I komunjare su cinili zlocine ali ovaj je jeziv .Pismo bez pošiljatelja
Železna Kapla / Eisenkappel, 16. travnja 1985. godine, utorak, oko podneva. Gospoða Marija Paulitsch i sin Anton upravo su pri ruèku, u vlastitoj gostionici, kada u lokal uðe poštar Ignaz Illgoutz, i donese pismo adresirano na nju – Mariju. Okrenu ga u ruci gledajuæi tko je pošiljatelj, i u oèi joj padne peèat na markici: pismo je predano dva dana ranije, u Klagenfurtu, i to na kolodvorskoj Pošti, koja jedina u širem kraju i nedjeljom otprema poštanske pošiljke. Oèito je pošiljatelju bilo stalo do toga da se ne zna odakle dolazi, pa je otputovao u Klagenfurt i tamo ubacio pismo u poštanski sanduk na kolodvoru. Na kuverti nema imena pošiljatelja. Gospoða Marija sumnjièavo otvori pismo pisano pisaæim strojem, i poène ga èitati. I zamukne! Nijemo zureæi u sina, problijedjela, daje pismo Antonu. Na pomalo manjkavom *), ali ipak dobro razgovjetnom njemaèkom jeziku, u pismu stoji:
„P.T. (pleno titulo – punonaslovni, op. aut.)1984. godine pozvan sam k bivšemu partizanu, koji bijaše na samrti, i tijekom njegove posljednje ispovijedi, ispovijedio mi je jezovit dogaðaj. Ja ne smijem otkriti svoj identitet, zato što bih riskirao jako strogu crkvenu kaznu, zbog povrede ispovjedne tajne. On je morao olakšati svoju savjest prije nego što umre, rekao je. Ispovijedio je da je na kraju rata, zajedno s drugih 44 partizana imao zarobljenu izvjesnu gospoðicu Paulitsch (Pavliè). Odbila je poslušnost partizanima. Potom je nastala svaða, djevojku su proglasili špijunom, i silovalo ju je 42 partizana., a potom ju je on odveo u šumu i ubio. Samo još jedan drug je znao da je njezino tijelo isjeèeno, i od nje su napravili gulaš kojeg su servirali partizanima, jako zaèinjen solju, paprom i paprikom da ne bi što primijetili. To se dogodilo negdje u Donjoj Koruškoj, a toèno mjesto više nije znao reæi.
Možda je Vama kao poslovnoj ženi poznata neka Paulitsch, tako da se ova tajna rasvijetli. (…) Možda æe te štogod doznati, tko je bila ova ubijena osoba. Toliko na znanje! Poèinitelj je bio Slovenac, prepoznao sam to po jeziku. Ja ne želim doæi pod udar Papinskoga suda, ali (…). P.K.“Èetrdeset godina nakon nestanka tada 17-godišnje kæeri Friede, netko nepoznat joj javlja što se sa njom dogodilo! Veleèasni P. K. uopæe nije znao da je pismo poslao upravo majci muèene djevojke, koja je okonèala na takav bestijalan naèin. Gospoðu Mariju Paulitsch odabrao je samo zbog istog prezimena (vjerojatno listajuæi telefonske imenike), u nadi da æe se tajna nestanka nesretne djevojke tako rasvijetliti. Nemoguæe je i samo približno shvatiti kako se osjeæala majka Marija, koja je možda još gajila traèak nade da æe se kæi Frieda odnekud javiti, doæi, kada je doznala koju groznu sudbinu je doživjela njena nedužna, maloljetna kæi.
___________________________________________________________________
"Da li je Kur`an od vjeènosti za to ne pitam. Da je on knjiga nad knjigama vjerujem iz muslimanske dužnosti!"
(Johann Wolfgang Goethe)
|
agenti pa sta ce mu agenti titati za ubijati kupace 
Vidis Pasi je normalno da cetnici pokolju Bosnjake ilegalce i antifasiste i da ti isti koljaci predju u partizane nekaznjeno 
