Došavši u kamp, raspakiravši stvari koje sam iz grada ponio za daljnje putovanje, bivah pozvan od naše brižne domaæice Agnes na veèeru koju je pripremila. Zajedno sa ostalim društvom prihvatismo se jela.





Poslije jela nastavismo ugodnim razgovorima druženje. U opuštenoj atmosferi, prijateljstvu i razgovorima vrijeme nam brzo prošlo. Pitali smo se kako æe nam sutra biti.





Sutradan bi trebali ploviti rijekom kroz dvije hidrocentrale na Dunavu. karakteristika toga podruèja su velike rijeène širine na kojima pušu vrlo snažni vjetrovi zbog kojih su mnogi regataši imali vrlo velikih ozbiljnih poteškoæa.

Stariji , oni koji su ranije plovili ovim podruèjima, prenašali su iskustva iz ranijih plovidbi i dijelili savjete kako da se postavimo prema zaprekama koje mogu iskrsniti.

Prièe se protegle do duboko u noæ. Nismo niti zamjetili da je ponoæ došla . Popismo po još jedno za ugodan san, pa se raziðosmo svatko u svoj šator.







- PLOVIDBA SE NASTAVLJA -



Molim Vas da se suzdržite od komentara sve dok prièa ne bude postavljena u cjelosti. Hvala

___________________________________________________________________

Noæu je padala kiša, pa puhao vjetar, pa opet kiša i tako redom. Ohrabrivalo me loše kišovito vrijeme, Daljnji put kojim bi trebali ploviti vodi nas preko dvije velike ogromen hidrocentrale na rijeci. Prije prve i izmeðu prve i druge hidrocentrale, rijeka je široka oko 6 km. Kada ne pada kiša, na tome dijelu rijeke pušu jako vjetrovi koji vrlo èesto mnogima na regati nisu dozvoljavali plovidbu, veæ su morali kopnenim putom zaobilaziti te prostore.

U kampu od ranoga jutra poèinje živost. Prvo se spremaju doruèki, a potom spremaju stvari, ruše šatori i polazi se na plovidbu. Nevolje s vjetrom koje se mogu oèekivati nalažu da se koriste sigurnosni prsluci svima koji plove.






Slijedeæi druge, pojedoh doruèak, pospremih stvari u kombi pratitelja regate, prijatelja iz Maðarske i krenuh rijekom. Kišica je polako padala, vjetar se malo osjeæao, što me hrabrilo, a temperatura zraka se u odnosu na juèerašnji dan bitno smanjila.





Ploveæi rijekom gledali smo da jedni druge imamo na vidiku, kako bi im pritekli u pomoæ ako bi se dogodilo da najednom poènu puhati jaki vjetrovi i da nekome ugroze plovidbu. Povremeno smo se susretali, malo poprièali, popili piæence koje smo imali u kanuima i kajacima i nastavljali bi dalje.





Polako sa strepnjom od jakoga vjetra uplovljavam u rijeène širine. Za vjetar sam , kao velika silueta, prava poslastica da na meni pokaže svoju snagu i nemilosrdnost. To sam naroèito osjeæao prošle godine ploveæi kroz Ðerdapske klisure gdje sam morao vrlo oprezno uz velika naprezanja savladavati udare vjetrova.





Gledam te širine rijeke ne vjerujuæi da je tu širina prostora oko 6 km. Kao malo more. Imam sreæe, možda na ovome prvome djelu ne bude vjetra. Ako ga bude . . . , ma bolje sada o tome ni ne misliti.





Kiša pada, hladno je, polako veslam oko 7 do 8 km na sat, putem i vjetar pokazuje sebe, pomalo jaèa. Nezgodno je da mi dolazi izravno sa boka, ali još je podnošljiv. Nije jak i ne moram raditi nikakve manevre osim pojaèati zaveslaj sa desnime veslom kako bi održao pravac plovidbe.





Polako veslajuæi dolazim i do brane prve hidrocentrale. Analiza planova sa oglasne ploèe mi sada jako puno pomaže. U svoj toj rijeènoj širini, gdje postoji nekoliko brana i hidrocentrala koje tvore prvu "pregradu" Dunava, pronaðoh pravo mjesto gdje smo se trebali u odreðeno vrijeme svi naæi, kako bi prevodnicom prošli kroz sustav hidrocentrale na drugu stranu brane.

___________________________________________________________________

Ma koliko se èinilo lagano pronaæi rijekom pravi put do prolaza kroz branu hidrocentrale - prevodnicu, to baš èesto i nije tako. Nije ovdje gdje je rijeka jako široka, gdje postoji više brana i gdje je toèno odreðeno gdje se mora doæi na prevodnicu. Rijeène širine su velike i pomalo dezorijentišu, dok ugao gledanja sa niskoga plovila ne otkriva pravi pogled na okolinu.





Na ulazu u prevodnicu budnim, brižnim okom prate naš dolazak ekipe logistike koja nas kopnenim putom slijedi. Svaki puta kada prepoznaju nekoga iz svoje ekipe da dolazi, raduju mu se.





Lagano ploveæi i razgledajuæi to ogromno zdanje hidrocentrale uplovljavam u komoru prevodnice. Samo beton i èelik oko mene. Uvijek me zadive takvi objekti, njihova velièina, snaga, jakost.





Prije nego uplovih u komoru prevodnice, osvrnuo sam se na put kojime sam doplovio. U daljini se vidi TV toranj iznad Bratislawe. Èini se blizu, ali nije baš tako. Ima podosta daljine do njega.





Kiša je na trenutak prestala, ulaskom u prevodnicu niti vjetar se ne osjeæa. Sve nekako mirno, velièanstveno i tajanstveno u isto vrijeme.








Ušavši u središte prevodnice, zavezao sam kanu za ogradu i popeo se na gornju plohu prevodnice da malo razgledam kako to izgleda na površini.

Brana hidrocentrale zadržava desetak metara razlike u nivou vode ispred i iza nje. Na tako velikima širinama rijeke podosta je to zadržane vode. Hidrocentralu su poèeli graditi poèetkom osamdesetih godina bivša Èehoslovaèka i Maðarske, podjelivši meðusobno sve obaveze i poslove.





Tokom gradnje, došlo je do nekih nesuglasica i gradnja je postala predmet meðunarodnoga spora. Na nekoliko je godina i zastala. Da bi se sprijeèile veæe štete, Slovaèka je sama nastavila graditi sustav ogradivši nasipima tok Dunava i stvorivši jezero u potpunosti na svome teritoriju.

___________________________________________________________________

Nakon obilaska brane, vraæam se u kanu i promatram dolazak ostalih uèesnika regate. Ekipa iz Srbije se polako probila do prevodnice i zadovoljni u nju uplovljavaju.





Nastojim što više kadrova snimiti svojim malenim, skromnim fotoaparatom.





Uoèavam i rukom raðeni kanu, pravo remek djelo stolarskoga rada. Prekrasan rad Zeke. Divim mu se danima unazad, kada ga god vidim. Stvarno ga je majstorski uradio.





Pažnju mi je privukla jedna èudna plovilica, kanu sa dodatnim stabilizatora sa strane, zatim vanbrodskoga motora. Još tenda kao krov i eto pravo plovilo na motorni pogon.





Kako vrijeme prolazi polako pristižu i ostali uèesnici. Prilazimo jedni drugima, zapoèinjemo razgovore, meðusobno se èastimo piæima koja imamo.





Sa vrha brane, moji brižni pratioci iz Budimpešte, èekaju da proðemo kroz prevodnicu. Da se uvjere da su svi prošli i da je sve u redu. Veoma brižni i dobri ljudi.





U zakazano i dogovoreno vrijeme prevodnica se zatvorila i voda iz nje je poèela isticati spuštajuæi nas na razinu vode koja je iza brane, nizvodno.





Nakon što su se nivoi razine vode u prevodnici izjednaèe sa nivoom vode iza brane, ona se otvara i mi polako isplovljavamo iz prevodnice.

___________________________________________________________________

Rekoše mi da ovu fotku moram postaviti u prièu. Snimljena je na izlasku iz brane baš kada sam razmišljao koji prizor da prvi snimim. Poslušao sam ih da bih i vama doèarao kako to izgleda kada se plovi po lošem vremenu, a želi se snimiti puno toga.





S druge strane nas doèekao umjeren vjetar i valovi. Jaka naoblaka i gdje koja kap kiše. I dalje je hladno za ovo doba godine. Kreæemo dalje prema drugoj brani koja je nizvodno od prve.





Pogled na proðenu branu s druge strane. Velika graðevina tajanstvenoga izgleda, barem za mene.





Susreæem se sa drugim kajacima, kanuima. Svi veslaju polako se boreæi protiv vjetra. Ima doduše i onih koji krate vrijeme grickajuæi ponešto u kanuu.





Poneki zastaju na obali kako bi se okrijepili ili jednostavno protegnuli noge.





Ploveæi naiðoh i na još jednu èudnu samogradnju. Kanu sa solarnim æelijama i elektromotorom kao pokretaèem. Zgodna naprava koja omoguæava bazbrižnu plovidbu u tišini bez trošenja osobne snage. Lijepo zamišljeno, ali ja ipak volim veslima da se kreæem rijekom. Da je osjetim, da je njima milujem i borim se protiv njenih hirova.





Nakon oko 6 km stižemo i pred drugu branu hidrocentrale. U meðuvremenu je opet poèela kiša. Zahvalni smo joj, jer da nije nje bilo bi jakoga vjetra. Od dva zla biramo manje-





Kombinirani dvokanu sa osmatraèem kreæe se preda mnom prema iduæoj prevodnici. Zgodna kombinacija za plovidbu uèetvoro.

___________________________________________________________________

Ulazimo i u drugu prevodnicu, poslije nje se širina rijeke smanjuje i vjetar ako se i pojaèa nije toliko velika pretnja.





U prevodnici dobih i posjetu u kanu. Nakon što je radoznalo pronjuškao kanuom, vratio se nazad u svoje plovilo.





Malo sam ga pomazio, mada je ozbiljan bio sa ponosom staroga rijekoplovca. Nije se dao dugo maziti.





Gledam vrata prevodnice, ustavu koja drži svu vodu koja je s druge strane brane. Vrlo moæna naprava, velike snage i izdržljivosti. Ne smijem niti pomisliti što bi bilo da popusti pod pritiskom vode.






U ovoj prevodnici nismo dugo èekali. Nekako smo svi u razvuèenoj grupi plovili i brzo se okupili u prevodnici. Nakon što se nivo vode izjednaèio sa nivoom iza brane, otvorila su se vrata i mi produžismo dalje.





Ružno vrijeme nas i dalje prati. Kiša ometa slikanje, jak pljusak ne dozvoljava da dio puta snimim jer mi je fotoaparat amaterski i nije otporan na vodu. Unatoè tome uhvatih ovaj tmurni prizor.





U popodnevnim satima stigosmo do mjesta Gabièkovo na Slovaèkoj strani Dunava. Tu je predviðeno mjesto za kamp. Po laganoj kišici stigosmo tamo. Raširio sam šator, sve postavio u njega a onda na poziv Janoša i Agnes poðoh u njihov šator. Dobri domaæini shvatili su da smo se smrznuli na putu i pripremili su nam obilje toploga èaja da se ugrijemo.





Ubrzo smo se svi iz ekipe okupili pod šatorom i zapoèesmo sa razgovorima o današnjem danu i zgodama i nezgodama sa plovidbe. U razgovoru vrijeme brzo prošlo. Na poziv domaæina iz Slovaèke pošli smo na pripremljenu veèeru.





Prilikom odlaska na veèeru, popeo sam se na nasip odakle se pružao lijepi pogled na naš kamp. Svi smo se smjestili nedaleko od rijeke na pogodan prostor i tu podigli šatore.

___________________________________________________________________

Veèera nam je poslužena u obližnjem restoranu, Maðari bi rekli èardi. Smješten nedaleko od nasipa na pogodnome mjestu odavao je idilu osamljenog ugostiteljskoga objekta. Poslije sam èuo prièu da ga za velikoga vodostaja rijeka poplavi do sredine zidova.





Vrijedni domaæini nas ugostili vrlo ukusnom hranom, a što je najvažnije bilo bila je topla i ugrijala nas je na ovome prohladnome danu.








Okrepljeni i utopljeni zapoèesmo razgovore. Ugodna atmosfera nas je opustila tako da oni spontano krenuše.





Uz razgovore i pivca poteèe. Za pohvalu je pivca, njen okus i kvalitet. Prvih par su nas oraspoložile . . .





Niti muzike i pjesme nije nedostajalo.





U meðuvremenu se i vrijeme poboljšalo obeæavajuæi lijep slijedeæi dan, ali i pružajuži predivne scene rijeke.








Poslije dobre veèere, predivnoga druženja sa ostalim uèesnicima regate, nakog uživanja u ljepotama zalaska sunca i scenama koje nam je zalazak podario, polako se svi povukosmo u svoje šatore umorni od dana koji prolazi, ali i sretni da nije bilo jakoga vjetra koji bi nam prièinjavao poteškoæe u plovidbi.





Sa smirajem dana i kamp utihne. Ljudi brzo pozaspaše, prirodom zavlada mir.





- PLOVIDBA SE NASTAVLJA -



Molim Vas da se suzdržite od komentara sve dok prièa ne bude postavljena u cjelosti. Hvala

___________________________________________________________________

Gabièkovo je selo u Slovaèkoj, èetrdesetak kilometara udaljeno od Bratislawe, smješteno nedaleko od Dunava. Postalo je poznato najprije po hidrocentrali na Dunavu, a poslije i po meðunarodnome sporu izmeðu Maðarske i tadašnje Èehoslovaèke u vezi hidrocentrale na Dunavu.

U selo nismo zalazili. Noæu se kiša oprostila od nas, a jutro sa izmaglicom na rijeki, pružalo je mistièan izgled.





U Gabièkovom se opraštam i od dragih prijatelja iz Maðarske sa kojima sam plovio. Za njih je plovidba gotova, obaveze zovu kuæi. Nevoljko odlaze tužno se opraštajuæi od nas koji plovimo dalje.





Nakon doruèka, pospremanja šatora i ostalih stvari krenuh i ja dalje ploveæi. Dunav je brz, virovit, modro zelen, prekrasan za plovidbu. Temperatura vode je oko 18 stupnjeva, za hrabrije pogodna za kupanje. Meni je hladna.





Rijeka pokazuje prekrasne pejzaže. Divni pogledi na nju i obale odmaraju oèi. Tihi šum vode, kao šapat, godi ušima. Mir. Spokoj. Dan koji obeæava da æe biti lijep. Vjetra gotovo da i nema.









Plovimo jednim od rukavaca rijeke. Tu nije plovni put i opušteno se plovi. Iako je rukavac, svojom širinom izgleda kao glavni tok rijeke.





Nakon nekoliko kilometara ulazimo u glavni tok Dunava. Ovdje se veæ osjeæa njegova moæ, snaga, razigranost. Vjetar polako poèinje. Ploveæi glavnim tokom, plovimo i po meðunarodnome plovnome putu i tu ne možemo biti skroz opušteni. Moramo paziti na plovila koja plove putom, valove koji dolaze od tih plovila, ali i na poštivanje pravila koja propisuju kako se tim djelom rijeke plovi.





Uz rijeku se susreæu lijepe pješèane plaže. Ljetno vrijeme izmamilo je one koji vole rijeke i boravak u prirodi da doðu na rijeku, plove njome i kampuju na pogodnim mjestima uživajuæi u rijeci i prirodi. Pozdravljam ih pri prolazu i oni uzvraæaju pozdrave.

___________________________________________________________________

broj ispravljanja poruke: 1, zadnji put od strane Olimp dana 12-04-2012 u 21:54.

I kampere je juèerašnja kiša nakvasila. Prolazeæi pored njih vidim da suše mokre stvari. Prošle godine za vrijeme prolaska kroz Ðerdap èuo sam zanimljivu prièu o jednome uèesniku regate koji se u ranijim godinama prevrnuo i smoèio sve što je imao. Kada je u kamp došao na veštriku je sušio novèanice prièvrstivši ih štipaljkama da ih vjetar ne odnese. Zanimljivo je bilo vidjeti ljude koji su prolazili pored njegovog šatora gledajuæi naobièan "veš" koji se suši na veštriku.





Put polako ide rijekom. Sunce se promolilo, dan postaje topli, prolazimo i ispod mosta na rijeci. Veliki most koji spaja dvije obale. Moæno izgleda gledan sa sredine rijeke.





Lagano ploveæi susretoh i uèesnike regate iz Slovaèke. Veoma ugodno i veselo društvo. Spojili su svoja plovila i uživaju u zajednièkome druženju i plovidbi rijekom. Pozvaše me da im se pridružim.





Takav se poziv ne odbija. Sa zadovoljstvom im se pridružih, predstavio sam se, oni meni , poteèe piæe za mene. Cijelo društvo je iz Bratislawe i okoline, meðusobno se poznaju i koriste malo slobodnoga vremena da se otisnu Dunavom u regati.





Vidio sam im i zalihe napitaka, piæa . . . Omanji restoran bi se posramio nad tim zalihama. Zaista su dobro opremljeni, a kroz vrijeme koje je pred nama i ja æu osjetiti dio tih zaliha.





Kroz razgovor sa njima saznao sam da su mnogi bili na Jadranskome moru u RH, da poznaju neke gradove i mjesta uz obalu, da su tamo proveli prekrasne godišnje odmore. Raspitivali su se o nekim mjestima, hotelima, rijekama koje se nalaze u Hrvatskoj.

Pozvaše me da im se pridružim na obali kako bi obavili nešto što moraju sa poèetnicima u plovidbi.





Nakon što smo malo protegli noge, popili piæence za sretno pristajanje, po prvi puta sam prisustvovao krštenju novih rijekoplovaca. Obièaju za koji nisam nikada èuo da postoji.





Nakon predivnoga govora, novokršteni rijekoplovci bivaju zaliti ,prvo vinom, a potom i specijalnom mješavinom svega i svaèega. Upozoreni da èuvaju sve rijeke i prirodu upuæeni su na kupanje . Detaljnije sam veæ o tome pisao, pa nema potrebe da idem u detalje.

___________________________________________________________________

Nakon obavljenoga krštenja, meðusobnoga èašæavanja, krenusmo dalje zajedno po rijeci.





Uz piæe i ugodne razgovore vrijeme je brzo prolazilo. Lijepih se prièa èuje za takvoga druženja, neobiènih zgoda i nezgoda, upozna ugodnih i divnih ljudi.





Nakon nekoga vremena zajednièko druženje se prekida, svatko plovi sam uživajuæi malo u rijeci i danu koji postaje prekrasan.





Za lagane plovidbe, jer nije bilo potrebe da se žurim, mnogi su me sustizali i prestizali. Danas plovimo pedesetak kilometara, rijeka je brza i nije problem ako ne veslam jako. Jedan èudan dvojac prošao je pored mene.





Volim promatrati obalu sa rijeke. Tada izgleda sasvim drugaèije nego da je gledam dok se na njoj nalazim. Nekako je otvorenija, ljepša, tajanstvenija.






Ploveæi tako doðe nam i podne. Vrijeme da se negdje skloni od sunca, malo odmori, okrijepi, pa kada žestina sunca malo opadne, nastavi put. Naiðosmo do jednoga restorana uz samu rijeènu obalu.





Mjesto se zove Gonyu, nalazi se s desne strane rijeke u Maðarskoj. Mali, prekrasan , ugodan restoran smješten je tik uz rijeku.





Prvo smo prišli šanku, najznaèajnijem djelu restorana . . .

___________________________________________________________________

. . . potom popili piæence, lokalni specijalitet . . .





. . . i dok se èekala hrana, dali smo si oduška u plesu, pjesmi i piæu koje je izvrsno bilo.





Uoèio sam na zidu oznaku do koje je linije bio vodostaj 2002. godine.





Ilustracije radi, vodostaj je bio toliki da su se jedva vidjeli vršci drveæa na rijeènoj adi na koju se pruža pogled iz restorana, a koja se nalazi nedaleko od nas. Rijeka je tu široka oko 400 metara. Mora da je strahovito bilo gledati je tako naraslu i nabujalu.





Postepeno je dolazilo sve više uèesnika regate da se okrijepi. Pristanište kajaka i kanua rastilo je sve više i više





Iskoristio sam malo vremena da "bacim" pogled oko restorana. Na obali je dominirao spomenik o kojemu nisam mogao doæi do podataka, kome je posveæen.





Po nasipu rijeke prolazi cesta, a iza nje se redaju kuæe sela. Dublje u selo nisam zalazio.





Uskoro je i jelo došlo. Nije bio tko zna kakav izbor. Izgleda da smo iznenadili vlasnika restorana tako da su za jelo bile samo hrenovke.





Bez obzira na to, prijale su nam i u slast smo ih jeli.

___________________________________________________________________

Nakon odmora i okrijepe poðosmo dalje. Nedaleko restorana, na obali, ugledao sam informativnu tablu za brodare o karakteristikama rijeke na tome mjestu, kao i mjestima uzvodno i nizvodno od njega.





U meðuvremenu se i vrijeme poèinje pogoršavati. Sunce pomalo zakriše oblaci, nebo se namrgodilo, kiša zaprijetila da æe nas smoèiti.








Dok vrijeme pokazuje svoje æudi, moj at i ja smjelo plovimo Dunavom.





polako dolazi vrijeme da se opet susretnemo, malo okrijepimo, popijemo po koju. . .





Kao po nepisanome pravilu, svakih nekoliko sati susreæemo se da bi malo poprièali. Pri tome ovakvi prizori nisu rijetkost . . .





Ponovo smo zajedno , dio Slovaka iz ranijeg susreta i dio pridošlih drugih uèesnika regate.





. . . i za njih se naðe poneki gutljaj . . .





. . . koji u takvim situacijama i te kako dobro doðe.

___________________________________________________________________

Dolazimo i pred Komarno. Veliki most premošæava Dunav. Negdje iza njega bi trebao biti kamp.





Vidim na plaži nekoliko kanua uèesnika regate. Odluèujem se da im priðem i pitam za put do kampa.





Od njih saznajem da moram još nizvodno iæi, do ušæa rijeke u Dunav s lijeve strane , a onda uæi u rijeku i uzvodno njome iæi oko 3 km do kampa. Vrijeme se pogoršava, vjetar jaèa. Izgleda da æu morati veslati uz vjetar, što meni kao visokoj silueti na rijeci neæe biti lako.





Proplovio sam ispod mosta i držim se lijeve strane rijeke. Na obali se razvio grad Komarno.





Susreæem i kolegu iz Njemaèke. Veseo je i sretan. Uživa u rijeci danima i odgovara mu takav naèin rijeèno - nomadskoga života.





Plovim dalje, iza luènih dizalica nadzire se ušæe rijeke u Dunav. Morati æu tu lijevo pa uzvodno do kampa.





Nebo se zacrnilo, vjetar se pojaèava, još ne pada kiša, ali se osjeæa u zraku da æe uskoro i ona pasti. Konaèno dolazim do ušæa. Sada treba u vjetar koji svakim trenom postaje sve jaèi.





Sada dolaze nevolje. Treba veslati uzvodno u vjetar. Pokušavam iæi uz obalu koja je meni s desne strane najbliže što mogu kako bi koristio koliko toliko zavjetrinu drveæa. Slaba je to zaštita, ali nekako više ohrabruje. Plovim tako imajuæi osjeæaj da plovim na mjestu. Zapeo sam veslom iz sve snage i jedva centimetar po centimetar napredujem prema napred.

U jednom trenutku reful vjetra koji je došao s boka, skinuo mi je dioptrijske naoèare koje su pale u vodu.Istoga trenutka sam iskoèio iz kanua ne misleæi koliko je duboka voda, Sreæa pa je bila dubine oko metar. Onako u odjeæi poèeo sam roneæi i pipajuæi dno tražiti naoèare. U jednoj ruci sam držao konop od kanua, a drugom pipao po dnu. Na dnu sam opipao puno velikih školjki. Pažljivo pipajuæi i roneæi u vodi pronašao sam ih nakon nekoliko minuta.

Veæ sam se pobojao da ih neæu naæi i nadzirao velike nevolje kako æu bez njih.

___________________________________________________________________

Veslajuæi gotovo sat vremena ta tri kilometra, konaèno doðoh do mjesta gdje se kamp nalazi. U meðuvremenu je i kiša poèela. Po kiši sam postavio šator, u njega unio sve stvari, pripremio vreæu za spavanje i uputio se u kuhinju. Topli smješak kuhatice obeæavao je dobru veèeru.






Onako promrzlom i umornom dobivena hrana je izuzetno prijala, a tek pivce . . .





Nisam odolio domaæicama. Svojim prisustvom sam im malo uljepšao fotografiju ili su one meni uljepšale, sami procjenite. U svakom sluèaju prave domaæice, vesele, nasmješene, divne, tople osobe.





Kamp se nalazio u krugu njihovoga kajak - kanu kluba. Krug je predivno održavan i vidi se da ima puno èlanova koji se koriste infrastrukturom kluba.





Prije nego sam otišao do šatora malo sam prošetao kampom. Najprije se upoznao sa tokom Dunava kojim æu sutradan ploviti . . .





. . . posjetio svoje kolege iz Budimpešte, da vidim kako su prošli na vjetru . . .





. . . popio èaj sa kolegicom i njenim društvom iz Maðarske . . .





. . . osvrnuo se na oblake koji su nas pokrivali . . .





. . . te nakon toga se povukao u svoj šator na odmor. Tu sam se uvukao u vreæu za spavanje i zaspao još u zraku savladan od svih napora današnje plovidbe.





Nisam niti slušao kišu i vjetar koji su te noæi posjetili kamp.




- PLOVIDBA SE NASTAVLJA -



Molim Vas da se suzdržite od komentara sve dok prièa ne bude postavljena u cjelosti. Hvala

___________________________________________________________________

Noæ je protekla u šumu vjetra i padanju kiše. Iza doruèka prošetao sam se po krugu kajak-kanu kluba, malo fotkao, obišao svoj kanu i onda poèeo pakirati stvari. Kiša se ponovo pojavila. Tiho pada.






Po kiši zaplovih dalje. Pouèen juèerašnjom nevoljom kada mi je vjetar otpuhao naoèare u rijeku, ovoga puta sam ih zavezao nekim komadom konopca koji sam imao. Više ih neæu odvezivati sve dok ne krenem za Zagreb. Ništa više ne prepuštam sluèaju.

Vrijeme je kišovito, prohladno, vjetra nema.





Dogaðaju se i kratki prekidi bez kiše. Tada svlaèim sa sebe kišnu kabanicu da se ne znojim ispod nje. Oblaci koji nas nadsvoðuju ne izgledaju baš prijateljski.





Kako plovidba odmièe sve se više razreðuju oblaci. Mada i tada naiðem na kišu radi koje si moram ponovo oblaèiti kabanicu.





Pored obale Dunava naiðe se na kampere koji se tu odmaraju. Poneki i mjesecima ostaju pored rijeke uživajuæi u prirodi. U svome kampu imaju sve potrebno za tako dugi boravak. Susretao sam ih na svim rijekama kojima sam plovio.





Gledam obale rijeke, njenu širinu, udaljenosti koje se vide preko njene površine. Zadivljen sam tim. U usporedbi sa tim velièinama osjeæam se kao makovo zrnce, mali, siæušan, a opet snažan toliko da se kreæem vlastitom snagom po tim prostranstvima.





Putom susreæem i jedan neobièan kanu, sa jedrom. Prilazim mu bliže da bih vidio kako to izgleda, kako je jedro prièvršæeno, tko li upravlja tim kanuom.

Zgodna riješenja su primjenjena u svemu tome. kanuom upravljaju Slovaci iz Bratislave. Lukavo, moglo bi se reæi. U svakom sluèaju neobièno.





Da barem ne pada kiša, kako bi to lijepo bilo. Puno bi se jasnije vidjeli predjeli kroz koje se plovi. Dunav je dosta brz i nije teško veslati.

___________________________________________________________________

broj ispravljanja poruke: 1, zadnji put od strane Olimp dana 12-09-2012 u 21:58.

Uz tiho brujanje motora sustiže me i prestiže posada kajaka na motorni pogon koju sam prvi puta vidio kada smo prolazili kroz prevodnicu hidrocentrale.





Lagano veslajuæi i uživajuæi u plovidbi susretoh i kolege iz Srbije koji imaju predivan kanu ruèno graðen od drveta.





Prekrasni prizori uz obalu se nastavljaju.





Gledam kolegicu iz Maðarske kako vesla predivni kajak. Izgleda tako sigurno i profesionalno na vodi da ju je divota gledati.





Dunav je prekrasan. Širok, brz, moæan. Pruža potpuno uživanje za dugu plovidbu. Doduše ne dozvoljava neoprez, ali uz nužnu pažnju može se lijepo uživati u plovidbi.





Pogled na njegove obale pored kojih je podignuto puno, zaista impresivnih graðevina, takoðer oduševljava.

___________________________________________________________________

Nastojim da plovim bliže obali kako bi mogao snimiti bolje fotografije na kojima bi se bolje vidjela obala sa rijeke . . .





Kada obalu snimam sa sredine rijeke onda se sve lošije vidi, objekti na obali gube se u velikim širinama prostora, a amaterski fotoaparat ne može puno toga da pokaže.





Pomalo se primièe sredina dana. Vrijeme da se nešto prezalogaji, da se popije koja pivca, da se malo odmori. Nisam ovuda nikada plovio i po tome pogledu oslanjam se na uèesnike regate koji znaju gdje ima štogod dobroga za pojesti. Nasukani kajaci na obali pokazaše mi mjesto gdje je preporuèljivo i svoj kanu da nasuèem.





Doplovio sam do predivnoga restorana na Maðarskoj strani rijeke. Piše i da je hotel, mada nisam dobio utisak da ovdje ima soba za spavanje.





Hrana je bila dobra, pristupaènih cijena, a i pivca im je super. Sve skupa isplatilo se ovdje zastati.






Nakon jela preplovio sam Dunav na Slovaèku stranu gdje se takoðer nalazi jedan restoran i pristanište ispred njega.





Restoran je divan, ugodan, a razlog zašto sam tu doplovio je rastanak sa svojim prijateljima iz Slovaèke.





Oni, na žalost, ne idu dalje. Nemaju vremena da dalje plove iako bi najradije plovili do Crnoga mora. Sa tugom ispijamo piæe, a opet radosni da smo se upoznali i da æemo se susretati na rijekama.

___________________________________________________________________

Opraštam se od cijele ekipe Slovaka i nastavljam dalje. Divni ljudi, topli i ugodni ostati æe mi u trajnome sjeæanju.





Rijeèni put se nastavlja. Žao mi je društva sa kojime sam se oprostio, a opet, daljine me zovu dalje.





Pogled u daljine, prema horizontu, otkriva mjesto gdje se nalazi grad Esztergon, gdje završava današnji dio putovanja.





Nekoliko kilometara prije Esztergona zapoèe jaka kiša i vjetar. Sa sredine rijeke sklanjam se uz desnu obalu da se zaštitim od vjetra.





Vrlo jak boèni vjetar natjerao me da isplovim iz rijeke i izvuèem kanu na obalu. Nije bilo smisla da se borim protiv njega. Procjenio sam da æe puhati oko pola sata. Na obali u zavjetrini popih pivce za utjehu.





Vjetar je potrajao pola sata, pa onda poèeo popuštati, valovi su se smanjili i nastavih dalje sa plovidbom. Usput ugledam i jednu èudnu graðevinu. Bolje reæi ostaci sistema za punjenje barži rasutim teretima. Vidi se da nije u funkciji, a ovako ogoljeo privlaèi pažnju.





Vrijeme se smiruje. Plovidba opet postaje ugodna. Cilj današnje etape je blizu.





Dolazimo i do grada. Pratim kolegicu iz Maðarske kojoj je poznato gdje se nalazi mjesto za kamp. Usput se divim panorami grada gledanoga sa rijeke.

___________________________________________________________________

Pristajem uz obalu, nasukavam kanu i promatram jednoga djeèaèiæa kako sa velikim zanimanjem i pažnjom motri moje pokrete i odmjerava kanu. Pokazujem mu rukom da uðe u kanu, što on sa oduševljenjem pristaje. Najviše ga je zanimalo kako je to sjediti na neobiènom stolcu u kanuu.





Uskoro i šator postavljam, u njega ukrcavam potrebnu opremu.





Nakon što je logor spreman, odlazimo u obližnji restoran gdje nam je domaæin poželio dobrodošlicu i pripremio veèeru. Dobrodošlicu sam èuo, ali nisam veèerao. Bio je dogovor sa društvom da veèeramo u gradu gdje je jeftinije nego u ovome restoranu, a i imati æemo više vremena da razgledamo grad.








Esztergon je jedan od najstarijih maðarskih gradova. Arheološka ispitivanja utvrdila su da je tu postojalo naselje i prije 20.000 godina, tj. pred kraj ledenoga doba. Prvi poznati ljudi po imenu, bili su Kelti, koji su se u toj regiji naselili oko 350 godina p.n.e. Regija je cvjetala u ekspanziji sve dok je rimske legije nisu pokorile i pretvorile u pograniènu provinciju Panonije.

Maðari su ušli u tu regiju 896. godine. Esztergon biva od tada glavni grad Maðarske sve do 13. stoljeæa kada je prestolnica postao Budim.





Sam grad ima oko 30.000 stanovnika, ukrašava ga Bazilika smještena na vrhu brda koja dominira cijelim podruèjem opasana sa obrambenim zidinama.





Nisam odolio izazovu. Sa društvom sam se uputio prema tim zidinama, da ih malo razgledam.





Nakon ulaska u krug zidina, pored kapije, smješteno je puno zvona. Tražio sam podatke od kuda su tu tolika zvona, ali do njih nisam došao. U svakom sluèaju su velika i divno izraðena.






Sa zidina Bazilike pruža se prekrasan pogled na grad i okolinu. Iznenadila me èinjenica da u gradu postoji toliko razlièitih crkava. Naišao sam i na podatak da u gradu postoji Srpska crkva. Poslije æe mi biti jasno kako to. Ali o tome u nastavku plovidbe.





Sa brda Dunav tako pitomo i krotko djeluje. Prekrasno ga je gledati. Uljepšava prizor svojim mirom i snagom.

___________________________________________________________________

Na vrhu brda nedaleko od Bazilike nalazi se i veliki spomenik Ivanu Krstitelju. Spomenik se vidi i sa rijeke, a predstavlja dolazak kršæanstva na ove predjele.





Gledajuæi nizvodno, Dunav iza grada pravi veliku krivinu prema istoku u smjeru Budimpešte.





Ispod Bazilke nalazi se veliko zdanje Sjemeništa, koje je nedavno renovirano i ima jako lijepo održavane površine.





Šetajuæi gradom osjetismo glad. Od nekoliko restorana izabrasmo ovaj koji nam se uèinio najljepšim i najugodnijim.





U stilu putnika sa dugoga puta, izgladnjelih i pregladnjelih, naruèismo peèenu svinjsku koljenicu, sa krompirom i salatom. . .





Ne treba posebno ni pominjati koliko je dobro pivca nakon toga došla.





Nakon obilaska grada, veèere i male šetnje došlo je vrijeme da se u kamp poðe. Pogled na osvjetljenu Baziliku je predivan. Ona je najveæa zgrada u Maðarskoj i 18. najveæa crkva u svijetu. Unutrašnje je površine od 5.600 metara kvadratnih, duga je 118 metara i 49 metara široka. Njena kupola ima polu-sferu na visini od 71,5 metara s promjerom od 33,5 metara. Visoka je 100 metara, raèunajuæi od kripti. Impozantna graðevina. Po noæi veoma moæno izgleda.





U kampu tišina. Iz ponekoga šatora se èuje hrkanje, tihi šapat ili prigušeni razgovori.




- PLOVIDBA SE NASTAVLJA -



Molim Vas da se suzdržite od komentara sve dok prièa ne bude postavljena u cjelosti. Hvala

___________________________________________________________________