Sve radim, zato sto moram, kao i sve zene, ali i sve mrzim. Jednostavno ne postoji kucni posao koji radim sa zadovoljstvom, apsolutno nista. A uvijek se ima nesto raditi, ne znam kako je kod vas, ali meni se cini da ovog prokletog posudja uvijek ima za prati. Ves, svaki dan. Fala bogu, nista ne peglam, onako vruce slozim. Jos mi samo to fali. Cijela kuca parket, samo glancaj. Kuhanje i nekako podnosim, mada mi je i toga preko glave. Nisam uopste nesto opsjednuta cistocom (opametila se), ali brate mili, stvarno se uvijek ima nesto raditi po ovoj kuci. Ponekad se stvarno naljutim, pocnem da se derem na ove moje, da svako samo za sobom sklanja, meni bi bilo duplo manje posla. Nekad se zainatim, pustim ih da ciste svoj nered, ali kad ih vidim kako mrljave i vuku se ko prebijene macke, ne znam sta mi je gore. Kaze mi mladja cerka "mama, ti najbrze cistis kad si ljuta i kad roncas"
Znam ja da ovo ruzno zvuci, uopste nisam lijena, ali stvarno dosadi uvijek jedno te isto.
Priznajem, ima jedna stvar koju volim, a to je da pravim kolace, slatkise, mogla bih danju i nocu da mutim, mazem pecem. Doduse, ja ih najvise i pojedem
___________________________________________________________________
|