|
|
4. Mahala hadži-Memije Cernice, u narodu
poznata kao „Cernica”, nastaje u mostarskom
polju sredinom 16. stoljeæa na desnoj obali
rijeke Neretve. Džamija je u ovoj mahali izgraðena
prije 1600. godine. Imala je mekteb, a
hareme uza samu džamiju i na sjevernom
rubu mahale. Ova mahala više je od 600
metara, preko rijeke, udaljena od èaršije.
5. Nezir-agina mahala smještena je na ušæu
Radobolje u Neretvu. Formirala se u drugoj
polovici 16. stoljeæa, a uz nju i Nezir-agina
džamija. Haremi su se nalazili uz džamiju i
nasuprot ulici. U ovoj je mahali poèetkom 19.
stoljeæa izgraðen hadži-Muhamed-age Spahiæa
mekteb. Ova mahala nekada se zvala i
„Cirai Nezir-agina džamija” ili „džamija na
Spilama”, a u narodu je poznata kao „Mahala
na Šemovcu”. Od èaršije je udaljena oko 200
metara.
6. Mehmed-Æehajina mahala nastaje potkraj
16. stoljeæa na lijevoj obali Neretve iza musale
(slobodnog prostora za molitvu na otvorenome)
na udaljenosti veæoj od 1000 metara
od èaršije. Džamija je u njoj sagraðena u drugoj
polovici 16. stoljeæa, prije 1593. godine.
Za mekteb i harem ove džamije ne znamo.
7. Èurèi-Ahmedova mahala, najistoènija mostarska
mahala, u narodu poznata kao „Bjelušine”,
formirala se u 16. stoljeæu. Od èaršije
je udaljena više od 400 metara. Na kartama
iz austrougarskog vremena uz mahalu je
zabilježeno katolièko groblje, a staro pravoslavno
groblje Pašinovac iz 17. stoljeæa postoji
i danas. Ako je toèna pretpostavka da
je ovo bila „kršæanska mahala”, onda su ovo
njena groblja. Na rubu ove mahale, toènije
izvan nje, nalazio se Èurèi-Ahmedov mesdžid
sagraðen u drugoj polovici 16. stoljeæa, za
manji dio muslimanskog stanovništva mahale,
s obzirom na to da su mahalu osnovali doseljenici
iz Armenije, zanatlije i trgovci, vjerojatno
prije 1633. godine. Harem i mekteb
ove mahale nisu do danas otkriveni.
___________________________________________________________________
Do not lose sleep over what the Almighty has bestowed on others. What is not meant for you will never be yours. Be thankful for what YOU have.
|
|
 02-18-2015 20:42 |
   |
|
|
U 17. stoljeæu nastaju sljedeæe mahale:
9. Bajezid-hodžina mahala pripada dijelu naselja
Brankovac, u narodu poznata kao „Gornji
Brankovac”. U njoj je smješten Bajezid-
-hodžin mesdžid koji je izgraðen prije 1612.
godine, a urušio se 1942. godine. Udaljena
je od èaršije oko 150 metara. Stanovnici ove
mahale su se, vjerojatno, sahranjivali u haremu
na Carini, a poslije, u 18. stoljeæu, u haremu
na Šehitlucima, u neposrednoj blizini.
10. Hadži-Balijina mahala je dio naselja Gornji
Brankovac. Udaljena je od èaršije 300 metara.
Džamija hadži-Balijina nastala je prije
1612. godine pa je to i vrijeme nastanka ove
mahale. Džamija je bila mesdžid do 1891.
godine, kada joj je dozidana munara. Urušena
je 1950. godine. Mekteb ove mahale sagraðen
je prije 1612. godine, a medresa po-
èetkom 19. stoljeæa. S obzirom na to da ova
mahala nije imala svoj harem, stanovnici su
se, vjerojatno, pokapali u haremu na Carini, a
poslije u haremu Šehitluci.
11. Memi-hodžina mahala nalazi se sjeverno
od èaršije na udaljenosti od 900 metara. U
njoj se nalazila istoimena džamija izgraðena
prije 1620. godine. U narodu je poznata kao
„Kurtova džamija”. Srušena je 1951. godine.
Mahala je imala svoj harem koji je s vremenom
nestao.
12. Mahala Fatime kadun nastaje oko 650
metara sjevernije od èaršije. Vrijeme njezina
nastanka poklapa se s vremenom nastanka
džamije, znaèi prije 1620. godine. Džamija
je srušena 1947. godine, a imala je èetvrtastu
munaru. Harem na Carini pripadao je ovoj
mahali.
___________________________________________________________________
Do not lose sleep over what the Almighty has bestowed on others. What is not meant for you will never be yours. Be thankful for what YOU have.
|
|
| 02-19-2015 14:50 |
|
|
|
16. (Æose) Kjose Jahija-hodžina mahala smjestila
se zajedno s džamijom sagraðenom prije
1620. godine izmeðu današnjih ulica Braæe
Fejiæa i Braæe Brkiæa.Uz džamiju je bio smješten
i mekteb hadži-Ahmed-age Pitiæa iz 1718.
godine. Mahala je od èaršije udaljena 700
metara. Uz nju je i mostarska musala, džamija
na otvorenome. U taj ograðeni prostor moglo
se uæi samo iz dvorišta (Æose) Kjose Jahija-
hodžine džamije, tako da s njom èini jedinstven
sklop.
17. Tere-hadži Jahijatova mahala i džamija
nastale su prije 1620. godine, a mahala je
smještena izmeðu današnjih ulica Mladena
Balorde i Hilme Hakala. Od èaršije je udaljena
više od 1000 metara. Stanovnici su pokapani
u haremu na Carini.
18. Sevri-hadži-Hasanova mahala ili novijim
narodnim imenom „Donja mahala” formirala
se u vrijeme nastanka Sevri-hadži-Hasanove
džamije prije 1620./21. godine.
Prije se zvala i „Okjuzi mahala”. Uz džamiju je bio malen
harem koji se saèuvao do danas, a u mahali
više harema. Mahala je od èaršije bila udaljena
više od 700 metara.
19. Mahala Ibrahim-age, u narodu zvana „Luka”,
s džamijom hadži-Ibrahim-age Šariæa izgraðena
je prije 1623./24. godine. Imala je
svoj mekteb, kojeg lokacija nije poznata. Južno
od džamije bio je i jedan od najveæih gradskih
harema. Ova mahala od èaršije je udaljena
600 metara.
20. Mahala hadži-alibega Lafe bila je na križanju
današnjih ulica Matije Gupca i Kraljice
Katarine s istoimenom džamijom sagraðenom
prije 1631. godine. U narodu se zvala „Bakamoviæa
mahala”, ali i „Mahala Zahum”.
Bila je 1000 metara udaljena od èaršije. Osim harema
uz džamiju pripadao joj je i velik harem
nasuprot ulici na mjestu današnje osnovne
škole, nastao 1695. godine.
21. Baba-Beširova mahala ili „Balinovac” imala
je Baba-Beširovu džamiju prije 1631. Mahala
je imala svoj harem, a od èaršije je bila
udaljena više od 1600 metara.
22. Kamber-agina mahala smještena je na lijevoj
obali Neretve uz Luèki most. Imala je
mesdžid hadži-Ahmed-age Kudriæa (Kanber-
-aga), sagraðen prije 1631. godine i srušen pri
gradnji prilazne ceste Luèkom mostu 1911.
godine. Uz džamiju je bio harem. Od èaršije
je bila udaljena 150 metara.
23. Hafiz-hodžina mahala bila je izmeðu današnjih
ulica Titove, Milièeviæeve i Teminova
sokaka. Njezina džamija izgraðena je prije
1631. godine. Uz nju je bio malen harem i
„Buka” medresa izgraðena sigurno prije 1800.
godine. Mahala je od èaršije udaljena 250
metara.
24. Hadži-Velijina mahala u narodu je zvana
„Mazoljice”. Imala je svoju medresu prije
1648. godine pa je vjerojatno prije te godine
nastao i mesdžid hadži-Velijin. Mahala se
nalazila izmeðu ulica Braæe Lakišiæa i Knežiæa,
a od èaršije je bila udaljena više od 400
metara. Stanovnici ove mahale su se sahranjivali
u haremu na Carini.
25. Mahala hadži-Ahmed-age Lakišiæa zvana
„Rièina” imala je džamiju hadži-Ahmed-age
Lakišiæa sagraðenu 1650./51. godine, kao i
mekteb sagraðen prije 1669. godine.
Od èaršije je udaljena oko 900 metara. Uz nju je
poslije bitke sa Stojanom Jankoviæem 1695.
godine nastao nov veliki Lakišiæa harem, koji
je s vremenom ugašen.
26. Mahala hadži-Huseina Kotle imala je istoimeni
mesdžid sagraðen prije 1651. godine i
nalazila se izmeðu ulica Titove i Èelebiæeve.
Od èaršije je udaljena oko 400 metara.
27. Zirain-Ahmed-agina mahala nalazi se na
poèetku „Donje mahale” i u narodu je zvana
„Stari Pazar”. Mesdžid u ovoj mahali zvao se
Zirain Ahmed-agin ili katkad „Aršinoviæev” i
izgraðen je prije 1651. godine. Mahala je od
èaršije udaljena oko 250 metara. Imala je
svoj harem te otvoreni prostor zvan Stari pazar,
neku vrstu stoènog sajma.
___________________________________________________________________
Do not lose sleep over what the Almighty has bestowed on others. What is not meant for you will never be yours. Be thankful for what YOU have.
|
|
| 02-20-2015 16:11 |
|
|
|
U 18. stoljeæu nastala je još samo jedna
mahala, i to:
29. Mahala Ahmeda-Kotle, u narodu zvana
„Kotlevi”. Smjestila se na jugu grada, oko
1200 metara dalje od èaršije i u njoj je bila
džamija Ahmeda-efendije Kotle (u narodu zvana
Èelebiæa džamija), sagraðena prije 1760.
godine.Mahala se za pokapanje koristila
svojim haremom nasuprot Šariæa haremu.
U 19. stoljeæu u Mostaru nema novih mahala.
U sredini mostarskog polja, na lokaciji
Raljevini, nalazila se mahala hadži-Alijina i u
njoj džamija Ali-hodžina koja je izgraðena prije
1633. godine, a uništena 1695. godine u
napadu uskoka Stojana Jankoviæa na grad.
Ova mahala nije imala svoj mekteb ni harem,
a naziva se još i „Mahala Vakuf”. Mahala je
od èaršije udaljena 900 metara. S obzirom na
to da džamija poslije rušenja nikada nije
obnovljena, ostatci njezine mahale spojili su
se s mahalom u neposrednoj blizini Alibega
Lafe. Ovu mahalu smatrat æemo nestalom i
neæemo je pribrojiti ukupnom broju mostarskih
mahala.
Ukupno je identificirano 30, odnosno 29
mostarskih mahala, koje su se oèuvale i do
danas.
___________________________________________________________________
Do not lose sleep over what the Almighty has bestowed on others. What is not meant for you will never be yours. Be thankful for what YOU have.
|
|
| 02-20-2015 19:42 |
|
|
|
Boza, drago bi mi bilo da se malo osvrnes i na istorijat zapadne Hercegovine, posebno u srednjem vijeku, gdje se pominje Brocanska nahija u Kadiluku Mostar, zatim Kala Lupuska (Ljubuska tvrdjava), mjesta Trebizat, Struge,Vir ...
Mr Ahmed ALièiC
PRILOG IZUèAVANJU ISTORIJE LJUBUšKOG l OKOLICE
U XV l XVI STOLJEÆU
Ljubuški, kao grad sa podgraðem, prvi put se spominje 1444.
godine, kako je utV"rdila Desanka Kovaèeviæ. Meðutim, ona opširnije
ne govori ni o gradu ni o podgraðu, tako da ne zlnamo velièinu
pod~aða, niti jaèinu posade u gradu. Kreševljakoviæ navodi da se
Ljuhuški prvi put spominje 1452. u pismu vojvode Vladislava Kosaèe
Dubrovniku,' Ljubuški je prvi put pao u vlast Osmanlija 1463.
godine i u njihovoj vlasti ostao kratko vrijeme.' Kada je definitivno
pao pud tursku vlast, ne zna se posve ,sigurno. K<reševljakoviæ i Kapidžiæ u radu Stari hercegovaèki gradovi navode da je to bilo
1465. i 1466. godine, što je malo vjerovatno, jer u sumarnom popisu
bosanskog sandžaka iz 1469. godine u kojem su bili popisani
i dijelovi Hercegovine koji su bili u vlasti Osmanlija Ljubuški
se ne navodi. Prema tome, sigurno tad nije bio u vlasti Osmanlija.'
Kreševljakoviæ je drugi put u 'radu Kapetanije u Bosni i Hercegovini
naveo kako je Ljubuški pao pod osmansku vlast 1471. godine
u vrijeme kad je pao i Poèitelj u osmanske ruke.
Hazim šabanoviæ
u svom Bosanskom pašaluku nije dao taèan datum pada Ljubuškog
u osmans•ke ruke, nego je ostavio moguænost da se to desilo izmeðu
1468. i 1477. godine i pretpostavio da je to bilo nešto prije posljednje
navedene godine.' Mi danas, takoðer, ne raspolažemo podatkom ,
o definitivnom padu Ljubuškog pod osmansku vlast. Ali s obzirom
na postojamje popisa he"cegovaèkog samdžaka koji je završen 1477.
godine, pretpostavljamo da je Kreševljakoviæeva tvrdnja orealna i
da je šabanoviæ imao pravo što je pad Ljubuškog stavio u navedeno
nrzdoblje.7 Prema detaljnom popisu Hercegovine završenom
1477. godine upisana je tvrðava Ljubuški sa posadom od 35 èlanova
odnosno 19 zasebnih zajednièkih timara. To je dos•ta brojna
posada i svjedoèi da je grad Ljubuški igrao znaèaj-nu ulogu u tom
periodu." U istom popisu spominje se i selo Ljubuški i u njemu
svega 7 domaæinstava, što znaèi da je Ljubuški bio mala naseobina.
Pa ipak, mi pretpostavljamo da je ta naseobina predstavljala podgraðe grada Ljubuškog. Prema tom popisu vidi se da se bila poèela
formirati i nahija Ljubuški, jer pored sela Ljubuškog, za koje se
kaže da pripada Ljubuškom, upisana su još dva sela sa naznakom
da pripadaju Ljubuškom. To •su: selo Studenci i ·selo Prokat ili sl.
prihod Ljubuškog tada je iznosio 1388 akèi, a ostvarivan je od
poljoprivrednih proizvoc:[a: pšenice, jeèma, raži, zobi, šire ·~mošt - vino), bostana, košnica, poreza 'na svinje, sijena i globa. S obzirom
na postojanje jake utvrde, pa i podgraða, oèekivalo bi se da -se
na tom mjestu razvije gradsko urbano naselje. Nažalost, Ljubuški
-se u tom pravcu veoma sporo razvijao tako da -do •kraja XVI stoljeæa
Ljubuški nije imao status kasabe, nego sela i varoši. Mi danas
ne znamo taèno kada je Ljubuški postao kasaba, ali pretposta'Vljamo
da se to desilo do polovine XVII stoljeæa. U administrati'Vnom
pogledu Ljubuški je pripadao kadilucima: drinskom; imotskom,
mostarskom i gabelskom, dok nije i sam postao <zaseban
kadiluk u prvlm decenijama XVIII stoljeæa.'
želimo da naglasimo da mi nismo posebno istraživali istoriju
Ljubuškog i da ovaj rad nema cilj da da potpunu istoriju Ljubu-
škog. Zbog toga smo se ograniè-ili da prikažemo Ljnbuški do kraja
XVI stoljeæa i to u ·smislu priloga za dalje izuèavanje istorije Ljubuškog
i njegove okoline i to na osnovu tzv. katastarskih popisa
Hercegovine koji su nam dostupni. Prema tome, ovaj ·rad pcred- stavljaæe, ugla'Vnom, graðu za izoradu istorije Ljubuškog i njegove
okoline.
Veæ smo naveli da je u prvom popisu Hercegmdne iz 1477.
godine nahija Ljubuški bila u formiranju i da su u njoj upisana
tri ranije navedena sela.
Naredni popis Hercegovine je vlaški popis i u njemu je upisano
više naselja da pripadaju nahiji Ljubuš.ki. što znaèi, da se
ova nahija veæ bila oformila i da je zahvatala dosta velik prostor.
Istina, u ovom popisu nema spomena •selu Ljubuški, što je razumljivo,
jer je njegovo stanovništvo. bilo ratarska. Taj popis inaèe
pokazuje da je okolina Ljubuškog bila naseljena pretežno Vlasima.
Nužno je navesti još jednu èinjenicu, a to je da je najveæi
dio podruèja zapadne Hercegovine upisivan mostarskoj nahiji, pa
Je VJerojatno bilo i sela koja danas pripadaju opæini Ljubuški upisano
u mosttarskoj nahiji. Mi ta sela nismo istraživali. U navedenom
vlaškom defteru prvo je upisano selo Vitina i to u dva dijela.
Prvi pU!t upisano je 17 odraslih Vlaha, 10 oženjenih i 7 neoženjenih,
a drgi put 12 oženjenih i 5 neoženjenih Vlaha, tako da je ukupno
u Vitini upisano 22 oženjena i 12 neoženjenih Vlaha. Meðutim, u
popisu •se navodi i mezra Vitina, što znaèi ·da to selo nije billa'
potpuno naseljeno. Mezru ·su obraðival-i Vlasi, što znaèi da nije
bilo ratarskog stanovništva. Zatim je upisano selo Studenci sa
11 oženjenih i 7 neoženjenih Vlaha. Interesantno je da se ovo •selo
oznruèava da pripada Mostaru. Ako uzmemo u obzir da •su Studenci
u najranijem popisu Hercegovine upisani da pripadaju Ljubuškom
i da je u njemu bilo ratarskog stanovništva, možemo zakljuèiti
da je u ovom selu bilo i ratarskog i vlaškog stanovništva, a mi
smo ga iskazali meðu selima Ljubuškog, imajuæi u vidu njegov
najraniji popis i današnju pripadnost opæini Ljubuški. U Studencima
je upisan jedan mlin koji se zove Hercegov mlin, zatim
livada Zgon koja æe se u kasnijim popisima navoditi kao mezra, i
mezra Kralovina u blizini Studenaca. Oba ova lokaliteta su mi
danas nepoznata. Nije mi poznato ni to da li je saèuvano u tradiciji
postojanje Hercegovog mlina.
___________________________________________________________________
Do not lose sleep over what the Almighty has bestowed on others. What is not meant for you will never be yours. Be thankful for what YOU have.
|
|
| 02-20-2015 20:05 |
|
Boza 
moforaja
Poruka: 4600
Location: ni na nebu ni na zemlji
pokretac teme 
 |
|
Dogadzanje naroda u Konaku-smrt muftije Karabega 1878 godine
Kada su sarajevske novine polovinom jula 1878 godine objavile da ce austro-ugarska vojska zaposjesti Bosnu i Hercegovinu u mostarskom Konaku je hitno formirano vojno povjerenstvo nazvano Dzihadskom komisijom
Pored vjerskih glavesina muftije Mustafe Karabega,vladike Ignjatija i biskupa Kraljevica u povjerenstvo su izabrani
ugledni mostarci hadzi Sacir Dzabic,Dervisaga Grebo,hadzi Ahmed Kurt,Mujaga Hadziselimovic,Mulo Orucevic,hadzi
Muhamed Tikvina i brigadir Ali-pasa
Na upit upucen brzojavom u carigradski generalstab sta im je raditi,stize odgovor da dolazi prijatelj i da ga treba
tako i docekati
Kada su culi za ovu vijesti Alijaga Hamzic,Alaga Haljevac,Alaga Drace,Faladzic,Memac,Ceranic i jos neki mostarski
prvaci okupise na Tepi nekolike hiljade pobunjenika i krenuse naoruzani prema Konaku da traze fetvu od muftije
da se suprostave velikoj sili
Nastavak veceras
|
|
| 03-25-2015 10:28 |
|
|
|
POVRATAK MUJAGE KOMADINE
Autor: Dr. sc. Ibrahim Kajan
Objavljeno: 30. March 2015. 02:03:02
Ibrahim KAJAN: Danas u Mostaru, najjadnijem gradu jadne naše države, zasigurno ima desetak milijunera. Kad ste èuli da je neko od njih obradovao svoj narod podižuæi joj – obièni kokošinjac! Kad ste èuli da je neki entitetski, neki državni politièki barun koji æe umrijeti proklet od naroda – ikada „od pljaèke novac oèistio“ pa darovao našim nesretnim, našim nezaposlenim, našim starim, našim bolesnim, našim upropaštenim ljudima koji lutaju od nemila do nedraga, drhteæi cijele noæi od straha da im pomoæ niotkud neæe doæi.
Veæ je tridesetih godina 20. stoljeæa jedna, u Hercegovini znamenita historijska osoba, dobrano poprimila obrise legende. Raspadom K.und K. Monarhije, o toj osobi više niko iz politièkog života, ni prve ni druge Jugosavije, nije htio èuti ni rijeèi! O njemu se nisu pisali prigodni èlanci, nisu se slavile godišnjice, niko – kao ni potpisnik ovih redova – nije znao ni gdje se toj pregaženoj „politièkoj pojavi“ nalazi najobièniji ljudski grob. Tako je tekla nijema službena historija, od godine 1918., kad je taj èovjek izbrisan sa spiska postojeæih, do poèetka rata 1992.
Narod ga je, neovisno od „službenog stava“ zloèeste „šutnji o njemu“, za cijelo vrijeme spominjao: prièali su njege neumrle dosjetke, njegove liskaluke, pokazivali svojoj djeci mostarske vile i palaèe „iz onog vakta“ pripisane njegovom imenu, i jednu mu je sevdalinku narod ispjevao. A koga sevdalinka spomene, on je narodni miljenik. O njemu smo mislili kao figuri iz predaje, a ne èovjeku iz žive historije.
Doðe rat i podiže se prst historije iz zasjede: pokaza „zabranjeni“ grob Mustafe Mujage Komadine, u sred središtva Mostara! Kako je jako politièko sljepilo i politièka „zabrana“: svi su se pravili da mezar Mujagin ne vide!
Doðe nam do ruku zapisnik (ondašnjeg pravopisa) prve sjednice Opæinskog vijeæa Mostara od 17. marta 1910., kojom je Mujaga predsjedavao. Pri kraju svog impresivnog programskog izlaganja, zapoèeo je „drugu prièu“ koja je sve pristune ostavila bez daha:
Moj poèetni rad, hoæu da proslavim sljedeæim dobrim djelima: Evo gospodo pred Vama obeæajem, da poklanjam svotu po 200 K, u Mostaru bez razlike vjeroispovijesti sljedeæim društvima: I. /Prosvjetno društvo „Gajret“, II. / Musl. èit. i dobrotvorno društvo /kiraethana/, III. / Muslim. zant. udruženje „Ittihad“, IV. / Musl. Akad. Društvo „Zvijezda“ u Beèu, V./ Srpskom gjaèkom potpornom društvu „Prosvjeta“, VI./ srps. zanat. udruženju, VII./ srps. Pjev. Društvu „Gusle“, VIII./ Hrv. Glazbeno pjevaèkom društvu „Hrvoje“, IX./ Hrv. Potpornom društvu „Hrvoje“, X./ Hrv. Nar. Zajednici, XI./ Gospojinskom dobrotvornom društvu, te svotu od 250 K, Mualimskom društvu.
Obzirom na sve to veæe umnožavanje sirotinje Muslimanskog milleta i misleæi o tome kako da doskoèim toj nevolji odluèio sam da bi najzgodniji naèin bio da se osnuje sirotište èime bi se moglo dokuèiti nevolji a i uputiti na pravi put mnogu našu sirotinju i u tu svrhu gospodo obeæajem Vam, da æu u Cernici pokloniti zemljište od 1000 m2 na istom sagraditi dvokatnicu s podrumom, a uz istu pokrajnu kuæu, koja æe sadržavati kuhinju i blagovaonicu.
Obeæajem Vam, da æu to sirotište i pokrajnu zgradu odmah poèeti graditi, èitav potrebni namještaj kao krevete i ostalo za kuhinju s cijelim pripadajuæim pokuæstvom opskrbiti, i ako tu gradnju kuæe još u ovoj godini svršim – onda æu je i do godine uzdržavati brašnom, mesom i drugim potrebama.
Za temeljnu glavnicu poklanjam svoje dionice što ih imadem u Mus. Trg. Udruženju 300 na broju po 50 K, to jest 15.000 K, a zatim svu svoju plaæu što mi je ovo vijeæe bude odredilo.
Ujedno osjeæajuæi potrebu da se našem ženskom naraštaju koje nema nikakove prosvjetne inštitucije osnuje kakova škola, odluèio sam se, i obeæajam Vam da æu u tu svrhu dati svotu od 4-5000 K, da se podigne zgrada, u Brankovcu, za ženski Musl. Mektjeb, a nadam se da æe me i u ovom pomoæi ostala braæa Muslimani a ja æu ne bude li ta svota dostatna žrtvovati još i veæu svotu.
Ovo Vam dajem na znanje, i ponovno Vas svesrdni pozdravljam!
Danas u Mostaru, najjadnijem gradu jadne naše države, zasigurno ima desetak milijunera. Kad ste èuli da je neko od njih obradovao svoj narod podižuæi joj – obièni kokošinjac! Kad ste èuli da je neki entitetski, neki državni politièki barun koji æe umrijeti proklet od naroda – ikada „od pljaèke novac oèistio“ pa darovao našim nesretnim, našim nezaposlenim, našim starim, našim bolesnim, našim upropaštenim ljudima koji lutaju od nemila do nedraga, drhteæi cijele noæi od straha da im pomoæ niotkud neæe doæi.
___________________________________________________________________
Do not lose sleep over what the Almighty has bestowed on others. What is not meant for you will never be yours. Be thankful for what YOU have.
broj ispravljanja poruke: 1, zadnji put od strane pravimostarac dana 03-31-2015 u 14:29.
|
|
| 03-31-2015 14:27 |
|
|
|
  |
|
