Den, prekrasna prièa i savjeti.

___________________________________________________________________

MODERNA DJECA

Neki je èovjek htio u svojoj djeci probuditi ljubav za glazbu i zato im je kupio piano. Kad se vratio kuæi, našao je djecu kako u èudu promatraju piano. "Kako æemo ga", pitali su, "prikljuèiti na struju?"

******************

Neki je djeèak prvi put u životu bio na selu, daleko od velikog grada. Stajao je na ploèniku kad se neki stariji èovjek dovezao konjskom zapregom i otišao u duæan. Djeèak je u èudu gledao konja, životinju koju nikada nije vidio u svom životu. Kad se èovjek vratio iz duæana i spremao se odvesti, dijete mu reèe: "Hej, gospodine! Možda vas moram upozoriti da je upravo izgubio svoju naftu."

*******************

Djevojèica, u prodavnici voæa, s korom banane u ruci.
"Što želiš, zlato?" upita trgovac.
"Da mi napunite", bio je odgovor.

___________________________________________________________________

Uzvracene Usluge

Ime mu je bilo Fleming, bio je siromašan škotski seljak. Jednoga dana, dok je crnèio za preživljavanje porodice, èuo je iz obližnje moèvare povik u pomoæ. Odbacio je alat i požurio u moèvaru. Tamo je, zaglibljen do pasa u crnom blatu, prestrašeni djeèak vikao i borio se, da bi se izvukao iz moèvare. Seljak Fleming spasio je djeèaka od sigurne smrti.

Sljedeæeg dana u seljakovo se dvorište dovezla raskošna koèija. Elegantno obuèeni plemiæ izašao je iz koèije i predstavio se kao otac djeèaka, kojega je seljak spasao.
„Želim da Vam platim ”, rekao je plemiæ. „Spasli ste život mome sinu!”
„Ne, ne mogu primiti novac za to što sam uradio”, rekao je škotski seljak i odbio ponudu.
Tada je kroz vrata naišao seljakov sin.

„Da li je to Vaš sin?” - upitao je plemiæ.
„Da!” - ponosno je odgovorio seljak.
„Napravimo dogovor” - predložio je plemiæ.
„Dozvolite mi onda, da mu osiguram obrazovanje, kakvo ima i moj vlastiti sin.”
„Ako je momak imalo slièan ocu, bez sumnje æe stasati u èovjeka, na koga æemo obojica biti ponosni.”
Tako je i bilo. Sin seljaka Fleminga pohaðao je najbolje škole i za kratko vrijeme je završio medicinsku školu Sv. Marije u Londonu i postao je poznat u cijelom svijetu kao Sir Aleksander Fleming, pronalazaè penicilina.
Nakon nekoliko godina plemiæev sin, koji je bio spasen iz moèvare, razbolio se od tuberkuloze.
I šta ga je tada spaslo ? - Penicilin!
A kako je bilo ime plemiæu? - Lord Randolf Èerèil.
A ime njegovog sina? - Sir Vinston Èerèil.

___________________________________________________________________

DR. CHUNG SPAŠAVA ŽIVOT

"Možete li mi preporuèiti dobrog lijeènika?"
"Predlažem ti Dr.Chunga. On mi je spasio život."
"Kako se to dogodilo?"
"Ovako. Bolovao sam od ozbiljne bolesti i otišao sam dr.Chungu. Uzeo sam lijek kojeg mi je propisao i osjeæao sam se još gore. Zatim sam ponovno otišao dr.Chungu. Uzeo sam drugi lijek i mislio sam da æu umrijeti kako mi je loše bilo. zato sam naposlijetku otišao dr.Chungu - a on nije bio u ordinaciji."

***********

Hvala Bogu da smo na izlet sa sobom poveli mazgu, jer, kad je jedan djeèak bio ranjen, upotrijebili smo mazgu da ga odnese lijeèniku."
"A kako se ozlijedio?"
"Udarila ga je mazga."

___________________________________________________________________

LIJEÈNIK ZNA BOLJE OD TEBE

Lijeènik se nagnuo nad beživotno tijelo u krevetu. Potom se uspravio i kazao: "Nažalost, moram vam reæi da je vaš muž prešao u bolji život, draga moja."
Iz beživotnog tijela èuo se slabašan protestirajuæi glas: "Nije istina, ja sam još živ."
"Zaveži!" reèe žena. "Lijeènik zna bolje od tebe."

___________________________________________________________________

LOVCI NA SRECU


Jednoga dana vidješe djeèaci nekog starca kako ide ulicom sa velikom korpom na ramenu, prepunom blistvaih zvijezda. Laganim zamahom ruke on bi s vremena na vrijeme zagrabio iz korpe i zavitlao kao da sije. Tada bi mnogo prekrasnih zvjezdica zalepršalo oko njega kao jato varnica.
- Šta to radite? – upitaše djeèaci goreæi od znatiželje.
- Sijem sreæu! – odgovori èovjek i mirno nastavi svoj posao dok su mu se meðu prstima caklili prekrasni dragulji iz kojih su djeèake gledale tople dugine boje.
Osvojeni tom ljepotom mališani smjesta pojuriše da uhvate sreæu, ali uzalud.
I oni najhitriji i najokretniji ostajali bi praznih ruku.
- Uzalud je to što èinite – osvrnuo se tajanstveno starac. Tako je nikada neæete uloviti.
- Zašto? – upitaše zaèuðeno djeèaci.
Nasmiješivši se, starac im odgovori:
- Tek kad se nauèite sijati radost i ljepotu oko sebe, biæete pozvani na žetvu sreæe.
Onaj ko grabi sebi, nikada neæe uhvatiti sreæu.

___________________________________________________________________

Prekrasno, pouèno

___________________________________________________________________

procito. razmislio. odlicno.

___________________________________________________________________
kad ce mostar mama?

VJEROVATI MAGARCU

Došao susjed Nasruddinu da posudi magarca. "Veæ sam ga posudio drugome", odgovori Nasruddin.
U tom se trenutku životinja u štali oglsi njakanjem.
"Ali èujem ga kako njaèe", reèe susjed.
"A kome ti vjeruješ, magarcu ili meni?"

___________________________________________________________________

ZABLUDA BISKUPA WRIGHTA

Prije mnogo godina jedan biskup s istoène obale Sjedinjenih Amerièkih Država posjetio je malo privatno vjersko sveuèilište na zapadnoj obali. Bio je smješten u kuæi rektora sveuèilišta koji je bio napredan mladi profesor fizike i kemije.
Jednog dana je rektor pozvao na veèeru èlanove sveuèilišta kako bi se okoristili biskupovom mudrošæu i iskustvom. Nakon veèere razgovaralo se o svršetku svijeta, a biskup je tvrdio da svršetak ne može biti daleko. jedan od razloga, koje je za to naveo, bila je èinjenica da je u prirodi veæ sve otkriveno i sva moguæa iznašašæa su ostvarena.
rektor se, na pristojan naèin, nije s time složio. Po njegovom mišljenju, reèe, èovjeèanstvo je na pragu sjajnih novih otkriæa. Biskup je pozvao rektora neka spomene jedno. rektor je odgovorio da oèekuje da æe u iduæih 50 godina ljudi nauèiti letjeti.
Biskup se na to glasno nasmijao. "Glupost, draggi moj," uskliknuo je, "da je u Božjem naumu bilo da letimo, On bi nam dao krila. Let je rezerviran za ptice i andjele."
Biskup se zvao Wright. Imao je dva sina, Orvillea i Wilbura, koji su konstruirali prvi zrakoplov.

___________________________________________________________________

Interesantna prica koja me navodi na razmisljanje...
Je li biskup stvarno bio u pravu?
Leti li covjek time sto je napravio avion, pa u njemu komforno sjedi i promatra Zemlju iz vazduha?
Kakav napor covjek ulaze prilikom tog leta?
Osjeca li let, kao sto ga ptice osjecaju?
Ili, radi li se o varci, iluziji?

broj ispravljanja poruke: 1, zadnji put od strane Pipi Duga Carapa dana 12-21-2009 u 10:06.

Mislim da leti. Neko (ptice) koriste instikt, èovjek koristi mozak (konstrukcija pomagala - aviona). Niti orao dok lebdi visoko ne koristi krila, nego koristi tople zraène struje koje ga dižu i drže u zraku, zar ne?

___________________________________________________________________

Prije nekih 20 godina sam se bavila jedrilicarstvom, letenjem najblizem pticijem letu, ako se tako moze reci, jer nema motora.
Nisam imala utisak da letim, vec da lebdim, bez obzira sto sam ja bila ta koja je upravljala komandama aparata...
Ova prica me navela na razmisljanje o osjecaju prilikom upravljanja avionom, tehnikom, koncentracijom, nema u tome nista spontano, kao sto je spontan pticji let...
Meni to djeluje kao iluzija, hocemo da dokazemo da smo jaci od prirode...

U nama postoji golema snaga,
samo mi to èesto zaboravljamo.
Prièa „Zaleðeno jezero“ :

Dva su se mala prijatelja klizala na zaleðenom jezeru. Bio je oblaèan i hladan dan.
Led je iznenada popustio i jedan od njih je propao u vodu. Voda nije bila duboka, ali led se poèeo stezati.
Drugi djeèak je otrèao na obalu, dohvatio kamen i pojurio do unesreæenoga. Svom je snagom razbijao led, i uhvativši prijatelja za ruku, izvukao ga iz vode.
Kad su stigli vatrogasci zaèuðeno su pitali: - Kako si uspio samo kamenom i svojim slabim rukama razbiti toliki led?
Djeèak nije znao odgovoriti.
Jedan starac polako reèe: - Ja znam kako je uspio!
NIJE BILO NIKOGA DA MU KAŽE DA JE TO NEMOGUÆE!!

SVEÆENIK UVIJEK ZNA

Bio je župnikov rodjendan, a djeca su došla da mu èestitaju i predaju darove.
Veleèasni je uzeo zamotani paket od male mary i rekao: "Ah, vidim da si mi donijela knjigu." (Maryn otac radio je u gradskoj knjižari.)
"Da. Kako ste pogodili?"
"Veleèasni uvijek zna."
"A ti, Tommy, ti si mi donio džemper", reèe župnik primajuæi od Tommyja poklon. (Tommyjev je otac bio prodavaè odjeæe.) "Toèno. Kako znate?"
"Ah! Veleèasni uvijek zna."
I tako je to išlo dalje sve dok župnik nije uzeo Bobbyjevu kutiju. Papir, u koji je kutija bila umotana, bio je vlažan. (Bobbyjev otac je prodavao vino i alkoholna piæa.) "Vidim da si mi donio bocu viskija, a nešto ga se i razlilo!"
"Krivo", reèe Bobby.
"Dobro, onda bocu ruma."
"Opet krivo."
Župnikovi prsti su bili vlažni. jedan je prst stavio u usta, ali nije mogao odgonetnuti što je.
"Da nije džin?"
"Nije", odgovori Bobby. "Donio sam vam psiæa."

___________________________________________________________________

citat od Pipi Duga Carapa:

Interesantna prica koja me navodi na razmisljanje...
Je li biskup stvarno bio u pravu?
Leti li covjek time sto je napravio avion, pa u njemu komforno sjedi i promatra Zemlju iz vazduha?
Kakav napor covjek ulaze prilikom tog leta?
Osjeca li let, kao sto ga ptice osjecaju?
Ili, radi li se o varci, iluziji?

Da li ova riba leti?

___________________________________________________________________
Sto drug rece, i prodjose dani, i crni i sjajni, ali jos nesto nije sjelo mi na mjesto...
Jer necega nema, i vazda fali, i uvijek je tijesno, kad su ljudi mali....

Neces mi vjerovati, sinoc bas citam o ribi u vazduhu.
Prica je o tome trebaju li mistici pricati ono sto vide, ono sto osjecaju, kad ih i tako niko ne razumije.
Primjer koji Osho uzma je sljedeci:
Zamisli majmuna koji vidi da dolazi potop, pa odluci spasiti ribu.
Izvadi ju iz vode, odnese visoko na stablo, misleci da ju spasava, a ona pri tome ugine.
Poenta je : ostavi svakoga u njegovoj prirodnoj sredini, tamo gdje se osjeca sretan.

Sto se ribe sa slike tice, ne mislim da leti, mislim da lebdi, da prvi i zadnji put vidi zivot iz druge perspektive.

Ne zelim biti gruba i negativna, samo je to ono sto ova slika u meni evocira.

broj ispravljanja poruke: 1, zadnji put od strane Pipi Duga Carapa dana 12-22-2009 u 10:09.

A jeste se svezali Osho-a

___________________________________________________________________
Sto drug rece, i prodjose dani, i crni i sjajni, ali jos nesto nije sjelo mi na mjesto...
Jer necega nema, i vazda fali, i uvijek je tijesno, kad su ljudi mali....

citat od gandalf:

A jeste se svezali Osho-a

Šta mu fali?

___________________________________________________________________

citat od gandalf:

A jeste se svezali Osho-a