Safet Behram
30 april 2007 – 30 april 2015
Pos’o na randes, malo ranije kren’o, kontam zapalit cu jednu, sacekacu je. Tamo negdje, na terasi hotela Neretve, vidim tebe i nekog tvog prijatelja. Sjedite na taresi, pijuckate. Celopek, onaj blagi vjetric s Neretve, vece polako pada, tisina i svi zvukovi Mostara …. vidim merak vam. Meza na stolu, popilo se.
Zovn’o si me da sjednem. Pitas me gdje cu, je li randes, cija je i tako to.
I tada taj tvoj prijatelj, rece tebi kako mu je skoro i kuca gotova, da ce biti najljepsa u Mostaru. Hvali se. Gledam ga, slusam ga, znam oce moj da i mi u tom momentu pravismo nasu kucu. I da smo imali puno problema, ono, civija u zid eto inspekcije. On se i dalje hvali, prica o svojoj kuci, gledam i tebe, one plave oci, cekam tvoj odgovor. I onda, ti se okrenu meni, pa rece:
‘’ Slusaj, ovo je nesto najljepse sto sam ja u svom zivotu napravio …”
Tvoj prijatelj ostade bez rijeci, nijemo me pogleda, osmjehnu se … i usuti.
Pozdravih vas, ti mi uvali nesto para u djep, ja put Rondoa, na randes, vas dvojica ostadoste po jos jednu da drmnete. Nisam vise ni razmisljao o tim rijecima. Tek kasnije, puno kasnije, nakon puno godina … kad te1989 dodje Alen, 1996 Lejla, 2000 Ajla … i razumih ove tvoje rijeci izgovorene jednom davno na terasi hotela Neretve:
‘’ Slusaj, ovo je nesto najljepse sto sam ja u svom zivotu napravio …”
Puno mi nedostajes Safa moj, stari moj … rahmet ti dusi El Fatiha
 Klikni da pogledas u stvarnoj velicini
___________________________________________________________________

|