Sarajlija ba 
moforaja
Poruka: 5961
Location: U podrumu
pokretac teme 
 |
|
|
 07-11-2007 13:42 |
    |
Sarajlija ba
moforaja
Poruka: 5961
Location: U podrumu
pokretac teme
|
|
|
| 07-11-2007 14:21 |
|
HoneyMNE 
moforaja
Poruka: 2645
Location: Montenegro
|
|
Adise,nekada davno su ljudi sami svoju djecu pomalo sakatili,kako ih te tvoje osmanlije ne bi odveli tj.kako ne bi postali poturice.pojedini danas znaju od koje su porodice i kada su primili islam.Nesto mi se cini da je to trajalo oko 500g.i to je fakat.i to nije neka sitnica.Veliko je bilo osmanlijsko carstvo.mada,ima jedan dio u CG koji nisu mogli nikako osvojit.Samo mali dio,sitan,oznacen na karti,jedan grad crnogorski s malom okolinom se zvao tada Karadag(Crna Gora).sve ostalo je bilo njihovo ogromno carstvo.
sto se tice JNA,odnosno ona je Jugoslovenska Narodna Armija bila,koja je imala zadatak da brani tadasnju Jugoslaviju,a u kojoj su bili pripadnici svih naroda.Odnosno,trebalo je da im to bude zadatak.Kasnije je sve to otislo zbogom i svak se borio na svoju stranu.Tako da su u JNA ostali mnogi Srbi i Crnogorci,a s pocetkom borbe za nezavisnost Hrvatske i Slovenije,Slovenci i Hrvati posli na svoju stranu,kao sto je normalno.
___________________________________________________________________
HoneyMNE
*Što ja volim kad me ne znaju...a ne volim kada lažu* 
|
|
| 07-11-2007 15:40 |
|
Sarajlija ba
moforaja
Poruka: 5961
Location: U podrumu
pokretac teme
|
|
| Endelus - drugi dio reportaze |
|
Obecao sam i drugi dio, evo ga:
Drugi dio reportaže iz Andaluzije
ENDELUS – POVIJEST KOJA OPOMINJE
Piše: Halim GRABUS
Poèetkom ove godine gost Islamske zajednice Bošnjaka u Švicarskoj bio je naš istaknuti književnik Isnam Taljiæ. Iako sam mnogo slušao o njemu i èitao njegove èlanke, prilika da ga lièno upoznam pružila mi se tek u Zofingenu prilikom promocije Tajne knjige Endelusa. Nedugo zatim vidjeli smo se još jedanput kada je zijaretio Ženevu. Donio je pravo osvježenje u Kalvinov grad. Èitajuæi Taljiæevu knjigu o Andaluziji moram priznati da sam istinski uživao i da me je ideja o tome da æu konaèno morati doæi do zadnje sahife poèesto kaharila. Poželio sam da je bilo barem još onoliko stranica. Hvala ti, Isname, što si nam darovao onakva kazivanja. Neka pouku uzme onaj ko razuma ima! Prije dva mjeseca moj prijatelj Mustafa Deliæ poslao mi je mail u kojem me obavijestio o svojim halovima dok je èitao spomenutu knjigu. Ono što izmeðu ostalog zajednièki dijelimo je ljubav prema pisanoj rijeèi i historiji. Osobito kada je rijeè o povijesti Endelusa. Kazao mi je da se poèesto divio Isnamovoj vještini da na jednostavan naèin iskaže umjetnièke sposobnosti i istakne poruku
Putovanje iz Kurtube nastavili smo autobusom. Vozeæi se prema Granadi moje oèi su milovale na hiljade stabala masline. Mubarek drvo. Uzvišeni Bog se zaklinje maslinom. Prekrasan pogled. Pomoæ koju je Španija nesebièno primala posljednjih nekoliko godina od Evropske unije donijela je istinsku potporu lokalnoj ekonomiji. Nakon dva sata vožnje stigli smo u Garnatu.
Granada
Grad, smješten na brežuljcima u podnožju Sierra Nevade, na osnovu popisa stanovništva iz 2005. godine ima 243 341 stanovnika. Svake godine na hiljade turista sa svih kontinenata posjeti ovaj grad koji predstavlja jedinstvenu mješavinu kultura i baštini razlièite tradicije. Antièki grad naseljavali su Iberi, Fenièani, Grci, Kartažani, Rimljani, Ostrogoti, Vizigoti, a od 711. do 1492. godine, Arapi. Grad se nazivao Elvira prilikom dolaska muslimana koji ga nazvaše Garnatul-Jehud. Lokalna legenda kazuje da su Židovi zbog konstantnih progona od strane vizigotskih kraljeva olakšali muslimanima osvajanje predajuæi im kljuèeve grada.
U tom periodu svoje historije grad bijaše opisan kao jedan od najljepših na svijetu. Odlikuje se bogatstvom spomenika, prekrasnim vrtovima, prijaznim stanovništvom, bogatom historijom i geografskim položajem. Tokom osam stoljeæa muslimanske vladavine Garnata je prošla kroz nekoliko faza. Za vrijeme Kordobskog halifata bijaše glavni grad podruèja Sierra Elvira. Zawi Ziri 1013. godine uspostavlja svoju vlast. Pod vlašæu Zirida grad doživljava pravi napredak. Godine 1090. Murabituni nasljeðuju Ziride koje, opet, 1190. godine zamjenjuju Muvehhiduni. Nakon kršæanskih napredovanja 1238. godine Muhammed ibn el-Ahmer uspostavlja novu vlast i ustolièava dinastiju Nasrida. Teritorija kojom su vladali nasridski vladari pružala se od Mursije do Gibraltara. Tokom iduæa dva i po stoljeæa Granada bijaše jedina neosvojena muslimanska teritorija na Zapadu.
U doba vladavine Jusufa I i njegovog sina Muhammeda V kraljevstvo je doživjelo svoj vrhunac. Primirje koje je potpisano sa Kastiljom i Magrebom dozvolilo je ekonomski i kulturni razvoj grada. Uspostavljene su znaèajne trgovaèke veze sa Zapadom i Orijentom. Medresa, islamski univerzitet, koju je osnovao Jusuf I postao je glavni kulturni centar Garnate. Nasridske palaèe èija izgradnja bijaše nareðena od strane ove dvojice vladara zasigurno svjedoèe o tom periodu razvoja. Kršæanski pritisak, ekonomski problemi i iscrpljujuæe borbe bijahu neki od glavnih razloga što je grad pao u ruke katolièkih kraljeva 1492. godine. Sporazum o predaji grada sadržavao je obeæanja o poštivanju jezika, vjere i obièaja pobijeðenih. Nažalost, kao mnogo puta u historiji ništa od spomenutoga nije ispoštovano. Ubrzo je donešena uredba o pokrštavanju muslimanskoga stanovništva. Zbog toga se veliki dio stanovništva iselio u Alpujarras. Konaèna odredba o njihovom protjerivanju donešena je 1611. godine. Ubrzo nakon osvajanja grad mijenja svoju fizionomiju. Osvajaèi pretvaraju džamije u crkve i prilagoðavaju za svoje potrebe sve što se da prilagoditi.
Penjuæi se uskim sokacima Albaicina, èetvrti iz koje je iznikao grad, razmišljam kako se zna desiti da historija poèesto velièa liènosti koje su prolijevanjem nevine krvi priskrbili prividnu slavu. Kada bi praviènim zakonima sudili o njihovim postupcima zasigurno ih ne bi smatrali velikanima veæ bi njihovo ime završilo na smetljištu historije. Ubijanje civilnog stanovništva, protjerivanje, otimanje njihove imovine i druga zlodjela èesto se nazivaju herojskim djelima. Tako biva kada se nepravda imenuje pravdom, laž naziva istinom a zlo prikazuje dobrim. Albaicin je smješten na desnoj obali rijeke Darro odakle se posjetitelju nudi nesvakidašnji pogled na Alhambru.
Alhambra
Postoji više moguænosti da bi se kupila ulaznica za Alhambru. Ako idete u posjetu organizirano sa nekom turistièkom agencijom ne morate èekati u redu. Ako ste kupili ulaznicu preko interneta u tom sluèaju nema suvišnog zadržavanja. U suprotnom preostaje vam da èekate u redu. Nakon okrepljujuæeg sna uputili smo se u Alhambru. Sunèeve zrake još nisu bile obasjale Granadu. Veæ oko sedam sati bili smo pred kapijama nasridske rezidencije. Kad tamo ima se šta vidjeti! Redovi veæ formirani. Mnoštvo svijeta. Valja nam èekati više od sat vremena dok se ne otvore šalteri za prodaju karata i haman još toliko dok ne doðe naš red. Stalno pristižu novi turisti. Buduæi da sam izvjesno vrijeme radio u Egiptu i Jordanu kao prevodilac turistima iz naše BiH sjeæam se da bih gotovo svaki put kada bih se našao ispred piramida u Gizi, faraonskih hramova u Luksoru ili tokom obilaska Petre razmišljao o tome kako su naši preci uèinili mnogo dobra potonjim generacijama ostavljajuæi im u naslijeðe remek djela umjetnosti ne sluteæi da æe to biti jedan od glavnih izvora prihoda za stanovništvo tih zemalja.
Alhambra (arap. Kal'atul-Hamra), nalazi se na brežuljku es-Sabika, na lijevoj strani rijeke Darro, nasuprot èetvrti Albaicin i Alcazaba. Na arapskom jeziku njeno ime znaèi crveni dvorac aludirajuæi na crvenu boju materijala koji je korišten u njenoj izgradnji. Pjesnik i historièar Ibn el-Hatib kazuje da je Alhambra graðena tokom noæi pri svjetlucanju baklji. Zidovi koji je okružuju uopšte ne kazuju o ljepoti koja se u njoj krije. Prvi pisani tragovi o njoj datiraju iz 9. stoljeæa kada je 889. godine Sawwar ibn Hamdun morao zatražiti utoèište u Alcazabi zbog unutrašnjih sukoba koje su zadesile Kordobski halifat u èijemu sastavu se nalazila i Granada. U narednom periodu podruèje na kojemu se nalazila vizigotska utvrda znaèajno se širi i naseljava. U 13. stoljeæu na tom mjestu je ustanovljena kraljevska rezidencija sa dolaskom prvog nasridskog kralja Muhammeda I (1238-1273). Ova èinjenica obilježava poèetak perioda najveæeg razvoja Alhambre. Stari dio Alcazabe bijaše dodatno utvrðen. Izgraðene su dvije kule, tok rijeke Darro bijaše kanaliziran, rezervoari za vodu izgraðeni i otpoèeta gradnja palaèe i bedema koji je okružuju. Radovi na palaèi i bedemima bijahu dovršeni u vrijeme Muhammeda II (1273-1302) i Muhammeda III (1302-1309), koji je takoðer naredio izgradnju javnih kupatila i džamije koja je kasnije pretvorena u crkvu Svete Marije.
Jusuf I (1333-1354) i Muhammed V (1354-1391) otpoèeli su izgradnju najveæeg dijela graðevina koje su preživjele do današnjega dana. U tom kontekstu je renoviranje Alcazabe i palaèa, proširivanje bedema i izgradnja kule Puerta de la Justicia (Kula pravde), koja danas predstavlja glavni ulaz u kompleks Alhambre. U njihovo vrijeme grade se javna kupatila i Cuarto de Comares, službena rezidencija vladara. Pisani tragovi kazuju da je Jusuf I imao želju da dekoracija službene rezidencije zadivi posjetitelja. Zbog toga je naredio umjetnicima sa istanèanim ukusom da dekorišu rezidencijalne odaje. Meðutim, saznajemo da nije doživio završetak radova buduæi da nekoliko zapisa kazuje da je autor palaèe njegov sin Muhammed V. U vrijeme njihove vladavine izgraðena je Sala de la Barca. Ovo je jedna od najljepših odaja gdje skoro ni jedan centimetar nije ostao bez ukrasa. Rijeè barca vodi porijeklo od arapske rijeèi bereka. U doba Muhammeda V izgraðen je zasigurno najpoznatiji dio Alhambre. Rijeè je o Patio de los Leones (Dvorište lavova) u kojem se nalazi dvanaest lavova-fontana. U vrijeme Charlesa Quinta srušen je jedan dio arhitektonske cjeline kako bi na tom mjestu bila izgraðena palaèa. U doba francuske dominacije jedan dio tvrðave bijaše dobrano uništen eksplozivom.
Bogatstvo ukrasa, profinjena arhitektura, visoko istanèana umjetnost, ukrasni motivi, arabeske, listovi i cvijeæe uklesani u kamenu i tekstovi ispisani neshi pismom samo su neki od detalja koji se meðusobno prepliæu u prekrasnom spoju. Jedna fraza je dominantna u svim odajama: La galibe illallah! (Samo je Bog Pobjednik). Bijaše to moto dinastije Nasrida. Boje koje su danas haman nestale imale su simbolièna znaèenja. Zlatna je bila simbol kraljevske vlasti, crvena je predstavljala moæ, zelena je simbolizirala džennet a plava je oznaèavala nadu u postizanje dženneta. Znaèajno je istaknuti veliki kontrast izmeðu bogatstva unutrašnje dekoracije i umjerenosti vanjskoga izgleda. Kao da se time, zapravo, željela naglasiti važnost duhovnosti i familije što predstavlja istinsko bogatstvo. Dvorište i vrtovi bili su prostor od vitalne važnosti u kojemu žubori glavni element života. Naime, voda bijaše jedan od glavnih ukrasa i motiva dekoracije nasridskih palaèa. Alhambra je kandidirana za sedam novih svjetskih èuda. Nakon završene posjete otišli smo u jedan marokanski kafiæ u blizini Plaza Nueva gdje služe izvrstan èaj od mente.
Sporazum iz Utrechta
Vratimo se na trenutak mjestu gdje se poèela pisati historija muslimanskoga Endelusa: Tarikovoj stijeni (Džebel Tarik, Gibraltar, The Rock za Engleze, El Penon za Španjolce). Prošle godine proèitao sam zanimljiv èlanak u jednom uglednom švicarskom dnevnom listu o Gibraltarskom tjesnacu. Jedan detalj me ponukao da pronaðem više informacija o Sporazumu iz Utrechta koji je potpisan 13. jula 1713. godine. Potpisnici ovoga ugovora bile su Španija i Britanska kruna. No, krenimo redom. U današnje vrijeme Gibraltar predstavlja prekomorski teritorij Ujedinjenoga Kraljevstva. Njegova površina iznosi svega 6 km². Meðutim, zbog svoga strateškoga položaja tjesnac bijaše centar mnogih znaèajnih dešavanja i bitaka. To je mjesto gdje se prožimaju trgovina, nadanja i razlièita kalkulisanja. Tu su se gradile i branile imperije. Gibraltarski tjesnac razdvaja Evropu i Afriku. Muslimanski vojskovoða Tarik ibn Zijad 711. godine iskrcao se na obale tjesnaca odakle æe poèeti osvajanje skoro kompletnog Iberijskog poluostrva. Tjesnac nosi njegovo ime. Nekoliko stoljeæa nakon tog dogaðaja prognani muslimani iz Endelusa bili su prisiljeni da se sa istoga mjesta upute morem u potrazi za sigurnim skloništem. Zapravo, bilo je to 1611. godine kada je došla uredba o konaènom progonu muslimana koji su ostali na svojim ognjištima. Bila je to kulminacija progona od strane španjolske Reconquiste voðene u ime katolièkih vrijednosti koja je potrajala više od jednoga stoljeæa. Nakon toga historija bilježi ratove za prevlast izmeðu Španaca i Holanðana. Meðutim, Španija æe abdicirati tek pred nadmoænijim suparnikom i biti prisiljena da se odrekne ovog strateškog položaja u korist Britanske krune. Engleski admiral George Rooke okupirao je 1704. godine ovaj teritorij tokom ratova za španjolsko nasljedstvo. U narednom periodu najèešæe æe se spominjati 10. poglavlje Sporazuma iz Utrechta. Ugovor kazuje da Katolièki kralj ustupa kruni Ujedinjenoga Kraljevstva potpunu i apsolutnu vlast nad gradom i dvorcima Gibraltara ukljuèujuæi pristanište, tvrðave i utvrde koji mu pripadaju. Na usrdnu molbu španjolskoga predstavnika britanski suveren pristaje da ni u kojem sluèaju neæe biti dopušteno Židovima i muslimanima da se nastane na Gibraltaru. U tom kontekstu iskljuèeno je da se muslimanske laðe mogu usidriti u gradskome pristaništu. Treba istaknuti da Španija nikada nije prestala predavati pravo na Gibraltar, ali su se njegovi stanovnici 1967. godine izjasnili da bi ostali pod vlašæu Britanske krune. Tokom Prvog i Drugog svjetskog rata tjesnac je imao važnu stratešku ulogu.
Prije dvije sedmice u Ženevi je održana konferencija o novome pristupu u rješavanju palestinsko-izraelskoga sukoba. Pitanje Palestine u poèetku bijaše univerzalni problem. Nedugo nakon toga reducirano je na arapsko-izraelski sukob, a danas se govori o lokalnome problemu koji se tièe samo Palestinaca i Izraelaca. Dobro smišljena zamka. Profesor mirovnih studija, Johan Galtung, tokom izlaganja iznio je zanimljivu konstataciju koja se tièe povratka palestinskih izbjeglica na svoja ognjišta. Profesor smatra da bi trebalo dozvoliti povratak prognanima pod uslovom da se ogranièi njihov broj. U tom kontekstu govoreæi o univerzalnom pravu na povratak istaknuo je da potomci muslimana koji su protjerani sa Iberijskoga poluostrva imaju takoðer pravo na povratak, ali pod uslovom da se zajednièki mole Bogu sa kršæanima u jednoj bogomolji, aludirajuæi na sluèaj iz Kurtube kada su zajednièki dijelili prostor za molitvu.
Vrijeme je da se krene u Sevilju. Odatle æemo u Madrid s Božijom pomoæi. A iz glavnoga grada Španije povratak kuæi. Samo je Bog Pobjednik neprestano mi odzvanja u ušima.
Pogled na Alhambru iz Albaicina:
___________________________________________________________________
Moj Mostare ko ti lomi grane,
ko zavadi mostarske jarane,
ko to tebi istoriju piše,
ko to želi da te nejma više.
broj ispravljanja poruke: 2, zadnji put od strane Sarajlija ba dana 07-11-2007 u 18:23.
|
|
| 07-11-2007 18:16 |
|
HoneyMNE
moforaja
Poruka: 2645
Location: Montenegro
|
|
Ninja,primala se djeca na to ili ne,to je istina.Cetinje sa malom okolinom jeste za vrijeme Turaka 2 puta haran i paljen,ali vojnicki ga nikada nisu osvojili.Kazem za samo taj dio,a ne Cg kao cjelinu.Svidjalo se to nekome ili ne,zaista je tada taj dio postojao kao Crna Gora(Karadag).Da,postojale su crkve koje su vrile normalno svoju funkciju,mada je bilo paljenih u napadima,koji su cesto bili izazvani pobunama domaceg porobljenog stanovnistva.Zato,Ninja,znam valjda toliko pa djeca u 6 razred mogu i da se primaju i ne primaju.Kako ko voli,ocigledno.
A JNA se kasnije transformisala potpuno.Ostali Srbi i Crnogorci koji su odjednom otisli u osvajanje ili,po njihovom rada,u tkv.*oslobadjanje*.
___________________________________________________________________
HoneyMNE
*Što ja volim kad me ne znaju...a ne volim kada lažu*
|
|
| 07-11-2007 21:32 |
|
|
|
  |
|
