Fini
SexNepoznat
Poruka: 161
|
|
Video: Шк

86;рп&
#1080;он&a
mp; |
|
VIDEO: NOZ ZICA SREBRENICA
Svjedocanstva iz srbofasistickih logora smrti dokazuju da zlocince nije zanimala iskljucivo smrt bosnjackog covjeka, vec mastoviti i monstruozni ritual izivljavanja nad zrtvom. Krvnici su strasno uzivali u masakriranju i ubijanju muslimana, sa nevjerovatnom jednostavnoscu, kao sto se uziva u seksu, picu, hrani… cejfili su, kao da je klanje muslimana obicno zadovoljstvo u kome bi bilo nenormalno srpski ne uzivati.
Sve ono sto je za normalne ljude zastrasujuce, za njih je inspirativno. Klanje muslimana je tim bolje ako se dijete kolje pred roditeljima, ili roditelji pred djetetom, ako se kcerka siluje pred ocem, ako sina nabijaju na kolac pred majcinim ocima, ako se s odsjecenom muslimanskom glavom igra na male.
Masta srpske masinerije ubijanja muslimana dno je razvrata. Povijest ne pamti gore. Jer, gore ne postoji. Pogotovo ne kao pojava iza koje (jos uvijek) stoji kriticna masa jednog naroda.
Srpska kultura klanja zivi na pijedestalu ispravnog nacionalnog puta. Klanje muslimana je nagradjeno priznavanjem Karadzicevog vojno-politickog cilja, tj. Republike Srpske. Ne postoji nijedan jedini stvarnosni argument koji bi Srbe ubijedio da je ubijanje muslimana ratni zlocin! Ta sacica srpskih krvnika koja je otputovala u Haag tek je jeftina farsa u odnosu na stvarnost, u kojoj dometi genocida nad Bosnjacima imaju ustavni i medjunarodno priznati karakter.
Ako se dejtonska legalizacija genocida smjesti u kontekst svih drugih genocida nad juznoslavenskim muslimanima, koji su konacno stjerani u dva sandzaka, onda se srpska kultura klanja i progona muslimana ispostavlja kao historijski utemeljen argument.
Buduci da je historija Srbima potvrdila korist od zlocina, oni se uspjesno opiru pokusajima povratka Bosnjaka u Republiku Srpsku. Za njih je historijsko pravilo odvec temeljeno na iskustvima srbijanskih gradova gdje je islamu zatrt svaki trag. Jedino jos crne obrve sumadijskih Srba podsjecaju da su tu 500 godina zivjeli, i radili, Turci. Ali, to je vec genetski problem, koji se ne da sravniti dinamitom.
http://video.google.com/videoplay?docid=8592328232733050842
http://video.google.com/videoplay?docid=-2310134752359900509
VIDEO: Srebrenica - zemlja zloèinaca
http://video.google.com/videoplay?docid=7177397913643048163
VIDEO: Zeljko Raznatovic- ARKAN- and his "Tige...
http://video.google.com/videoplay?docid=-4031447914555887587
VIDEO: Srbi u strahu od 5 korpusa-srpske snimke
http://video.google.com/videoplay?docid=-8847168367000061683
|
|
10-23-2007 23:44 |
|
Miron
brato
Poruka: 722
Location: Graz, A
|
|
RE: Video: Шк

86;рп&
#1080;он& |
|
VIDEO: NOZ ZICA SREBRENICA
Svjedocanstva iz srbofasistickih logora smrti dokazuju da zlocince nije zanimala iskljucivo smrt bosnjackog covjeka, vec mastoviti i monstruozni ritual izivljavanja nad zrtvom. Krvnici su strasno uzivali u masakriranju i ubijanju muslimana, sa nevjerovatnom jednostavnoscu, kao sto se uziva u seksu, picu, hrani… cejfili su, kao da je klanje muslimana obicno zadovoljstvo u kome bi bilo nenormalno srpski ne uzivati.
Sve ono sto je za normalne ljude zastrasujuce, za njih je inspirativno. Klanje muslimana je tim bolje ako se dijete kolje pred roditeljima, ili roditelji pred djetetom, ako se kcerka siluje pred ocem, ako sina nabijaju na kolac pred majcinim ocima, ako se s odsjecenom muslimanskom glavom igra na male.
Masta srpske masinerije ubijanja muslimana dno je razvrata. Povijest ne pamti gore. Jer, gore ne postoji. Pogotovo ne kao pojava iza koje (jos uvijek) stoji kriticna masa jednog naroda.
Srpska kultura klanja zivi na pijedestalu ispravnog nacionalnog puta. Klanje muslimana je nagradjeno priznavanjem Karadzicevog vojno-politickog cilja, tj. Republike Srpske. Ne postoji nijedan jedini stvarnosni argument koji bi Srbe ubijedio da je ubijanje muslimana ratni zlocin! Ta sacica srpskih krvnika koja je otputovala u Haag tek je jeftina farsa u odnosu na stvarnost, u kojoj dometi genocida nad Bosnjacima imaju ustavni i medjunarodno priznati karakter.
Ako se dejtonska legalizacija genocida smjesti u kontekst svih drugih genocida nad juznoslavenskim muslimanima, koji su konacno stjerani u dva sandzaka, onda se srpska kultura klanja i progona muslimana ispostavlja kao historijski utemeljen argument.
Buduci da je historija Srbima potvrdila korist od zlocina, oni se uspjesno opiru pokusajima povratka Bosnjaka u Republiku Srpsku. Za njih je historijsko pravilo odvec temeljeno na iskustvima srbijanskih gradova gdje je islamu zatrt svaki trag. Jedino jos crne obrve sumadijskih Srba podsjecaju da su tu 500 godina zivjeli, i radili, Turci. Ali, to je vec genetski problem, koji se ne da sravniti dinamitom.
http://video.google.com/videoplay?docid=8592328232733050842
http://video.google.com/videoplay?docid=-2310134752359900509
VIDEO: Srebrenica - zemlja zloèinaca
http://video.google.com/videoplay?docid=7177397913643048163
VIDEO: Zeljko Raznatovic- ARKAN- and his "Tige...
http://video.google.com/videoplay?docid=-4031447914555887587
VIDEO: Srbi u strahu od 5 korpusa-srpske snimke
http://video.google.com/videoplay?docid=-8847168367000061683
Bola Fini,
Hajde evo postavio si par videa...
(To najcesce i radis.)
Medjutim evo ponovo postavljas slican "uvod" kao i onda kad si sa zadovoljstvom mastovito "objasnjavao" kako to "tete u vrticima uce srpsku djecu da kolju zeceve, da bi poslije presli na muslimane"...
Iz ovog tvog "uvodnog texta" - se moze jedino osjetiti slijepa mrznja.
Nece ti bit bolje od nje sigurno.
Poistovjecivati cijeli narod i kulturu sa zlocincima ne samo da je pogresno - nego je i bolesno...
Sta vise to je i obicna laz, jer je konacno i ovaj film o Skorpionima predat od neke Srpkinje (Srbina)... A i pripadnici Skorpiona su osudjeni i to ne samo na sudu...
Sta vise, ne bih rekao da je javno mjenje u Srbiji sa "odusevljenjem" gledalo ove zlocince... Premda je takvim kao tebi bezpredmetno bilo sta tvrditi.
Primitivne tvrdnje ovog tipa ocito vazda nadju pogodno tlo na ovom forumu... (prosli put te je cak i jedan od moderatora podrzao)...
Konacno nije mi jasno - kako bi to "neki pojedinci" uvjeravalil nekog "u nesto drugo"...
Ne bih rekao da se na ovom forumu "druze" samo debili, pa ih se moze "uvjerit" u nesto drugo.
Ja ne primejtih takodjer niti jednog od tih "uvjerivaca"... ali "prokleti bili" u svakom slucaju
|
|
11-04-2007 15:02 |
|
Ceznja
moforaja
Poruka: 3970
Location: Bogu iza noga
|
|
grozdana, stojim te
Samo, sto se mene licno tice, postoji velika razlika izmedju "samo" Srbina i cetnika, izmedju "samo" Hrvata i ustase, izmedju "samo" Muslimana i balije i ja NIKADA nisam upotrijebila ovaj prvi termin za one koji su klali, ubijali i sl.
Miron se MENI nema sta pravdati radi necega sto nije ucinio on nego neko ko nosi isti nacionalni predznak kao i i on, isto tako mi smeta kad mi neko kaze: "Onaj tvoj Silajdzic..." itd.
Mora li Silajdzic biti MOJ samo zato sto dolazimo iz istog naroda?
___________________________________________________________________ "Ovdje noci nisu tako plave, ovdje sunce nema takav sjaj, ovdje nisu takve trave, ZEMLJO MOJA..."
|
|
11-04-2007 18:36 |
|
Hogar
moforaja
Poruka: 2729
Location: daleko
|
|
A evo malo o posljedicama upornog negiranja zlocina:
Naši mladi ljudi ponovo mrze, lakomisleno i sa uživanjem
Miloševiæ je svoju igru vodio tako lukavo, da je epilog bio moguæ na samo jedan naèin, u meðunarodnom sudu za ratne zloèine u bivšoj Jugoslaviji, u Hagu. Ipak, Miloševiæu je uspelo da izbegne mesto na kom bi se možda sprovela pravda, ako i tako što je umro od srèanog udara. On je izbegao pravdi i nama ostavio pitanje krivice. Mi, graðani Srbije, ne ponajmanje zbog toga, optereæeni smo krivicom i sramom, bilo da ih prihvatamo ili ne.
Pre nekoliko godina srpski mediji su mesecima izveštavali o masovnim grobnicama, èije mrtve su forenzièari identifikovali kao kosovske Albance. Jedna od možda najstrašnijih slika bila je kamion-hladnjaèa, iz kog su albanske žene, deca i stari sa Kosova, bili baèeni u jezero Peruæac, u blizini ušæa reke Derventa. Na ekranima smo videli poluraspadnute, obuèene leševe koje su izvlaèili iz vode, slušali smo šokantno svedoèenje vozaèa, koji je trebalo da transportuje mrtve sa Kosova, da bi se sakrio zloèin. U to vreme jedna beogradska televizijska stanica prikazala je intervju sa jednim èovekom, koji se mirno kupao u tom divnom jezeru, iz èije zelene vode su upravo pecani leševi. Kada ga je reporterka pitala da li mu to smeta, Simplicissimus je tresao glav om, dok je voda kapala sa njega. „Iskreno reèeno, ja u sve to uopšte ne verujem” rekao je potpuno hladan u kameru, žmirkajuæi nevino i smeškajuæi se lakonski. Ponosno je ponovo skoèio u vodu. Ludilo, mogao bi neko pomisliti. Ali baš suprotno. Reakcija tog èoveka je sasvim razumljiva. Mi, srpski graðani i graðanke, iza sebe imamo deset godina ispiranja mozga medijima i politikom, deset godina lekcije o tome kako konstantne laži mogu dovesti do toga da neko poveruje u sopstvene laži. Èovek koji se kupao se jednostavno poslužio ovim umeæem, koje se kod nas lako može steæi.
Poricanje je jedan od centralnih novih srpskih kvaliteta. Toliko nov, da mi nemamo odgovarajuæu reè za to, a oni prosvetljeni to oznaèavaju engleskom reèju „ denial ”. Ovo „ denial ”, hladnoæa licem u lice sa ljudskom patnjom, nesposobnost da se pokaže elementarno saoseæanje, dokazuje da mi kao društvo nismo nigde. Ponekad se èini kao da nismo hteli da izbegnemo vrtlog prošlosti. Pitanje o statusu Kosova, i, u najmanju ruku podjednako važno, pitanje o našem buduæem odnosu prema kosovskim Albancima, ubrajaju se u najvažnija od svih, i na njima se može pokazati naša politièka zrelost. To što im ne pristupamo konstruktivno ima svoje dublje razloge. Današnje srpsko društvo je zasiæeno politikom. Ono je umorno od izgubljenih ratova, izmoreno od hroniène neimaštine i oseæaja, da mora sebe smatrati ili žrtvom ili krivcem, plaši se promene i izbegava odgovornost.
Dakle, prema svim predviðanjima sigurno je da se naš pogled na kosovske Albance neæe menjati. Tradicionalnom resentimanu se prosto dodaje potisnuti bes gubitnika, koji sebi daje oduška u samosažaljenju, i koji se može udružiti sa mistièkom idejom da smo uvek u pravu. Da, neizbežni „gubitak” nekadašnje južne srpske pokrajine Kosovo odreðeni krugovi našeg društva æe shvatiti upravo kao apokalipsu. Nedavno je centar Beograda bio oblepljen plakatima, koji žele da nas opamete: „Nema Srbije bez Kosova”. Ko to kaže, taj laže, što u suštini mnogi znaju – jer uprkos svemu postaje jasno da status Kosova igra primetno marginalnu ulogu za svakodnevnicu i brige Srba. Zapravo se èini da su mnogi graðani, razoèarani sa svih strana, odluèili da ni u šta više ne veruju – slièno Simplicissimus -u koji se kupao u jezeru.
Ali šta može da se oèekuje od generacije koja je odrasla u ratu i razaranju, koja je zadojena politikom otvorene mržnje, koja ne može da dobije vizu da upozna druge slobodne zemlje? Pa, na žalost, ne mnogo toga. Naši mladi ljudi ponovo mrze, bez uzdržavanja, lakomisleno i sa zadovoljstvom. Ispitivanja uèenika mogu vam podiæi kosu na glavi – i potvrðuju svakodnevni utisak. Oko trideset procenata srpskih srednjoškolaca misle da se „ne bi trebalo družiti sa Albancima, niti ih poseæivati”. Skoro treæina mladih misli da Kinezima – jedinoj relativno velikoj grupi stranaca u našoj zemlji – treba oduzeti boravišne dozvole, èak i ako poštuju zakon. Prema homoseksualcima i zaraženima HIV-om svaki treæi mladiæ, odnosno svaka druga devojka pokazuju izrazito negativan stav.
Zastrašujuæa je misao sa kakvim morbidnim uspehom je savremeno srpsko društvo deformisalo misli i emocije mladih ljudi. Možda je rešenje u stoièkom podnošenju i èekanju. Možda èovek prosto mora smo da se nada da æe izrasti neka druga, nova generacija, u mirnijim i zdravijim okolnostima. Možda nam zaista ostaje samo da verujemo da æe tek naši unuci biti naša prava deca.
Vladimir Arsenijeviæ je roðen 1965. godine u Puli (Hrvatska). Njegove nagraðivane knjige su prevedene na mnoge jezike. Živi u Beogradu.
Die Zeit , broj 39, 20.09.2007.
sa nemaèkog prevela Una Popoviæ
___________________________________________________________________ lose,lose MSP
broj ispravljanja poruke: 1, zadnji put od strane Hogar dana 11-06-2007 u 14:52.
|
|
11-06-2007 14:51 |
|
metallica
moforaja
Poruka: 8228
Location: CH.WILLA(uglavnom)
|
|
|
11-06-2007 19:10 |
|
adis b
rambling reck
Poruka: 1083
|
|
http://www.sarajevo-x.com/clanak/080711001
13. godišnjica genocida u Srebrenici
13. godišnjica genocida u Srebrenici protièe po veæ ustaljenom redu. Osim smiraja za preko 300 žrtava, biæe mnogo protokolarnih govora, formalnih obraæanja, politièari æe se utrkivati da budu što skrušeniji i navodno uz žrtve koje svake godine nakon 11. jula ostaju prepuštene same sebi.
Piše: Asim Bešlija
U zapeæku, iz godine u godine, malo se ko bavi kolektivnom šutnjom o hiljadama onih koji su uèestvovali u zloèinu i hiljadama onih koji su zloèin posmatrali. Mi se prisjeæamo Dražena Erdemoviæa, prvog vojnika VRS koji je priznao zloèin i ubijanja, i otvorio put da istina jednog dana dopre i do njegovih sugraðana Srba.
I dok se hiljade ljudi slijeva na mezarje u Potoèarima, prekriveno sada veæ redovima nišana, kako bi opet nanovo ovog 11. jula ukopali nove identificirane žrtve, u okolnim mjestima vlada neki mir. Kao da sve utihne. Bilo je u prvim godinama obilježavanja genocida u Srebrenici svakakvih provokacija, ali iz godine u godinu, sve je tiše. Kao da se neki tamni oblak spustio na savjest pa ne da progovoriti. Kako godine odmièu, tako i zloèin koji je poèinjen u Srebrenici postaje sve veæi i veæi. Kako postajemo normalna zemlja, tako nam iz ove daljine postaje sve nejasnije – kako su neki ljudi mogli pobiti toliko drugih ljudi, u svega nekoliko dana? Kako to da oni koji su uèestvovali u zloèinu i dalje šute? Kako to da i pored nepobitnih dokaza, masovnih grobnica, snimaka, i èega sve ne, i dalje postoje ljudi koji ne vjeruju da se zloèin desio i da je Vojska Republike Srpske to uèinila za Republiku Srpsku?
No, vremena kada æe se skrušeno priznati i tražiti izvinjenje od preživjelih Srebrenièana još su, izgleda, daleko.
Danas u Srebrenici i okolici ne postoje ljudi voljni da pomognu da se barem pronaðu kosti ljudi koji su poubijani poput životinja, i da se naðu masovne grobnice kojima šire srebrenièko podruèje još uvijek vrvi. Komšije Srbi još uvijek šute. Šuti vozaè kamiona koji je vozio stotine mrtvih tijela u masovnu grobnicu, šuti i bagerista koji je tijela iz te masovne grobnice prebacivao na kamion kako bi se premjestila na drugo mjesto, ali šuti i neki èoban koji je , dok je èuvao stoku, znao o èemu se radi pa mu se to što se radi komšijama Muslimanima èinilo sasvim normalno. Sva trojica, možda, nekad, negdje, osjete stid što se i danas još uvijek mogu zvati ljudima, kojima je ubijanje drugih ljudi izgledalo kao igranje šaha.
Dražen Erdemoviæ - ubica
16. juli 1995.godine bio je sparan ljetni dan, ali to nije moglo smetati Draženu Erdemoviæu i njegovim kolegama iz Desetog diverzantskog odreda da ispoštuju naredbu i odu na poljoprivredno dobro u blizini Pilice, sjeverozapadno od Zvornika. Dobili su obavjest da æe puni autobusi muslimanskih muškaraca koji su se predali Srbima, tokom cijelog dana pristizati na ovo mjesto. Dražen se uspio u to uvjeriti na samom poljoprivrednom dobru. Autobusi uistinu puni muškaraca starih od 17 do 60 godina su dovoženi, a zatim su ih izvodili po deset, vodili iza jedne zgrade i ubijali. Jedan rutinski posao. Izlaze po desetorica, staju leðima okrenuti ka Draženu i njegovim kolegama, a oni rafalaju iz automatskog oružja dok ovi padaju mrtvi. Ubijeno ih je na stotine tog dana. Padali su kao kule od karata.
Meðutim, godinu dana kasnije, u zemlji tulipana, iza rešetaka Haškog tribunala Dražen Erdemoviæ ovo æe i priznati. Da, bilo je masovnih ubijanja, i da, on je to radio.
'Poštovani sude, ja sam to morao da radim. Da sam odbio to da radim, ubili bi i mene sa tim ljudima. Kad sam odbijao da radim, rekli su mi: 'Ako ti je žao, stani i ti sa njima da i tebe ubijemo.' Meni nije bilo žao mene, meni je bilo žao moje porodice i moga... Moje supruge i moga sina koji je tada imao devet meseci i koji bi isto... da nisam... da sam odbio to da radim... To je sve... što želim...' , rekao je Erdemoviæ u svome pokajnièkom emocionalnom nastupu. Još dok mu se ni znoj na rukama stvoren od držanja puške koja je kosila ljude nije bio ni osušio.
Pretresno vijeæe Tribunala je prihvatilo njegovo priznanje i iste godine ga osudilo na 10 godina zatvora. 1998.godine kazna mu je preinaèena na 5 godina zatvora. Erdemoviæ je zauzvrat u svojoj izjavi detaljno opisao šta se dešavalo te bio koristan svjedok na suðenjima i u predmetima drugim optuženicima srpske nacionalnosti – Radislavu Krstiæu te Karadžiæu i Mladiæu.
Ubio 70 ljudi
Ubijanja na poljoprivrednom dobru kod Pilice trajala su od 10 sati ujutro do 3 poslijepodne. Erdemoviæ je u svome priznanju krivice isprièao da je bilo ukupno dvadesetak autobusa sa po 60 muškaraca i djeèaka, a njegove su procjene da je lièno, iz automatskog oružja, ubio približno 70 ljudi.
Sudijama je isprièao i da je tokom tog ubilaèkog pohoda pokušao spasiti i život jednom èovjeku starom izmeðu 50 i 60 godina koji je tvrdio da je spasio neke Srbe iz Srebrenice, ali je zapovjednik Brano Gojkoviæ, koji je inaèe vodio èitavu operaciju kod Pilice, rekao da ne želi da bude živih svjedoka. Dakle, i taj starac je ubijen.
Nakon toga slijedila je nova naredba za nova ubijanja. Trebalo je strijeljati pet stotina muslimana zatvorenih u društvenom domu u Pilici a prema vlastitim rijeèima, Erdemoviæ je to uspio izbjeæi, odbivši narednu uz podršku još nekolicine vojnika.
Erdemoviæ, inaèe roðeni Tuzlak, proveo je pet godina u zatvoru. Nakon toga pušten je na slobodu i danas uživa status zaštiæenog svjedoka, tamo, negdje.
Jedan dan u životu Dražena Erdemoviæa
Hrvatska spisateljica Slavenka Drakuliæ objavila je sjajnu knjigu pod nazivom 'Oni ne bi ni mrava zgazili', posveæenu upravo Erdemoviæu i sliènim Draženima, gdje pokušava doèarati kako se to jedan èovjek, poput junaka ove prièe, mogao osjeæati dok je profesionalno odraðivao svoj morbidni posao. Drakuliæ u knjizi, koja govori o 'ljudskoj' strani zloèinaèkog uma piše posebnu prièu o Erdemoviæu i kako se sve to odvijalo tog 16.jula.1995.godine, kada je umjesto u Švicarskoj, nakon što je napustio Tuzlu, Erdemoviæ završio na farmi Branjevo, ubijajuæi ljude. Evo isjeèka iz prièe 'Jedan dan u životu Dražena Erdemoviæa'
'Veæ je prošlo podne, ali vojnici nisu imali vremena za odmor. U poèetku bi Dražen svakih pola sata sjeo pod drvo i popušio cigaretu. Ta je pauza bila neka vrsta bijega. Ali više mu nije bilo do pušenja. Pokreti su mu postajali mehanièki. Nanišanio bi neèiju glavu i pucao, prije nego što bi stigao obrisati znoj sa èela, sljedeæi bi zarobljenik veæ kleèao pred njim. To mu je bilo draže, jer ako bi pauza bila preduga, postajao je svjestan smrada leševa. Ljeti se leševi gotovo odmah poènu raspadati.
Ivan je vidio da je Dražen preblijedio. Ponudio mu je rakiju, domaæu šljivovicu. Nakon par gutljaja bilo mu je bolje. Alkohol ga je obuzeo i nekoliko je rundi pucao bez razmišljanja. Dok je otpijao još jedan dugi gutljaj šljivovice, Dražen je krajièkom oka ugledao djeèaka koji je izlazio iz autobusa. Oèi mu nisu bile vezane i Dražen mu je vidio lice, iako je sebi obeæao da zarobljenicima neæe gledati u lice; to mu je otežavalo posao. Deèko je mogao imati nekih petnaest godina, možda i manje. Bio je gol do pojasa i blijeda mu je koža bila izložena suncu. Pogledao je vojnike, zatim leševe u polju. Oèi su mu bile sve veæe, kao da nisu mogle upiti sve što su vidjele. "Ali to je djeèak, samo djeèak", mrmljao je Dražen više za sebe, pazeæi da ne stane iza njega. Kada su zarobljenici kleknuli ispred voda, prije naredbe za pucanje, Dražen je zaèuo djeèakov glas. "Mama", prošaptao je, "mama!" Toga je dana Dražen èuo ljude kako mole za svoj život, odrasle muškarce koji su plakali poput djece, obeæavali vojnicima novac, automobile, èak i kuæe. Mnogi su psovali, neki su jeèali. Ali ovaj djeèak je zvao majku, kao što djeca obièno èine kada se probude iz ružnog sna i žele osjetiti majèinu ruku na èelu. Iako je minutu kasnije veæ bio mrtav, Draženu se još uvijek èinilo da èuje njegov glas. Poèinjem halucinirati, pomislio je. Po drugi put toga dana Draženu je tako pozlilo da je potrèao prema grmlju i povratio. Ništa nije izlazilo, samo žuækasta tekuæina koja je smrdila na alkohol.
Novi autobus još nije stigao. Naslonio se na drvo. Bio je iscrpljen. Od deset sati ujutro bio je na suncu, pucajuæi, trudeæi se da ne gleda u zarobljenike, da ne razmišlja o njima, da ništa ne osjeæa. Sada je bio tup, tijelo mu je bilo ukoèeno kao da je od drveta.
Iza tri sata poslijepodne sve je bilo gotovo. Gojkoviæ je rekao da više nema zarobljenika i vojnici su se brzo ukrcali u svoj autobus. Sunce je još bilo visoko na nebu i smrad je bio nepodnošljiv. Dražen je jedva èekao da ode s tog groznog mjesta. Ponovo je zaželio da može skoèiti u vodu ili se barem otuširati i sprati sa sebe miris smrti. Da barem može oprati ruke! Dražen ih je pažljivo promotrio. Na njima nije bilo krvi, samo žulj na desnom kažiprstu. "Okrugli, ružièasti žulj. Kako je to èudno", pomislio je, "dobiti žulj od ubijanja!" '.
___________________________________________________________________ ...
|
|
07-11-2008 12:57 |
|
|
|
|
|