hercegovini 1893. godine. U mjesecu februaru 1893. godine pjesme je sakupljao po Hercegovini. Predao ih je Gradskom zemaljskom muzeju u Sarajevu 1906. godine. Roðen je u Podjebradima 1863. godine (Èeška). Kolika je ta misirli Cernica, još je više mojoj, dragoj avlija. Sa kraja njega ðul - beharom prostrta. Na njoj sjedi hadži Jusuf Efica; na krilu mu Kovagina Fatica, pa je ljubi s desnu stranu solufa, ona njega pokraj mrkog fesiæa. Kad mu Fata na krilašcu zaplaka... Tekstovi pjesme su vjerovatno nastali daleko prije dolaska èeškoga istraživaèa. Pored ovih pjesama pribilježio je još nekoliko pjesama o Mostaru. Tekstopisac ove pjesme je nepoznat. Ovu mostarsku sevdahlinku za arhiv RTV Sarajevo snimila je primadona bosanskohercegovaèkog sevdaha Izeta Selimoviæ zvana Beba, udata Šaèiæ, te Šabanagiæ. Tekst je obradio i muziku komponovao poznati kompozitor mnogih narodnih tekstova i muzike, harmonikaš Ismet Alajbegoviæ zvani Šerbo (umro 1987. godine u Sarajevu). Ovu sevdahlinku je uvrstio u svoju knjigu, 101 sevdalinka (1977. godine) Munib Maglajliæ pod brjem 57. na str. 75. Ostaviše nam je u amanet da je èuvamo i prenesem na mlade. I tako nam ostade sjeæanje na Efice a i njihove potomke. NAPOMENA: 1. Porodice koje su stanovale ili i danas stanuju u mahali Cernica, stavljeni su po sjeæanjima Mostaraca i spisak je sigurno nepotpun. Sve do polovine XVII stoljeæa nije bilo prezimena. Naroèito su stavljana prezimena radi lakših oznaka liènosti u državnim komunikacijama sa pojedinim licima. Prezimena su uzimana na osnovu prikupljenih podataka iz raznih porotokola, sidžila mostarskog i blagajskog kadije, zatim raznih tapija iz turskoga perioda, roðenih, vjenèanih i umrlih, te sa epitafa sa nadgrobnih spomenika. Uz svako nabrojano prezime stavljena je godina življenja u Mostaru. Nakon posljednjeg rata 1992. - 1995. godine mnogi stanovnici su u progonstvu i izbjeglištvu po bijelome svijetu. 2. Arhiv Vakufskog Povjerenstva Mostar (AVPM) akt. br. 135/1891.) 3. Spomenici kulture turskog doba u Mostaru (1980. godine) Hivzija Hasandediæ.

___________________________________________________________________
"Cega se pametan stidi , tim se budala ponosi" .. Ramadan Asovic

Karanfil mahala

Dobra ova jel´de Sevels komso ?

___________________________________________________________________
"Cega se pametan stidi , tim se budala ponosi" .. Ramadan Asovic

broj ispravljanja poruke: 1, zadnji put od strane Ricina dana 01-15-2011 u 17:15.

RE: Karanfil mahala

citat od Ricina:

Dobra ova jel´de Sevels komso ?

dasta je bola samo nek je nasa mahala
nemoj samo onu tamo da gotivis,znas vec koju

___________________________________________________________________
volim te svojse-volim te svekoliko...djenabetu moj


"Za mudru osobu cijeli je svijet uèitelj, a za budalu je cijeli univerzum pun neprijatelja." Charaka

Predivan text u jednom sam ga dahu procitao,i saznao pojedinosti koje nisam znao,

RE: Karanfil mahala

citat od Ricina:

Dobra ova jel´de Sevels komso ?

Pa što bolan Carinu ne stavi prvo?

___________________________________________________________________

Balinovac-Zahum

Baba Beširova mahala
na Balinovcu u Mostaru

Kada su austrougarske vlasti planirale probiti cestu prema Ljubuškom (1883.), i, kasnije, prema Širokom Brijegu (izmeðu 1887. i 1889.)19 veliki dio harema je ekshumiran (ostao je samo mali dio Velikog harema uz džamiju).

Krajem tridesetih i krajem pedesetih godina dvadesetog vijeka pronaðeni su na lokalitetu bivšeg harema neekshumirani grobovi, pa su posmrtni ostaci iz ovih grobova bili pokopani u nekoliko mezara u haremu uz zapadni zid džamije.

Prema arhivi Vakufskog povjerenstva u Mostaru vakuf ove džamije, uz navedene hareme, imao je u svom posjedu i kuæu s dvorištem i voænjakom, dva gradilišta i jednu njivu. Sve ove nekretnine upisane su u gruntovnicu gr. br. 333, 3129 i 3096 i zapremale su površinu 5296 m2. Ovaj vakuf imao je i nešto zemlje u Biogradcima kod Mostarskog blata.

Austrijski književnik Robert Michel harem ove džamije opisuje ovako:

”… Još dalje ka dolini Radobolje stoji jedna vrlo stara džamija èija se munara veæ opasno nagela. S njenim zaraslim haremom ona je kao izrezak iz prièa ”1001 noæi”. Dva prastara oraha šire svoje granje nad grobištem i krovom džamije. I kad bi bila manje lijepa, pristajao bi joj visok rang meðu džamijama Mostara, jer je to džamija slavuja. Iz gustog grmlja ovog harema odjekuju u blagim proljetnim noæima ljupke pjesme slavuja koje u nebrojenim grlima nad bašèama Mostara i cijelom dolinom Radobolje nalaze odziv. … I pod širokim krunama starih oraha kod Baba Beširove džamije žbunje je u haremu tako gusto da se u njemu skrivaju slavuji za svoje kliktave noæne snove…”

Profesor mostarske Velike gimnazije Antun Pichler (1863-1922.) u svom tekstu ”Flora hercegovaèkih grobalja” (Glasnik Zemaljskog muzeja, Sarajevo, knjiga XIV 1902. godine, str. 125) je ustvrdio da su u haremu (groblju) Baba Beširove džamije ”dva najstarija orahova stabla u Hercegovini izrasla”.

Baba Beširova mahala

Najpoznatiji saèuvani dokument o teritorijalnom razvoju Mostara kao kasabe i njegovom stanovništvu nalazimo u Popisnom defteru (registar-protokol) za Hercegovaèki sandžak iz 1585. godine. Prema tom defteru tada je u Mostaru postojalo 14 muslimanskih mahala i 2 kršæanske. Meðu 14 mostarskih muslimanskih mahala upisana je i Baba Beširova mahala sa 34 domaæinstva.22 Mahala je formirana u drugoj polovini XVI stoljeæa oko novosagraðene Baba Beširove džamije i po njenom osnivaèu dobila je svoje ime. Po tituli ”aga” osnivaèa Baba Beširage može se zakljuèiti da je vakif bio zapovjednik jednog odreda turske plaæene vojske. Epitet ”baba”, opet, kaže da je on bio prior baktešijskog derviškog reda koji je u njegovo doba djelovao u Mostaru.23 Tekije ovog reda bile su brojne na Balkanu, pa tako i u Bosni i Hercegovini.

Opširnije na temu baktešijskog derviškog reda informira nas Senad Mièijeviæ u svom tekstu ”Znaèaj i potreba obnove džamije na Balinovcu.

Kako se Baba Beširova mahala (od 1946. nosi ime ulica Ahmeta Sefiæa, a od 1995. godine dali su joj neadekvatno ime Stara Iliæka, nalazila na krajnjoj zapadnoj periferiji grada, iz sigurnosnih razloga sve do 1878. nije bila znatno naseljena. Kao što smo naveli, protezala se od džamije na Balinovcu, a njena krajnja odrednica bila je Æatiæa kula, poslije koje se prostire Bakamoviæa imanje do Bakšima, odakle su poèinjali Iliæi.

Najstarije porodice koje su naseljavale ovu mahalu bile su: Kurbegoviæ, Slipièeviæ, Šariæ, Fazlibegoviæ, Duranoviæ, Dvizac, Draèe, Æatiæ, Bakamoviæ, Bošnjiæ, Ðilitoviæ, Arap i Hadžiselimoviæ.

Udajom djevojaka starosjedilaèkih porodica iz ove mahale pojavljuju se, dosta davno, i nova prezimena: Džinoviæ, ženidbom iz porodice Æatiæ (inaèe prezime Džinoviæ u ovoj mahali porijeklom je iz mostarske mahale Carina); Šiširak, ženidbom iz porodice Slipièeviæ; Kolukèija, ženidbom iz porodice Šiširak; Bajgoriæ, ženidbom iz porodice Šiširak; Vejzoviæ, ženidbom iz porodice Æatiæ; Beèeviæ, ženidbom iz porodice Dvizac; Novo, ženidbom iz porodice Duranoviæ; Dizdareviæ, ženidbom iz porodice Draèe; Trbonja, ženidbom iz porodice Dvizac; Šariæi, u Barama, ženidbom iz porodice Ðikiæ.

Ahmet-aga Efica poslije 1920. kupio je zemljište u Barama (vjerovatno od porodice Ðikiæ ) i tu sagradio dvije prelijepe kuæe. Kuæe su spaljene u junu 1993. godine. Poslije ovog rata kuæe nisu obnavljane a ove parcele su prodate.


Marija Dittrich i Anton Dittrich,
prvi doseljenici u Baba Beširovu mahalu

Prvi stanovnici ove mahale koji nisu bili muslimani bili su familija Dittrich, koja je na otkupljenom zemljištu Slipièeviæa i Šariæa sagradila veoma lijepu jednokatnu kuæu. Kuæa je stradala u požaru i kasnije je imala samo prizemlje. Anton Dittrich, nadporuènik austrougarske vojske, kupio je i sagradio kuæu u ovoj mahali 1896. godine. Nekoliko godina poslije pridružuje mu se još jedan doseljenik u ovu mahalu. Bila je to familija Johana Milera (Jochana Mülera), koji je radio kao sudski pristav (pomoæni sudski službenik) koja je otkupila jednu od kuæa i bašèu, vjerovatno od familije Fazlibegoviæ. Žena mu se zvala Tekla a imali su tri kæeri Anny, Albine i Chatarine.

Za vrijeme Kraljevine Jugoslavije u ovoj mahali kupuje zemljište sa kuæom i nastanjuje se Pero Kožul, po kome je ”Fazlibegoviæa strana” neko vrijeme nosila naziv ”Perina strana”.

Poslije 1920. godine kao podstanari u kuæama starosjedilaèkih porodica pojavljuju se prezimena: u kuæi porodice Dvizac na ”Dvišèevoj adi” podstanari su porodica Novak i Vilenica. U prvoj kuæi, s lijeve strane ulice od Balinovca, u jednoj od kuæa porodice Draèe podstanari su porodica Galiæ. Kuæa je prodata Žari Brkiæu i u njenom prizemlju je ”Hercegovaèka konoba”. U jednoj od kuæa porodice Dvizac podstanari su bili porodica Melcher. Poslije je ova kuæa prodata Ivanu Peharu. Kuæa u kojoj sada živi porodica Vejzoviæ kupljena je od starosjedilaèke porodice Bošnjiæ. Kuæa u kojoj je dugo živjela porodica Šoše je vlasništvo porodice Bošnjiæ. Kuæu Avde Dvizca kupuje i doseljava se Meho Delaliæ sa suprugom. Od porodice Fazlibegoviæ jednu kuæu kupuje i doseljava se Ibrahim Kebo. U jednoj od Slipiæeviæa kuæa dugo je bio podstanar Maðar ing. Mezey sa suprugom, Austrijankom iz Beèa, i djecom. Kasnije u ovoj kuæi podstanar je Pišta Hegediš sa suprugom Micikom i kæerkom Hedom. Ovu kuæu su Slipièeviæi prodali Fatimi Nožiæ, a ona ju je prodala Ivanu Barbariæu. Takoðer, u jednoj od Slipiæeviæa kuæa podstanar je i Filip Stojèiæ, koji vremenom kupuje ovu kuæu. Posljednju svoju kuæu u ovoj mahali Slipièeviæi prodaju šezdesetih godina prošlog stoljeæa Stevi Tasiæu. U jednom dijelu kuæe Johana Milera (Jochana Müllera) podstanari su, poslije Prvog svjetskog rata, porodica Jose Bubaša, porijeklom iz Gospiæa. Joso Bubaš sa suprugom Julijom imao je èetiri kæeri: Miciku, Milku, Anku i Pepicu te sina Maksimilijana-Maksu. Kasnije se kæi Milka udaje za Franju Bebeka i ostaje da živi u tom dijelu Milerove (Müllerove) kuæe. Poslije Drugog svjetskog rata ovaj dio kuæe se nacionalizira i tako je pripao porodici Bebek, a bivšu Milerovu (Müllerovu) kuæu kupio je Mile Matijeviæ. U jednoj od kuæa Alage Duranoviæa podstanari su Ilija i Ruža Ljolje, koji zatim kupuju kuæu sa okuænicom na kraju ove mahale od Sulejmana Džinoviæa, a u kuæu Duranoviæa u kojoj su bili podstanari Ljolje za podstanare dolazi porodica Anèiæ, koja kasnije kupuje ovu kuæu. U pomoænim prostorijama na imanjima Fazlibegoviæa i Duranoviæa naseljavaju se porodice Goluboviæ, Moriæ, Zerdeliæ i Merdanoviæ, koji vremenom otkupljuju ove male kuæe. Zatim u jednoj od Æatiæa kuæa podstanar je rudar Sulejman Jusufoviæ sa ženom Ajkunom i djecom. U kuæi porodice Miletiæ podstanari su Osman i Hamida Gaèanica sa porodicom. U jednoj od Æatiæa kuæa podstanari su porodica Duriæ, koji je kasnije i otkupljuju. U tzv. Æatiæa klancu, u malim, nekad pomoænim prostorijama na imanju, stanuju: Kajiæ Mejra i sin joj Hasan, Kajiæ Beæir i Duda sa sinovima Bajrom i Huseinom, Kajiæ Fazlija i Kajiæ Avdo sa sinovima Ibrom i Ševkom. Zatim, podstanar je i Alija Kadriæ, èiji je brat bio poznati harmonikaš.

Dvadesetih godina prošlog stoljeæa ovdje kuæu kupuje i pomenuta porodica Kožul, a pred Drugi svjetski rat kuæu od Šaæira Arapa kupuje žandarski službenik Ante Glamuzina. Državni službenik Karlo Kralj kupuje ovdje kuæu i naseljava se u ovoj mahali. Poslije Drugog svjetskog rata od porodice Ðilitoviæ kuæu kupuje i naseljava se porodica Batlak. Takoðer, poslije Drugog svjetskog rata od porodice Bakamoviæ kupuje dio zemljišta i naseljava se porodica Hamziæ. Poslije 1950. godine od porodice Hadžiselimoviæ posjed sa kuæom i mlinicom kupuje i naseljava se porodica Pintul.

Na kraju ove mahale odavno žive i porodice Periæ i Miletiæ, a tu se krajem austrougarske uprave naseljava i Marko Hrste. Ovdje su kao podstanari živjele i dvije pravoslavne porodice Dursumoviæ i Pivac (baba Pivkuša). Obje ove porodice su imale po jednog sina i obojicu su ustaše 1941. godine ubili bacivši ih žive u jame.
Balinovac: Baba Beširova mahala – vidi se harem Baba Beširove džamije, dvije kuæe porodice Draèe i kuæa porodice Dvizac. Desno je tzv. Æatiæa ada na kojoj je sagraðena kafana ”Balinovac”, kasnije vlasništvo porodice Bošnjiæ.
Fotos iz 1887. godine

Od 1963. godine, probijanjem nove ceste za Iliæe, Baba Beširova mahala postaje tzv. slijepa ulica. Tih godina poèinje intenzivnija gradnja privatnih kuæa i stambenih blokova uz novoprobijenu cestu, tako da taj trend nije zaobišao ni Baba Beširovu mahalu. Neplanskom gradnjom unakažen je nekada prelijepi krajolik ovih prostora. Naime, kako su za vrijeme turske vladavine ovi prostori bili dio mostarskih bašèa i voænjaka, tj. feudalni posjedi, na njima se nisu gradile kuæe za stanovanje. Zemljište je služilo za sadnju i obraðivanje, a kuæe su se na prostorima iznad ove mahale u Cimu i Iliæima nalazile na padinama brda. Bile su to kmetovske kuæe i graðene su na mjestima gdje ne ugrožavaju obradivo zemljište .

Prostori od ove mahale prema Neretvi bila su plodna mostarska polja (cernièke bašèe), na kojima se Mostar poèeo širiti dolaskom austrougarske uprave u Bosnu i Hercegovinu, a intenzivnije poslije Prvog svjetskog rata. Tako se Baba Beširova mahala doimala kao ”nastanjena enklava” na prostorima gdje su dominirali nepregledni prostori bašèa, voænjaka i vinograda, što je danas nemoguæe i zamisliti, zbog nepopravljivog uništavanja ovih prostora.Možda je ovaj ambijent najslikovitije opisao poznati beèki filolog, geolog i paleontolog dr. Moritz Hoernes (1852-1917.) u svom djelu ”Dinarische wanderungen” (Beè 1878. i 1894.):

Bujna vegetacija voæaka i vinove loze, ovdje uspijeva i izvrsno povræe. Odlièno bi mogao poslužiti za ljetovalište Mostara. Dolina Radobolje je baštenska èetvrt Mostara. Ovdje se sunèana žega, bujna vlaga i dobrota zemljišta natjeèu u stvaranju divne vegetacije mirisnih maslina, jakih bokora šipka i tamnog smokovog žbunja u kojem slavuj tako neumorno pjeva, kako po Sofoklovom divnom opisu nije pjevao ni na Kolonu kod Atine, koji sada stoji tako bijedan i pust. Vinogradi se nižu uz obronke, ali samo za kratko, jer gore više sve je najednom pokriveno odvaljenim kamenom ili grebenima i tu bezutješno stoji brdovita okolina”

Postojala je i jedna narodna rugalica nastala u mahali Zahum, a odnosila se na mostarske mahale zapravo na to koja je od mostarskih mahala najljepša. Poznato je samo ovo:

Cernica ulica maèja guzica
Luka maèke vukla
Donja mahala govna pahala
Zahum strana od bisera grana.

Ova verzija rugalice interpretirana je u Zahumu, a svaka mahala je imala svoj odgovor na nju.

Balinovac

Toponim Balinovac (u narodnom žargonu prevladava Balnovac) izgleda nije izvorni toponim. Starosjedioci Baba Beširove mahale su prièali da se do pojave ”Malte na Balinovcu” današnji Balinovac nazivao Babinovac po Baba Beširu. Sva tri harema (groblja) koja su èinila cjelinu uz Baba Beširovu džamiju prostirala su se i na prostorima današnjeg Balinovca, a stanovnici ove mahale nazivali su ih harem Babinovac. Poslije ekshumacije veæine harema oko ove džamije, kada su austrougarske vlasti probijale cestu prema Ljubuškom i Širokom Brijegu, situacija se mijenja.

Prema kazivanju starosjedilaca ove mahale naziv Balinovac se ustalio izgradnjom ”Malte”. Naime, 1889. godine Mostar se dijeli na gradski i seoski srez, pa je na Balinovcu (Babinovcu) izgraðena ”Malta”, koja je funkcionirala sve do 1945. godine. Meðu stanovnicima ovih prostora Mostara, Balinovac se nazivao i ”Malta”. Malte su bile svojevrsne carinarnice, rampe na ulasku glavnih cesta u grad. Na njima su gradovi ubirali pristojbu (maltarinu) za robu i vozila kad su ova stupala na njihovo zemljište ili kada su prelazili njihove ceste i vode. Pristojbu ili maltarinu naplaæivao je maltar (carinik). Govorilo se, kažu starosjedioci Baba Beširove mahale, poslije uspostave ”Malte”: ”Babinovac postaje Balinovac”, podrazumijevajuæi pod time da na Babinovcu stoji ”Malta” na kojoj seljaci plaæaju maltarinu za ulazak u grad.

Uz Maltu na Balinovcu poslije 1920. godine sagraðen je objekat u kojemu je bila gostiona ”Bled”. Poslije Drugog svjetskog rata u ovoj gostionici bile su smještene prostorije Mjesne zajednice Zahum (Fronta). Kasnije je dograðena i dvorana za društvene djelatnosti stanovnika ove Mjesne zajednice, a u njoj je od 7.4.1963. godine djelovao Odred izviðaèa ”Mithad Haæam”. Takoðer, ova dvorana je šezdesetih godina prošlog stoljeæa bila vikendom poznati plesnjak na kome su svirali tadašnji mostarski bendovi. Poslije 1994. godine ovaj Odred izviðaèa nosi ime ”Radobolja”. U prostorijama ”Malte” poslije 1945. godine imao je brijaènicu rahmetli Ibrahim Šariæ.

Na Balinovcu je djelovao i Omladinski fudbalski klub ”Radobolja” osnovan 1974. godine. Takmièili su se u opæinskoj ligi dok nisu izborili pravo na takmièenje u Hercegovaèkoj zoni. Prvi predsjednik ovog kluba bio je Jusuf Dizdareviæ, a poslije njega tu funkciju obavljao je duže vrijeme, sudija Vjeko Lovriæ-Hefta.

Na ulasku sa Balinovca u Baba Beširovu mahalu, preko puta Baba Beširove džamije, nalazila se nekada èuvena kafana ”Balinovac”, u poèetku vlasništvo porodice Æatiæ, a od 1934. godine novi vlasnik kafane postaje Halil-aga Bošnjiæ koji ovu kafanu osavremenjuje i proširuje.

Prvi vlasnik kafane ”Balinovac” Ibrahim Æatiæ tragièno je stradao 15.3.1934. godine. Naime, on je u gostionici Stjepana Zelenike u Vukodolu posredovao u prepirci dvojice pijanaca i jedan od njih S. Dizdar ubo ga je nožem pri povratku iz gostionice kuæi.34 Poslije njega, od 23.4.1934. godine, vlasnik kafane postaje pomenuti Halil-aga Bošnjiæ.35 Zanimljiv podatak je da se u ovoj kafani prireðivao ”uranak” za Ðurðevdan. Toga dana poslije podne u 15 sati svirao je Orkestar vojne muzike, a u 17 i 30 održavana je besplatna tombola – da bi zatim kafana bila otvorena cijelu noæ.36

Ova kafana poznata je i po tome što je u njoj u julu 1921. godine izvedena posljednja poznata predstava karaðoz teatra u izvedbi ”nekog Bosanca”. Tako je pisalo na poleðini fotografije koju je posjedovala porodica Rene Æatiæ.

Halil-aga Bošnjiæ imao je izmeðu 1936. i 1940. godine još jednu kafanu u Baba Beširovoj mahali koja se zvala kafana ”Bare”, a nalazila se na parceli i u kuæi u kojoj danas žive potomci njegova sina Hakije Bošnjiæa.

Vremenom dio kafane ”Balinovac” postaje vlasništvo Salema Batlaka, koji je zbog posljedica rata 1993. godine prodaje i sada je tu sagraðen hotel ”Bevanda”.

Južno, preko puta Baba Beširove džamije, Alaga Duranoviæ imao je jednokatnu kuæu sa prodavnicom u prizemlju. U ovoj kuæi podstanari su dugo bili porodica Jusufoviæ. Kuæa je srušena sedamdesetih godina prošlog stoljeæa.

Rijeè ”balija” je malo izopaèeni oblik turske imenice ”abali”, koja oznaèava èovjeka obuèena u grubo sukno. U prenesenom smislu ona je sinonim za seljaka. Tako su begovi i age, obuèeni u èohu i kadifu, imali obièaj zvati prostog seljanina – nekad s malom dozom potcjenjivanja, jer seljaci nisu vladali finim gradskim ophoðenjem i navikama. U Mostaru je ”balija” uvijek znaèio seljak-prostak bez obzira na vjersku ili nacionalnu pripadnost.

___________________________________________________________________
"Cega se pametan stidi , tim se budala ponosi" .. Ramadan Asovic

broj ispravljanja poruke: 2, zadnji put od strane Ricina dana 01-20-2011 u 13:33.

Balinovac

Evo jos Balinovca...1887 god.

Klikni da pogledas u stvarnoj velicini

___________________________________________________________________
"Cega se pametan stidi , tim se budala ponosi" .. Ramadan Asovic

broj ispravljanja poruke: 1, zadnji put od strane Ricina dana 01-20-2011 u 13:35.

RE: Karanfil mahala

citat od Sevels:


citat od Ricina:

Dobra ova jel´de Sevels komso ?

dasta je bola samo nek je nasa mahala
nemoj samo onu tamo da gotivis,znas vec koju

"...Cernica ulica maèja guzica
Luka maèke vukla
Donja mahala govna pahala
Zahum strana od bisera grana..."

Èekam da se onaj Seve oÆituje

___________________________________________________________________
"... Zbog èega primatima nikada ne iskljuèuju elektriku, oni u principu i onako rijetko èitaju
a i to što èitaju - krive stvari èitaju, pa zašto im onda ne iskljuèuju elektriku..."

dobro je Biserka mogo bi ja da kaznjavam sada za nedolicno ponasanje
i ne kaze se macja guzica vec krmeca radi evidentnosti

___________________________________________________________________
volim te svojse-volim te svekoliko...djenabetu moj


"Za mudru osobu cijeli je svijet uèitelj, a za budalu je cijeli univerzum pun neprijatelja." Charaka