istorija "nasih"jezika ???

da se ne bi ovaj forum sveo samo na i slicne stvari, i da ne bi postao oglasna tabla sta je ko kuhao danas i sta je ko jeo, ko je prn'o i ko ce cera a ko se ne bi cerao, zanima me da sa forumskom (ocigledno)manjinom ovde , otvorim idskusiju o nasim jezicima i etimologiji. koje su razlike(?) izmedju srpskog hrvatskog bosanskog i maternjeg (crnogorskog)? kolike su te razlike ne samo u sinonimima nego u gramatici? postoje li jos negdje 4 drzave koje zvanicno govore sa 4 jezika a da su toliko slicni, da ne kazem - isti.

ps. molim modere da stave zvijezdicu na temu da ne bi bilo (previse) offovanja, ili kratkih prostoprosirenih recenica sa smajlijima, onda kada autori istih ne znaju sta drugo pametno da napisu a ipak bi se, eto, puspasili na temu, da ne prodje bez njih.




za pocetak, posto mnogi nipodastavaju "bosanski"jezik...da li ste upuceni da se bosanski jezik spominje prije ujedinjenog hrvatskog jezika? do tad se ono sto se danas zove hrvatski, dijelilo na cakavski hrtvatski (jedini gdje je odrednica "hrvatski"stajala uz jezik), na dalmatinski i na slavonski. ostali autohtoni jezici na balkanskom poluostrvu tada su bili srpski, ilirski i bosanski.
evo za pocetak zanimljivih navoda:

Hrvatski literarni istorik Dragutin Prohaska pisao je 1911 (35, s. 1):

"Izmeðu XV i XIX veka se pisalo za govorni jezik u Hrvatskoj "hrvatski", u Slavoniji "slavonski", u Dalmaciji "dalmatinski", u Bosni i Hercegovini "bosanski" itd. "A Dubrovèani su po pravilu svoj jezik zvali 'jezik slovinski'.

Malo podalje u toj istoj knjizi (s. 3) piše Prohaska:

"Katolièki bosanski pisci nazivaju skoro uvek njihov jezik 'bosanski'; 'hrvatski' nazivaju sasvim retko jezik oni koji stoje na dalmatinskom, dakle specijalno hrvatskom zemljištu..."

Spominje fratra Divkoviæa, koji svoj jezik naziva "bosanski", a pismo, æirilicu, srpskim. Zatim pisac nastavlja:

"Specijalno srpski zovu se pravoslavni Bosne: mnogobrojni dokazi za to nalaze se u srpsko-pravoslavnoj književnosti".

U Splitu je na samom poèetku XVIII veka, pod uticajem humanizma, osnovana jedna akademija za njegovanje domaæeg jezika, zauzimanjem vlastelina splitskog d-ra Petra Markija. Akademija se zvala na latinskom Akademia Ilirika, na našem jeziku Akademija Slovinska. Njen predsjednik je preveo jedno francusko djelo pod naslovom: Misli karstjanske za svaki dan miseca (štampano u Veneciji 1704) za koje misli kaže da su "parvi put pisane u francezki jezik... a sada prinešene i iztumaèene u Slovinski". U uvodu on govori o korisnosti prevoðenja dobre strane literature na slovinski jezik, jer se time dobro služi jeziku slovinskom po èitavoj Dalmaciji, za koji kaže da je u Dalmaciji opšti "ili kako je obièajno reæi maternji". A onda, o samoj Akademiji:

"Na tu plemenitu svarhu sastavila se jest u ovomu našemu gradu (tj. u Splitu) u kojemu najizvarsnije slovinske beside izgovaraju se. Academia Illyrica iliti vam Slovinska, ova po naèinu mlaðahnoga stabla, ako bude zalivana s prièinjenim znojem od ljudih uèenih i pomnjivih, podati æe na svoje vrime mirisno i ugodno voæe od kriposti".

Akademija je postojala do 1713. Nikad se nije èula ni objavila reè o hrvatskom jeziku u njoj.

da se nadovezem:

Na ovo æemo nadovezati šta kaže mnogo docniji slovenaèki slavista Mateja Murko, bivši profesor univerziteta u Gracu, Lajpcigu i Pragu, (roðen 1861 u Štajerskoj kod Ptuja, umro izmeðu ratova). On kaže retrospektivno, prikazujuæi stanje prve polovine devetnaestog vijeka (88, str. 240):

"U tri sjeverozapadne županije Hrvatske (u nekadašnjoj Provincijalnoj Hrvatskoj) nalazimo jedan dijalekt koji se po veæini karakteristiènih obilježja podudara sa slovenaèkim, naroèito sa njegovim severno-istoènim dijalektima. Svi istaknuti lingvisti poèev od Kopitara i Šafarika, i etnografi kao Èernig, ove su Hrvate u pogledu jezika svrstavali stoga u Slovence, i njihov interesantni dijalekt, koji je razvio relativno nemalu literaturu i koji je do 1835 bio uobièajen kao književii jezik, nije èak našao prijem u veliki R(ij)eènik hrvatskog ili srpskog jezika, koji Jugoslovenska akademija znanosti u Zagrebu izdaje. Kad je ipak 1830 nabaèeno pitanje zajednièkog književnog jezika, odgovorio je mladi pravnik J. Derkos u svojoj latinski napisanoj brošuri Genije otadžbine" (Genius patriae, Zagreb 1832) sasvim mirno filolozima...: Mi hoæemo jedan zajednièki književni jezik iz dijalekata naše tri kraljevine; od vremena kralja Hrvatske i Dalmacije povezuje nas "najjaèa veza, bratska i neka mistièna ljubav" koja obavija sva srca; sa Kranjskom i Štajerskom, naprotiv, mi nemamo nièeg zajednièkog.

To je bilo opšte gledište, koje je od 1835 sprovedeno u praksu,
tako da mi imamo jedan visoko interesantan primer glavnog grada i duhovnog centra, koji je otkazao svoj izraðeni dijalekat i potèinio se jezièno veæini ostalog stanovništva (time se mislilo u prvom redu na Bosnu i Hercegovinu, na Srbiju i Crnu Goru), da bi se mogla stvoriti jedna viša kulturna zajednica."


Ovaj otsek æemo zakljuèiti sa izlaganjima najboljeg hrvatskog slaviste, hrvatskog Zagorca, prof. Vatroslava Jagiæa (1838-1923) sa izlaganjima koja se retrospektivno odnose na prošlost, ali sintetièno povezuje i prošlost i sadašnjost.

Jagiæ u studiji "Slovenski jezici" kaže (80, str. 24):

"Èakavski dijalekat Sjeverne Dalmacije, Istre i Ostrvlja zvao se odvajkada hrvatski..."

"U Severnoj Hrvatskoj, severno od rijeka Kupa i Korana do Mure, i istoèno preko Siska do Virovitice, vlada od vajkada kajkavski dijalekat, vrlo blizak sa jezikom zapadnih susjeda Štajerske ali ipak ne identièan. Sad ga narod zove horvatski, a do kraja XVII veka cijeli predio izmeðu Save i Drave zvao se Slavonija; svojoj latinsko-madžarskoj formi imena odgovaralo je u narodnom jeziku oznaèavanje 'Slovensko kraljevstvo' ili "Slovenski orsag', otuda i naziv dijalekta 'slovenski jezik', kako se izrièno zove u štampanim djelima XVI i XVII stoljeæa. Možda se nekad ovaj dijalekat pod istim imenom prostirao i preko Virovitice, ali je za vrijeme Turaka današnja Slavonija dobila novo stanovništvo koje je došlo s one strane Save a govori štokavski. Zbog toga je kajkavski dijalekat sada ogranièen na sjeverozapadni deo nekadašnjeg Regnum Sclavoniae, koji od kraja XVII veka nosi ime Hrvatska..."

"Štokavski dijalekat Sjeverne Dalmacije i Bosne (sa iskljuèenjem Dubrovnika i Boke) dobio je iz vjerskih razloga, isti naziv (hrvatski) da bi se razlikovao od (jezika) istoènog pravoslavlja èiji se pripadnici nazivaju Srbima..."

U zadnje vrijeme se svi slažu da se radi o jednom jedinom jeziku, sa tri naziva.
Svi relevantni jezièari iz regiona su to u medijima potvrdili, tako da je diskusija suvišna.

___________________________________________________________________

evo vidis, nesvjesno si rekao tri a ne cetiri. sta je sa crnogorcima npr?

i ja se naravno slazem da je to jedan te isti jezik, ali odakle nam svima taj jezik? ko ga je donio, od koga je potekao?

postoje neosporne cinjenice i ljudi koji se makar sjecaju svojih oceva koji su bili svjedoci tih dogadjaja, prije manje od sto godina, sto je za istoriju manje od treptaja oka...da su po zagrebu prije prvog svijetskog rata bili plakati "govori hrvatski", jer se crkveno svestenstvo izrazavalo samo na latinskom, dok je aristokratija zavisno od regije pricala na italijanskom ili cak njemackom, kao noble govoru...zbog cega su austrougari bili bijesni buduci da su hrvatsku smatrali svojom.

cakavski i kajkavski dijalekt su izvorni hrvatski dijalekti i na njima je prije par stotina godina se govorilo i napisana su i knjizevna djela. srpski ili slaveno serbski sa rijecima od kojih su i dan danas mnoge u upotrebi je nesumnjivo nastao prije standardizovanja. ovim apsolutno ne zelim reci da pretecha nasih jezika lezi istocno od drine, naprotiv...no, ono sto zelim reci to je da se za standardizovanje jezika sa stokavskim dijalektom standardizovalo medju nasim narodima od reformatora vuka karadzica, a svi dobro znamo da je on na prostorima nase hercegovine standardizovao jezik. sam ljudevit gaj se sa stokavskim narjecjem upoznaje tek nakon razgovora sa hrvatima iz slavonije i srbima koji su se sluzili istim, stokavskim narjecjem.

prema tome, danasnji "knjizevni jezici" ovih naroda, sa stokavskim dijalektom a ne zagorskim ili pirocanskim (aka pirotskim) poticu sa prostora hercegovine. ja bih, malo ekstremno, odbio pridjev srpski ili hrvatski ili bosanski ili maternji jezik i nazvao ga "jezik stare hercegovine" jer je izvorno nas, a sad nam ga razni hrvati srbi i bosanci svojataju.

nadam se da neæe biti shvaæeno kao ofiranje
- buduæi da sam (hvala bogu) nekad u školi imala srpskohrvatski-hrvatskosrpski jezik,
a i samoinicijativno (nièim/nikim gonjena) dosta i èitala...
lijepo govorim, odlièno razumijem svaki od navedenih jezika (a snalazim se i sa slovenskim i makedonskim), dok su mi arhaizmi i zastarjelice osobito dragi. jedino mi èitav život pravi problem ono "je" i "ije".
po meni, takoðer, svaka diskusija je suvišna.
ali, nastavite

___________________________________________________________________
"... Zbog èega primatima nikada ne iskljuèuju elektriku, oni u principu i onako rijetko èitaju
a i to što èitaju - krive stvari èitaju, pa zašto im onda ne iskljuèuju elektriku..."

broj ispravljanja poruke: 1, zadnji put od strane luka ters dana 11-10-2010 u 20:58.

citat od el-tozzinjo:

evo vidis, nesvjesno si rekao tri a ne cetiri. sta je sa crnogorcima npr?

i ja se naravno slazem da je to jedan te isti jezik, ali odakle nam svima taj jezik? ko ga je donio, od koga je potekao?

postoje neosporne cinjenice i ljudi koji se makar sjecaju svojih oceva koji su bili svjedoci tih dogadjaja, prije manje od sto godina, sto je za istoriju manje od treptaja oka...da su po zagrebu prije prvog svijetskog rata bili plakati "govori hrvatski", jer se crkveno svestenstvo izrazavalo samo na latinskom, dok je aristokratija zavisno od regije pricala na italijanskom ili cak njemackom, kao noble govoru...zbog cega su austrougari bili bijesni buduci da su hrvatsku smatrali svojom.

cakavski i kajkavski dijalekt su izvorni hrvatski dijalekti i na njima je prije par stotina godina se govorilo i napisana su i knjizevna djela. srpski ili slaveno serbski sa rijecima od kojih su i dan danas mnoge u upotrebi je nesumnjivo nastao prije standardizovanja. ovim apsolutno ne zelim reci da pretecha nasih jezika lezi istocno od drine, naprotiv...no, ono sto zelim reci to je da se za standardizovanje jezika sa stokavskim dijalektom standardizovalo medju nasim narodima od reformatora vuka karadzica, a svi dobro znamo da je on na prostorima nase hercegovine standardizovao jezik. sam ljudevit gaj se sa stokavskim narjecjem upoznaje tek nakon razgovora sa hrvatima iz slavonije i srbima koji su se sluzili istim, stokavskim narjecjem.

prema tome, danasnji "knjizevni jezici" ovih naroda, sa stokavskim dijalektom a ne zagorskim ili pirocanskim (aka pirotskim) poticu sa prostora hercegovine. ja bih, malo ekstremno, odbio pridjev srpski ili hrvatski ili bosanski ili maternji jezik i nazvao ga "jezik stare hercegovine" jer je izvorno nas, a sad nam ga razni hrvati srbi i bosanci svojataju.

___________________________________________________________________

broj ispravljanja poruke: 2, zadnji put od strane metallica dana 11-10-2010 u 21:22.

A tzv. Bosancica se govorila jos peije 1000 i nesto godina samo je izgovor i dijalekt i sl. io drugaciji neke rijeci su zaboravljene itd.

___________________________________________________________________

ama neee metalika!
pogresno si ti mene shvatio....nisam pricao o mnogim dijalektima i idiomima itd...nisam pricao o cakavsakom ili kajkavskom hrvatskom, o pirocanskim verzijama srpskog jezika niti o bosancici...fokusirao sam se na danasnji knjizevni zvanicni jezik sve cetiri drzave -bih, cro, srb, cg...stokavski naglasak koji je standardizovan kao zvanicni, je utemeljen reformom vuka karadzica a potice iz hercegovine, zar nije?

danas na dnevniku ne mozes chuti lipo ili kaj ili pirocanski "a be kuj mi to gibica paprike" ...ne. knjizevni govor u sve cetiri drzave je u stvari standardizovani govor koji je potekao s naseg podrucja...

vovi mlogi gaèani što su sad voðe karu da je njihov jezik najèistiji...
tako mi radna kolegica dijeli kolaèe na one što se peèu i ne peèu

___________________________________________________________________
"... Zbog èega primatima nikada ne iskljuèuju elektriku, oni u principu i onako rijetko èitaju
a i to što èitaju - krive stvari èitaju, pa zašto im onda ne iskljuèuju elektriku..."

stoji ovo sto toza pise...nas istocnohercegovacki je uzet kao standard...i hrvati nisu hrvatski stitili proglasima samo od latinskog nego prevashodno od madjarskog koji je sve do kraja 18-tog vijeka bio sluzbeni i jezik na kojem se uz njemacki studiralo na visim skolama u zagrebu...crnogorski jezik je u svom bitku hiljadu puta slicniji tom izvornom starohercegovackom jeziku nego npr srpskom...
mada se i ja absolutno slazem da se radi o istom jeziku...i da su ove cetri varijante izraz politickih realnosti...

citat od luka ters:

nadam se da neæe biti shvaæeno kao ofiranje
- buduæi da sam (hvala bogu) nekad u školi imala srpskohrvatski-hrvatskosrpski jezik,
a i samoinicijativno (nièim/nikim gonjena) dosta i èitala...
lijepo govorim, odlièno razumijem svaki od navedenih jezika (a snalazim se i sa slovenskim i makedonskim), dok su mi arhaizmi i zastarjelice osobito dragi. jedino mi èitav život pravi problem ono "je" i "ije".
po meni, takoðer, svaka diskusija je suvišna.
ali, nastavite

Ako imaš problem sa "je" i "ije", moguæe je preko ekavice pokušati vidjeti šta bi bilo ispravno u ijekavici (ovog se nešto kroz maglu sjeæam). Dugo e = ije, kratko e = je.
A možda i nije.

Nego ne brini se ti za jezik, nego za pasoš, pri prelasku iz svoje opštine u malo civilizovanije dijelove grada.

___________________________________________________________________
ne zelim biti niciji advokat , ali mislim da se tvojim zlobama i proganjanjima ljudi treba stati na put...
on je nastavljao da svojim kvaziintelektualnim napadima izvrgava mene (

moju licnost , a ne moj forumski lik!!!

broj ispravljanja poruke: 1, zadnji put od strane Stari Grad dana 11-11-2010 u 02:39.

citat od luka ters:

vovi mlogi gaèani što su sad voðe karu da je njihov jezik najèistiji...

Ovo mora da si im se peèio/a na poslu, pa ti udaraju kontru.

citat od luka ters:

tako mi radna kolegica dijeli kolaèe na one što se peèu i ne peèu

Zar se mogu i kolaèi peèit?

___________________________________________________________________
ne zelim biti niciji advokat , ali mislim da se tvojim zlobama i proganjanjima ljudi treba stati na put...
on je nastavljao da svojim kvaziintelektualnim napadima izvrgava mene (

moju licnost , a ne moj forumski lik!!!

citat od el-tozzinjo:

ama neee metalika!
pogresno si ti mene shvatio....nisam pricao o mnogim dijalektima i idiomima itd...nisam pricao o cakavsakom ili kajkavskom hrvatskom, o pirocanskim verzijama srpskog jezika niti o bosancici...fokusirao sam se na danasnji knjizevni zvanicni jezik sve cetiri drzave -bih, cro, srb, cg...stokavski naglasak koji je standardizovan kao zvanicni, je utemeljen reformom vuka karadzica a potice iz hercegovine, zar nije?

danas na dnevniku ne mozes chuti lipo ili kaj ili pirocanski "a be kuj mi to gibica paprike" ...ne. knjizevni govor u sve cetiri drzave je u stvari standardizovani govor koji je potekao s naseg podrucja...

jeste istina i u bvisoj Yugi je sprovodjeno neko istrazivanje sjecam se i ispalo je da Hercegovci gramaticki najtacnije pricaju

___________________________________________________________________

citat od metallica:


citat od el-tozzinjo:

ama neee metalika!
pogresno si ti mene shvatio....nisam pricao o mnogim dijalektima i idiomima itd...nisam pricao o cakavsakom ili kajkavskom hrvatskom, o pirocanskim verzijama srpskog jezika niti o bosancici...fokusirao sam se na danasnji knjizevni zvanicni jezik sve cetiri drzave -bih, cro, srb, cg...stokavski naglasak koji je standardizovan kao zvanicni, je utemeljen reformom vuka karadzica a potice iz hercegovine, zar nije?

danas na dnevniku ne mozes chuti lipo ili kaj ili pirocanski "a be kuj mi to gibica paprike" ...ne. knjizevni govor u sve cetiri drzave je u stvari standardizovani govor koji je potekao s naseg podrucja...


jeste istina i u bvisoj Yugi je sprovodjeno neko istrazivanje sjecam se i ispalo je da Hercegovci gramaticki najtacnije pricaju

___________________________________________________________________
ne zelim biti niciji advokat , ali mislim da se tvojim zlobama i proganjanjima ljudi treba stati na put...
on je nastavljao da svojim kvaziintelektualnim napadima izvrgava mene (

moju licnost , a ne moj forumski lik!!!

RE: istorija "nasih"jezika ???

citat od el-tozzinjo:

postoje li jos negdje 4 drzave koje zvanicno govore sa 4 jezika a da su toliko slicni, da ne kazem - isti.
..

Evo toza cisto da spomenem jedan kuriozitet koji mislim ne postoji nigdje u svijetu a to je da jedan narod ima dva knjizevna jezika. Naime Norvezani imaju 2 knjizevna jezika koji su ravnopravna i uce se u skolama.

Varijante pisanog norveškog [uredi]
Norveški jezik postoji u dvije službene pisane varijante: književni norveški (norveški: bokmål) i novo norveški (norveški: nynorsk). Za konzervativnu varijantu književno norveškog se koristi ime državni norveški (norveški: riksmål). Takoðer postoji konzervativna vrsta novo norveškog pod imenom visoko norveški (norveški: høgnorsk).

Veæina norveškog stanovništva (85% - 90%) koristi književno norveški. Broj korisnika novo norveškog je dostigao vrhunac za vrijeme drugog svjetskog rata kada je prema procjenama jedna treæina stanovništva koristila tu varijantu pisanog norveškog jezika. Od završetka drugog svjetskog rata ovaj broj je opao na sadašnjih 10% - 15%.

Književni norveški i državno norveški [uredi]
Književno norveški jezik je baziran na danskoj književnoj tradiciji. Razlog ovome je danska dominacija u Norveškoj i status danskog jezika kao zvaniènog jezika u Norveškoj od srednjeg vijeka. Kao posljedica ovoga razlike danas izmeðu pisanog danskog i književnog norveškog su minimalne. Ove razlike su uvedene sredinom 18 vijeka kada je Knud Knudsen (1812 - 1859) zapoèeo reformaciju norveškog jezika.

U ovo vrijeme jezik je bio poznat pod imenom državno norveški. 1928 jezik je zvanièno preimenovan u književno norveški. Izmeðu 1917 i 1965 u Norveškoj je zvanièni program države bio ujedinjenje dvije pisane varijante norveškog u jednu. Ova ujedinjena varijanta je poznata kao zajednièko norveški. Pod uticajem ove politike u književno norveški su uvedena neka pravopisna pravila iz novo norveškog. Danas ime državno norveški se koristi za pravopis prije reformi iz poèetka prošlog vijeka dok se ime književno norveški koristi za varijantu jezika u kojoj su reforme uvedene.

Novo norveški i visoko norveški [uredi]
Novo norveški je druga službena pisana varijanta norveškog jezika. Nastao je veæinom radom Ivar Aasena izmeðu 1842 i 1873. godine. Cilj jezika je bio da bude protivteža "danskom" norveškom koji se govorio od strane gradskog stanovništva i bogatijih slojeva norveškog društva.

Za vrijeme norveške politike stvaranja zajednièko norveškog u novo norveški su uvedena neka od pravila iz književno norveškog. Novo norveški u kojem ove reforme nisu uvedene naziva se visoko norveški (høgnorsk).

Zajednièko norveški [uredi]
Zajednièko norveški je varijanta norveškog jezika koja je trebala da nastane spajanjem književno norveškog i novo norveškog. Plan norveške države za stvaranje ove varijante pisanog jezika je danas službeno odbaèen.

http://bs.wikipedia.org/wiki/Norve%C5%A1ki_jezik

Medjutim istovremeno njihovo bavljenje jezickom problematikom pokazuje da se razlicitosti u tom nekom jezickom smislu mogu odlicno rijesiti bez ugnjetavanja, razdvajanja djece, nadrkanih konobara koji su ubjedjeni da imaju i status dobrovoljne jezicke policije itd

___________________________________________________________________
lose,lose MSP

broj ispravljanja poruke: 1, zadnji put od strane Hogar dana 11-11-2010 u 11:32.

Dragi Tozza, oni koji znaju da je to jedan jezik znaju i oni ti neæe puno divaniti ovdje. A oni koji ne znaju ili ne žele znati nikada neæe saznati. Ali kao što je reèeno - šou mast go on. Ja bi samo želio istaæi kako je ovaj jezik bogat i soèan pa se moglo toliko jezika napraviti. Šteta što nam i mozgovi nisu tako razlièiti nego samo dvije tri matrice po kojima se sve štanca.
Inaèe jezik...orala...to je zakon!

Taman sam i ja mislio koju da nadodam, ali me abra malo spustio na zemlju i u krutu sadanjost i realnos (covjek je u pravu, hebiga )

Istina je i smijesno je da je hercegovski zvanicni jezik srbije i hrvatske, i niko ga ne priznaje, hehe.

Cini mi se da je Vuk Karadzic, prvi pokusao da standardizuje jezik, nazvavsi ga SH jezikom a uzeo je kao bazu Stolacko hercegovacki.

To je ujedno i jedina greska Vuka Karadzica, trebao je nazvati jezik Jugoslovenski, balkanski, ili slicno, i danas ne bi imali srpsko/hrvatske/bosanske/crnogorske pizdarije.

Haug

___________________________________________________________________
prest'o sam

citat od makso:


To je ujedno i jedina greska Vuka Karadzica, trebao je nazvati jezik Jugoslovenski, balkanski, ili slicno, i danas ne bi imali srpsko/hrvatske/bosanske/crnogorske pizdarije.

Haug

ja samo ne shvatam, ovi sto posezu za "slavnom prosloscu" svog naroda...kako ih brate mili glava ne zaboli od gledanja unazad, u ono sto je juche bilo???

misljenja sam da upravo taj grch u vratu od stalnog okretanja glave u proslost, prouzrokuje bol a sam bol prouzrokuje nervozu koju ispoljavaju.

savjet- gledajte u buducnost. gledajte naprijed. dobro je i za vratne mishice.

nema bola, nema bijesa. gledajte pravo ispred sebe a ne iza..

Boli me briga kako se jezik zove. Dijete mi rodjeno u Kanadi - mali Kanadjanin, al' ga ucimo NASEM jeziku. Hoce l' on govoriti ekavski, ijekavski, ikavski....ma uopce se ne sekiram. Nek' govori, nek' razumije, i neka zna
Lijepo je biti neopterecen sa takvim stvarima koje zaista ne znace nista osim necije tvrdoglavosti i inata.

___________________________________________________________________
"Nema ljepše nade od one što je nikla iz tuge
i nema ljepših snova od onih što ih raða bol."

broj ispravljanja poruke: 1, zadnji put od strane TigricaX dana 11-14-2010 u 07:07.