Mo-beba 
Momentalno na daljinskom
Poruka: 7486
Location: Trebinje-Mostar
pokretac teme 
 |
|
|
 02-07-2009 01:42 |
    |
Mo-beba
Momentalno na daljinskom
Poruka: 7486
Location: Trebinje-Mostar
pokretac teme
|
|
|
| 02-07-2009 01:43 |
|
Mo-beba
Momentalno na daljinskom
Poruka: 7486
Location: Trebinje-Mostar
pokretac teme
|
|
|
| 02-07-2009 03:57 |
|
Mo-beba
Momentalno na daljinskom
Poruka: 7486
Location: Trebinje-Mostar
pokretac teme
|
|
|
| 02-08-2009 03:03 |
|
Mo-beba
Momentalno na daljinskom
Poruka: 7486
Location: Trebinje-Mostar
pokretac teme
|
|
|
| 02-10-2009 02:25 |
|
PoNoSnA_MaMiCa
bice nesto od mene
Poruka: 392
Location: Tamo gdje mi srce pripada.... :-)
|
|
|
| 02-19-2009 22:21 |
 |
Mo-beba
Momentalno na daljinskom
Poruka: 7486
Location: Trebinje-Mostar
pokretac teme
|
|
|
| 02-25-2009 00:19 |
|
Mo-beba
Momentalno na daljinskom
Poruka: 7486
Location: Trebinje-Mostar
pokretac teme
|
|
|
| 02-25-2009 00:21 |
|
kozi 
proplivo
Poruka: 284
Location: N
|
|
|
| 02-25-2009 15:57 |
|
el-tozzinjo
majkin fakin
Poruka: 2333
Location: on island, located on Dharma: station number 6 - the Orchid.
|
|
imate li slike u oku...
...ono, kad padne onaj ljetni pljusak pa asfalt zamirise ..kad je dzaba trcati, svakako ces pokisnuti..pa se smijes samom sebi i sjetis se dzems kegnija. pogledas u nebo, ne mozes sopstvene oci da otvoris od kapi kishe koje padaju i smijes u tom trenu da se zakunes svim zivim i mrtvim da te neko gleda odozgo...neko ili neka.
i zasto Boga uvijek zamisljaju kao sijedog chichicu s bradom? zasto Bog ne moze biti prelijepa zena sa krupnim ochima? zasto Bog ne moze biti Boginja?
ili...lutaju misli sad...te slike u oku koje vidim svaki put u ogledalu kad se brijem...ono, kad letis bez krila jer je sve idila, a hladan sjeverac zapushe, ti dignes njenu kragnu i guras njenu kosu ispod te iste kragne, da joj bude toplije, shta li...pa nehotice dodirnes taj meki puteni vrat...
eeee da je tesla ziv danas pa da dodirne njen vrat. tek tad bi skontao sta znaci struja.
svakakve slike lutaju po oku. kapci sklopljeni, plasim se da ih otvorim. slike krvare kroz trepavice, ali ja ne otvaram ochi. osjetim miris koze, drugaciji od one ljekovite arome koju sam ja navikao da udishem. prestao sam budan da sanjam pa oci sve vise drzim zatvorene. njen zagrljaj istetoviran- meni, iznutra na kapcima. kao refleksija se taj naljepsi tattoo presijava na zjenicu. slika u oku je bistra kao jezero.
sanjarim o tragu njene male cipele u izgazenom snijegu koji ona nikad nije ostavila pored mojih stopa. zatvorenih ociju, sanjam o obecanjima kako cemo skupa zapaliti okean ako to bude potrebno.
slike se smjenjuju munjevitom brzinom, dok ispod trepavica krv i dalje kaplje. uvele latice ruzha koje otpadaju. tanjir maslina na stolu. prosuto vino po posteljini. cicha zima, a jorgan zbachen pod noge, na krevetu. imam njen zagrljaj od kojeg mi je toliko vruce da osjecam kako mi stomak pulsira pod njenom rukom prebachenom preko mog struka...ili to mozda nije od vrucine?!
a ta kragna njenog kaputa...i taj slucajni dodir mojih prstiju sa njenim vratom, kad se kozha s kozhom susretne...ta slika u oku tjera zjenice da pushtaju krv i tjera zeludac da se u sopstvenom tijelu osjeca kao nepoznat gost. ako iko zna ko sad dize tu kragnu...neka mi ne kaze!!! ja znam da postoji jedan trenutak u vremenu, zamrznut, gdje je ta kragna bila pod mojim jagodicama.
i taj trenutak ostaje smrznut u oku. zauvijek. i nijedno sunce, nijedna posle nje... ne moze da ga odmrzne.
dodji....
broj ispravljanja poruke: 1, zadnji put od strane el-tozzinjo dana 02-26-2009 u 04:52.
|
|
| 02-26-2009 03:36 |
|
el-tozzinjo
majkin fakin
Poruka: 2333
Location: on island, located on Dharma: station number 6 - the Orchid.
|
|
kutljacha
ne bavim se ja poezijom..pozezija se na srecu ili na zalost - bavi sa mnom...
nastavak..od sinoc...
...........................................................................
opet slike u oku. tudje zastave i nepoznati ljudi na ulicama. krijemo se i od ono malo poznatih. nasa ljubav je toliko zavjerenicka da bi nam i gavrilo princip pozavidio.
ljubimo se po haustorima. opet imamo 12 godina. tad joj nisam nosio tashnu od skole do kuce. zelim da ispravim to sve sad. uzimam joj tasnu i krecemo ka njenoj zgradi. 20 godina je proslo. unutra su sminka, mobilni i vozna karta naseg prvog kratkog izleta, na kojoj sam joj napisao posvetu. nema citanke i teka.
sijamo. sijamo, kunem se. toliko sijamo da neka bakica staje ispred nas i govori nam neke preslatke rijeci koje ne smijem ni da napisem. sjecas li se toga? o, sjecas li se?
svijet je moj. svijet je njen. svijet je nash!!!
ljubimo se na starom mostu. stranci nas slikaju. spustamo se niz kujundziluk. kupuje mi velezov duks.
vracamo se u nashe malo gnijezdo. ona je umorna. lezi na krevetu zatvorenih ochiju. cijedim narandzu po njenim usnama i pijem taj nektar. ne znam kako, ali ona se i ljubi i smije se istovremeno. mirishem njen vrat, moje ruke se igraju sa njenom kosom. masiram njena mala stopala umorna od hodanja.
uvece shetamo sokacima. trandamo po mahalama. veceramo u jednom malom restorancicu u starom gradu....konobar, donesi nam litar crnog vina. i samo jednu casu.
druga nam ne treba.
vino je divno. lijepi se za nepce, taj ukus..ukus crnog vina pomijesan sa mirisom njenih usana sa te iste chashe. njena mala ruka je izgubljena u mojoj. konobar dva sata ne mijenja pepeljaru. i on konta sve.
gledam u njene ochi. zaljubljen u njene trepavice. jeste, i dalje imamo 12 godina i smijemo se tome. sva romantika, sva patetika ovog svijeta nam se nechujno usunjala u rijeci koje izgovaramo ...nikad, nikad vishe..nikad necemo dozvoliti bilo kome, bilo cemu da nas rastavi.
smijesno.
i slatko u isti mah.
ljubomorno cuvamo to...to "nesto" sto imamo. dan...noc...pa opet dan...pa opet noc...i opet tako u krug..ne razdvajamo se. i necemo nikad. nikad, nikad vishe.
polako sklanjam njenu ruku sa sebe, da mi se dragoljupche ne probudi. ustajem i palim cigaru. razmisljam. dim cigarete mi odlazi u ochi. mala suza se spusta niz obraz, a ja se smijem. to je suza srece.
ona cuje moj smijeh kroz san. komesha se u krevetu. gasim cigaru i ljubim je. sapucem joj: nikad...o, nikad vishe.
i volio bih...mozda bih volio da je ova prica izmisljena a ne ovakva kakva ustvari jeste - od rijeci do rijeci istrgnuti fragmenti iz ne tako davnih sjecanja.
od svega toga danas je ostala samo ta recenica, u drugacijem kontekstu....ta aleksina recenica, taj naslov pjesme koju je on napisao tacno 89 godina prije mog rodjenja. od nas dvoje koji smo bili kao jedno...ostalo je samo to:
nikad...o, nikad vise...
O, NIKAD VIŠE...
O, nikad više, nikad moja ruka
Stisnuti neæe tvoju ruku b'jelu, -
K'o tužni odjek tajanstvenog zvuka
Kidaæe jadi moju dušu c'jelu.
K'o sjetna tica, što u krugu tavnu
Ledenih žica zarobljena stoji,
Snivaæu i ja o blaženstvu davnu
O slatkom raju poljubaca tvoji'.
Ja sam k'o stablo, kome vjetar hudi,
Raznese lišæe u daleke strane,
K'o vjeèni sužanj, koji zalud žudi
Osmejak mili one zore rane.
Po tavnoj noæi, kad sveštenim mirom
Prel'jeæe sanak neèujno i blago,
Besvjesno lutam na grudima s lirom,
I zv'jezdam' šapæem tvoje ime drago...
Ja suzam' kvasim tvoju sliku bajnu
I gledam osm'jeh, što s usana l'jeæe,
Al' zaman suze, nikad prošlost sjajnu,
Nikad mi tebe darovati neæe...
Oh, nikad više, nikad moja ruka
Stisnuti neæe tvoju ruku b'jelu, -
K'o tužni odjek tajanstvenog zvuka
Kidaæe boli moju dušu c'jelu.
Mostar, 8. januara 1887.
ALEKSA ŠANTIÆ
|
|
| 02-26-2009 19:40 |
|
|
|
  |
|
odlicna
