Omar
moforaja
Poruka: 1897
Location: Mostar u srcu
pokretac teme
|
|
Ne vidimo mi ljude kakvi su oni,
vec kakvi smo mi...
Ti Omare napisa da si otisao tamo zbog para a ne zbog dushe... Sta covjek trazi, to i dobije. Sta si ocekivao?
Mozda malo idem u krajnost sa svojim nacinom razmisljanja, ali to je ponekad jedini nacin da se kaze i objasni sustina stvari.
Naprotiv....
Ne gledam na bogastvo,varljivo je,
istina je da ne cjenimo ono sto imamo,dok ne izgubimo,istina je da neznamo sto nam nedostaje dok nas to ne zahvati,...Kad se jedna vrata srece zatvore,druga se otvore,
vishe puta dugo stojimo pred zatvorenim vratima i zalosno gledamo u njih,a ne opazimo da
je prozor vec odavno otvoren..
U zivotu ima trenutaka kada nekoga tako snazno trebas,da ga zelis preseliti iz snova kako bi ga konacno zagrlio,
hocu reci dovoljan je samo jedan osmijeh,ljepa rijec da se tvoj oblacan dan razvedri
Ljubav pocinje s osmijehom...
|
|
12-06-2010 04:51 |
|
Omar
moforaja
Poruka: 1897
Location: Mostar u srcu
pokretac teme
|
|
|
12-06-2010 07:12 |
|
Pipi Duga Carapa
SexNepoznat
Poruka: 2170
Location: Ako nisam u Jazzbini, potrazite me u Pecini
|
|
Ne vidimo mi ljude kakvi su oni,
vec kakvi smo mi...
Ti Omare napisa da si otisao tamo zbog para a ne zbog dushe... Sta covjek trazi, to i dobije. Sta si ocekivao?
Mozda malo idem u krajnost sa svojim nacinom razmisljanja, ali to je ponekad jedini nacin da se kaze i objasni sustina stvari.
Naprotiv....
Ne gledam na bogastvo,varljivo je,
istina je da ne cjenimo ono sto imamo,dok ne izgubimo,istina je da neznamo sto nam nedostaje dok nas to ne zahvati,...Kad se jedna vrata srece zatvore,druga se otvore,
vishe puta dugo stojimo pred zatvorenim vratima i zalosno gledamo u njih,a ne opazimo da
je prozor vec odavno otvoren..
U zivotu ima trenutaka kada nekoga tako snazno trebas,da ga zelis preseliti iz snova kako bi ga konacno zagrlio,
hocu reci dovoljan je samo jedan osmijeh,ljepa rijec da se tvoj oblacan dan razvedri
Ljubav pocinje s osmijehom...
Po meni ljubav pocinje razmjemom pozitivne energije
I sama mislim da je sve d nas, cesto trazimo i vidimo sami sebe u drugima.
Percepcija je cudo, istina ne postoji, ona je samo iluzija naseg trenutnog psihickog stanja.
Mudri drug abra, bas kao i ganda, to fino rezimirase; svaki put kad mi neko stavi etiketu, zapitam se vidi li on sebe ili mene, svaki put kad je neko drzak, pokusavam ga ignorisati, nema svrhu gubiti eneregiu na ljude koji svoje frustracije istresaju na drugima.
Sto se prijatelja tice, ne smaram svakog prijateljem, ali oni koje imam zlata vrijede, nema tog materijalnog bogatstva koje mi moze zamijeniti jedan iskren razgovor, iskrenu razmjenu misljenja i percepcija.
Njavise cijenim one koji mi ne idu uz dlaku, vec znaju da me dobro protresu kad je to neophodno. Osjecam se sretna i bogata, tako da nisam u stanju reci da je svijet los, da se nemam kome pozaliti, ili da nemam kad saslusati neciji problem i dati moju percepciju dogadjaja.
Mislim da od svakoga mozemo nesto nauciti, da svako ima pozitivne strane, na nama je da ih otkrijemo i prilagodimo odnos s osobom u skladu s njenim pozitivnim stranama.
Ovo ne znaci biti slijep za negativne strane licnosti, vec ih staviti u drui plan.
Ovo vazi i za prijateelje i kolege s posla koji nisu mostrci, ako se otvorimo svijetu, otrkicemo da je bogat, ako se zatvorimo u nostalgiju za mostarcima, osiromasicemo se.
Sve je do nas...
|
|
12-06-2010 12:15 |
|
refleksija
moforaja
Poruka: 3364
Location: dark side
|
|
Mi smo imali familiju,komsije,prijatelje,kolege s posla,da se jedan drugom izjadamo.
Ako to ne pomogne onda je to klupa u velikom parku,Liska parku itd.Sjednes pored neke dobre duse,
spremne da te saslusa i istreses sav svoj jad i cemer.Za tekuce probleme mi smo imali Velezov stadion.
Jos kao dijete sam se pitao,zasto navijaci pocnu da galame na sudije i protivnicke igrace,psuju im majku,a oni jos nisu ni izasli
na teren?Zasto je sudija "Kurva",a on musko.
Trebalo je mnogo godina da shvatim
Ovdje u Americi je drukcije,ako imas problem,izgubio poso,djeca se drogiraju,sef te ne voli,dionice pale,
kome da se izjadas???
Familija i prijatelji nemaju vremena i zelje da se bave tvojim problemima.
kolega na poslu bez "dobro jutro",sjeda u svoj kutak pali kompjuter,
ako ima sto da ti kaze posalje Email.
Ako sjednes pored nekog na klupi,taj odmah ustaje i daje ti do znanja nije mu do price,i sto vidis na kraju ovdje si sam
Ko "Hamidina Krava",sa svojim problemima.
Nekad nas je nervirala komsinica,koja bi bez kucanja ulazila pravo u kuhinju da vidi sto se kuha,Mozda to nije u redu,
al nije ni u redu kad ti komsija,koji je zivio sam,umre i nadju kostur u pidjami,sjedi u fotelji,gleda tv,radio mu svira,ispod vrata listici za glasanje,racuni,nikom nije padalo na pamet da mu pokuca na vrata,nikom nije nedostajao!
Ja ovdje odem na stadion kad sam mutan,medjutim ovdje protivnicki igraci sjede zajedno,jedu piju i ne uzbudjuju se.
Tuku se samo igraci na terenu,sve obrnuto nego kod nas,sto ja tu da radim-da uletim na teren,pa da me uhapse i kazu
ovaj je poludio?
Ovi su sve u stanju da okrenu naopako,u stanju su da ativiraju bolesnike,psihopate,i da im daju "STATUS",
a normalne ljude pretvore u bolesnike,psihijatrijske slucajeve i BESKUCNIKE!!!
evo pod jedan - familija i prijatelji...
iskreno i ovdje je tako postalo...doduse u nas jos uvijek roditelji i djeca komuniciraju normalno i podrzavaju se ali opet nema se vremena...ja zivim u zaliku a starci mi u mahali....nekad se ne vidimo po mjesec dana....jednostavno stil zivota te natjera na to...
drugo, da na posao dodjes i svom poslu budes...kod mene u firmi nije tako iskreno, svi smo dio tima i ja kao osoba koja je kao njihov nadredjeni ne bih nikad dozovlila takvu atmosferu....mislim da ljudi bolje rade kao tim nego da svak igra za sebe...ali ima firmi u kojima je katastrofa...nedavno mi je kolegica dala odkaz u firmi zbog osoba s kojim je radila....
mislis da je ovdje kad sjednes pored nekog na klupi nesto bolje...isto kao i u americi...mi postajemo bezosjecajni gadovi kao u americi...ne zelimo to priznati ali je tako...ja ne bih niakd mogla biti takva ali nazalost sve je vec broj ljudi koji ne zele da vide neke stvari...tipa u hitnoj se cura izvrne, niko nista, pa cak ni medicinski brat....svi o svom poslu....meni je to grozno inepojmljivo ali na moje oci se desilo...to sto sam ja reagovala ne pije vode...jer su mi jebali majku (doslovno) kao zasto se javljam i da gledam svoja posla...
sto se tice komsiluka....ista stvar ko u americi...nekad mi nismo morali zakljucavati vrata ali sad imamo svi blindo!....komsije iskreno i ne znam niti zelim da znam....iz razloga sto snjuhaju previse a i sve su pemzici...daleko od toga da ih uredno ne pozdravim ili pomognem...u kuhinju slobodno i inace u kucu mi moze uci i ponasat se ko u svojoj uzi krug prijatelja...
sto se tice normalne ljude pretvorit u bolesnike....pa kud ce bolji primjer od msotara...ovdje su ljudi sami sebe proglasili psihickim slucajevima...
an...poenta je da nije isto kao u americi ali debelo koracamo prema tome nazalost :(
___________________________________________________________________
Crkvena zvona i ezan se sve jace cuju da bi nadglasali kurlanje praznih stomaka!
|
|
12-06-2010 12:56 |
|
djemila
Naj-Moder 2008
Poruka: 11491
Location: Mostar
|
|
|
12-10-2010 11:30 |
|
Ricina
raja
Poruka: 1932
Location: Predaleko od Mostara
|
|
Davno su rekli "Homo homini lupus est"....Covjek je covjeku vuk... Ja bi to malo izmjenio u :"Homo homini homo est "..."Covjek je covjeku covjek"..mozda je realnije..
Sta me boli najvise ? Moja generacija i one malo iza mene a i one puno prije mene su dozivile ono za sto vrijedi zivjeti... Nije bilo puno politike, nacije...Bilo je druzenje, feste, Izvidjaci, Ferijalci, Omladina, ORA i sve sto je valjalo.Jedva sam cekao kada cu vani da sretnem raju. Nije bilo kompjutera, mobitela i sve ove savremene tehnike sto nas sve vise odvaja od stvarnosti.
Jedino ovaj internet, bog mu dao zdravlje, nas je priblizio u cijelom svijetu pa se mozemo cambati preko tastature...
Sta imamo sada ? Kad idem u Mostar, uvijek se pripremam u Zaliku ili Biscu Polju, zavisi odakle dolazim, na ulazak u moj rodjeni grad... Vidim tuzne ljude , svak se o sebi zabavio, malo raje sjedi u kaficima, svi trce za kojom markom...Razumijem u potpunosti.
Ali me najvise boli sto nema vise smijeha, djecije igre, druzenja, hakanja na Rondou autoprevoznika , trule kobile, korza i cigle u mraku da ko naleti, vodoskoka kod Hita , bazena i remija, pun stari grad raje i smijeha....
Sta imamo sada ? Grad podijeljen po nacionalnostima, brlozima, mjesnim zajednicama, cuvar pred kucom ili stanom nekog "guzonje" , seljake sa motorima i bijesnim autima sto voze i 100 /sat kroz grad, napiju se i pucaju na cuku koji stoji na trotoaru, prebiju neduznog momka njih petorica....
Kad ulazim u Mostar ...trebao bi da se prestrojim u neku grupu...Balija,Cetnik,Ustasa , novopeceni Mostarac ili ostali... Mozda ima jos koja grupa...
Nisam ni za jednu grupu...Nisam ni za ovakav Mostar , nisam ni za moje mostarce koji gledaju u zemlju kada hodaju, oboljevaju od raznih bolesti prerano i umiru, nisam ni za Fejicevu bez razgovora, price medju rajom, hakanja, poziva "haj na kafu papak" i svega ostalog sto mi fali i nedostaje...
Mogu otici sa milion maraka ili sa jednom markom isto se osjecam u dusi kada vidim moj Mostar. Nadam se , duboko se nadam, da ce nesto pokrenuti masinu u pravom smijeru i vratiti Mostar bar malo onako kakav je bio... Grad nece nikad umrijeti...Zgrade ne umiru, Stari most ce biti jos puno generacija na istom mjestu a sta je sa nama i sljedecim generacijama i generacijama prije nas ???
Cesto su govorili da covjek kada ispusta dusu , pokazuje sve u ocima sta osjeca u tom trenutku. To sam se uvjerio nekoliko puta i ne bih volio da vide u mojim ocima tugu , bol i prazninu kad budem umirao...
___________________________________________________________________ "Cega se pametan stidi , tim se budala ponosi" .. Ramadan Asovic
broj ispravljanja poruke: 4, zadnji put od strane Ricina dana 12-12-2010 u 21:50.
|
|
12-12-2010 21:45 |
|
|
|
|
|