P1še: Prof. Ismet KASUMAGIÆ
Mustafa Busuladžiæ roðen je 1.aprila 1914. u Gorici kod Trebinja, a strijeljan je 29.juna 1945. godine, što znaèi da je imao svega 31 godinu kada je ubijen. U tom kratkom životu on je ipak izrastao u vrhunskog intelektualca. Po završenoj osnovnoj školi upisao se u medresu u Travniku, gdje je završio tri razreda u Elèi Ibrahim- pašinoj Fevziji, a nastavio je školovanje u Gazi Husrev- begovoj medresi u Sarajevu, gdje je i maturirao. Još kao medresalija objavljivao je izuzetno zrele i kvalitetne radove u \"Islamskom svijetu\",\"Novom Beharu\", \"Islamskom glasu\", \"Muslimanskoj svijesti\", \"Obzoru\", \"Svijesti\", \"Kalendaru Islamskog svijeta\", \"Kalendaru Narodne uzdanice\", \"El-Hidaji\", \"Glasniku VIS-a\", \"Kalendaru Hrvata\", \"Veèernjoj pošti\", \"Našoj domovini\" i drugim publikacijama. Nakon toga upisao se na Višu islamsku šerijatsko-teološku školu u Sarajevu, gdje je diplomirao 1940.godine. Kao student bio je predsjednik Udruženja studenata. Iza toga proveo je dvije godine u Rimu na postdiplomskom studiju iz orijentalistike. Jedno je vrijeme na radiostanici bio spiker za hrvatski jezik. Tada je bio suradnik italijanskih èasopisa Mondo Arabo i Orijente Moderno.
Bio je zaposlen u Sarajevu kao profesor na Šerijatskoj Gimnaziji, a honorarno je radio u Ženskoj medresi, Realnoj gimnaziji i Srednjoj tehnièkoj školi. U profesorskoj karijeri pokazao se odliènim pedagogom i metodièarem. Pored prosvjetnog i pedagoškog rada mnogo je pisao i prevodio. Njegov je publistièki rad obiman. Pored orijentalnih (arapskog i turskog) dobro je poznavao njemaèki, francuski i italijanski jezik. Bio je odlièan govornik.
M. Busuladžiæ jedan je od najveæih boraca prošlog vijeka za islam i muslimane na ovim prostorima. U kratkom životu uèinio je za muslimane u Bosni i Hercegovini više od mnogih koji su znatno duže živjeli. Bio je pisac, prevodilac, publicist, kritièar i recenzent, govornik i mislilac, poliglot, a nadasve borac i pregalac za islam, èijem je razvoju na ovom tlu posvetio cio svoj životni vijek.
Dr. Muhamed Hadžijahiæ (1918.-1986.) rekao je o Busuladžiæu slijedeæe: \" Mene je posebno èudilo njegovo poznavanje jezika. Mustafa je teèno govorio svaki od tih jezika, i zato je moja ocjena da smo izgubili dva velika èovjeka: hadži Mehmed-ef. Handžiæa i Mustafu Busuladžiæa. Handžiæ je uèenjak kakav se nije rodio u posljednjih sto godina. Vrlo je bio znaèajan za muslimane Bosne i Hercegovine, no smatram da je Busuladžiæ još i znaèajniji zato što je, pored velike uèenosti, poznavao i evropske jezike.\" Prof. Hazim Šabanoviæ oduševljeno je prièao o Mustafi Busuladžiæu. \"Znao je na njemaèkom stranice i stranice Spenglerovih djela napamet. Pisao je lahko, teèno, kristalno jasno i inspirativno.\" Akademik Hamdija Kreševljakoviæ, kao uèenjak, usmjeravao je Busuladžiæa i mnoge druge u znanstvenom radu, kao i Mehmed-ef Handžiæ i drugi profesori.
Mustafa Busuladžiæ jedan je od najplodnijih pisaca muslimanskog intelektualnog kruga kod nas. Bio je jedan od rijetkih muslimaskih intelektualaca koji je dobro poznavao filozofiju Istoka i Zapada, a posebno materijalistièku filozofiju i marksizam. To su isticali i o tome pisali teoretièari marksizma, konstatirajuæi da su od muslimanskih intelektualaca dobro poznavali marksizam i materijalistièku filozofiju jedino Busuladžiæ i Husein-ef. Ðozo.
Mustafu Busuladžiæa upoznao sam kao uèenik Šerijatske gimnazije u Sarajevu, gdje mi je predavao italijanski jezik. Istovremeno je mojoj sestri i dvjema amidžiènama predavao filozofiju u Ženskoj medresi. Sjeæam se kako su one, kao starije od mene, jako cijenile profesora Busuladžiæa. One su bile iznenaðene u kojoj je mjeri on poznavao svjetske filozofe i uèenjake i sebe postavljao u ravnopravan položaj s njima kada je iznosio njihova mišljenja i postavke. Tako je on, recimo, imao obièaj kazati: \" Filozof Kant misli tako i tako, a ja mislim ovako. \" To je tako uvjerljivo obrazlagao da su uèenice prihvatale njegove tvrdnje. Ja i moje razredne kolege uèili smo talijanski iz ljubavi prema profesoru, jer su nam dolaskom nove vlasti nametnuti njemaèki i italijanski, pored arapskog i francuskog i, kasnije, turskog jezika.
Busuladžiæ je bio pravi prijatelj uèenika, a ja sam ga osobito cijenio kao èovjeka ne samo širokog obrazovanja nego i primjernog islamskog morala. Dok su se neki profesori, da im ne pominjem imena, jer su kasnije uvidjeli da su bili na pogrešnoj strani, po partijskom zadatku su se ubacili meðu nas, uèenike, kako bi nas ateizirali, dotle se rahmetli Busuladžiæ svim svojim snagama, a najviše liènim primjerom, trudio da nas uèini onima koji zavrjeðuju da nose ponosno ime MUSLIMAN.
Svoje poznavanje Mustafe Busuladžiæa upotpunio sam tek kad sam saznao da se u prostorijama \"Merhameta\" održavaju zanimljiva predavanja, te da se tamo sastaju \"Mladi Muslimani\". Èim sam za to èuo od sestre, a to je bilo u mjesecu ramazanu 1943., odmah sam shvatio da je moje mjesto tamo. Otišao sam prvo u školu iza \"Hurujeta\" na Bendbaši, gdje su se svakodnevno okupljali \"Mladi Muslimani\". Tamo sam, izmeðu ostalih, susreo Munira Gavrankapetanoviæa i još neke, meðu kojima i nekolicinu onih koji su kasnije ubijeni. Tada sam saznao da se nisu mogli registrovati kao samostalno društvo, pa su ušli u okrilje Udruženja ilmije \"El-Hidaje\" kao produžnica. Tadašnji predsjednik \"El-Hidaje\", rahmetli Mehmed-ef. Handžiæ odredio je za zvaniènog predsjednika produžnice \"Mladi Muslimani\" prvo Kasim-ef. Dobraèu, a vrlo brzo nakon toga upravo Mustafu Busuladžiæa.
Ranije smo obilježili 50-godišnjicu misteriozne smrti, poslije operacije bruha, našeg najveæeg alima Mehmed-ef. Handžiæ, koji je preselio na ahiret u 38. godini života, liènosti koja se ne raða ni u svakih sto godina. On je bio hrabri prvopotpisnik poznate Sarajevske rezolucije protiv zloèina koji su vršeni nad Židovima, Srbima i Ciganima u II Svjetskom ratu.
Mustafa Busuladžiæ tada je bio jedan od najmlaðih èlanova \"El-Hidaje\", a po svojim sposobnostima pravi uèenik i sljedbenik velikog alima Mehmed-ef. Handžiæa. Pored svoga širokog obrazovanja, obojica su bili izuzetno hrabri, pravi mudžahidi, kao i drugi zvanièni predsjednici produžnice \"Mladi Muslimani\": Kasim-ef. Dobraèa i hfz. Ibrahim-ef. Trebinjac. Svi su oni, po potrebi, držali predavanja \"Mladim Muslimanima\", pored predavanja koja su držali glavni organizatori \"Mladih Muslimana\", meðu kojima su se isticali Esad Karaðozoviæ, Emin Granov, Asaf Serdareviæ i drugi.
Mustafa Busuladžiæ uvijek je bio spreman da drži predavanje s temom koja zanima mlade. Njegova su predavanja bila ne samo vrlo pouèna nego su razvijala i borbeni moral. Ako bi se kad desilo da nemamo predavaèa za najavljeni termin, moja je dužnost bila da pronaðem profesora i da ga obavijestim da nam treba predavaè. Obièno sam ga nalazio u Ženskoj medresi; saèekao bih odmor, a on, èim me vidi, samo je pitao koja je tema predviðena i dolazio je spreman utemeljeno obraditi potrebnu materiju, sve potkrepljujuæi èinjenicama i islamskim stavovima. Isticao je da se vjerovanje potvrðuje djelima, navodeæi obaveze prema sebi, prema drugima i prema Bogu. Zato nije èudo da su \"Mladi Muslimani\" za vrijeme II Svjetskog rata bili nesebièni pomagaèi muhadžira, angažirajuæi se u dobrotvornom društvu \"Merhamet\". Tada nije bilo nekih stranih humanitarnih organizacija, nego smo mi prikupljali dobrotvorne priloge u hrani i odjeæi i to nosili u izbjeglièke logore na Ali-pašinom mostu, Koranu i nekim centrima u gradu. Iako je bila velika opæa glad i oskudica, nikada nam ni napamet nije palo da od prikupljenog zadržimo nešto za sebe. Obaveze prema sebi vršili smo samosavladavanjem i krjeposnim životom. Time se sticalo Božije zadovoljstvo. Ni u najtežim uvjetima nije se zanemarivao namaz, ni post, ni druge obaveze prema Allahu, koje su opet propisane za naše dobro. Èitajuæi bilo koji èlanak Mustafe Busuladžiæa, primjetit æemo da je svaka tema obraðena vrlo struèno, a stil je lagahan i zanimljiv. Jedan od vrhunskih intelektualaca Zenice, rahmetli akademik Kemal Kapetanoviæ, pitao me svojevremeno ko se u \"Takvimu\" potpisuje kao Ajnas. To je bio moj prijatelj Ešef Èampara. Hvaleæi napise Èampare, rekao mi je da ga podsjeæaju na èlanke Mustafe Busuladžiæa, jer od onoga doba kada je èitao rasprave Busuladžiæa nije nailazio na tako lijepe èlanke, iako je jako mnogo èitao. Usput rekavši, teško je bilo predložiti Kapetanoviæu da nešto proèita, a da on to veæ nije proèitao. To je Kemal koji je stizao da sve vrijedno proèita, a samo iz struène literature, prièao mi je, bila mu je norma sedamnaest stranica formata èasopisa Stahl und Eisen svakog dana. I to je bio jedan od naših nezaboravnih velikana, a, kao što vidimo, i on se napajao èlancima Mustafe Busuladžiæa.
Mustafa Busuladžiæ cio je život posvetio borbi za napredak muslimana. Pošto su svi muslimani braæa, nije mogao a da ne opiše teško stanje muslimana u Carskoj Rusiji, koje se još više pogoršalo kad su na vlast došli komunisti. A kakvo je bilo i ostalo stanje muslimana u tom boljševièko-komunistièkom kazamatu, to su tek donekle objelodanili sami jugoslavenski komunisti nakon rezolucije Informbiroa 1948. Tada su navodili slabe strane boljševizma upravo kako ih je svojevremeno opisao Mustafa Busuladžiæ. U najnovije doba dešavanja s Èeèenima upotpunosti su razotkrila krajnje surovi, beskurpulozni, zloèinaèki režim naoèigled cijelog svijeta.
Kamo sreæe da je Busuladžiæeva knjiga \"Muslimani u Sovjetskoj Rusiji\" otvorila oèi Bošnjacima još rane 1943. godine, pa se ne bi poveli za komunistima, nego bi pravovremeno poduzeli sve mjere i pravilno se organizirali, kako nas ne bi zadesilo ovo što se kod nas sada dešava. Da zlo bude još veæe, neki nazovi-muslimani ni dan-danas ne vide korijene svega zla. Oèajavaju, snebivaju se i ne znaju šta da rade.
Sjeæajuæi se tragiène smrti Mustafe Busuladžiæa, željeli bismo probuditi uspavane i otvoriti oèi onima koji svjesno ili nesvjesno zatvaraju oèi pred istinom.
Komunisti su ubijali islamske voðe, a i druge aktivne muslimane, još prije nego što su došli na vlast. Tako je ubijen Esad Karaðozoviæ, kao jedan od vodeæih organizatora pokreta \"Mladi Muslimani\". Èetvericu \"Mladih Muslimana\" strijeljali su u Vitezu, nakon što su ih u Janjiæima, blizu Zenice, izveli iz voza (Asafa Serdareviæa, Nurudina Gackiæa, Sakiba Nišiæa, Osmana Krupaliju i još neke saradnike \"Merhameta\"), a bili su \"krivi\" samo zato što su bili nabavili žito za izbjeglice.
A kada su upali u Sarajevo, komunisti su požurili da meðu prvima uhapse Mustafu Busuladžiæa. Vojni ga je sud brzo osudio na smrt, skupa sa Atifom Hadžikadiæem, direktorom Trgovaèke akademije i tadašnjim gradonaèelnikom.
Vojni zatvor i Vojni sud bili su smješteni u bivšoj Osman-pašinoj vojarni, koju su kasnije zvali kasarna Maršal Tito. Tu je odmah bilo zatvoreno više uglednih graðana muslimana, a i drugih koji nisu bili po mjeri novog komunistièkog režima. Ovaj sud tada je uglavnom izricao smrtne kazne. Rijetki su bili pošteðeni, iako su stari ljudi maltretirani. Tada je tu bio i književnik Edhem Mulabdiæ, kojeg su kao psa vodili da pužuæi briše zatvorske hodnike. To je vidio i kasnije prièao Ismet-ef. Gavrankapetanoviæ, Munirov otac, koji je takoðer bio pritvoren. Abdulah Skaka bio je tada zatvorski brijaè, pa je kao èestit èovjek prenosio poruke porodicama zatvorenih. A da se to ne bi otkrilo, njemu je svake veèeri dolazio njegov roðak Mehmed-ef. Mujezinoviæ, koji je kroz noæne kapidžike obilazio zabrinute porodice zatvorenih.
Kasnije je ovaj sud bio nešto blaži, pa su, iako nevini, osuðivani na zatvorske kazne Nedžib Šeæirbegoviæ, Alija Izetbegoviæ, Ešref Èampara i drugi 1946., kao i Vahid Kozariæ, Ibrahim Trebinjac, Ismet Kasumagiæ i drugi 1947. godine.
Neki su prièali kako je Busuladžiæ, uoèi pogubljenja, cijelu noæ uèio Kur\'an.
Evo šta kaže Abdulah-ef. Skaka o rastanku sa rahmetlijom:
\"Predao mi je Kur\'an i tespih da predam njegovom sinu. Pošto mu je sin bio sasvim mali, to sam taj Kur\'an predao Mustafinom bratu. Poveli su ga naveèer. Bio je miran. Odveli su ga s Atifom Hadžikadiæem, a uz njih su bila i dva nemuslimana, neki brijaè Prudelj i Ante Jurin. Odveli su ih prema Željeznièkoj stanici. Kasnije se saznalo da su bili strijeljani u Velešiæima iza Željeznièke stanice. Njihov pratilac, neki Ivica, tražio je da ih zakolje, ali je to sprijeèio sudija Šefko Hadžiomeroviæ, pa su ih srtijeljali. Neki mještanin našao je naoèale i izrešetan fes Busuladžiæa, što je predao njegovoj sestri i supruzi kada su došle da obiðu njegov grob.\"
Sestra i supruga rahmetlije, ne znajuæi da su veæ pogubili Mustafu, došle su mu u posjetu i umjesto da im to saopæe na primjeran naèin, osoro su ih vratili, baš sudija, izjavši: \" Šta hoæete?! Pognjavili smi ih kao pašèad! \" Kad su obilazile grob, èoban im je prièao da je na njegove oèi izvršeno strijeljanje, ali vjerovatno to nije taèno jer je strijeljenje izvršeno noæu.
Tako su, eto, postupili oni koje su neki nazivali oslobodiocima Sarajeva. Neka im Allah plati njihov zloèin džehenemskom vatrom, a nama neka rasvijetli razum i ukaže na pravi put. I neka sve nevine žrtve, a posebno rahmetli Mustafu Busuladžiæa, nagradi najvišim deredžama Dženneta.
Rahmetullahi alejhi!
___________________________________________________________________ Hej, nije važno
Koliko smo puta udahnuli dah
Hej, "važnije je
Koliko smo puta ostali bez daha" *
|