Draga porodico, dragi prijatelji,
Nikad u životu nisam volio ovakve trenutke.Nikad u životu nisam èitao, a pogotovo nisam pisao ovakve tekstove.Mislio sam da to neæu nikada ni uraditi, pogotovo da se neæu opraštati od dragih osoba.Ali nikad ne reci nikad.Nisam mogao našem Dani, našem Brati, jer mi njegovi prijatelji smo ga tako zvali, ovo ne napisati. Zato vas molim da ne budete previše kritièni na ovaj tekst, jer sve što kažem biæe samo prijateljsko sjeæanje.A sjeæam se dobrogodine 1965. i „Lokomotivnih“ zimskih pripremau X osnovnoj školi, školi na Aveniji kako smo je mi stari zvali.
Tu sam prvi put vidiojednog tankog visokog i jednog malo punijeg momka. To su bila dvojica polaznika „Lokomotivine“ škole košarke. Stari „Lokosi“ sjetit æe se da su to bili Danilo i Buèko. Život je htio da su zajedno zavoljeli košarku, da su zajedno krenuli u tehnièku školu i da su zajedno gradili dugotrajnu i veoma uspješnu igraèku , a kasnije i životnu karijeru.
Naš Dane je igrao u kvalitetnoj, u to vrijeme i vrlo cijenjenoj ekipi „Lokomotive“ koja je i u širim okvirima bivše države, pa i dalje, bila dosta poznata. Dala je košarci velike igraèe, a Danilo je bio èlan te velike „Lokomotive“, suigraè kroz više generacija. Pored ostalih tu su bili: Boba, Dragiša, Bruno, Buèko, Praja, Caka, Fazla, Seno, Boro, Žaga, Ðonta, Edo, Darko, Željko – Žika, Sloba, Guna, Vesa, Munja, Goranko ... Bilo je još mnogo drugih i molim ih da mi oproste što ih ovaj put nisam pomenuo.
Nisam zaboravio da je Danilo, zajedno sa Bobom i Buèkom,nastupao za reprezentaciju BiHna tada poznatom i priznatom „Kupu republika“, u kojem su se takmièile reprezentacije „onih“ republika, a danas samostalnih država. Onda znate kakva je to èast i priznanje za njega bilo. Danilo je igrao i Saveznu ligu za svoju „Lokomotivu“, ali najviše, kao i „Lokomotiva“, Republièku ligu, u kojoj su bile takve ekipe kao što su „Bosna“, „Mlada Bosna“ (kasnije „Željo“), „Borac“,„Sloboda“ , „Èelik“, „Jedinstvo“, „Radnik“ i mnoge druge ekipe iz cijele BiH.
Po završetku igraèke karijere, Danilo je dao veliki doprinos razvoju košarke u Hercegovini, kada je, pored ostalog, bio i èlan Uprave „Lokomotive“, èlan Košarkaškog saveza Hercegovine i Zbora košarkaških sudija Bosne i Hercegovine. Potrebno je istaæi i da je bio savezni košarkaški sudija. Sudio je i mušku i žensku košarku u ondašnjoj Saveznoj ligi.
Stvarao je široka prijateljstvai sa ostalim èlanovima, sportskim radnicima, a ovde æu spomenuti samo neke: Mustafa Velagiæ, Emir Krpo, Goran janjiæ, Nazif Taslaman, Mlaðan Vuèiniæ, novinar Asim Hadžajliæ, novinar Dragan Miladinoviæi još puno poznatih i manje poznatih.
Na kraju, molim vas da u u ime svih Danilovih prijatelja, ljubitelja sportai u svoje ime, uputim iskrene izraze sauèešæa njegovoj supruziRadmili, sinovima Voji i Siniši, njihovim suprugama, Danilovoj unuèadi, sestri Danici i svoj mnogobrojnoj porodici.
A tebi Brato(pravi Mostarci znaju znaèenje rijeæiBrato)dok sa svog poèivališta gledaš Mostar, svoje mahale gdje si nekad stanovao, Luku, Zalik, Aveniju, svoj i naš Kantarevac, kažem jer u to vjerujem, da æemo se prije ili kasnije svi tvoji suigraæi naæi negdje da odigramo bar još jednu utakmicu, makar to bilo i drugo poluvrijeme.
Hvala ti za dugogodišnje prijateljstvo, tvoj Fazla.
Opraštamo se od tebe uz stihove A.Šantiæa iz pjesme „Moj život“:
MOJ ŽIVOT NIJE PROTEKO ZALUDU!
SUDBA JE MOJA KO SUDBA RATARA:
PLODOVE SVOJE TEKO SAM U TRUDU,
I MOJE ÈELO MNOGO TRNJE PARA.
KO RIJEKA KROZ OTPORNU SPILU,
SVOJOM SAM SNAGOM SVOJE NAŠO PUTE,
I GORDO GLEDO SVH PREPONA SILU
VJERUJUÆ, BOŽE, U LJUBAV I U TE.
Klikni da pogledas u stvarnoj velicini
|
