2 dio

Sjetio sam se treniranja "Nindja" u Japanu...Odu u sumu, sjednu i zatvore oci...Osluskuju svaki sum i treniraju odakle dolazi i mogu li ga lokalizovati...
Tako sam i ja u Mostaru... Sisao sam na obalu Neretve kod Banje...Sjeo sam i zatvorio oci...Sjecanja kao kroz vremeplov su me vratila unazad 30 godina... Kao da je neko ukljucio video i pocelo se prikazivanje filma... Mocna Neretva je sumila i napadala Devu...Sjedila je uvijek ekipa na Devi i hakala one na obali. (Deva je pecina koja viri iz vode kod Banje ). Na drugoj strani su sjedili na "ploci"..Kartalo se, jela karpuza, grozdje sa friskom strucom ,pila loza i mezio sir iz Gornjeg Vakufa...Raja su se kupala u Neretvi...Drscali su ali su uporno ostajali u Neretvi..Bilo je sramota izaci i reci da je hladno...Opet na drugoj strani , ispod Hadzajlica sokaka su sjedili ispod pecine i kockali...Sve je to bila neka idila koju je tesko uhvatiti kamerom...Obicno se sa mosta cula koja psovka ili hakanje ali nije ostajalo bez odgovora "odozdo"..."Bjezi papak jedan...Sidji ovamo ako si frajer".. Odjednom, kao magija, nestade slika raje i kupanja u Neretvi...Ponovo se vratih u sumornu monotoniju sadasnjice i prazne i zapustene obale moje drage Neretve.. Ona je ista , samo malo tuznija i nesretnija bez svojih mostaraca..Sumi ali ne onako kao prije ili mi se samo cini..Ipak, bilo je zadovoljstvo sjediti i gledati njenu caroliju proticanja ispod mosta... "Pozdravi mi Stari most "..rekoh mojoj Neretvi, ustajuci i krenuvsi nazad u stvarnost.
Gledao sam i moj hotel "Neretva"...Porusen i jadan kao neki starac...Napunio je prije 10-tak godina 100 godina i izgleda tako..Sjetio sam se "Crvenog restorana" i veceri sa Edinom Pandurom, Ibricom Puce.....ali i neizostavnim Stampijem na ulazu.. Stajao sam na mostu i gledao hotel Bristol...Bio je uvijek moderniji ali ne tako nostalgicno lijep i dusevno prijatan kao Neretva. Sjetio sam se slika prije 100 godina kada je familija Ribica bila vlasnik...Imao je samo par spratova i preko puta zeljezni most Kralja Petra.
Musale se sjecam sa zutim autobusima parkirani pored Muzicke skole i zdravljakom na cosi Musale... Sada vrvi od nakvih skorojevica i dosla koji sjede u kaficima Titove vile i slusaju glasno sund muziku na ekavskom...Zalosna im majka a i nama isto....E moj Mostaru....
Krenem dalje...Nema Torle da sisa a niti table sa novim filmovima kod Husrefovica sokaka..Nema niti jedno kino na lijevoj obali... "Zvijezda" su sada stanovi..."Partizan" ili bivse ljetno kino u Santicevoj poslovni prostori a bivsi "Partizan" koji je prije bio prodavnica auto dijelova je u rusevinama. To je meni najljepse kino bilo sa predivnim balkonom.
Sretoh Avdu C. .."Djesi kuco"...pozdravi po svom uobicajenom pozdravu...Bilo mi je drago da ga vidim..Nije rodjen u Mostaru ali je odrastao i voli Mostar kao rodjeni grad. Focak rodom ali je original mostarac. Sjeli smo ispred "Muje trovaca"... Sve nepoznate face koje se razlikuju po hodu i govoru od mostaraca..Preselili smo se u ABC da brcnemo po jednu tulumbu...Tu je sastajaliste mostarske "bagre"...Vrijeme nam je proletilo kao sekunda...Dva debela sahata smo tu sjedili a da nismo primjetili...
"Da te pitam nesto "..rekoh Avdi.... Pogledao me je i cekao pitanje... "Sta mostarci misle o nama koji smo van Mostara?"...
"Da ti kazem.. Pravi mostarci misle da su bogdo i oni vani a seljaci neka vas gdje ste jer ce Mostar biti nas ako vas nema"..rece Ada kratko.. Da ste bogdo aktivniji i da nam vratite Mostar. Izgubicemo ga za koju godinu ako se ovako nastavi"...rece u dusku.
Razmisljao sam poslije o njegovim rijecima... U pravu je. Koliko nas glasa na izborima ?? Malo ko...To drugi uveliko koriste pa upisuju svoje rodjake kao da stanuju u Mostaru a ima i mrtvih sto jos uvijek glasaju. Zadnja statistika je da u Mostaru ima 60 % katolika....
U Fejicevoj nema Habibe da stoji pored trafike kod cesme, nema Ome da svercuje kartama u Kinu "Zvijezda" , nema Ljube da prodaje karte za kino, nema Muje trovaca, nema Mehe Dzegera da svira pored Mehine i Dzevadove ascinice....Nema puno toga.. sada razumijem starije kada su mi cesto govorili : "E moj sine, prije je bilo puno bolje kada smo mi bili mladi..Sada je sve drugacije i nema postovanja a ni dobrih vremena"...Bili su u pravu..

___________________________________________________________________
"Cega se pametan stidi , tim se budala ponosi" .. Ramadan Asovic

broj ispravljanja poruke: 3, zadnji put od strane Ricina dana 09-25-2009 u 00:57.

3 dio

"Drzava je tvorevina naroda"...pise u zakonu o drzavi. Znaci ako hocemo da stvorimo drzavu moramo imati narode. Kod nas je drugacije i kosi se sa svim zakonima.
Stalno se raspravljamo ko je u pravu a ko nije i ko je vise izgubio a ko manje... Koliko ce to trajati ? Niko ne razmislja da to ostavljamo kao nasljedje nasoj djeci i unucima.
Svadja je kao kad auto upadne u duboko blato...Sto se vise hoces iscupati, sve dublje tones...Samo razum i zajednicke snage nas mogu izvuci iz blata u kojem se sada nalazimo.
Gledam "desnu" obalu...sve natrpano, puni trotoari auta i smetlja...Ni "lijeva" nije puno bolja...Jeste cistija ali puna rusevina i niti jednog kina niti nove fabrike..Samo se sjedi i pametuje.
E sad ce neki reci "Lahko je tebi govoriti kad si u dobru"... tacno ..ima i toga ali sam je po ko zna koji put uvjerio da je nas narod "kako cemo-lahko cemo" i dalje. Mnogo stvari bi se moglo promijenuti da se malo pokrene inicijativa. Mislim da bi i dijaspora imala motivaciju da nesto uradi. Evo na primjer, nakon 16 sjednica i godinu dana nisu u stanju izabrati novog gradonacelnika...
Pustimo sada politiku... Idem Fejicevom... Niko ni skim..zlatare, prodavnice, kafici, slasticarne, trafike....Idem prema tepi...Sretnem po kojeg mostarca.. Na tepi jad i cemer..Nekoliko tezga prodaju voce i povrce..Sve ostalo prazno.. Odem u podrum po kajmak...Radi samo jedan dio..4 zene prodaju sir i kajmak...
namjerno sam dosao u septembru zbog vrucina i da vidim kako je kad nema dijaspore i turista... Prazno...mogu reci.

___________________________________________________________________
"Cega se pametan stidi , tim se budala ponosi" .. Ramadan Asovic

broj ispravljanja poruke: 1, zadnji put od strane Ricina dana 09-25-2009 u 17:29.

@Ricina, svaka èast na peru i nostalgiji. Pošto nemam što dodati niti oduzeti tekstualno, evo dodajem par slika da upotpune tvoje i naše dojmove (nadam se da nije off teme):

Hotel Bristol 1970-tih.


Hotel Neretva i Bristol 1970-tih



Musala 1960-tih

___________________________________________________________________

broj ispravljanja poruke: 1, zadnji put od strane tvrancic dana 09-25-2009 u 13:35.

Dobro dosao ...

___________________________________________________________________

E sta sada ??

Mnogi se pitaju..Kako sada dalje ? Pa ..postoji nekoliko alternativa u svakom problemu.. Nasa djeca u inostranstvu, htjeli mi ili ne, poprimaju 80 % onoga sto ih okruzuje. Tu smo nemocni ali mozemo uticati da ne zaborave odakle su dosli i zasto.. Najpotrebnije je sada da se udruzimo sto je moguce bolje u "Dijaspori" i da sredstva usmjerimo u obnavljanju privrede. Svaka fabrika bi nam donijela sljedecu i tako dalje. To vam je sistem "McDonaldsa"...Otvorili su 10 koji ce donijeti jos 4 pa zajedno tih 14 donose jos 4 i tako dalje... Sva dobit se ulaze u sljedeci projekat.
ALI...tu stajemo...kako poceti i na koji nacin ? Pogledajmo Albance.... Ulazu svaki mjesec po clanu jedan odredjen iznos u fond iz kojeg se finansira kupovina nekretnina i otvaranje radnja-fabrika. Zasto mi ne bi mogli slicno ?
E dolazi sada ono pitanje : Ko ce to raditi ? Sta ce on...lopov iz...itd.. tako da pravimo korak naprijed a 2 koraka nazad. U roku od 20 godina se nece znati za Mostar ako nesto se ne uradi.....
Ocekujem odgovore :

U pravu si...
Ko ce nama nesto reci
Znas nas...

Sve je to u redu ali ipak se nista ne desava... Vratimo Mostar mostarcima.......

Kazu da ima oko 30.000 mostaraca vani... Da svaki da po 5 € mjesecno , sto nije puno za ovakve stvari, to je 150.000 € samo prvi mjesec... Za godinu dana je 1.800.000 € i mogli bi kupiti 6 hotela Neretva i renovirati koji ce donositi korist....

___________________________________________________________________
"Cega se pametan stidi , tim se budala ponosi" .. Ramadan Asovic

broj ispravljanja poruke: 1, zadnji put od strane Ricina dana 09-26-2009 u 22:13.

Zdravi imaju puno problema a bolesni samo jedan

Slucajno sam u vezi posla bio u bolnici...Vidio sam jednu zenu u zavojima kako sjedi pored kreveta jednog muskarca.. Plakala je... Drzala ga je za ruku i nesto govorila..Nisam htio prisluskivati ali sam cuo poznat jezik pa sam zastao...
"Bice sve u redu...Ne boj se. Kazu da oni koji su u komi cuju i osjete dodir..Nadam se da je tako "...zastala je na kratko i zajecala...
Pogledao sam je... Nisam mogao odrediti koliko je stara zbog povreda na licu ali sudeci po muskarcu koji je imao oko 40 godina, ona je trebala biti nekoliko godina mladja ..vjerovatno.
Vrata sobe su bila otvorena pa sam sebi dao slobodu da pokucam i udjem...
"Nadam se da ne smetam"..rekoh ulazeci..
"Ne...ne smetate."..odgovori kratko. "Ovo je moj muz...Imali smo saobracajnu nesrecu prije 2 dana"..nastavila je.."Vi radite ovdje u bolnici ?"...upitala je... "Na neki nacin, ja sam prevodilac"..odgovorih kratko.
"Necu da smetam. Nadam se da ce biti sve u redu"..rekoh i podjoh prema vratima..
Okrenula se prema meni i pogledala me molecivim pogledom..."Imate li vremena ostati malo sa nama ?"...upita me molecljivo..
Pogledao sam tu jadnu zenu ..:"Imam, kako da ne. Ne zurim se."...odgovorih i sjedoh preko puta nje na stolicu.
Nismo progovarali par minuta...Te minute su mi se cinile kao godine. Sta razgovarati u ovakvoj situaciji ? Drzala je muzevu ruku sa obe svoje ruke i plakala.
"Vjerujete li da oni koji su u komi mogu cuti kada im se obracamo i da mogu osjetiti dodir ? upita me ne dizuci glavu.
"Mogu...to je dokazano"..rekoh.
"Oboje radimo i imamo dvoje djece...Bili smo kod prijatelja na veceri i vracali smo se kuci..Posvadjali smo se u autu...Rekla sam puno ruznih rijeci mom muzu..."..prekinula je jecajuci...Malo se smirila i nastavila...
" Bili smo blizu kuce kada sam, ni sada ne znam zasto, osamarila muza dok je vozio . Okrenuo se prema meni iznenadjeno i pokusao nesto reci..U tom momentu nije gledao na put, auto je skrenulo na lijevu traku odakle je dolazio kamion prema nama...Sve se desilo u trenutku...Probudila sam se u bolnici"...jecala je i tresla se....
Sta reci...? Da nije trebala to raditi dok muz vozi ? Da nije dobro ometati vozaca ? Nista pametno se tu sada ne moze reci...Dovoljno je da nosi krivicu i da je svjesna da je kriva za nesrecu...

nastavlja se...........

___________________________________________________________________
"Cega se pametan stidi , tim se budala ponosi" .. Ramadan Asovic

broj ispravljanja poruke: 2, zadnji put od strane Ricina dana 10-10-2009 u 19:00.

2 dio

Dok sam isao kroz hodnike bolnice, razmisljao sam o njima.. To se moze desiti svakome i nikome istovremeno. Impuls je gadna stvar..Covjek to radi impulsivno i ne razmisljajuci. Treba se znati kontrolisati ali to ne mogu svi...ocigledno.
Izlazeci na bolnicki parking sretoh jednom prijatelja iz Policije.. "Da te pitam nesto" ..rekoh zaustavljajuci ga. Pozdravili smo se .."Pitaj"..odgovori sa osmjehom. Ukratko sam objasnio sta sam dozivio u bolnici i zamolio sam ga da provjeri izvjestaj u policiji.. Dao sam njihova imena . "Navrati na kafu popodne oko 3 "..rece i krenu prema bolnici. Isao sam prema autu kao drogiran.. Zasto ljudi komplikuju zivot koji je i onako komplikovan za sviju ?? Dobro pitanje bez odgovora..."Sve je relativno"..sto rece Albert Einstein.. Imao je i pravo. Sve zavisi kako covjek gleda na stvar i iz kojeg ugla..
Dok sam vozio auto razmisljao sam kako postoje ljudi koji uzivaju u zivotu.. Cesto sam se sjetio hipika iz davnih 60-70 godina i njihovoh jednostavnog zivota.. Divio sam se njima. Naravno, taj zivot je imao svoje mane sto se tice pretjeranog alkohola i droge ali u sustini su bili zadovoljni sa malim.. Mi danas trebamo imati Carpati regal u dnevnom , najnoviji plazma TV , super auto i sve sto pokazuje koliko smo "mocni" ali zaboravljamo da smo robovi njima a ne oni nama. Poslije dobrog auta dolazi vikendica , pa camac eventualno , pa skijanje na Alpama pa........ Dokle ? Dok nas bolest ili nesreca ne zaustavi i kaze : "Polako momcino ima nesto vaznije od svega toga...a to je zdravlje "...
Bolesni imaju samo jedan problem..Bolest a zdravi puno vise problema..novo auto, kuca, provodi, luksuzni godisnji odmori ...itd. Sve je do JEDNOM.
"Mozes kad hoces ali ne mozes dokle hoces ili Nicija nije do zore gorila "..stare poslovice
pune mudrosti. Sve sto se krece ima neku kocnicu ali ja se pitam imaju li ljudi neku kocnicu i ko je koristi ???
Dan je proletio kao tren...Blizilo se 3 popodne. Ja sam pozavrsavao sve poslove i krenuo sam prema "Muriji".. Poznavali su me jer sam cest gost kod Policije jer im je uvijek trebao prevodilac. Usao sam kod Erika u kancelariju... "Sjedi...Jesi li za neko pice ?"..pogledao me je veselo. "Pa moze...votka-tonik"..rekoh ozbiljno... Nasmijao se... "Uvijek se zajebavas..Mi ne tocimo alkohol znas i sam"..rece smijuci se. "Dobro..onda malo kokaina ako imate? To sigurno imate negdje "..rekoh smijuci se. "Mozes samo sok dobiti"...rece i izadje iz kancelarije.
Kada se vratio sa sokom upita "Ko su ti ljudi o kojima se raspitujes ? Poznajes li njih ?"..rece upitno. Posmatrao sam ga kratko. Izgledalo je da se raspitujem za Al Kaponea ili nekog kriminalca. "Ne , ne poznajem ih. Upoznao sam ih u bolnici. Znam samo da su iz B i H".. rekoh kratko ocekujuci da ce on nesto objasniti poslije svog pitanja.
Sjeo je pored mene i pogledao me . Ti trenutci su za mene bili kao vjecnost. Sutnja je uvijek bilo najgore cekanje i neizvjesnost. Vec sam poceo biti uznemiren i poceo sam razmisljati o cemu se zapravo radi? U cemu je problem ?
"E ovako"..poceo je Erik. "To je jedan par koji ima velike probleme. Oni zive 10-tak km od naseg grada . Kupili su kucu, imaju dvoje djece kcerka 8 i sin 11 godina. Rade oboje i dobro su situirani. On cesto voli popiti i maltretirati je pa cesto i udariti. Njeni roditelji su prijavili njega 2 puta jer je njihova kcerka dosla kod njih nekoliko puta sva modra i krvava po licu i tijelu . On kad malo popije poludi i udara je. Kasnije dodje i place na vratima i moli je da mu oprosti. Na njen zahtjev, roditelji su povukli te 2 prijave. Stanje se smirilo par mjeseci. Bili su na toj nekoj festi kod prijatelja i on je malo popio. Ona mu nije dala da vozi ali je on ipak htio da vozi. To nije bio problem svadje nego je na toj festi bila jedna neudata mladja djevojka sa kojom je on bio sve intimniji na festi. Poceli su se cak i grliti i ljubiti pred svima. Nakon toga su krenuli kuci i poceli se svadjati u autu. Na putu kuci, ona ga je osamarila u toku voznje . Nakratko je skrenuo pogled sa puta. Auto je skrenulo na lijevu stranu odakle je dolazio kamion. Udarili su njegovom stranom u kamion i prevrnuli se. Ona je dobila laksi potres mozga i nekoliko ozlijeda po glavi i tijelu. On je prosao puno gore sa povredom kicme, potresom mozga , ozlijeda po tijelu i sada lezi u komi.Stanje je neizvjesno za sada.Eto toliko."..rece u jednom dahu. Sjedio sam sa casom soka u ruci i posmatrao ga knapt disajuci. Proslo je nekoliko sekunda..razmisljao sam sta je rekao. "Imas li pitanja ?"..pogledao me je Erik upitno.
"Ne...nemam"..rekoh. Ustao sam i zahvalio sam mu se na informacijama. Vozio sam kuci i razmisljao o njima. Teska situacija ali ipak ima neko rjesenje. Ali koje ?
Bilo je previse informacija odjednom pa sam odlucio malo odmoriti kuci, jesti nesto pa onda malo razmisliti o tome kasnije...Vjerovatno ima neko rjesenje ali koje ?

___________________________________________________________________
"Cega se pametan stidi , tim se budala ponosi" .. Ramadan Asovic

broj ispravljanja poruke: 2, zadnji put od strane Ricina dana 10-10-2009 u 19:04.

3 dio

Nisam nikako mogao da izbijem iz glave sve sto sam cuo o njima. Razmisljao sam sta je potrebno da covjek sam sebi pokvari i unisti zivot i to dobrovoljno. Zasto se svadjati i raditi ruzne stvari kada se moze fino zivjeti ?
Poslom sam bio jos par puta u bolnici. Vidio sam da su djeca dolazila a i njegovi roditelji. Nisam vidio njene roditelje da su dolazili. Proslo je vise od 15 dana i bio sam zauzet sa drugim slucajevima tako da nisam isao u bolnicu. Malo sam potisnuo njih dvoje u stranu tako da sam razmisljao o drugim stvarima.
Poslije vise od 3 sedmice, ponovo sam bio u bolnici. On je i dalje lezao u istoj sobi. "Gdje mu je zena?"..upitao sam jednog doktora. "Otisla je kuci ima nekoliko dana. Dobro je ona pa smo je otpustili ali on nije dobro.I dalje je u komi."..rece kratko.
Usao sam u njegovu sobu. Bio je prikljucen sa milion malih kablova i plasticnih cijevi. Cuo se aparat koji mu je davao kisik. Citava atmosfera u sobi je bila smirujuca i neprijatna istovremeno. Kao da je nesto bilo u zraku . Sjedio sam vise od pola sata i gledao ga kako lezi. Razmisljao sam kako covjek iz pokreta i aktivan moze zaglaviti poslije nesrece i postati "biljka" koja vegetira i hrani , dise i prezivljava zahvaljujuci aparatima. On nije bio star , tek 40-tak , ali ipak se ovo desilo.
Postavio sam sam sebi masu pitanja i odgovarao sam na njih a da nisam ni progovorio.
"Da li ce ponovo raditi one lose stvari ako se probudi? Kaje li se sto je to radio svojoj zeni? Je li vrijedno to zivota i ono dvoje djece sto je bilo? Je li alkohol i nasilje rjesenje problema ?"...i jos mnogo pitanja...
Morao sam ici brzo...napustio sam bolnicu kao u bunilu.. Sljedeci dan sam bio u gradu. Trebao sam otici do banke da predam neke papire koje sam prevodio. Lena , koja je radila u banci , nije bila tu pa je dosla neka druga da preuzme papire.
"Ima li posla ? "..rece jedna mladja zena koja mi je prilazila. Iznenadio sam se da zna nas jezik jer sam mislio da samo svedjani rade ovdje.
"Pa ima..pomalo"..rekoh iznenadjeno. "Ne prepoznajete me ?..nastavi .. "Ne, na zalost. "Znamo li se ?"..upitah. Nasmijala se..."Zaboravila sam da sam imala tada zavoje na glavi. Ja sam zena onoga sto lezi u komi u bolnici"...rece.
"E sada znam. Nisam poznao bez zavoja"..odgovorih brzo.
"Muz mi je i dalje u bolnici. Stanje je isto. Ne znam sta da radim i koliko ce trajati"..sagela je glavu i zaplakala.
"Bice to u redu"..rekoh skoro da sam bio siguran u moje rijeci. Klimnula je glavom i uzela papire. "Nadam se. Hvala jos jednom na toplim rijecima u bolnici i razgovoru"..Okrenula se i otisla .
Zivot je cudan i nikad se ne zna sta ce se desiti. Na Socijali sam sreo jedan stariji par koji su trebali prevodioca. Trebalo je rijesiti neke papire. Poslije smo malo razgovarali jer sam imao obicaj ostati koju minutu da se ne bi osjecali kao da sam tu samo da odradim posao nego da sam tu i da koju progovorimo poslije posla. "Sin nam je stradao u nesreci. Jos lezi u bolnici"..rece zena i zaplaka. "Je li to onaj sto je bio sa zenom i sudario se sa kamionom?" ..upitah. "Jeste"..odgovori kroz plac....
Otac je nastavio :" Volio je popiti i stalno je udarao zenu kad popije. Nas je sin ali ne valja sta radi. Sin mu puni 11 godina sutra a on i dalje lezi u bolnici. Nas sin je imao obicaj da se obuce u klovna za rodjendane . Dolazilo bi puno djece iz komsiluka i svi su bili presretni. Sutra nece biti klovna i bice jos tuznije jer nece biti puno djece. ....

___________________________________________________________________
"Cega se pametan stidi , tim se budala ponosi" .. Ramadan Asovic

4 dio

"Gdje stanuje vas sin?"..upitah. Rekao mi je podrucje grada i adresu. "Pokusacu naci klovna za sutra ali nista ne obecajem "..rekoh. "I pored bola koji je majka imala, podigla je pogled prema meni i pogledala me u oci. Uhvatila je moj obraz sa obe ruke, privukla mi glavu posto sam bio puno visi od nje i poljubila me u obraz. "Bog ti svako dobro dao moje dijete. Platicu koliko treba"..Rekla mi je uplakanih ociju. Rastali smo se.Razmisljao sam gdje da nabavim klovna do sutra? Sjetio sam se da pitam mog komsiju koji se bavi raznim manifestacijama, organizuje feste i td.
"Klovn i to sutra?"...rece moj komsija. "Je li ti to toliko vazno ?"..upita me. "Jeste. Veoma vazno i ja cu to platiti koliko treba. Molim te uradi ako mozes."..rekoh mu.
Daj mi adresu. U koliko sati treba doci?"..upita me. "Pa oko 11 bi bilo najbolje.Koliko moze ostati klovn?"... "Ja cu se obuci u klovna. Ostacu najmanje 3-4 sata.Ok?"..nasmijao se.
"Meni ispostavi racun "..rekoh mu. "Ne brini se za racun"..nasmijao se i mahnuo rukom dok je odlazio.
Otisao sam sutra malo prije 11 sati. Donio sam veliko auto na poklon. Svi su bili tu..Bilo je 30-40 djece sladoleda, nekoliko torta , cipsa, sokova...svega sto treba. Kada sam dosao, svi su gledali u mene. Nepoznata faca ali ne za sve. Prisli su roditelji i zahvalili se na poklonu. "Je li dolazi klovn?" ..upitali su sa strahom u ocima. "Dolazi brzo"..nasmijao sam se.
Oko 11 sati se cula muzika iz daleka.. Muzika je bila sve jaca i izgledalo je da se priblizava prema nama. Izasla su sva djeca na ulicu da vide sta to svira. Poceli su skakati i mahati nekome...Bila je ludnica na trotoaru.. Bio je i odraslih koji su dosli sa djecom. Svi smo prisli ulici da vidimo sta je. Prilazio je jedan mali sareni kamion pun balona ..Na otvorenoj karoseriji je bio "klovn" sa muzikom i dva mala psa koja su igrala. Nisam mogao sebi doci od radosti. Djeca su urlikala od radosti...Iza kamiona je bila mala prikolica sa velikom slikom sladoleda i jos jednim klovnom u prikolici. Nisam mogao vjerovati svojim ocima...
Stali su pored djece i poceli dijeliti sladoled..Klovn je izasao sa psima i pocela je ludnica..Bilo je balona, muzike, tobogan , velika ljuljaska....kamara svega. "Klovn" mi je samo mahnuo rukom i otisao sa djecom. Ostali su vise od 4 sata...narucio sam desetak pica i svi smo jeli...
Bilo je sve vise djece a i odraslih.. Prava festa.
Klovnovi su bili oko 4 sata sa nama...Otisli su a za njima polako i djeca.. Roditelji su bili prezadovoljni sa klovnom...Kada smo ostali sami...prisli su mi roditelji.."Koliko smo duzni za ovo? Ni u snu nismo mogli sanjati da ce ovako dobro biti. Hvala jos jedno od srca."
"Niste nista duzni.Sve je placeno"..rekoh. Bunili su se i insistirali da plate... Oprostio sam se sa njima i krenuo kuci. Bio sam jako zadovoljan sto je sve bilo perfektno a djeca zadovoljna. Sutra sam sreo komsiju..."Kako je bilo?"..upita me sa smjeskom.
"Nisam mogao vjerovati da moze biti tako dobro. Koliko sam duzan?"... "Napravices jedan dobar bosanski rostilj sa bosanskom hranom za nas cetvero . To je placanje.Moze ?". Pogledao me je upitno. "Ok...U subotu pocinjemo u 10 sati. Nabavljam i pice."..klimnuo sam glavom u znak odobravanja. "Super...vidimo se u subotu"..rece i sjede u auto.
Sutra je zazvonio telefon..." Mima ovdje...da se jos jednom zahvalim za onakav rodjendan i da jos jednom upitam koliko smo duzni..."..rekla je u jednom dahu. "Sve je placeno...Oni samo traze da im napravim rostilj u subotu i sve je regulisano. Mi imamo o obicaj rostiljati tako da to nije poseban trosak za mene.Nista niste duzni"..odgovorih Mimi.
"Dobro...Hvala jos jednom.Ako nesto treba obrati mi se u banci"...
Blizila se subota.. Otisao sam da kupim pica i mesa za rostilj. U petak je sve bilo spremno . Vikend sam jedva cekao da se malo odmorim. Dosli su mi u petak navecer neki prijatelji pa smo malo sjeli i popili.
Subota ujutro...9 sati... Taman sam ustao da kafu popijem kad sam vidio 2 auta kako ulaze u dvoriste. Nisam poznavao auta....Izasao sam da vidim ko je dosao. Kada sam izasao vidio sam Mimu sa njenim roditeljima u jednom autu a u drugom svekra i svekrvu . Iznenadio sam se odakle njih bas sad.
"E kad neces da naplatis onda evo nas kod tebe"..rece Mima . "Gdje je vrt za rostiljanje ?"..upita njen otac. Kao omadjijan sam pokazao iza kuce. Otisli su da vide. Vratili su se i poceli iznositi iz oba auta...
Gledao sam sta nose i sebi nisam mogao doci od cuda...peceno janje, nekoliko tepsija sa pitama,nekoliko tepsija kolaca, 2 torte, piva , sokova , lepina , salate....i jos svasta.
"E eto...sad ne trebas nista peci"..nasmijala se Mima. "Sada smo kvit"..rece njen otac. "Poslacemo nekoga da pokupi sude i stvari sutra. Nemoj prati slucajno"..rekli su kao u glas dok su odlazili. Otisao sam iza kuce i nisam mogao vjerovati ocima...Postavljeni stolovi, tanjiri, escajg, case,pola bureta za hladjenje sokova i piva a i sve na stolu postavljeno i servirano. Sjeo sam i copnuo malo mesa...mmmmm pa onda hladna piva ..zavalio sam se i uzivao. "A pocelo se bez nas"..trznu me iza ledja glas "klovna".. "Opa...danas smo bili vrijedni rano"..rece kada je vidio koliko hrane je na stolu. "To su donijeli oni sto si im isao na rodjendan"..rekoh. "Nisam ni prsta mrdnuo"..nasmijah se. Jeli smo i pili cijeli dan i opet je ostalo...Bili su vise nego zadovoljni... "Ako treba opet klovn ..javi obavezno ako je ovakvo placanje"..nasmijali su se svi....Pokupio sam sude i stvari .Sutra popodne je dosao neki momak i Mima...Sve su pokupili..Zahvalio sam se jos jednom..

___________________________________________________________________
"Cega se pametan stidi , tim se budala ponosi" .. Ramadan Asovic

broj ispravljanja poruke: 1, zadnji put od strane Ricina dana 10-10-2009 u 20:21.

Divno pises.

___________________________________________________________________
Zivjeli 100 godina!

..

Hvala Majo. Ovo je prva prica koja nije istinita...Dobio sam inspiraciju i pisem ...Prica nema nikakve veze sa likovima i mjestima ali ima ovakvih prica negdje medju ljudima...Nakiticu je nekako...

___________________________________________________________________
"Cega se pametan stidi , tim se budala ponosi" .. Ramadan Asovic

5 dio

Stisalo se malo oko rodjendana i zivot je krenuo svojim tokom.Svaki dan kao i obicno...trka od mjesta do mjesta, nervoza....i cekanje vikenda mada niti vikend nije bio uvijek miran..
Ponekad sam sreo Mimu u banci i pitao za muza..."Nista jos..evo vec 2 mjeseca"..rece zadnji put kada smo se sreli. Poslije nekoliko dana sam ponovo bio u bolnici. Kao po obicaju, otisao sam da vidim bolesnika u komi. Iznenadio sam se kada sam vidio da sjedi u krevetu i da je Mima sa njim. Usao sam i pozdravio ga. "Drago mi je da smo se upoznali..Ja sam Bato"..predstavi se.. Izgledao je puno bolje . Kicma mu je ostecena ali moze hodati..To je najvaznije i bilo. Ostale rane su zarasle..bar one tjelesne .. Sjeo sam malo i razgovarao sa njima. Cekao me posao pa sam nakon kratkog vremena napustio sobu. Bilo mi je drago da je Bato bolje. Dani su prolazili...Jedan petak popodne je zazvonio telefon.."Bato ovdje..Izasao sam iz bolnice i volio bih ako bi mogao do nas da svratis"..rekao je molecljivo. "Moze..mogu sutra ako odgovara"..upitao sam Batu. "Moze ..sutra oko podne?"..pitao je Bato. Dogovorili smo se za sutra. Ujutro sam popio kafu, malo citao novime i pripremio se za posjetu. Kupio sam malo cvijeca...Zene to vole... Kada sam stigao, vec ih je bila puna kuca...Sva rodbina je tu...
Smijali su se i nesto pricali..Gledali su TV...
Pogledao sam sta gledaju...Netko je snimao kada je klovn dolazio...Bato nije mogao suze zaustaviti...Zagrlio me je i drzao cvrsto par minuta...
"Udavices ga...pusti ga"..napala je Batu majka. Pustio me je ...plakao je i dalje.
"Evo za naseg rodjaka domaca pita"...nosila je majka tepsiju i stavi je pred mene. "Rodjaka?"...upitah. "E sad jesi..sad si nas rodjak. ja sam te usvojila"...smijali smo se njenim rijecima. Cijeli dan smo proveli zajedno..Polako smo se razilazili i ja odlucih da idem kuci.
"Kako da ti se oduzim?"..upitao me je Bato na kraju. "Pa....ima jedan nacin ako mi hoces uraditi"..rekoh upitno.
"Sve..samo reci"..rece Bato. "Jesi li siguran da ces mi ispuniti zelju?"..upitao sam Batu.
"Jesam, dragi bog mi je svjedok. Samo reci." ..gledao me je pravo u oci...
Pogledao sam njegove roditelje, Mimime roditelje i jos nekoliko rodjaka. "Pazi ako obecas mora se ispuniti"...rekoh jos jednom.
"Obecavam..reci"..rece Bato. Gledao sam ga u oci nekoliko trenutaka..U njegovim ocima se vidilo da misli ozbiljno.
"Dobro...od danas nema alkohola ,cigara i pazices familiju na najbolji nacin. Nema drugih zena,pijanka...Moze?"..pogledao sam ga u oci...
"Dajem ti moju rijec"..rekao je i pruzio mi ruku. Zagrlili smo se..Posao sam kuci i dok sam sjedao u auto, pogledao sam prema kuci. Svi su izasli i mahali...
Sretao sam cesto Mimu a ponekad bi i otisao do njih. Bato je drzao rijec. "To je drugi covjek"..znala bi reci njegova majka....
Bilo mi je drago da sam ucinio bar jedno dobro djelo na ovome svijetu...Da svako ucini po jedno dobro djelo, ovaj svijet bi bio sretniji.Bice opet prilika da uradim nesto dobro...Osjecam se bolje ako nekome pomognem i uradim dobro djelo..I previse zla ima na ovome svijetu...
Ova prica nije istinita..Jednostavno sam dobio inspiraciju i napisao je. Tako je isto i sa slikarima, pjesnicima....svaki dan ima nesto svoje...Nula dies sine linea..Ni jedan dan bez linije..ili u prevodu ..ni jedan dan a da nesto ne uradite..
Vas Ricina

___________________________________________________________________
"Cega se pametan stidi , tim se budala ponosi" .. Ramadan Asovic

Ne zavaravajte se ljudi

Cesto sjedim i citam stihove naseg Putnika...Divna knjiga.. Inspirisao me je danas da napisem i ja koje slovo mada se nisam nikad oprobao u pjesnickim vodama..Doslo je jednostavno i ja sam uzeo papir i napisao...Nadam se da je poucna iako je malo "crnjak" ali je tako u stvarnom zivotu...


Ne zavaravajte se ljudi


Zemaljska kugla nece stati
kada umrem ja.
Rijeke prestati nece teci
ni mora sumiti tise.

Samo ce vrijeme stati za tren,
za prijatelje moje i drage moje,
dok se budu oprastali od mene.

Pasti ce suza koja i plac neki.
U mislima cu biti i ponekoj posjeti
mom vjecnom domu.

Vrijeme ide dalje....

Zemlja se i dalje okrece ,
rijeke i dalje teku ,
mora i dalje sume,
i cekaju nove na putu za vjecni dom.

Ne zavaravajte se ljudi da ce vrijeme stati
kad stane i vase srce na putu za vjecni dom.


Zemlja ce se i dalje okrecati ,
rijeke ce i dalje teci
a mora mozda i jace sumiti....

Ne zavaravajte se ljudi.....

Ricina

___________________________________________________________________
"Cega se pametan stidi , tim se budala ponosi" .. Ramadan Asovic

broj ispravljanja poruke: 2, zadnji put od strane Ricina dana 10-22-2009 u 22:23.

Ricina bila prava ili ne , covjek se uzivi dok cita , svaka cast ... samo nastavi

___________________________________________________________________
Drzite srecu kao pticu: sto njeznije i lakse ?Bude li se osjecala slobodnom ostace Ti rado u ruci"

Dedo

Zvali smo ga "Dedo" ne samo zbog toga sto je bio star nego sto su ga tako zvali jos od djetinjstva. Imao je francuzicu kapu i stap...Isao je polako i pokazivao da sve nacine da mu se nigdje, ama bas nigdje, ne zuri. Zastao bi svaki put sa nekim jer su ga svi poznavali. Volio je narocito djecu. Uvijek je imao nekoliko bombona u dzepu...Kada bi ga neko zaustavio sa djecom, pomilovao bi dijete po glavi i pitao uobicajena pitanja :
"A koliko ti imas godina ? Hajde pokazi sa prstima"..Kada bi dijete pokazalo koliko ima godina, on bi se slatko nasmijao i izvadio jednu bombonu kao nagradu. Sva djeca koja su ga prije sretala, po ponovnom susretu bi vukli roditelje za ruke prema "Dedi". Uvijek im je bilo drago da ispanu pametna i da pokazu da znaju racunati a boga mi ni bombona nije bila zaboravljena.
Imao je uvijek neke male mehke bombone "Da se ne bi dijete udavilo"..kako bi imao obicaj reci.Nisu ga samo djeca volila...Svi su volili dedu i pozdravljali ga. Kada mu je nesto trebalo u Opstini,Sudu...obracali su mu se odmah..."Dedo sta treba?"...Bilo bi mu drago kada mu hoce pomoci. Bio je tih i neprimjetan izmedju sviju sto zure nekuda i trce za necim.
Ponekad bi svratio u park i sjedio bih na klupi. Tu sam cesto vidio Dedu kako sjedi i cita novine kada je fino vrijeme. Poznavao sam ga kao i svi...Bio sam "mala raja" za Dedu.
Jednom sam bio u parku i ponovo sreo Dedu... Mahnuo mi je.. Prisao sam da ga pozdravim.."Kako je Dedo?"..upitah pruzajuci ruku da se pozdravim. Pruzio je ruku i povukao me da sjednem na klupu pored njega.
"Sta ima kod tebe?"..upitao je sa smjeskom. "Nista posebno..Dosao sam malo da se odmaram"..rekoh.
"I ja dodjem da se malo odmorim. Ubi me ona pusta soba i zidovi. Isto kao da me stiskaju i da hoce da me udave"..rece Dedo i nesta onaj smjesak sa lica. Prvi put sam vidio Dedu takvog. Nije mi bilo drago jer je uvijek bio nasmijan i veseo.
"Sam sam moj sine"..nastavi Dedo. Nije nimalo zabavno ustati ujutro sam u kuci...dzuturum i jos sam. Popijem onu kafu ne znam ni sam kako i izadjem da sretnem koga. Ovo mi je najveca zabava i daje mi kisik u moja pluca da mogu nastaviti da zivim i da ponovo mogu ustati sam izmedju cetiri zida"..rece Dedo..
Nisam znao sta da mu kazem. Nisam znao kako to izgleda jer nisam bio tako star kao Dedo.
Sutili smo par minuta..Svak u svom svijetu. Posmatrao sam ga...Mora da je bio neko i nesto kad je bio mlad ...a sad..samo hrpa mesa i kostiju bez neke narocite volje za zivot i napusten od svih. "Iskoristi zivot dok jos mozes...Poslusaj me"..rece Dedo i nasmija se..

___________________________________________________________________
"Cega se pametan stidi , tim se budala ponosi" .. Ramadan Asovic

broj ispravljanja poruke: 1, zadnji put od strane Ricina dana 10-23-2009 u 02:04.

Odlicni tekstovi!

___________________________________________________________________
NERETVA KROZ VENE TECE

.

Hvala Den...

___________________________________________________________________
"Cega se pametan stidi , tim se budala ponosi" .. Ramadan Asovic

Dedo 2 dio

Gledao sam Dedu... I pored sijedih dlaka i izboranog lica , imao je mladalacke oci...Oci su mu zarile nekom energijom koja mu je vjerovatno davala zivot.Onaj isti Dedo kojeg su znali kao veselog i nasmijanog , pokazao je svoje pravo lice..To je bio samo jedan od ljudi koji su se borili kroz zivot , ostali sami i sada moraju nastaviti borbu dalje iako nema vise one snage kao nekad.
"Slusaj moj sine da ti dedo nesto kaze..."..nastavio je Dedo drzeci me za ruku i gledajuci me u oci. "Postoje dvije vrste ljudi. Obe vrste padnu nekad u zivotu na koljena ali samo jedna vrsta ustaje i bori se dalje. "..nasmijao se .."Nemoj nikad ostati na zemlji kad padnes"..rece na kraju Dedo. Ustao je pomilovao me po glavi i otisao svojim laganim korakom..Namjestao je francuzicu uz put i mahao nekome...Ostao sam sjedeci vise od pola sata na klupi... Razmisljao sam o Dedinim rijecima. Ima tu istine i to dosta..I ja sam padao u zivotu ali sam ustajao sporije ili brze svaki put. Sjetio sam se jedne karikature...Roda hoce da proguta zabu vec je napola usla u kljun ali je zaba izvukla prednje "ruke" i davi rodu...Smijesna reklama ali poucna.
Shvatio sam da u stvari mi i ne znamo puno o Dedi...Volio bih saznati malo vise pa sam mislio pitati nekoga starijeg od mene koji poznaje Dedu.
Iducih dana sam malo zaboravio na susret sa Dedom kad neko pokuca na vrata moje kancelarije u banci..." Mogu li nesto pitati?"...cuo sam poznat glas iza ledja..
Okrenuo sam se i vidio Dedu. Nasmijao se kada me je prepoznao. "A ti si mali"... Pokazao sam mu na fotelju i on je usao laganim korakom. Sjeo je puhajuci jer se umorio...
"Sta ima Dedo ?"..upitah ga nakon nekoliko minuta... "Evo nista..Imam mali problem"..rece Dedo.
"Ove moje strakalice me izdale a ove kostaju puno za moje prihode. Mogu li dobiti malo kredita ?"...upita Dedo.
"Bojim se da nisam razumio Dedo. Kakve strakalice?"..pogledao sam ga upitno.
"Socijala zubi..mali. Proteza."..nasmijao se lopovski. "Aaaa sad kontam Dedo"..nasmijah se. "Nego koliko ti treba para za strakalice?"..nasmijah se. "
" Pa...1000 Maraka rekose. Ako moze vracam za godinu sa kamatama"..pogledao me je sa onim svojim ocima.
"Ako smijem pitati Dedo, koliko je tebi godina ?"...nasmijah se malo.
"Zavisi ko pita. Ako pita kakva mlada onda imam 50 godina. A ako ti pitas onda imam 75 godina koliko i imam."..rece seretski.
Odmah me nesto ohladi...Imali smo pravilo da nikome preko 65 godina ne dajemo kredit. Oblio me hladan znoj...Nisam mogao protiv pravila ali sam nesto morao smisliti.
"Dobro Dedo , nece biti problema. Evo ti moja vizit karta pa zamoli da meni posalju racun. Ja cu srediti papire pa ces ti samo potpisati. Je li u redu ?"...upitao sam Dedu.
"Jeste...odoh do njih odmah pa ce ti poslati racun. Vidimo se za koji dan."..mahnuo je na izlasku.
Zavalio sam se u stolici...Razmisljao sam kako to da izmajmunisem.
Kuci sam dumo cijelu vece...Nije bilo mogucnosti da to uradim u banci jer cu imati problema. Ali nigdje ne pise da ja to privatno mogu pozamiti.. Ponio sam 1000 Maraka sutra na posao. Dedo nije dosao sljedecih par dana. Pare sam pripremio i nakav ugovor da on potpise da ne bi bilo njemu sumljivo.
Ocekivao sam Dedu svaki dan...Nije se pojavljivao. Bilo mi je nekako neobicno i pusto bez njega..Falio mi je.
Dobio sam predracun za zube od zubara. Kostale su 1000 Maraka. Nazvao sam i rekao da nema problema i da ce biti placeno. Pitao sam za Dedu ali mi nisu mogli nista reci.I oni su ga cekali da dodje.

___________________________________________________________________
"Cega se pametan stidi , tim se budala ponosi" .. Ramadan Asovic

broj ispravljanja poruke: 3, zadnji put od strane Ricina dana 10-23-2009 u 09:25.

Dedo 3 dio

Nakon par dana, dodje Dedo.. "Bio sam malo bolestan pa nisam mogao doci.."..rece sa vrata. "Nema problema"..odgovorih. Potpisao je one nakve moje papire , malo popricali i ode Dedo svojim laganim korakom na novu setnju. Malo sam i zaboravio Dedu kad dodje racun za zube. Platio sam na njihov racun 1000 Maraka . Poslovi su krenuli svojim tokom. Nisam puno izlazio vani jer nije ni vrijeme bilo bas najbolje.
"Moze li se uci?"..pojavi se Dedo jedan dan na vratima. Nosio je jednu slanu kiflu meni da pojedem. Slatko sam se nasmijao kada sam vidio kiflu. Pravo me obradovao tim malim gestom. "E evo prve rate...100 Maraka"..rece pruzajuci mi pare. Pocrvenio sam jer nisam znao sta da kazem. Uzeo sam pare i rekoh.."Ja cu ovo dalje proslijediti. Ne brini se Dedo"..
rekoh Dedi. Nije puno ostao..Odmah je otisao jer "zuri " negdje..Znam da nije htio da smeta...Gdje ce zuriti kada nigdje ne mora ici. Dolazila je zima...Mjeseci su prolazili..Dedo je bio redovan platisa svaki mjesec. Uvijek je dolazio sa nekim malim poklonom. Jednom mi je donio rum plocicu. Ne pamtim kada sam je pojeo zadnji put. "Gdje ovo iskopa Dedo?".. upitah ga smijuci se.
"Eeee imam i ja svoje kanale"..rece .
Platio je 900 maraka do sada i ja sam se pripremao da uzmem samo jos 100 i da zaokruzimo na 1000 Maraka. Ali kako sa kamatama?? Nisam htio uzeti kamate Dedi jer sam mu ja pozajmio pare a ne banka.
"Nesto cu skontati do iduceg puta"..rekoh sam sebi. Ali, vrijeme je prolazilo i ja sam malo na to zaboravio. Dedo je banuo na vrijeme a ja sam zaboravio da ce doci. Davao mi je 100 Maraka .."E glavnica je isplacena..koliko ja imam jos kamata?".. pogledao me je svojim veselim ocima.
"Ja sam sa sefom rijesio da ti damo bez kamata pozajmicu, samo da platis administrativne troskove 15 Maraka"..rekoh i slagah ne trepnuvsi. Gdje bas nadjoh 15 Maraka, ni sam ne znam ali sam htio da kazem neku malu svotu da me ne bi otkrio da sam ja dao pare.
Dedo nije nista rekao, dodao je 15 Maraka . "E sad je dug cist? Je li ?"..upita me.
"Jeste Dedo...sve je placeno"...odgovorih.
"Odoh ja po kafu..." rekoh Dedi. Kada sam se vratio, vidio sam mog direktora kako sjedi sa Dedom i nesto se smiju...Usao sam u kancelariju i dao Dedi kafu. Pitao sam direktora hoce li i on ali je odbio jer mora ici na put.
"Znas li ti da je Dedo radio kod nas u banci prije 20 godina i da mi je bio direktor?"..upita me moj direktor grleci Dedu. "Bio je uvijek raja nikad direktor sa svima.."..dovrsi. Pozdravio se sa nama i otisao. Ostali smo ja i Dedo da pijemo kafu. Nisam sebi mogao doci...Ja sam pio kafu a kafa mene. Dedo nije nista govorio.
"Ja sam radio u ovoj banci 30 godina...kasnije sam otisao u direkciju banke i radio do penzije"... rece pijuci kafu.
"Moj sin je generalni direktor banke u ovom gradu a i tvoj direktor. Malo smo razgovarali ko bi mogao da preuzme ovu banku posto tvoj direktor napusta i ide u direkciju. Ja sam mu preporucio tebe. Dobices za par dana pismo i ponudu.E sad zurim...Hvala na pozajmici jer znam da si ti meni pozajmio a ne banka."...zagrlio me je i otisao laganim korakom. Ostao sam kao skamenjen...Ni kafu nisam dirnuo . Nikako da pocnem da je pijem.
"Ja direktor ove banke?"....govorio sam na glas da cujem sam sebe... Bio sam odusevljen i presrecan...
Nakon par dana, pozvao me je moj direktor i rekao da napusta banku i da ja preuzimam. Obavijestili smo ostale koji su radili u banci o smjeni. Potpisali smo novi ugovor i ja sam preuzeo banku nakon nekoliko dana. To je u sustini i bio moj posao samo sam promijenio kancelariju.
Moj prvi radni dan kao direktora banke je bio dobar pocetak. Svi su se skupili i cestitali mi a bila je i torta. Taman smo se malo probili led sa diskusijom i pricom i planirali naceti tortu kad udje jedan momak sa dva velika ovala i dvije kese.
"Ko je ovdje direktor?"..upita sa vrata. Pokazali su na mene i trebalo mi je malo vremena da se snadjem da sam to ja...
"Ja sam"..rekoh.
"Gdje cu ovo staviti?"..upita momak pokazujuci glavom na ovale...
"Pa...na stol vjerovatno. A sta je to i ko je narucio?"..upitah zacudjeno.
"Ovo su cevapi, raznjici, dzigarica, pljeskavice, krompir i salata a u kesama su lepine i to vruce. "..rece momak. Ode opet vani i donese nekoliko gajba sa sokovima.
"A ko je ovo narucio?"..upitah.
"Hvala za beskamatni kredit, docek i ljubaznost. Puno srece na novom radnom mjestu. Prijatelj"...procita momak sa cestitke pa je dade meni.
"Ko je to poslao?" kao u horu se svi javise...
Nasmijao sam se..."Jedan prijatelj"..rekoh a par suza mi je krenulo niz obraze. Dedo je znao da iznenadi ali ovo je bilo previse.

Poslije sam sreo Dedu..."Moze jedno pitanje?"..rekoh zaustavljajuci ga. "Moze"..rece Dedo.
"Zasto si trazio pare za zube kad imas sigurno para da platis?"...gledao sam ga i cekao odgovor.
"Pa...ja sam i dalje u direkciji i dobio sam zadatak da vidim ko je najbolji kandidat za direktora. Predpostavljao sam da si to ti samo sam se htio malo provjeriti kakav si covjek."
"Moze li jos jedno pitanje?"...rekoh brzo. "Ali samo jos jedno"..nasmija se Dedo. "Sto si poslao onu mezu i sokove ?"..rekoh. "Pa...recimo da si mi drag "..rece i produzi jer je "zurio". "Vidimo se Prijatelju. Javi se ako nesto treba"..rekoh mahajuci mu. Mahnuo je samo rukom i nasmijao se. Nastavio je pozdravljati ljude u hodu. Mozda sam i ja jedan od mnogih kojima je Dedo pomogao u zivotu. Sada mi nije bilo cudno zasto ga svi znaju i pozdravljaju ga cim ga vide.... I ja bi nekad volio da mogu biti kao i on...ako zastuzim kao Dedo.
Gledao sam za njim...Izgledao je tako jednostavno i skromno a bio je jedan od jacih u gradu po parama i vezama. Velika i jaka familija..To je velicina ljudi. To je nas Dedo...

___________________________________________________________________
"Cega se pametan stidi , tim se budala ponosi" .. Ramadan Asovic

broj ispravljanja poruke: 1, zadnji put od strane Ricina dana 10-27-2009 u 13:25.

Ricina, tekstovi su ti za deset. Uživam - samo nastavljaj.

___________________________________________________________________