funkyg
bazencic
Poruka: 4040
Location: starMo-Vela havle
|
|
Govoreæi o sufijama i stavu uèenjaka prema njima, šejhu-l-islam Ibn Tejmijje, Allah mu se smilovao, kaže:
"Tako je jedna skupina negativno okarakterisala sufije i tesavvuf, i rekli su da su "novotari", „oni koji su napustili sunnet Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem“. Ovaj govor je prenešen od jednog broja uèenjaka i njihov govor o njima je poznat. U tom njihovom stavu o sufijama slijedile su ih skupine uèenjaka fikha i kelama.
Druga skupina je pretjerala po pitanju sufija, tvrdeæi da su oni najbolja stvorenja i najpotpunija poslije poslanika. Oba ova stava nisu ispravna. Ispravno je da meðu njima onih koji se trude u pokornosti prema Allahu s.v.t., kao što je sluèaj i sa drugim skupinama. Tako meðu njima (sufijama) ima onih koji prednjaèe, shodno svom trudu, ima i onih koji su "srednji", a u obje skupine ima onih koji se trude pa pogriješe, i koji uèine grijeh, pa se pokaju ili se ne pokaju. Meðu njima ima takoðer onih koji su se ogriješili prema sebi i koji su nepokorni prema svom Gospodaru.
Skupini sufija se pripisala skupina novotara i otpadnika, ali uèenjaci meðu sufijama takve ne smatraju da su od njih, poput Halladža, kojeg su osporili veèina sufijskih uèenjaka, poput Džunejda ibn Muhammeda, predvodnika ove skupine i drugi. Ovo je spomenuo šejh Ebu Abdirrahman es-Sulemi u djelu "Tabekatu Sufijje" i Hafiz Ebu Bekr el-Hatib el-Bagdadi u "Tarihu Bagdad". (Medžmuatu-l-fetava, 11/14)
Ovaj govor šejhu-l-islama Ibn Tejmijje potvrdio je Naš uvaženi šejh Abdul Kadir Arnaut, Allah mu se smilovao, rekavši: "Smatram da je ispravno znaèenje tesavvufa: omekšanje srca i odgoj duše, onako kako nam to pojašnjava Ibnu-l-Kajjim u svojim djelima. Prva knjiga koja je ostavila dubok trag u meni bila je "El-vabil es-sajjib mine-l-kelimi-t-tajjib" (knjiga koja govori o vrijednosti zikra). Meðutim, kada su u pitanju knjige iz tesavvufa koje su daleko od ispravnog menhedža, ne koristim ih i kritikujem takva djela". (Kešfu lisam, 34)
Naš Mehmed Handžiæ pojašnjava takoðer da je namjera tesavvufa u njegovo prvo vrijeme kada se pojavio bila èišæenje duše. Meðutim to je bilo, kako kaže Handžiæ:
"Dok meðu pristalice tesavvufa ne uvukoše panteistièke ideje i islamu opreèna mišljenja i nazori koje silom trpahu pod kapu islama". (Izabrana djela, 2/189)
Na veliku žalost veèina onih koji sebe nazivaju sufijama u našem vremenu i na našim prostorima pripadaju onoj skupini koju je opisao Handžiæ. Tako æemo vidjeti da veæina njih svoje uèenje temelji na djelima Ibn Arebija, Halladža i drugih koje su islamski uèenjaci priglasili hereticima. Hafiz Burhanudim el-Bikai napisao je posebno djelo koje se zove "Tenbihu-l-gabijj ila tekfiri ibn Arebijj", koje je posvetio pojašnjenju nevjerstva Ibn Arebija i sliènih njemu. U svom djelu spomenuo je desetine uèenjaka, meðu kojima ima mnogo onih koji su nosili naziv „šejhu-l-islam“, koji su jasno Ibn Arebija proglasili heretikom. Da bi jasniji bio stav uèenjaka prema njemu navest æemo samo jedan citat Hafiza Irakija u kojem kaže govoreæi o Ibn Arebiju:
„Nema sumnje da je širk onoga koji kaže ovo,(tj. da oni koji obožavaju tele i kip, ustvari obožavaju baš Allaha) gori od širka židova i kršæana, jer su oni obožavali nekoga od Allahovoh dobrih robova, a ovaj (Ibn Arebi) smatra da oni koji obožavaju tele i kip, ustvari obožavaju baš Allaha! Njegov govor upuæuje da pas, svinja i izmet, jesu uzvišeni Allah! Obavjestio me jedan alim da je vidio èovjeka koji se pripisuje ovom odvratnom uèenju Ibn Arebija, u Aleksandriji, kako ovaj kaže da je Allah dž.š. prisutan u svakoj stvari svojim Biæem. Tada je pored njih prošao magarac, pa ga ovaj alim upita: „I ovaj magarac?“, pa ovaj reèe: „I ovaj magarac!“. Zatim upita: „I izmet koji izlazi iz stražnjice magarca?“, „I izmet!“ (Tenbihu-l-gabijj, 114).
Ibnu-l-Mukri', pisac djela „Muhtesaru Revda“, kaže: „Ko sumnja u nevjerstvo kršæana i židova i onih koji sebe pripisuju uèenju Ibn Arebija, on je nevjernik“. (Tenbihu-l-gabijj, 226)
Pored svega ovofa današnje sufije su takoðer propagatori šiitske ideje.Tako da u svojim tekijama velièaju šitsku ulemu, poput Homeinija i drugih voða ove zabludjele sekte.
Kod uèenjaka ehli sunneta ne postoji razilaženje da su šije jedna od mnogobrojnih sekti èije je pojave nagovjestio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u svojim hadisima.Ovo je shvatanje bilo opšte prihvaæeno kod svih uèenjaka naših prostora. Meðu onima koji su to spominjali u svojim djelima, bilo da su uèenjaci sa naših prostora ili da su im djela bila mnogo raširena na našim prostorima, izmeðu ostalog bili su: Hasan Kafija Prušèak, Mehmed Handžiæ, Muhammed ibn Pir Ali el-Birgavi i dr. Ovaj posljednji napisao je poslanicu "Tuhfetul musteršidin fi bejani firekil muslimin" ("Poklon tragaocima istine o tumaèenju uèenja islamskih frakcija"). Govoreæi o rafidijama-šiijama izmeðu ostalog kaže: "Bog ih prokleo zbog onoga što govore"! (Anali 11-12).
Današnje šiije ne razlikuju se ništa od prethodnih kao što nam to neki žele da kažu. Ukoliko pogledamo u djela njihovog savremenika Homeinija uvjeriæemo se u sve to. Ovaj njihov „imam“ tvrdi da su njihovi "nepogrješivi imami" bolji od poslanika i meleka, Zatim da su ashabi iskrivili Kuran, kao što su to uèini židovi i kršèani sa tevratom i inðilom, i još mnoštvo drugih zabluda. Na naš jezik je prevedena knjiga "Dvije opreène slike kod ehli sunneta i šiija imamija" od poznatog alima Ebul Hasana En Nedvija, koja nam daje jedan prikaz o šiijama i njihovom uèenju, a posebno o uèenju i ideji sadašnjih šiija koji su na vlasti u Iranu.
Ovdje se spominje o jednima od brojnih odreda vehabija!
___________________________________________________________________
|
|
10-24-2007 17:14 |
|
|
Otprilike sto godina nakon Muhamedove smrti, postojali su pobožni muslimani, koji su se odricali svakog posjeda, željeli su živjeti jednostavnim životom, a u znak asketizma odijevali su se u grube vunene haljetke (suf). Neki od njih postali su lutajuæi propvjednici, a drugi su živjeli u duhovnim zajednicama ukojima je bilo upadljivo mnogo žena. Po nekim znaèajkama, njihov naèin života podsjeæa na kasnije franjevce.
Kroz molitvu i meditaciju sufiji su željeli ponirati sve dublje u Božju ljubav. Molitva sufijske uèiteljice iz osmog stoljeæa Rabie al-Adawiyye bila je: "O Bože, ako te obožavam iz straha od pakla, tada daj neka u paklu izgorim, ako te obožavam radi nade u raj, onda mi ga ne daj. No ako te obožavam zarad tebe samoga, ne ustegni od mene svoju vjeènu krasotu!" [1]
Sufiji su meðu obiènim ljudima bili uskoro štovani kao sveci, a nailazili su na žestok otpor službenog islama. Sufijske bratovštine ukljuèivale su derviške redove i fakirski pokret, a mnogi od njih postoje i danas, najviše na sjeveru Afrike.
Jedno od uèenja koji su sufiji usmeno prenosili s koljena na koljeno bilo je uèenje o Eneagramu uz pomoæ kojega se pomagalo ljudima na putu prema Bogu.
ovo je sa wikipedije
sluzbenom se islamu ovo ne svidja....valjda zbog ove zene uciteljice.....
___________________________________________________________________
|
|
10-25-2007 13:00 |
|
Provler2
moforaja
Poruka: 3154
Location: usa
|
|
|
10-25-2007 20:23 |
|
behar
samo sto nisam
Poruka: 1141
pokretac teme
|
|
Metallica, znam da nisu ni agresivni ni radikalni, ali ne znam koji je oblik kod nas prihvacen?
I kako se da primjetiti to nije biop obicaj za vrijeme Bozjeg Poslanika a.s.w.s. znaci onda da je , kako se sad kaze, novotarija u vjeri.
Nacitala sam se ja stiva poput El-Gazalija i Avicene, i oni su bili sufije i ima dosta toga sto se meni svidja u njihovom nacinu razmisljanja - svemu prilaze pozitivno, konstruktivno...
Ipak, kad je rijec o samom upraznjavanju, praktikovanju vjere, tu ne znam puno o njima.
Npr. kad je rijec o zikru, tu mi je dosta toga nejasno...
Koji su odlike klasicnog zikra praktikovanog od davnina na nasim prostorima?
___________________________________________________________________
|
|
10-25-2007 21:33 |
|
|
|
|
|