|
|
Braco moj dobri,
Vec primio, sacuvao i zahvalio se Anelu na foto albumu koji me obradovao iz profesionalnih, novinarskih, a dirnuo iz zavicajnih, mostarskih razloga. Pisah o "Velezu" i Rodjenim ne znam koliko puta od vremena zloljudja, one u Skandinaviji nazvah "sa sjeverne tribine" koje, pod Bijelim brijegom, to znas nikad nije bilo. Usvojili pa se i danas tako nazivaju. A maloprije nakon pregleda fotografija Anelu napisah kako je lijepo vidjeti "crveni narod preko bare". Gdje su crvene ( mislim na starosjedioce - Indijance) pomeli kao sto su u Mostaru nas o kojim u himni pisah "Mi smo raja iz Mostara, sve nas ista ljubav spaja"...Pa sad razmisljam kako na svijetu ipak ima neke pravde i kako su "crveni" neunistivi. Sto me bas raduje.
Eto toliko. i.
Molim te da preneses moje iskrene pozdrave svima koje volis, raji s fotosa i svim Nasim tamo. Kad Nasim pisem velikim pocetnim slovom ne trebam ti objasnjavati na koga se odnosi, ti znas.
Jos jednom se najtoplije zahvaljujem na pomoci da u "Bosanskoj posti" sacinim zapis o vasoj plemenitoj akciji i pozdravljam te srdacno i srcano,
Miso
-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Evo nam se i Miso Maric pridruzuje u akciji i nesumnjam da ce on na svoj nacin mobilizirat sve Rodjene.
|
|
 02-07-2012 08:25 |
   |
zalik13 
moforaja
Poruka: 4619
Location: Rio de Zalik
 |
|
| Priznanje Faruku Djaficu za 50 godina postojanja Veleza |
|
Džafiæ je u dresu Veleža igrao šesdesetih godina, u generaciji Kemala-Keme Šestiæa, Nikole-Rure Bence, Alfonza Horvatiæa, Zejnila-Zeke Selimotiæa, Slobe Primorca, Omera-Bombe Oruèeviæa, Muhameda-Roma Glavoviæa, Mehe Karamehmedoviæa, Miroslava-Micana Kordiæa, Milorada Lazoviæa.
Poslije prestanka igraèke karijere, 1971. godine, Džafiæ je bio trener u èuvenoj Veležovoj Omladinskoj školi, iz koje je iznjedreno desetine vanserijskih fudbalera, koji su slavu Mostara i Veleža pronosili širom svijeta.
broj ispravljanja poruke: 1, zadnji put od strane zalik13 dana 02-18-2012 u 16:51.
|
|
| 02-18-2012 16:50 |
 |
|
|
Saopstenje za javnost povodom akcije Rodjenim za rodjendan
Poštovani
FK Velež slavi ove godine 90 roðendan. Jubilej sigurno vrijedan pažnje. Sta reæi o našem klubu a da nije reæeno, zabilježeno, napisano …
FK Velež je 90 godina istorije, tradicije, antifašizma, slobode, 90 godina uspjeha i padova, radosti i tuga, ljubavi i pasije.
Klub koji je dio našeg djetinstva, naše mladosti, našeg života, to je Klub koji ne umire Klub koji je jaèi od vjeènosti !!
Navijaèi širom Evrope, od Australije do vrha Afrike, negdje u pustinjama Atakame, u Amerikama i Kanadi, u hladnim tundrama Sibira, u našem Mostaru udružili su se u akciju pod nazivom Roðenim za roðendan sa namjerom da se kupi autobus našem klubu.
Raja ”s one strane bare” veæ su su odavno krenuli sa akcijama, raja u Evropi i šire takodjer.
U ovom momentu je u toku akcija prodaje kupona (vidi sliku) gdje se i vi možete ukljuèiti u akciju, ili putem interneta (na Facebooku je napravljena grupa Roðenim za roðendan) ili za raju u Mostaru i sire u prostorijama Red Army (radi vremenskih uslova uskoro vise informacija).
Pomozimo našem Klubu jer … ” MI NEMAMO DRUGI KLUB ”.
Ukljuæite se i VI u akciju i budite dio CRVENE familije ….. ma gdje bili !!!
Ne zaboravimo rijeèi rahmetli Alije Kebe koji je jednom, davno napisao u svom tekstu Prvak Mostarskog Mostara o nasem VELEZU:
” Slavi ih, i slavit æe ih Mostar, grad koji u njima prepoznaje svjetlost svoga lika..."
Roðeni sirom svijeta
MOSTAR U SRCU VELEŽ DO GROBA
___________________________________________________________________
|
|
| 02-20-2012 21:39 |
|
pala
raja
Poruka: 1586
Location: Avenija 77
|
|
Tekst Mise Marica objavljen u Bosanskoj Posti
Malo je južnoslavenskih gradova koji su se jasno prepoznavali po tri simbola kao što je Mostar po Starom mostu, Šantiæu i fudbalskom Velež. I malo je simbola kao mostarski koji su u huda vremena ubijani, a opet se vraæali. Stari most i pjesnik su isplivali s dna Neretve, tamo su gdje su oduvijek bili. Velež je ginuo u dva rata; 77 imena iz Drugog svjetskog je uklesano na Partizanskom spomeniku. Zauvijek sedam prvih timova, sedam kapitena - sedam narodnih heroja. Spomenik se urušava, Klub je ispod Bijelog brijega deložiran na prigradsku adresu u Vrapèiæima i primièe se 90-om roðendanu 26. juna. Roðeni su roðendane slavili ranije, u februaru kad i grad slobodu, feštom Crvena noæ. Da li æe u Mostaru ove godine neizvjesno je, ali na tribinama svijeta pripreme uveliko traju. U Louisville, Kentucky, USA slaviæe 7. aprila, a u Roterdamu, Holandija, dan kasnije. Slavljeniku pripremaju poklon - autobus!
O tome smo razgovarali s ”roðenim” istovjetne izbjeglièke sudbine i životne devize “Mostar u srcu, Velež do groba”. Govorili su:
Buba Hadroviæ, Louisville: - Po dolasku u Ameriku trebalo je poèeti život ispoèetka i svako je muèio muku da nauèi jezik, naðe posao i opstane... Onda smo se poèeli okupljati ne kao izbjegli Mostarci, nego Veležovci. Jer Velež nije samo Klub, Velež je ideja vjeèna kao planina èije ime nosi. Mene je ta ideja da smo isti formirala èovjekom. Postojali su u Mostaru klubovi prije 1922. kad su Gojko Vukoviæ i drugovi osnovali Velež, ali svi sa nacionalnim predznacima. Velež to nije bio. I na terenu i u publici sjedinio je Mostarce svih nacija i vjera i zato je jedino Velež klub svih Mostaraca. Takav Velež okupio nas je i daleko od Mostara. Mada on ne voli da se istièe moram pomenuti zaslugu Suada Tucakoviæa, nekadašnjeg golmana èapljinskog Borca, èiji je kafe Joker u Luisvilu od poèetka pokrovitelj svih naših okupljanja pa i ovih pred 90. roðendan kad na razne naèine skupljamo novac za kupovinu poklona. Sutra je, recimo, pjevaèko - recitatorsko takmièenje, zovemo to karioke. Svako uplati 10 dolara po pjesmi, prva nagrada crveni dres, a sredstva idu u fond. Oklen mene u pjevaèima, al’ pustiæu avaz k’o da sam Zdravko Èoliæ.
Braco Jusufoviæ, Louisville: - Crvena noæ koju mala kolonija Mostaraca priprema u Luisvilu nije ni prva ni posljednja akcija koju smo organizovali ali smo joj dali poseban znaèaj jer je roðendanska. Nakon razgovora s predsjedenikom Kluba Tanoviæem prošlog ljeta u Mostaru rodila se ideja da poklon bude autobus. Akciju smo zvanièno poèeli 24. decembra, odmah se ukljuèila Evropa i veležovci širom svijeta. U uspjeh ne sumnjamo jer o tome da je Velež više nego sportski klub suvišno je prièati. Velež je za nas još uvijek sveto trojstvo BMW - Bajeviæ, Mariæ, Vladiæ. I oni s Partizanskog i Jole Musa kojih nema, ali smo po idealima njihova djeca. Velež je tradicija zajedništva na kojoj smo odgajani, naèin kako smo živjeli. Osim golih života Velež je jedino bogatstvo koje smo donijeli u izbjeglištvo. Neæu pretjerati ako kažem da je pitanje Veleža pitanje opstanka Mostara pa i BiH; pitanje zajednièkog življenja, poštovanja, tolerancije i druženja. Velež nas je prije rata èinio jednom porodicom i tako je i danas. Ne volim uz imena pominjati nacionalnost, ali ovaj put mi se èini važnim reæi da od dosadašnjih stotinu donatora meðu prvim je bio Hrvat dr Ivan Ljubiæ iz USA, a meðu prijavljenim za Crvenu noæ Srbin Bobo Mihiæ koji treba da prevali 1.500 kilometara iz Kanade i toliko nazad za 5-6 sati druženja. Eto, to je Velež i to smo mi koji poštujemo svaèiju pripadnost vjeri i naciji, ali oèekujemo da se poštuje i naša Veležu. Kad pogledate, pa taj æe se novac praktièno skupiti od druženja ”roðenih” svakog vikenda kod Sude ili bilo gdje u svijetu. I još da kažem: na dosadašnjim druženjima poèele su tri ljubavi naših mladih koje su sada sretni brakovi.
Suad Suda Tucakoviæ, Lousville: - Da slavimo Crvenu noæ nije ništa novo, a da je ove godine planiramo sveèanije razumljivo je zbog okruglog roðendana koji je za nas porodièni praznik. Da smo odluèili kupiti poklon, ni to nije novo, ovaj moj bife je mala èaršija u kojoj se druže ljudi iz svih krajeva BiH i bivše Juge, stalno pokreæemo akcije pomoæi ne samo “Veležu” nego i humanitarne kada se javi neko iz zavièaja u zdravstvenoj ili bilo kakvoj nevolji. Šta darivati Veležu bila je dilema koju smo riješili nakon saznanja da godišnje izdvajaju preko 100 hiljada KM za troškove prevoza. Zato smo se odluèili za Mercedes dizel autobus sa 27 sjedišta koji æemo uplatiti u Njemaèkoj. Braco je napisao apel, poslao na sve blogove gdje svraæaju Veležovci, postavili smo na facebook-u adresu Crvena noæ Velež i, krenulo je. Ako posjetite tu adresu vidjeæete preko 100 uplata do sada. Dijelom od donacija a dijelom od akcija koje organizujemo u Jokeru: takmièenje u stonom tenisu, bilijaru, tavli, karioke, malom fudbalu... Za pojedinaèno uèešæe se plaæa, nagrada je simbolièna; dres, šal ili kapa, a èist prihod ide u fond za poklon. Posebno me raduje da se odazivaju ne samo Mostarci nego ljudi iz svih krajeva BiH. Imamo èak uplate Makedonaca, Srbijanaca i Hrvata koji žive ovdje – ukupno iz oko 40 gradova BiH i bivše Juge. Doðe, nedavno, Crnac i donese 500 dolara. Ko je i šta je sem imena Keny Mombasa i da je iz Afrike, ne znamo... Enes Kondžiæ iz Bosanske Gradiške, vlasnik kafea Behar u Luisvilu uplati 400 i da nam besplatno dvoranu. Oèekujemo da æe se na Crvenoj noæi okupiti oko 400 nas iz Amerike; stotinjak Mostaraca a ostalo navijaèi Želje, Sarajeva, Èelika, Slobode... Èinjenica da se oko Veleža okupljaju fabrièki radnici i vrhunski intelektualci iz svih krajeva, svih nacija i svih vjeroispovjesti najjasnije govori o Veležu, o njima i o nama. Da isprièam nešto. Objave u Avazu da sam donirao 500 dolara u akciji semafor. Zovem majku da èujem kako je, ona proèitala pa mi veli: “Sine, ti imaš èetiri sestre.” Pomognem porodici, naravno, kao i svi mi ali kad god odem na stadion u Vrapèiæima i vidim semafor veoma sam sretan što me u tom semaforu ima jer je i Velež moj najbliži rod.
Muhamed Hamica Lizde, Louisville: - Ustajem prije horoza, crnèim i po 10 sati, vratim se kuæi uveèe mrtav. Da mi nije vikenda s rajom u Jokeru, pomahnit’o bi’. Sinoæ sam bio na kariokama, i Buba pjev’o, živo kino, plakali od smijeha. A zasuzili kad je Suda recitov’o Šantiæa i onu tvoju o Titu, aplaudirali duetu koji je pobjedio s pjesmom Jugoslavenka. Inaèe sam redovan s Alijom, djeca svrate, tamo Suda po dužnosti, a Buba, Braco, Ramiz Maksumiæ, Halil Šetka - inventar. Puno Mostaraca k’o na onom Rondou koji je kad igramo u Mostaru bio crven k’o Pirijin staklenik karanfila na Buni. Meni je Velež bio hava, disati bez njega nisam mog’o. Dosta raje zna, al’ da isprièam i ovo: jedan je popodne, 12. oktobar 1980. U klupskim prostorijama pod Bijelim brijegom primi me Ismet Derviševiæ, fin èovjek, sekretar tada bio. Kažem mu da bih sina uèlanio. Popuniæe neke papire, govori: “Prezime, dakle, Lizde, a kako je ime”? Zvaæe se po rahmetli starom mi, Mujo, velim. “Kako zvaæe se”, pita. “Kad je roðen?” Pogledam na sat, kažem: prije 11 minuta. “Jel’ ti to mene, Lizde, zajebavaš?” - veli. Nisam, druže Isma, Tita mi, èim se rodio ja u kola. Eno doktorica Vila dežura na poroðajnom, zovnite pa pitajte. Zovne, èestita, izda èlansku. Bio sam najsretniji èovjek na svijetu jer mi je sin najmlaði èlan Veleža u istoriji... A i danas njemu i mlaðem Jasminu Velež je zakletva. Živimo za Crvenu noæ i proslavu roðendana. Juèe sam dobio èek Dragana Kondže iz Sietla da odnesem u Joker, dolazi. Puno fine raje æe se okupiti, da nije Crvene noæi ko zna kad bi se vidjeli. Pjevaæe Verona Cerovina, voditi Fikret Hodžiæ s TV Hajat, ali glavna zvijezda æe biti maskota Ðemo, unuk Fazlije Vejzoviæa. Na njemu Veležov dres s petokrakom, šal, kapa, cipele, èarape - sve crveno a on crn. Tri mu godine – lutka. Fazlijina kæer se udala za Crnca... Tako ovdje raste podmladak ”Roðenih” i spremamo se za turnir u malom fudbalu. Najstarija ekipa sve go ðuturum, davno mašili šest banki. Igraæemo po osam minuta poluvrijeme, ko preživi uplatiæe po 20 dolara za autobus mada smo veæ svi uplatili puno više.
Denijal Deni Behram, Rotterdam: - Istorija, tradicija, antifašizam onih 700 mrtvih na Partizanskom i svih naših živih u Mostaru i svijetom, sloboda, moje djetinjstvo i moja mladost, moja ljubav, svi naši februari, behar, sunce, uspjesi i padovi, radosti i tuge, vjeènost koju niko i nikada ne može izbrisati – sve je u jednoj rijeèi: Velež. Zato smo se na poziv naših Amerikanaca odmah odazvali, Sanjin Pala, Mustafa Šariæ i ja ovdje u Holandiji, postavili na facebook-u adresu Roðenim za Roðendan na kojoj svakodnevno ažuriramo sve podatke o toku priprema za Crvenu noæ i akciju autobus. Ko se želi prikljuèiti nek posjeti adresu, dobrodošao je. Štampali smo uplatnice u apoenima od 10 eura, obratili se u Norveškoj našem Braci Saraèu i Draganu Èilcu Kazaziæu, veteranu svih akcija za Velež i Mostar da obavijeste armiju vjernih Roðenih u Skandinaviji. Zamisao je da negdje krajem jula, uz predstavljanje Veležove ekipe za narednu sezonu, na Musali uprilièimo i primopredaju poklona. Za Crvenu noæ 8. aprila u Roterdamu veæ smo rezervisali divnu dvoranu, Sandi i Mišo, kao i uvijek, potvrdili su da æe zabavljati raju, pozvali smo par starih igraèa, prijave uveliko stižu...
Dragan Èilac Kazaziæ, Trondheim:- U ovih 90 godina su i sve moje od kad pamtim za sebe. Znam, recimo, da sam od ’65. do rata dvaput bio dobro bolestan, jer sam toliko utakmica propustio u Mostaru... Velež je stvar srca, ljubav nad ljubavima, to ni ja ni niko od nas ne može opisati rijeèima. Ljubav nije zaslužio samo fudbalom, nego i idejom pravde zbog èega je od postanka bio meta fašista i prvoborac antifašizma što su krvlju platili i klub i grad. Brato Kajtaz, puno raje imalo je tetovažu “Mama, volim te, ali ne ko Velež”. Za one koji nisu Mostarci, izgleda suludo. Za nas kojim je bio najveæa radost i smisao života, ništa neobièno. Velež nije samo dvije vicešampionske titule u Prvoj YU ligi, ni dva Kupa Maršala Tita; nije samo radost pobjeda i tuga poraza nego osjeæaj da smo svi, desetine hiljada nas na tribinama bili jedno s igraèima na terenu u Mostaru ili ma gdje se igralo. Bez tih sjeæanja bili bi smo siromašni ljudi. Zato smo mi, prognanici u Norveškoj još ’95. pomogli Veležu, prognaniku u sopstvenom gradu. I zato me ova akcija naše raje u Americi i Holandiji obradovala pa èim su se javili prihvatio sam da pomognem koliko mogu. Apelujem i na sve Mostarce u Skandinaviji da uèestvuju u poklonu voljenom klubu. Konatki su na facebook-u, a mogu se obratiti Braci Saraèu u Oslu (tel. 40204437) ili na moj e-mail (dragaka@online.no). Pozdrav mojim Roðenim u èitavom svijetu sa: Roðeni do groba!
Dušan Bajeviæ, Athena: - U dugoj fudbalskoj karijeri igraèa i trenera sve je bilo odraðivanje posla a Velež èista, neuporediva ljubav. Vijesti iz Amerike i Holandije da se raja okupila oko Kluba uz devedeseti roðendan èini me sretnim i ponosnim kao Veležovca, Mostarca i èovjeka. Èuvajuæi Velež, èuvamo Mostar kakav je kroz svoju poštenu istoriju bio. Èuvamo od zaborava naše Roðene od 1922, dajemo primjer mladim danas. Zvala me raja iz Roterdama na Crvenu noæ 8. aprila. Samo nešto nepredviðeno, što je van moæi da odgodim, može me sprijeèiti. Putovaæu kao da putujem u Mostar. Kad sam s Mostarcima, ja sam u Mostaru.
___________________________________________________________________
VELEZ JE GOROSTAS KAO PLANINA PO KOJOJ JE DOBIO IME
|
|
| 02-22-2012 00:07 |
|
|
|
  |
|
Ovo je jubilarna godina (90 godina postojanja) i ko ne bude na spisku donatora(pa koliko ko moze)u ovoj jednoj finoj i transparentnoj akciji za voljeni klub, ne treba se smatrati nikakvim navijacem Rodjenih.Spisak treba kopirati i staviti u arhivu pa kad se povuce nekada neka prica u vezi "svetog tima"onda fino reci ovako :aha deder mi reci ime i prezime,da prvo provjerim spisak, pa da vidim s kim pricam. 
Dosta vise supljaka i lajkova po FB,Velez od toga nema nista,akcija ljudi akcija.
