citat od kmosst:

a ovom nije bilo do sale...

ne sjabajite mi temu

ocu domaci cirkus......dosta mi je tudeg

___________________________________________________________________
ne boj se ziivota s tobom je raja
ne boj se smrti idi do kraja

Vidiš da je domaæi - ko bi drugo ovako provaljivo?

___________________________________________________________________

citat od gizenga57:

ne sjabajite mi temu

ocu domaci cirkus......dosta mi je tudeg

neki dan moj muz ode u Sarajevo i trazi nekakav mali hotel .
Zaustavi prvog jarana sa ulice a ovaj mu mratv hladan objasni ovako :
vozis pravo , pa onda malo lijevo , pa onda desno , e tu u toj ulici je samo neznam jeli ono bijese sa lijeve ili desne strane gledaj bolan malo okolo

JEBACINA BEZ KURCA

Jedna nasa tada mlada i lijepa zemljakinja,pravnica jos za titina vakta, negdje oko Zaostroga

upozna fina i uljudna holandanina koji nije nimalo licio na proste i grube balkanceiz njene okoline.

Jos dok je teklo med i mlijeko preseli se ona u Holandiju , za ljubav njegovu ostavivsi sve i svakoga.



Ja je upoznah na kursu holanskog kao runiranu i raastresenu udovicu,tridesetogodisnjakinju,

bivsu zenu jedog sizofrenicara i samoubojice i majku odrasle kceri.

Samo mozete predpostaviti sav pakao njenog zivota kada je tek nakon

12 godina bivanja u Holandiji sa sa nama izbjeglicama posla na kurs jezika.

Uglavnom,kafica po kafica razgovor po razgovor,tajnica po tajnica i postajasmo nas dvoje

sve prisniji, pa mi ona jedared rece:

ZNAS STA BIH VOLILA< UPOZNAT JEDNOG NASEG COVJEKA INTELELTUALCA< FINOG I KULTURNOG

PA IMALA SI NJIHOVOG SA SVIM TIM ATRIBUTIMA...SAD TRAZI SAMO A JOS IMA PARA I TO JE TO ...

NECU...NECU NJIHOVOG NEMA TIH PARA

ZASTO BONA NE BILA?

DOSTA MI JE NIJIHOVE BEZ KURCA JEBACINE----rece ona i zastidi se...al jebi ga.... morala je reci

a i ja se morah zasmijati

___________________________________________________________________
ne boj se ziivota s tobom je raja
ne boj se smrti idi do kraja

Pa jesi li joj barem pomogao?

___________________________________________________________________

Jedna nasa zemljakinja,uciteljica,dosla u strani svijet sa muzem dvoje male djece.

Muz masinski inzenjer odmah se zaposlio u fabrici kao radnik a ona je bila domacica i ucila strani jezik.

Djeca postala veca pa i prohtjevi ,pa in opna potrazi posao.

Bez kvalifikacije dobi posao cistacice u jednom advokatskom uredu sa kliznim

radnim vremenom tako da je ona cistila dok su jos mnogi namjestenici bili na radnom mjestu.

To bijahu uglavnom mladi muskarci koji su je gledali i nisu propustali prilike da je nesto upitaju ,da komentarisu ili dvosmisleno dobace.

Ona je samo sutila i radila svoj posao cak im ni pogledom neodovarajuci.

Mrzila je sve sebe,ovaj posao,sebe, ovu zemlju i ove ljude sto je gledaju sa visine.

u jednom momentu kada jedan mladi holandanin joj se obrati ona stade kraj njega siroko razrogacenih ociju

ispustajuci neartikulisano samoglasnike AAAAAAAAEEEEEEEEEEEOOOOOOOOOOO i pokazujuci na svoje usi i usta

momak je bez rijeci,zapanjen posmatrao

Od tada je pustise smirom.

samo je cula komentar

JADNA ZENA, TAKO LIJEPA I MLADA....A GLUHONIJEMA

___________________________________________________________________
ne boj se ziivota s tobom je raja
ne boj se smrti idi do kraja

FASUNG

Moj kolega Marko otisao u njemacku i na bausteli radi sa nasim ljudima na papire mrtvog talijana.
Posto nije znao jezik kolege mu napisu sta ce za marendu i on ode do bakereja, pekare

Jedan dan dode on u prodavnicu sa spiskom i prodavacica crce od smijeha, pozove i ostale kolegice i kada im pokaza sljedovanje
sve seodvalise od smijeha
Marko je gutao knedle i bjesnio....
Na putu na gradiliste srete jednog naseg i upita ga da mu prevede sta na papiru pise i pajdo mu prevede
TOLIKO SALAME DOTIKO KRUHOVA I KIFLA<TOLIKO SIRA..........
i na kraju stajalo......POLA KILE CEKICA U GLAVU

Ne moram ni reci da je pisac fasunga fasovo kilo markove sake u glavu

___________________________________________________________________
ne boj se ziivota s tobom je raja
ne boj se smrti idi do kraja

nisam imaodgovarajucu diplomu.....ne mozes nista samo sa tehnikom

___________________________________________________________________
ne boj se ziivota s tobom je raja
ne boj se smrti idi do kraja

gizenga ne znam hoce li ovo pasovati na ovoj temi:

Nasi mostarski smradovi sirom svijeta

Jedna friska mostarska, cuo jucer na kahvi.

Po sto cuo po to prod‘o.

Ratnih godina otisao jedan momcic put bijela svijeta, da se spasi od rata i da pokusa uspjeti. I uspio. Uplovio u vode Show biznisa. Muzicki producent. U drustvu mu sve krema iz svjetskog muzickog svijeta.
Novu godinu odlucio sa probranim drustvom provesti u Dubrovniku, a onda doletiti malo i do Mostara, da malo zamirise, a i da posjeti babu i majku.
I stigao momak u Mostar, ali sa momkom - crncem.
Dok je sjeo u kafic da popije kaficu sa starom rajom, neko odletio babi da mu javi mustuluk. Ali taj reko babi da je i crnac tu. Babo porucio sinu da mu ne treba kucni prag prelaziti. A majka ko majka, cula i rekla: I moj je ko i tvoj, neka dodje da ga majka vidi…

Mostar je u zimskim mjesecima zeljan senzacija, a pogotovo ovakve vrste, pa nije cudo sto se vijest munjevitom brzinom prosirila oko zemaljske kugle.

Novo vrijeme, nove navike, a zgoda jebe naroda.

pase smajo ka ne pase...dobar trac zlata vrijedi

samo bi ja pricu zavrsio majkinim rijecima NE K DODE STA FALI STO JE CRNAC>>>FALA BOGU NE SAMO VLAH NIJE

___________________________________________________________________
ne boj se ziivota s tobom je raja
ne boj se smrti idi do kraja

CAMUGA

Jedna nasa bjelosvjetska dama imala talijana,pa starog nijemca i dogurala do mladog crnca i sa njim dobije dijete
I tog malog dovede ona dei na ljetni raspust
Dedo ni sa kim od srece ne govori,samo sebi nesto mrmlja i sklanja os sjene svoje i od ljudi
Tako jednom sjedi on zamisljen na tronoscu u basti kad mu pride njegov domaci unuk i upita ga

DEDO STA TEBI DODJE OVAJ MOJ RODJO CAMUGA??..(camovina-crno drvo)

DODJE MI KO I TI ....DODJE PA OSTANE....PAS VAM MATERE VASE

___________________________________________________________________
ne boj se ziivota s tobom je raja
ne boj se smrti idi do kraja

broj ispravljanja poruke: 2, zadnji put od strane gizenga57 dana 01-07-2010 u 12:59.

SUNET

Dvojica mostaraca na putu ka zapadu nadu se u italijanskom gradu.

Niko ih ne zna nikoga ne znaju,ni jezika, ni papira, ni para.....samo dobra (NE)volja....

Dan dug prode trandajuci, al poce padati noc...duga i hladna...kud sada ???

Udose u jedan bar...kontaju dok ima pive u casi ne mogu ih izbaciti,...pivo mogu al prenociste ne mogu platiti

I tako sjede oni pijuckaju i zencaju nece li sta naletit....kad naleti.....dvije dame...i to ne obicne vec prave nocne dame ....

Parlataju one meduse kodjoja talijanski al cuje se iz aviona. .... ascento yugoslavico...

Tad rece jedan mostarac tiho priki ;ZIPA DASA TOBRA...

i onda jako naglas: JA ....KAD SU ME OSUNETILI BABO I MENI I BURAZU DAO KAPUTICE OD SUNETA SKROJIT....

nasta mali tajac kad se oglasi jedna od dama

JA BAS KAZEM KOLEGICI, OVA DVA GOSPODINA MI SE CINE NEKAKO POZNATI...

KRENU CAPRI....I prenociste bi ucas rjeseno

___________________________________________________________________
ne boj se ziivota s tobom je raja
ne boj se smrti idi do kraja

Pomirili se Bitlisi i odlucili da odrze samo jedan koncert u Mostaru u Kosaci
Za tu priliku iz groba ustali Lenon i Harison....i bi koncert u prepunoj dvorani
Vracaju se dvojica mostaraca kuci i komentarisu

Nije im neki razglas...
Meni su sola malo beze...
Ma onaj sa cvikama pjeva ko zensko...
Ma nisu nesto,matere mi...zali Boze deset maraka

___________________________________________________________________
ne boj se ziivota s tobom je raja
ne boj se smrti idi do kraja

citat od gizenga57:

pase smajo ka ne pase...dobar trac zlata vrijedi

samo bi ja pricu zavrsio majkinim rijecima NE K DODE STA FALI STO JE CRNAC>>>FALA BOGU NE SAMO VLAH NIJE

Dosho ja u Mostar prvi put poslije rata negdje 97-98.
Nakon nekoliko dana izadjem sa zenom i malom u grad i odemo u Fole, cini mi se tada tek otvorio....
Sjednemo mi i narucimo pice, ja po obicaju narucio pivo. Eto ti konobara i nosi Lasko u boci i stvavi na sto i ode...
Bola sto mi ga ne otvori, kontam ja....Te ti ja flasu pod ruku i prema konobaru i taman ga ja sretnem negdje na pola terase i kazem mu: Bolan sto mi je ne otvori... pruzajuci mu bocu...
Covjek stao pa me gleda, misleci okle ovog hajvana majko moja. Uze bocu i otvori je rukom..Ukoliko on to uradi onda skontah i ja da ne treba otvarac da se otvori piva. Poklopih se ja ko posran.....

___________________________________________________________________

Znate li onu anegdotu... ali živa istina...

Bili naši Izviðaèi na kampovanju na moru u Hr, i uðu u jednu prodavnicu.
"Molim Vas, daæete nam jednu kiselu vodu!"
Reèe prodavaèica: "Kaže se mineralnu vodu!"
Izviðaè: "Dobro, dajte mi litru mineralne vode, i jednu teglu mineralnih krastavaca!"

___________________________________________________________________

Muzej
Jucer iskoristih dan za malo kulturnog uzdizanja. Museum Tag, svakog prvog cetvrtka u mjesecu, ulaz besplatan za gradjane Kelna. Otidjoh prvo u Römisch-Germanisches Museum, ostadoh bogami dobar sahatak, mozda sat i po, a onda predjoh u susjedni muzej avangardne umjetnostu Ludwig Museum. Tu se zabavih vise od dva sahata. Postavka svjetskih umjetnickih dostignuca, a na gornjoj etazi postavka “Politische Bilder” ruski fotografi 1918-1941. Vrlo interesantno. Muzej ko muzej.
Nasa raja bi rekla: Jebo muzej. Ali eto. Nesto vidis, nesto cujes. Prosetas unutra u toplom, ako se vec po ovom minusu ne moze dugo setati vani. A dzaba. Ugodno sa korisnim.
Ali mostarac u svijetu ne bi bio mostarac, ako se ne prospe ili ako ne provali stogod.
U historijskom Rimsko-Germanskom muzeju jedna grupa gleda jedan kameni luk, precnika otprilike 5-6 metara.Kustos objasnjava da je to bio luk koji su gradili Rimljani birvaktile, iznad ulazne kapije, da su kroz njega prolazila konjska kola, da se uvecer kapija zatvarala. Jedan iz grupe kaze da je vrlo interesantno kako su to rimljani gradili. Okrugli poluluk, tolikog precnika, a da se ne srusi.
Nisam mogao izdrzati a da se ne prikljucim grupi i ne reknem glasno:
- Kod lucnih gradjevina takve vrste najbitniji je onaj zadnji kamen. On citavu kamenu konstrukciju nategne i drzi pod naponom i ne da joj da se srusi.
Sva me grupa pogleda. Kustos narocito. Upita me jesam li mozda gradjevinar po struci kad to znam.
Ja mu rekoh:
- Ne ja sam Hercegovac, a mi znamo nesto o kamenu.
Osjetio sam se nadmocno. Kako me je samo ta citava grupa pogledala znacajno.
U muzeju umjetnosti posebno su mi se dopale dvije postavke koje asociraju na rat. Jedna sa tenkom od papirnih traka koje vise sa jedne stange na dolje I titraju kad neko prodje pored njih. I druga sa americkim vojnicima pod sljemovima, a u nastavku te kompozicije postavljen je stol sa stolicama i automat za Coca-Colu. Americki lifestyle. Dopadose mi se ove postavke. Nema ih na slikama u prospektu. Gledam okolo, nema nigdje table sa prekrizenim fotoaparatom. Ne bi mostarac bio mostarac kad bi prvo pitao smije li se slikati. Dakle prvo uslikati pa onda pitati. Okinuh jednu sliku sa mobilnim, uostalom to i nije fotoaparat, to je telefon. Ali cini mi se nije se svjetlo blica ni razislo po prostoriji, kraj mene se stvori jedno divno stvorenje, mlada kustosica, venj taka, osmjeh od uha do uha. Takve i pasu uz muzeje umjetnosti. Rece mi:
- Ali gospodine, fotografisanje u muzeju nije dopusteno.
- Izvinite molim vas. Nisam znao – rekoh pravdajuci se – ako treba izbrisacu ovu sliku odmah sa memorijske kartice.
- Ne, ne, mozete slobodno zadrzati to sto ste uslikali, ali molim Vas nemojte vise.
Osjecao sam se ne kao mostarac u zemlji cudesa, nego kao BALKANAC.
A Balkanac u Evropi, to je tacno odredjeni synonim, upravo za takvo nesto…
Ali eto, ostade barem ta slika.
Haj vozdra.

broj ispravljanja poruke: 2, zadnji put od strane kmosst dana 01-08-2010 u 17:03.

Sta je rec, Gizenga usutio si se...