Juniorski prvaci BiH
Zadnja izmjena: 1.1.2008. Zvonimir Buntiæ-Ðonta je postao glavni trener veæ 1974. godine, jer ekipu nije imao tko voditi, a ne zato što mu je netko namijenio. To je bila godina stabilizacije kluba, te je Ðonta drastièno pomladio momèad, zahvalio se nekim koji su godinama samo trenirali, a nisu nikada igrali, nego su tu bili samo u prigodi fotografiranja. Ðonta je inaèe bio trener demokrata, davao je priliku veæ 1974. godine, šesnaestogodišnjacima, prije svih Josipu Periæ, a onda odmah Džonlezu, Sarajliji i Vukasoviæu. Slijedile su godine velikih uspjeha za KK Lokomotiva koji nije imao skoro nikakve uvjete za rad izuzev vanjskih terena.
KK lokomotiva, 1974. i 1975. - Pobjednici Hercegovaèkih igara Prije smo rekli, Zvonimir Buntiæ-Ðonta debitirao je za KK Lkomotiva u Podgorici 1964, godine, te je igraè koji je odigrao uvjerljivo najveæi broj utakmica za KK Lokomotiva u povijesti kluba, te je registriran kao igraè u ukupno 18 sezona, što je nevjerojatan ali istinit podatak. Samo nije bio registriran kada je bio na odsluženju vojnog roka, ali osim 15. sezona u Prvoj ligi Bosne i Hercegovine, tri je puta bio registriran u Drugoj ligi Ex-Jugoslavije, koja je igrana u istoj kalendarskoj godini, kada i Prva liga BIH. To su bile sezone, 1971/72 i sezone 1976/77 te 1977/78. godina. Jedini je igraè koji je, uz Željka Budimir, igrao u obje sezone kada je KK Lokomotiva ušla u Drugu ligu Ex-Jugoslavije, 1971. i 1976. godine. Za vrijeme dok je on bio trener, igraèi iz Lokomotive su izravno pozivani u razne selekcije Bosne i Hercegovine i Jugoslavije. Ovdje je vrlo važno istaknuti, da je na prijedlog Zvonimira Buntiæ, upravni odbor kluba formirao drugu momèad, KK Lokomotiva II, koju je dvije godine uspješno vodio trener Sloba Draškoviæ, te u kojoj su igrali juniori i kadeti, pored toga što su nastupali za prvi tim. Sloba Draškoviæ je vodio KK Lokomotiva II u Drugoj republièkoj ligi Bosne i Hercegovine, a bio je èetiri godine i trener juniora.
Zvonimir Buntiæ Ðonta - nastupao 18 sezona, trener postao 1974. 15 sezona igrao u prvoj ligi bih i 3 sezone u drugoj ligi ex-Jugoslavije Ekipu koja æe trijumfirati, 1976. godine, kao juniorski prvaci Bosne i Hercegovine, te koji su igrajuæi za Gimnaziju Mostar, a sve su bili igraèi Lokomotive koje je pripremao i vodio trener Buntiæ, takoðer bili prvaci BIH, te konaèno ekipu koja æe završiti 1976. godine kao seniorski prvak Bosne i Hercegovine i izravno se plasirati u Drugu ligu ex-Jugoslavije, Zvonimir Buntiæ-Ðonta je pripremao pune tri godine, tj. bio bi zaokružen jedan tzv. olimpijski ciklus, na kraju sezone 1976/77.
Ovdje treba istaknuti, da je u proljeæe 1975. godine, KK Lokomotiva, ostala skoro bez kompletnog tima, neki su otišli u vojsku, neki su se zaposlili i prestali igrati, a neki nisu bili zadovoljni statusom, jer je trener Buntiæ dao prednost juniorima, koji su se pripremali za nastup na juniorskom prvenstvu BIH, te su svi prikljuèeni prvom timu, neki su bili još kadeti, Miro Miliæeviæ je imao 15, a Darko Èokorilo 16 godina. Polufinalni dio juniorskog prvenstva odigran je u ljeto 1975. u sarajevskom naselju Vrace. Juniore je tada vodio Nebojša Vuèiniæ-Buæko, takoðer veoma perspektivan trener. Lokomotiva je osvojila prvo mjesto, u glavnoj utakmici turnira savladani su juniori KK Bosna, od kojih su neki bili poslije i u sastavu buduæih prvaka Europe, 1979. godine. Kapetan Bosne je bio Mladen Ostojiæ koji je bio kapetan jugoslavenske juniorske reprezentacije, a Bosnu je vodio Rusmir Haliloviæ, ponajbolji jugoslavenski trener sa mladima. Za KK Lokomotiva nije mogao nastupiti ponajbolji igraè Josip Periæ, zbog ozljede, ali je Adnan Sarajlija zabio Bosni 40 koševa, a izvanrednu utakmicu su odigrali Veselko Džonlez i Stevica Vukasoviæ, a vrlo dobro su igrali i 15-to godišnjaci, Miro Miliæeviæ i Mladen Pervan, te Vinko Glibiæ, koji su nadomjestili ne igranje Periæa. Svi drugi koji su nastupili dali su veliki doprinos ovoj fantastiènoj pobjedi. Na finalnom dijelu, u zimu 1976. godine, savladan je još i KK Željeznièar, Lokomotiva je bila jaèa za Joška Periæa, ali slabija za Stevu Vukasoviæa, koga je vrbovao u ljeto 1975. sarajevski Željo, ali nije imao pravo igrati protiv Lokomotive. KK Lokomotiva je bila bez centra, zbog odlaska Vukasoviæa, ali je Zvonimir Buntiæ-Ðonta 5 ili 6 mjeseci prije pronašao i doveo Antu Falak, sa kojim se radilo individualno, do u kasne noæne sate na igralištu Kantarevac. U kljuènoj utakmici, protiv Želje, Falak, koji je bio faktièki doveden ni od kud, se odužio sa 12 poena. Najbolji strijelac juniorskog prvenstva je bio Adnan Sarajlija, a uz odliène Džonleza i Periæa, uspjeh nije izostao. Solidan nastup je imao Ljubiša Trapariæ, te su svi koji su nastupili dali svoj doprinos ovome uspjehu. Juniore pobjednike su èinili: Veselko Džonlez, Ljubiša Trapariæ, Adnan Sarajlija, Josip Periæ, Ante Falak, Miro Miliæeviæ, Darko Èokorilo, Vinko Glibiæ, Muriz Sefiæ, Goran Banjanin, Dubravko Savoviæ, Bernard Kordiæ.
Juniorski prvaci BiH Nakon ovoga uspjeha, finalni meèevi su oèekivali Gimnaziju Mostar, koja se pripremala igrajuæi protiv ostatka KK Lokomotiva. No, iako je u finalu u Prijedoru, trojac Periæ-Džonlez- Sarajlija, samlio Petu sarajevsku gimnaziju, do finala je bilo vrlo teško doæi, jer je finale prije finala bilo sa Vojnom gimnazijom koja je bila stacionirana u Mostaru, te u kojoj su igrali nevjerojatno jaki, i atletski superiorni buduæi piloti JNA. Što je najzanimljivije, Vojnu gimnaziju je trenirao i vodio, Teofik Bajgoriæ, i to sa nevjerojatnom agresivnošæu i skoro mržnjom prema svojim dojuèerašnjim igraèima iz KK Lokomotiva, jer se htio dodatno dokazati. Radi povijesne istine treba napomenuti da je za Vojnu gimnaziju igrao Nikica Penzeš, roðen 1958. godine, koji je pozvan u juniorsku reprezentaciju Bosne i Hercegovine.
Gimnazija Mostar - prvat BiH 1976. godine O kakvim se nemoguæim uvjetima radilo na toj presudnoj utakmici, dovoljno govori podatak da je favorizirana Vojna gimnazija odbila da igra u svojoj dvorani, koja je bila normalnih dimenzija, te je odbila da igra na vanjskim terenima, jer je trener Teofik Bajgoriæ znao da bi ih Gimnazija Mostar «razbila», u normalnim uvjetima jer je i bila razlika u klasi; Joško Periæ, Adnan Sarajlija, Veselko Džonlez su bili juniorski reprezentativci Bosne i Hercegovine, a Miro Miliæeviæ i Darko Èokorilo, kadetski, te skoro svi drugi igraèi su bili selektirani igraèi KK Lokomotiva, sa mnogo utakmica u nogama. Nakaradna odluka da se igra u dvorani 10. osnovne škole je bila dirigirana sa ciljem da pobijede pitomci JNA. Dvorana je bila uska i ne uvjetna, snagatori iz Vojne gimnazije su igrali toliko prljavo da je Adnan Sarajlija završio utakmicu potpuno modar, Joško Periæ je bio mnogo puta fauliran, a da nije bilo sankcionirano. Džonlez je bio toliko udaran da je i on pred kraj utakmice iskljuèen, jer je verbalno uzvratio. Vojnici su igrali prljavu pokretnu zonu, te košarkaško umijeæe nije bilo uopæe važno, te je na pomolu bio senzacionalan poraz, velikih favorita, Gimnazije Mostar. Kod rezultata 48: 50, a bio je mali broj koševa pošto suci nisu dali da se igra košarka, nego ragbi, najmlaði igraè Miro Miliæeviæ-Raga je najprije zabio oba slobodna bacanja, te sa dva izvanredna skok šuta, skoro na liniji centra male dvorane, riješio pitanje pobjednika. Radilo se o igraèu koji je imao veliku skoènost, 85 cm iz mjesta, te je samo Tomislav Bubalo, od igraèa sa kojima je ikada igrao, imao veæu skoènost, 90 cm iz mjesta, što je bilo i za NBA standarde visoko.
Džonlez, Sarajlija, Periæ, Trapariæ, maturanti, zajedno za Gimnaziju i Lokomotivu Od igraèa koji su nastupali za Gimnaziju Mostar, Džonlez, Sarajlija, Periæ, Trapariæ, Hadžiabdiæ i Kreštalica su bili maturanti, Barišiæ i Iliæ su bili treæi razred, a Miliæeviæ, Sefiæ, Èokorilo i Banjanin su išli u drugi razred gimnazije. Finalnu utakmicu u Prijedoru, riješila je èuvena trojka Sarajlija-Periæ-Džonlez, poluvrijeme je bilo 36: 6, što dovoljno govori o snazi najjaèe košarkaške generacije u povijesti Gimnazije Mostar. Najbolji igraè svih utakmica bio je Veselko Džonlez, koji je bio i voða ekipe, trener u igri. U finalnoj utakmici, osim spomenute trojke, još su vrlo dobro igrali Trapariæ i Èokorilo, ali i svi drugi su igrali jer se na kraju radilo o egzibiciji. Neki vodeæi igraèi koji su bili ozlijeðeni nisu niti morali ulaziti, zbog visine u rezultatu. Prva petorka je obièno bila Trapariæ, Džonlez, Barišiæ, Sarajlija i Periæ., te su sa Trapariæem i Barišiæem rotirali kadetski reprezentativci BIH, Miliæeviæ i Èokorilo. Sefiæ, Banjanin , Kreštalica, Iliæ i Hadžiabdiæ su takoðer dali svoj obol u ovoj ekipi. Ekipu Gimnazije Mostar su vodili profesori tjelovježbe, Hamid Šoše i Jerko Manduriæ.
Periæ i Miliæeviæ, od 1974. Do 1980. godine, zajedno za gimnaziju, juniore i seniore Lokomotive
___________________________________________________________________
 
|
