gizenga57
samo sto nisam
Poruka: 1099
Location: nederland
pokretac teme
|
|
DOŠLA VODA, SJEÆANJA NE BLIJEDE
Došla voda od brijega do brijega. Slike na internetu, Stižu mi slike mailom od raje.
Ne znam da li neko ima sliku Neretve ovako nadošle, iz januara 1992.
Ali nije to toliko bitno, koliko jedan detalj, koji me veže upravo na taj povodanj.
Pošla nas trojica, Stanko Marinoviæ, Momo Bajiæ i ja da obiðemo našeg ahbaba, starog profesora Mustafu Baliæa, koji je stanovao na Luci, u Maršala Tita 204.
Bio je nešto bolestan, nije izlazio vani, a mi se našli kod mene u kancelariji, i velimo, haj’mo posjetiti profesora. Da vidimo je li mu se Neretva izlila na bašèu, pod prozore.
Pošli smo pješke niz Cernicu, pa preko Ograde na Luèki most.
A Neretva od brda do brda, kao ova na sadašnjim slikama.
Stali smo malo na mostu, pogledali na Stari i pod Stari, kad na sred mosta stade fiæo, na njemu natpis Osloboðenje.
Izaðe momak i slika most i Neretvu. Sutradan je ta slika izašla u Osloboðenju.
Meðutim, ni to nije toliko važno, koliko jedan momenat, zbog kojega se svega ovoga sjeæam.
Rekoh onako usput tome momku, koji je slikao:
„Hajde, uslikaj nas trojicu, Smajo, Stanko i Momo, pa to sutra objavi“.
“Kome bi to bilo interesantno?”, reèe mi.
On uðe u fiæu i ode. Mi ostadosmo k’o ukopani.
A tri mjeseca iza toga, gorio je Mostar.
Neko mi od raje reèe: Da ste se vas trojica tada poklali na Luèkom mostu, bila bi to vijest.
A ja sad kažem: Kad bi se danas ovakva trojica sastala na Luèkom mostu, bila bi to vijest.
Smail Špago (kmost)
___________________________________________________________________ ne boj se ziivota s tobom je raja
ne boj se smrti idi do kraja
broj ispravljanja poruke: 1, zadnji put od strane gizenga57 dana 01-12-2010 u 13:21.
|
|
01-12-2010 12:34 |
|
cheri
moder u peMziji
Poruka: 3810
Location: Svizzera
|
|
|
01-12-2010 13:43 |
|
tvrancic
moforaja
Poruka: 5028
Location: Umag - Mostar
|
|
Priženio se æaæa Hercegovac za majku Madjaricu. Godina je 1951. Moj deda - ters èovjek, ali dobre duše i baba stigli iz Mostara u Suboticu da se upozna nevjesta, da se vidi kakvo je to èeljade, jel' im se sin zajebo il' nije. Kaže stari: "Ti ženo pripremi dosta kafe - oni su nauèili pit èešæe nego jednom na dan! A ja odoh na stanicu po njih."
Došli oni umorni s puta, putovalo se dva dana. "Mi bi nevista kafu", zapovidi deda. Te majka skokom u kuhinju, iznese na tacni šoljice namirene do vrha crnom tekuæinom i na stol. Deda gleda - nema kajmaka. "Mi ti nevista vaku kafu ne pijemo", odgurnu deda od sebe ponudjeno. Stara crvena, stari pita koju je kafu napravila: "Pa divku, koju æu drugu", odvali ona. Skuhala lavor divke.
___________________________________________________________________
|
|
01-12-2010 14:05 |
|
chaba
moforaja
Poruka: 2558
Location: EU
|
|
Zaputih se ja prije par godina prema Sarajevu, pa odmah poslije sastanka u Mostar. Prespavam dole kod svojih, i u 6 ujutro ponovo u auto i put Podgorice. Prvi put onom cestom, fino mi èim se Ljubinje proðe, pa liijep pogled na Popovo polje, pa prvi put i kroz Trebinje, iznenadi me pravo. Malo iza Trebinja eto i granice, planinski prijevoj, uze mi Crnogorac dokumente i "kuda ideš?" "U Podgoricu" rekoh, kaže on"Bil trojicu kolega odbacio do Nikšiæa?" Ajd, kontam, šta æu, policajac pita, nije red odbit, eto ti njih trojice, mrcina do mrcine, svaki 2 metra u zrak i 2 metra preko leða, ja u jadnoj Corsi, nage mi se auto kako ovi posjedaše, ništa u retrovizoru ne vidim od ove dvojice iza. Pièimo planinskom cestom, krivudavo, stisno ja gas pravo, kad odjednom policajac opet, ovaj put na cesti i zaustavlja me. Ja usporavam, vidim njega gleda u auto i odjednom umjesto da stanem, pokazuje mi da produžim. Kontam skužio kolege svoje u uniformama pa me pusti i govorim ovom do sebe "Eto, hvala, da ne bi vas, garant bi sad kaznu platio" a lik meni mrtav hladan kaže "Ma jok, to ti je naš kolega, isto mu smjena gotova, zaustavljao te i on da ga povezeš, al vidio nema mjesta"
Popodne nazad prema Mostaru, izlazim iz Podgorice, kad opet jedan sa STOP pred mene, ja stanem, prozor otvorim, veæ dokumente u ruci držim, kad eto ti njega "Prijatelju, ako nije problem tu samo do treæeg sela...E rekoh, "Ajd sjedaj, al ne stajem više ni policiji u Crnoj Gori"
|
|
01-12-2010 14:27 |
|
chaba
moforaja
Poruka: 2558
Location: EU
|
|
Zadnja dva razreda osnovne škole, nas nekoliko se pravo angažiralo nešto oko glume. Uglavnom smo od Nadrealista ili Audicije skidali skeèeve, malo provježbali kod nekog u stanu, nadodali štogod svoje još i uglavnom izvodili na matematici kod Ðonko Jasne, ali i u drugih profesora, samo da se ne uèi.
Kad nas je i Branka Miladin iz SHHS vidila, kaže ona nama da nešto svoje napravimo, pa da idemo na školsko natjecanje, a sa školskog po dvije priredbe iz svake škole idu u Dom mladih na gradsko. Ima tu svega, glume, pjevanja, recitiranja... Skupi se nas osam na kraju ukupno, šta æemo, kako æemo, ajde Kviskoteku. Odredimo jednog za voditelja, nas 4 natjecatelja i i njih troje u igri detekcije, dva muškarca i jedna cura, a trebalo je pogodit ko je bio Miss Jugoslavije 1941 od njih troje. Finih fora je bilo, u par dana se sve napisalo i uvježbalo i bome proðosmo na školskom. Osim nas, proðe još i recitacija jedne cure, pjesma "Vozovi, vlakovi" uz pratnju na gitari koju je svirao jedan od ove dvojice iz igre detekcije.
Par dana treme i trtarenja, eto nas u Domu mladih, spremni skroz, Branka nam dolazi i kaže da se pripremimo, da smo prvi. Ova dvojica iz igre detekcije obukoše suknje, grudnjake ispod majica što su mamama klepili, poredasmo se svi i èekamo da nas prozovu kad voditeljica umjesto Kviskoteke najavi "Vozovi, vlakovi". Kralj samo uze gitaru, i onako sa sisama i u suknji izaðe na binu, jadna cura kraj njega recitira tekst, pravo ozbiljan i angažiran za to vrijeme, a ambalaža... ne može bit neozbiljnija. Hvala Bogu, niko krivo ne protumaèi to.
Poslije njih i Kviskoteka doðe na red, pa je valjda svima bilo jasno šta se desilo. I bome na kraju nam rekoše da smo bili drugi.
Godina je 1989., a pobjedila je plesna izvedba Jame Ivana Gorana Kovaèiæa. Ne znam iz koje škole...
|
|
01-12-2010 14:54 |
|
gizenga57
samo sto nisam
Poruka: 1099
Location: nederland
pokretac teme
|
|
ZIJO REPAK
U zivotu sam samo jednom bio na utakmici i to po zadatku. veze nemam sa sportom.
naime tada sam radio kao fotograf za LOM i bozo kijac, urednik novina, me poslo da slikam jednog fudbalera. dobro mu se sjecam imena i dan danas - zijo repak.
.... helem odem ja na utakmicu, pokazem on karticu "PRESS", puste oni mene unutra i udjem ja na stadion.
e sad haj pocela utakmica ali ja ne znam ko je zijo repak. pitam ja jednog od onih pionira sto vracaju lopte da mi pokaze ziju repka. mali mi pokaze i ja kontam: super, e odo sada da ga slikam bjesomucno. i pratim ja ziju, sve trcim za njim po stadionu, sudija me par puta opomeno da sidjem sa terena .......
sliko sam ga u milion akcija i poza, ulazio dakle na teren ako vidim da je neka frka.
pratio sam ga u stopu, nisam se u zivotu toliko istrco ko tada - dje god zijo, eto i tane :).
ulece zijo klizeci, puca glavom, puca u letu (ono leti pravo pa nogama zakaci loptu).
stvarno je bilo dobrih slika ..... u neka doba zijo zabije gol, ja naravno uhvatim sliku u gro planu (opet opomena od sudije da sidjem sa terena), gori stadion svi su na nogama .... ma drama prava.
i sve to ja slikam uredno.
dodjem ja sutra u LOM sa slikama, slike stvarno fantazija: te ovaj udarac te onaj, te zijo brise znoj sa cela u gro planu, te puca vako, pa puca nako - ma jebo ti pelea kakv je zijo bio
gleda bozo kijac one slike (negdje oko 100 komada), pa gleda, pa se fata za glavu, pa kaze: "moja tana sutra novine idu ustampu a ja nemam sliku zije repka" (sa zijom je vec ranije neko od novinara obavio interviju).
kazem ja: pa kako nemas slike evo ih 100 komada
kaze bozo: nije ovo zijo repak jebem te u glavu neznalico fudbala
kad sta je bilo mali je je meni vjerovatno dobro pokazo (kontam zna mali) ali sam ja pogresnog covjeka sliko
p.s. ovo je moglo i od "NAJBLAM" da prodje
TANA
___________________________________________________________________ ne boj se ziivota s tobom je raja
ne boj se smrti idi do kraja
|
|
01-14-2010 08:37 |
|
chaba
moforaja
Poruka: 2558
Location: EU
|
|
evo i moj jedan stari s druge teme:
išao ja prošle godine u Rijeku na otvaranje ponuda, sredio se fino, košuljica i to, i kad sam se skinuo s auto-puta, šiber fino otvorim, uživam u suncu, uživam što nisam u zagušljivoj kancelariji, gledam more, kad seljo neki iz kamiona prosu punu pepeljaru, sve po meni kroz šiber. psujem mu sve po spisku, stresam pepeo sa sebe u vožnji, parkiram pred zgradu gdje je otvaranje bilo i uletim unutra. sjednem pored lika nekog s naoèalama, tišina totalna, èeka se komisija, a sve konkurencija oko mene. kad odjednom lik s naoèalama kaže :
"imate žvaku"
preturam po džepovima, slegnem ramenima, rekoh "joj, nemam stvarno"
a on æe meni, "ne, imate žvaku na košulji..."
|
|
01-14-2010 09:02 |
|
kmosst
bice nesto od mene
Poruka: 407
Location: germany
|
|
Bjelosvjetska iskustva
Ponekad se otisnem negdje po NRW nedjeljom. Znam da se neka raja susrece nedjeljom prije podne na kafi. Ode covjek, tu cujes nasu rijec. Prije je bilo lakse dok je bilo klubova i dok je bilo vise raje. Sad se nekako svak o sebi zabavio. Posao, kuca, familija unucad, a onda brate i ovo sranje od Facebooka, twittera, Bloga, Foruma, Skypea, MSN. Vidis sliku, ukljucis kameru u zivo. Iznese mi tako jaran, neki dan kameru kroz prozor pa gledam Fejicevu uzivo, kad mi se cefne. Ali nikog poznatog.
Na jednoj ovakvoj kafi sretoh jednog momka. Znam, bio je tu dok je bilo dosta izbjeglica. Znam da je bio nasao posao, ali i da je kao samac imao dosta problema sa boravisnom dozvolom. Pozdravih se sa njim, kod njega jedan deckic dvije tri godine, trckara oko stola.
- Sta ima?
- Evo. Sve Ok.
- Kako rijesi pitanje boravisne dozvole? Upitah ga, a ujedno misleci, nasao neku papirasicu, ozenio se, kao sto to radi vecina mladih i dan danas.
- Suti, rece mi, moje iskustvo jos niko nije imao. Gonjali su me, trazili da napustim Njemacku u roku od 24 sata. Nisam se dao. Trazio sam neku nasu curu sa papirima. Bjese tesko. Onda donesose ovaj zakon kojim se dozvoljava brak izmedju osoba istog pola. Stanovao sam sa jednim jaranom u istom stanu, placali smo kiriju po pola. Oba smo radili. On je imao sredjene papire. On je imao svoju sobu, ja svoju. Kuhinja, banja i dnevni bopravak bili su zajednicki. On dovodio koke u svoju sobi, ja u svoju. Slagali smo se bas jaranski. Onda se jaranski dogovorimo da odemo kod maticara. Zakazali smo vjencanje. Standesamt je preispitao uslove. Vidjeli su da vec duze vrijeme „zivimo“ zajedno na istoj adresi, u istom stanu. Odobreno. Vjencali smo se. Ja sutri dan dobih boravisnu dozvolu na dvije godine i jos mi rekose: Nakon dvije godine dobijas trajne papire. Kad sam to sredio nakon dvije godine, razveli smo se, a ja sam se evo ozenio i evo vidis ovog malog. Sa starog ce on meni sklakati cim prispije…
Ovaj izum su odmah nakon donosenja zakona prvi poceli primjenjivati Sandzaklije, a kasije se proculo. I koliko cujem i vidim funkcionise. I dan danas.
|
|
01-14-2010 09:48 |
|
tvrancic
moforaja
Poruka: 5028
Location: Umag - Mostar
|
|
Osamdesetih sam dosta radio izvoz duhana. Èesto bi dolazili poslovni partneri iz inozemstva, a starija garda nije govorila niti jedan strani jezik, pa haj upregni mladjahnoga kenjca da prevodi. Kao što je i obièaj bio u ona dobra socijalistièka vremena (a bogami i danas se to radi - ko može), nakon poslovnih razgovora išlo se na janjeæe, teleæe, vinske i ine razgovore u hotel Ružu ili kamo drugo.
Bezbeli ja moram ostati trijezan i vispren i prevoditi svakakve gluposti koje padaju pojedinima na pamet, pa se tako, nakon nekolike boce Žilavke došlo do faze, kada se u nedostatku pametnijih tema, poèinju prièati vicevi. Stariji kolega Omer, prièa stari vic kako su se Amerikanac, Rus i Mostarac natjecali ko ima dužu ulicu, pa jedan kaže ovoliko kilometara, drugi još više, a Mostarac kaže Šantiæeva - kao moj brat otišao u nju prije tri godine i još se nije vratio. Ja mu govorim: "Bolan Omere gdje æu im to prièat?" On misli ja stidan, jal se bojim prièat politièke viceve.. pa samo gurka: "Samo ti njima isprièaj". "Ma bolan Omere ja moram cijeli roman isprièat dok im objasnim šta je Šantiæeva, da je u njoj æuza i sve ostalo". Jedva ukabulio dok sam završio, preznojio se.
Nakon što je neki stranac isprièao nešto, opet Omer sipa biser: "Reci ti njima to se u nas kaže 'tuk na utuk'!" Ni Aniæ mu ga ne bi preveo.
___________________________________________________________________
|
|
01-14-2010 12:14 |
|
|
Bjelosvjetska iskustva
Ponekad se otisnem negdje po NRW nedjeljom. Znam da se neka raja susrece nedjeljom prije podne na kafi. Ode covjek, tu cujes nasu rijec. Prije je bilo lakse dok je bilo klubova i dok je bilo vise raje. Sad se nekako svak o sebi zabavio. Posao, kuca, familija unucad, a onda brate i ovo sranje od Facebooka, twittera, Bloga, Foruma, Skypea, MSN. Vidis sliku, ukljucis kameru u zivo. Iznese mi tako jaran, neki dan kameru kroz prozor pa gledam Fejicevu uzivo, kad mi se cefne. Ali nikog poznatog.
Na jednoj ovakvoj kafi sretoh jednog momka. Znam, bio je tu dok je bilo dosta izbjeglica. Znam da je bio nasao posao, ali i da je kao samac imao dosta problema sa boravisnom dozvolom. Pozdravih se sa njim, kod njega jedan deckic dvije tri godine, trckara oko stola.
- Sta ima?
- Evo. Sve Ok.
- Kako rijesi pitanje boravisne dozvole? Upitah ga, a ujedno misleci, nasao neku papirasicu, ozenio se, kao sto to radi vecina mladih i dan danas.
- Suti, rece mi, moje iskustvo jos niko nije imao. Gonjali su me, trazili da napustim Njemacku u roku od 24 sata. Nisam se dao. Trazio sam neku nasu curu sa papirima. Bjese tesko. Onda donesose ovaj zakon kojim se dozvoljava brak izmedju osoba istog pola. Stanovao sam sa jednim jaranom u istom stanu, placali smo kiriju po pola. Oba smo radili. On je imao sredjene papire. On je imao svoju sobu, ja svoju. Kuhinja, banja i dnevni bopravak bili su zajednicki. On dovodio koke u svoju sobi, ja u svoju. Slagali smo se bas jaranski. Onda se jaranski dogovorimo da odemo kod maticara. Zakazali smo vjencanje. Standesamt je preispitao uslove. Vidjeli su da vec duze vrijeme „zivimo“ zajedno na istoj adresi, u istom stanu. Odobreno. Vjencali smo se. Ja sutri dan dobih boravisnu dozvolu na dvije godine i jos mi rekose: Nakon dvije godine dobijas trajne papire. Kad sam to sredio nakon dvije godine, razveli smo se, a ja sam se evo ozenio i evo vidis ovog malog. Sa starog ce on meni sklakati cim prispije…
Ovaj izum su odmah nakon donosenja zakona prvi poceli primjenjivati Sandzaklije, a kasije se proculo. I koliko cujem i vidim funkcionise. I dan danas.
ZA OVO JOS NISAM CUO !!!
___________________________________________________________________
broj ispravljanja poruke: 1, zadnji put od strane denani dana 01-14-2010 u 12:16.
|
|
01-14-2010 12:16 |
|
Japrak
moforaja
Poruka: 2118
Location: kad bi i ja znao
|
|
|
01-14-2010 15:02 |
|
|
|
|
|