Mehmed pasha, Omer pasha i ...

...

Omer-paša Latas

se rodio 1806. godine, kao

Mihajlo Latas

, u Janjoj Gori, opæina Plaški, a umro je 1871. godine u Istanbulu. Kao oficirsko dijete uèio je kadetsku školu u Gospiæu i stupio u vojski kao kadet-narednik. Pobjegao je u Bosnu 1827. godine zbog pronevjeravanja novca i u Banja Luci je primio islam. Iz Banja Luke odlazi u Vidin, gdje boravi neko vrijeme. Kada je došao u Istanbul, postao je uèitelj crtanja prijestolonasljednika Abdul Medžida. Postao je pukovnik 1838. godine, a potom paša, kad je Abdul Medžid stupio na vlast. Bio je odlièan vojnik. U krvi je ugušio pobune u Siriji, Albaniji i Kurdistanu. Vrlo mlad imenovan je za maršala, tj. mušira. Godine 1848/49. sa Rusima okupirao Dunavske kneževine. Slomio je ustanak bosanskog begovata na èelu sa vezirom Husein-kapetan Gradašèeviæem 1850. godine. Oko hiljadu najuglednijih aga i begova je pozatvarao, a oko 400 poslao okovane u Istanbul. Godine 1853. uništio bi Crnu Goru, da to nisu sprijeèile Austrija i Rusija. U Krimskom ratu 1853. bio je zapovednik turske vojske na dunavskoj liniji i dobio titulu serdari ekrema (veliki vojskovoða). Potom je uèestvovao, sa engleskim i francuskim saveznicima, u opsadi Savestopolja, u borbama na Kavkazu. Ugušio je ustanke u Mesopotamiji. Godine 1861, kada je bio na pomolu rat sa Crnom Gorom, ponovo bi uništio Crnu Goru, da se nije spasla zauzimanjem Velikih sila. Gušio je i grèki ustanak na Kritu 1867. godine i pošto nije do kraja, zbog loše turske flote i nedostatka sredstava, mogao da sprovede blokadu ostrva, sam se povukao 1868. godine. U Parizu je bio 1865. godine kao glavni vrhovni komandant turske vojske.


Omer-paša Latas u Bosni [uredi]
Pobune bosanskih prvaka protiv osmanske vlasti i sporo provoðenje reformi, utjecali su na odluku Porte, da u Bosanski ejalet pošalje Omer-pašu Latasa, spacijalistu za gušenje pobuna u provincijama. Dalaskom u Sarajevo 1850. godine, okupio je bosanske prvake, proèitao im ferman i zatražio je od njih, da reforme provedu u praksu. Bez obzira na to, Bosanski ejalet su zahvatile pobune u Bosanskoj Krajini, Posavini, Hercegovini i srednjoj Bosni. Sve pobune su bile vojno ugušene,a sljedila su ubistva i progoni bosanskih prvaka. Latasova naredba o oduzimanju oružja od kršæanima izazvala je pobunu u Hercegovini 1851. godine

Mehmed-paša Sokoloviæ

(1505 ili 1506, Višegrad - 1579, Istanbul) je jedan od velikih osmanskih vojskovoða bosanskog porijekla.

Rodio se u selu Sokoloviæi pored Višegrada kao dijete pravoslavnih roditelja

. Sa šest godina, Sokoloviæ je odveden u osmansku vojsku na adžami-oglan, više poznat kao danak u krvi. Podvrgnut je pod oštru vojnièku disciplinu u osmanskoj vojnoj akademiji u Istanbulu gdje je primio islam. Ovo je bila uobièajena praksa u osmanskoj vojsci u to doba (vidjeti: Janièari). Veæ istaknut u ratovima sa Ugarskom i Austrijom (1526.-1533.), u vrijeme sultana Sulejmana I Velièansvenog, Mehmed-paša Sokoloviæ obavlja razne dužnosti u carskom saraju. Veæ 1543. bio je zapovjednik dvorske straže (kapidžibaša), a 1546. biva unaprijeðen u kapundan-pašu. Za dalje ratne zasluge, posebno na istoku i u perzijskoj vojni dobija položaj treæeg vezira 1555. Diplomatski i vojni uspjesi otvorili su put Mehmed-paši ka položaju prvog èinovnika Carstva - 28. VI. 1565. godine Mehmed-paša biva unaprijeðen na položaj prvog èinovnika Carstva. Nakon pogibije Sulejmana Velièanstvenog pod opsjednutim Sigetom 6. IX. 1566., janjièari na juriš zauzimaju Siget tri dana kasnije. Pune tri sedmice, koliko je trajala opsada Sigeta u kojoj se nalazio Sulejman Velièanstveni, Mehmed-paša je èvrsto držao vojnu snagu Carstva u svojim rukama, a i kasnije punih 13 godina bio je - u sklopu Carstva - jedan od najsnažnijih svjetskih vladara. Osvajanjem Sigeta, pod vodstvom Mehmed-paše Sokoloviæa, hrvatski ban Nikola Zrinski živ je zarobljen i odmah pogubljen. Njegovu odrubljenu glavu Mehmed-paša Sokoloviæ šalje svom neæaku, Gulabi-agi, budimskom namjesniku sa zadatkom da je proslijedi do Beèa na ugarski carski dvor. Mehmed-paša je u meðuvremenu, a uz pomoæ carskog štitonoše Džafer-bega i tajnog pisara Feriduna, pune tri sedmice krio od vojske i ostalih carskih dostojanstvenika smrt Sulejmana Velièanstvenog.

Mehmed-paša je podizao brojne zadužbine i vakufe širom Carstva, a u svome rodnom selu Sokoloviæima kod Rudog izgradio je džamiju. Podigao je tri do pet mostova na prostoru Bosne i jedan na prostoru Crne Gore, a to su: æuprija na Drini u Višegradu, Arslanagiæa most u Trebinju, Vezirov most u Podgorici u Podgorici, most na ušæu Žepe u Drinu, i Kozju Æupriju u Sarajevu. Najpoznatija je Æuprija na Drini koja je tematska osnovica romana Na Drini æuprija poznatog bosansko-hercegovaèkog pisca i jedinog nobelovca Ive Andriæa. Nema podataka da je Mehmed paša Sokoloviæ gradio kršæanske objekte po Bosni, vjerojatno jer se o tom nije vodila evidencija. Meðutim, ono što se sigurno zna da je uticao na odluku osmanske države na obnovi Peæke patrijaršije 1557., na èije je mjesto doveden Makarije koji je inaèe u srpskoj historiografiji smatran kao Mehmed-pašin brat. Mehmed-paša, kao èlan vezirskog vijeæa, uticao je prilikom donošenja odluke da se obnovi Peæka patrijaršija.

Husein-kapetan Gradašèeviæ (1802. - 17. august, 1834.) bijaše bošnjaèki general koji se je borio za bosansku autonomiju u Osmanlijskom carstvu. Takoðer je poznat kao "Zmaj od Bosne", nadimak koji je možda sam on izmislio. Gradašèeviæ je roðen u Gradaècu 1802. godine i odrastao je okružen politièkom klimom nemira u zapadnim krajevima carstva. Kad je Dželaludin-paša otrovao njegovog brata Murata 1821. godine, Gradašèeviæ se našao na èelu Gradaèaèke vojne kapetanije. Mladi Husein je tokom svog kapetanstva razvio reputaciju mudrog vladanja i tolerancije, te je postao jedan od najpopularnijih osoba u Bosni.

1831. godine Gradašèeviæ je izabran za voðu pokreta za Bosansku autonomiju. Brzo je otjerao vezira i ostale protiv-autonomijske osobe, te tako postaje de facto vladar Bosanskog pašaluka. 18. jula iste godine Gradašèeviæ savlaðuje vojsku pod zapovjedništom velikog vezira u blizini Štimlja u Kosovu. Odluèuje da ne nastavi pohod i vraæa se u Bosnu gdje su ga njegovi vojnici proglasili novim vezirom 12. septembra. Meðutim, 1832. godine pokret za autonomiju je izgubio prednost u ratu. Nakon niza manjih okršaja kljuèna bitka se dogodila 17. i 18. maja izvan Sarajeva. Bosanska vojska je poražena nakon što Hercegovaèko pojaèanje stiže i pridružuje se Osmanlijskoj vojsci.

Iako bošnjaèki ustanak ne bi bio ugašen za još 18 godina, Gradašèeviæ je morao bježati u Habsburšku monarhiju 31. maja. Odatle je on pregovarao sa sultanom da se vrati u carstvo, koji njegovu želju ne odobrava u potpunosti. Seli u Beograd i onda u Istanbul, gdje je umro od kolere 17. augusta, 1834. godine. Legenda u svoja doba, Gradašèeviæ je danas bošnjaèki narodni junak i jedan od najuglednijih liènosti u historiji Bosne i Hercegovine.

zato sto mu ni jednu zamjerku ne mozete naci

___________________________________________________________________

Aferim!!!!!

Hebo Turke, ionako prodadose Bosnu drugom okupatoru na berlinskom kongresu 1878!!!!

___________________________________________________________________
Ponekad s' proljeca

metallica , lijepo je sto si otvorio temu. posebno za nas neupucene u sferu istorije. ne samo ti nego i bago . ali .........po meni ovakve teme bi trebale biti na podforumu istorija a nikako na politici. iz tih razloga sam i reagovala na temi o Pasi Sokolovicu. kakve veze ima istorija od prije hiljadu i vise godina sa danasnjicom pa da o njoj raspravljamo na politici smijesno , bar meni ..ne cini mi se da moja majka moze dobiti penziju od Sokolovica ili da joj on plati pregled u Domu zdravlja
jedino se moze raspravljati o slojevima kulture turskog doba , koja se zadrzala do dan danas na nasim prostorima
zamolila bih te , da mi objasnis , ako zelis .....kakve veze ima ovo sa danasnjicom i situacijom na prostorima bivse Juge ?

___________________________________________________________________
^¨tamo me nema , ovdje nisam ^¨

citat od bosonoga:

metallica , lijepo je sto si otvorio temu. posebno za nas neupucene u sferu istorije. ne samo ti nego i bago . ali .........po meni ovakve teme bi trebale biti na podforumu istorija a nikako na politici. iz tih razloga sam i reagovala na temi o Pasi Sokolovicu. kakve veze ima istorija od prije hiljadu i vise godina sa danasnjicom pa da o njoj raspravljamo na politici smijesno , bar meni ..ne cini mi se da moja majka moze dobiti penziju od Sokolovica ili da joj on plati pregled u Domu zdravlja
jedino se moze raspravljati o slojevima kulture turskog doba , koja se zadrzala do dan danas na nasim prostorima
zamolila bih te , da mi objasnis , ako zelis .....kakve veze ima ovo sa danasnjicom i situacijom na prostorima bivse Juge ?

..Bosonoga je potpuno u pravu - zato predlažem, da se tema prebaci na Istoriju/Povijest, gdje i spada - ovo nema veze sa današnjom situacijom na prostorima bivše Juge - osim podizanja tenzija - što bi reko Seno !

___________________________________________________________________
Moj Mostare ko ti lomi grane,
ko zavadi mostarske jarane,
ko to tebi istoriju piše,
ko to želi da te nejma više.

citat od bosonoga:

metallica , lijepo je sto si otvorio temu. posebno za nas neupucene u sferu istorije. ne samo ti nego i bago . ali .........po meni ovakve teme bi trebale biti na podforumu istorija a nikako na politici. iz tih razloga sam i reagovala na temi o Pasi Sokolovicu. kakve veze ima istorija od prije hiljadu i vise godina sa danasnjicom pa da o njoj raspravljamo na politici smijesno , bar meni ..ne cini mi se da moja majka moze dobiti penziju od Sokolovica ili da joj on plati pregled u Domu zdravlja
jedino se moze raspravljati o slojevima kulture turskog doba , koja se zadrzala do dan danas na nasim prostorima
zamolila bih te , da mi objasnis , ako zelis .....kakve veze ima ovo sa danasnjicom i situacijom na prostorima bivse Juge ?

Bosa...
Neæe ti Sokoloviæ naravno, platiti pregled u Domu zdavlja...
To bi trebao obezbjediti Hare sa kolegama drugim...
No, on radije manipulira žrtve i povijest...
Nego da se primi posla...
Želio sam poèeti raspravu na tu temu, i to sam i rekao i ponavlj'o nekoliko puta...
Džaba...
Zbog toga je tema na politici...
Gdje i pripada...
E, sad, druga je stvar što je otišlo na za i protiv Paše Sokola...

Metalac...
Hvala na razumijevanju...
I pojašnjenju...
Znam da su bili kršæani...
I da su se prihvatili posla radi slave i para...
Povijest nas uèi svemu...
Samo je treba neoptereæen èitati...
Evo, recimo paša Latas...
Lièi li to na Juku...
Prvi mi je pao na pamet, da ne bi opet komplikacije...
Svaki narod ima takve likove...
I prije i sad...
Neko to shvata kao provokaciju protiv jednog naroda...
Neko shvati kao normalnu stvar...
Što se ponavlja...
Uvijek i ponovo...
Tako smo napravljeni...

___________________________________________________________________
665 - Skoro zao

broj ispravljanja poruke: 1, zadnji put od strane bago dana 03-28-2008 u 11:35.

metallica, dobismo prijedlog/prijavu da se ova tema preseli na istoriju,

tema je tvoja i odluka o preseljenju takodje tvoja,

ako zelis da preselim temu, javi mi ili ovdje ili posalji pp

___________________________________________________________________

citat od bago:


citat od bosonoga:

metallica , lijepo je sto si otvorio temu. posebno za nas neupucene u sferu istorije. ne samo ti nego i bago . ali .........po meni ovakve teme bi trebale biti na podforumu istorija a nikako na politici. iz tih razloga sam i reagovala na temi o Pasi Sokolovicu. kakve veze ima istorija od prije hiljadu i vise godina sa danasnjicom pa da o njoj raspravljamo na politici smijesno , bar meni ..ne cini mi se da moja majka moze dobiti penziju od Sokolovica ili da joj on plati pregled u Domu zdravlja
jedino se moze raspravljati o slojevima kulture turskog doba , koja se zadrzala do dan danas na nasim prostorima
zamolila bih te , da mi objasnis , ako zelis .....kakve veze ima ovo sa danasnjicom i situacijom na prostorima bivse Juge ?


Bosa...
Neæe ti Sokoloviæ naravno, platiti pregled u Domu zdavlja...
To bi trebao obezbjediti Hare sa kolegama drugim...
No, on radije manipulira žrtve i povijest...
Nego da se primi posla...
Želio sam poèeti raspravu na tu temu, i to sam i rekao i ponavlj'o nekoliko puta...
Džaba...
Zbog toga je tema na politici...
Gdje i pripada...
E, sad, druga je stvar što je otišlo na za i protiv Paše Sokola...

Metalac...
Hvala na razumijevanju...
I pojašnjenju...
Znam da su bili kršæani...
I da su se prihvatili posla radi slave i para...
Povijest nas uèi svemu...
Samo je treba neoptereæen èitati...
Evo, recimo paša Latas...
Lièi li to na Juku...
Prvi mi je pao na pamet, da ne bi opet komplikacije...
Svaki narod ima takve likove...
I prije i sad...
Neko to shvata kao provokaciju protiv jednog naroda...
Neko shvati kao normalnu stvar...
Što se ponavlja...
Uvijek i ponovo...
Tako smo napravljeni...

kao da si mene pitao sa kim ces ga uporediti


s tim sto je ovaj stariji bio Puuno pametniji od ovoga mladjeg zato je mladji i zavrsio u Belgijskom kanalu

a nisam ja ovo postirao radi tebe znam da svasta znas

nego radi nekih drugih kad se "late advokatkog posla" da to malo bolje naprave

___________________________________________________________________

Podijelio bih istoriju BiH u tri dijela:
Feudalno, doba Turske vladavine i novo savremeno doba nakon dolaska Austougarske monarhije
Bosna je, kako je to u najnovijoj istorijskoj literaturi dokazano, bez sumnje, najstarija juznoslavenska ranofeudalna drzava, dosta udaljena od tadasnjih civilizacijskih sredista, istoka (Carigrad) i zapada (Rim), pa su njihovi ekonomski, politicki i kulturni utjecaji do nje sporo dolazili i slabo se osjecali.
Da li je bosanska verzija krscanstva oblikovala politicki pojam srednjovjekovnog bosanstva i bosansku drzavu ili je Bosna samo iskoristila 'bogumilstvo' ili 'patarenstvo' kao sredstvo za ostvarenje svoje drzavne samostalnosti i jedne osobene duhovnosti?
U srednjem vijeku 'balkansko-slavenski protestantizam' imao svoje duboke socijalno-eticke korijene, ali jedino je u Bosni igrao politicku ulogu.
Za vrijeme Kulina bana, bosanska se drzava prostirala od Drine do Grmeca, sa oblastima Bosnom, Usorom, Soli i Donjim krajevima oko Sane. U to vrijeme javljaju se prve vijesti o postojanju i sirenju heretickog ucenja u Bosni, koje je uzelo tolikog maha da ga je prihvatio i sam ban Kulin, sa svojom porodicom, sirom rodbinom i sa vise od deset hiljada svojih podanika. O tome je papu Inocenta III. 1199. prvi pismeno izvijestio zetski knez Vukan, stariji sin velikog raskog zupana Stefana Nemanje. Papa se vec 1200. godine javio pismom ugarskom kralju Emeriku i trazio njegovu intervenciju protiv heretika u Bosni. Emerik je prihvatio papin poziv, motiviran da ce ostvariti svoje politicke pretenzije na Bosnu. "Time je zapocela bliska saradnja izmesu rimske kurije i ugarskih kraljeva, te raznih vladara iz loze Nemanjica i njihove svetosavske pravoslavne crkve u zajednickoj borbi protiv hereticke Bosne, a u stvari protiv njene samosvojnosti i samobitnosti. Bio je to pocetak saradnje izmesu maca i kriza ili krsta, koja se kroz cijelu historiju Bosne, kada su u pitanju bosanski heretici,nije vise nikada prekidala" .
Kulin je procijenio da njemu i njegovim ljudima prijeti opasnost kao i za cijelu Bosnu i pod hitno salje izaslanika u rim i trazi od pape da mu pomogne oko vjer jer su neupuceni te je ovaj poslao Ivana de Kazamarisa. Papin izaslanik stigao je u Bosnu pocetkom aprila 1203. godine. Na Bilinom polju kod Zenice odrzao je sabor sa starjesinama Bosanske Crkve, banom Kulinom, njegovim casnicima i narodom. Ban Kulin i starjesine Bosanske Crkve, 8. IV. 1203. godine, potpisali su akt o odbacivanju svog heretickog ucenja i prakse.
Dobro ih je natego poslije su opet presli u heretike kada se sve smirilo.
Nakon izvjestaja iz Bosne da je ban Matej Ninoslav ponovno prisao hereticima i da je njihov pokret zahvatio i susjedne zemlje, posebno Slavoniju, papa je obnovio zahtjev da se protiv Bosne povede krizarski rat. Rat je poceo 1235. godine i, sa prekidima, trajao tri godine. Krizarski rat, pokrenut u cilju istrebljenja heretika, ujedinio je u otporu krizarima najznacajnije subjekte bosanske drzave - domacu crkvu, vlastelu, seljastvo i vladara. Krizarima je pruzen snazan otpor. Staleski organizovana vlastela, kao politicki narod srednjovjekovne Bosne, i posebno ustrojena Crkva bosanska, svojim interesima i svijescu o njima, imale su presudnu ulogu u etnickom razvoju i oblikovanju Bosne.
U oblasti Huma postepeno preobracanje bosanskih krstjana na pravoslavlje teklo je srazmjerno mirnim putem, "dok su u dijelovima Podrinja heretici sredinom XV. st. progonima i silom uvodjeni u pravoslavlje" .
Procesi koji su zahvatili Bosnu nakon unistenja njene srednjovjekovne drzave, a to su sirenje Islama i daljnje oblikovanje bošnjackog etnosa, ne mogu se objasniti niti shvatiti bez karaktera i uloge Crkve bosanske, za koju je s razlogom primijeceno da kao 'osebujni bosanski fenomen lezi u samom srcu bošnjacke nacionalnosti'.

___________________________________________________________________

neki naprave radost gdje god odu, neki kad god odu.

broj ispravljanja poruke: 1, zadnji put od strane pasha dana 03-28-2008 u 18:59.

Tokom osmanskog osvajanja Bosne i nakon njega, uz navedene okolnosti, postupno je nastajala i razvijala se po sadrzaju i obliku slozena, ali jedinstvena muslimanska zajednica.
Posredstvom Islama, koji je predstavljao idejnu polugu Osmanskog Carstva, Bošnjaci su usvojili jedinstvenu politicku ideologiju i ulazili u jedinstveni kulturni krug". Prihvatanje Islama u Bosni bilo je proces cija se postepenost i dinamika mogu pratiti prije svega na osnovu osmanskih deftera, cijem se proucavanju u Bosni pristupilo tek poslije 1945. godine. "Ovi primarni izvori pokazuju da je proces prihvatanja Islama u Bosni trajao 250 godina" . Moze se reci da "nisu vjerski, nego politicki razlozi bosanske krstjane priblizili Turcima-Osmanlijama, kao nosiocima Islama".Progonima i nasilnim pokatolicavanjem pripadnika Crkve bosanske u Bosni su nastale prilike u kojima se moralo birati izmesu grube katolicke prozelitisticke kampanje dvojice posljednjih bosanskih kraljeva i Turaka-Osmanlija u njihovom pobjedonosnom nastupu. Sirenje Islama u Bosni je usko povezano s nastankom i razvojem gradova, koji su bili sredista cjelovite ekonomske djelatnosti, a posebice trgovine, zanata , te zadovoljavanja svih osobnih i drustvenih potreba gradskog stanovnistva. U vecim su gradovima osim hanova, karavan-saraja, musafirhana, brojnih ducana razlicitih esnafa postojali i bezistani.
Osvajac koji je gradio BiH rijetkost za te krajeve.
Naucnici pokusavaju dokazati kako se islam sirio silom a te tvrdnje je Vladislav Skaric pobio jos 1940.
On je na osnovu "izvora ustanovio da je 'krivo misljenje da se na Balkanskom poluostrvu Islam sirio naglo i da je sluzbeno siren silom'. Tu cinjenicu Skaric potkrepljuje jednim logickim argumentom, koji je vrlo ocit, tj. 'da XIX. vijek ne bi zatekao ni jednog hriscanina, niti bi bilo ni jedne crkve i manastira da je Islam siren drzavnom silom'. Islam su jednostavno 'sirile prilike i ljudske okolnosti' "
Krajem XVIII. i pocetkom XIX. stoljeca javljaju se medju Bošnjacima neslaganja i pobune na razlicitoj socijalnoj i politickoj osnovi. Jos u prvoj polovini XVIII. st. zazivjela je u Bosni institucija ajanluka, kao novog oblika funkcionisanja lokalne uprave u osmanskoj drzavi. Bunili su se uglavnom ajani i kapetani, kao feudalni veleposjednici i osnovni nosioci funkcije lokalne vlasti, protiv najavljenih upravnih i vojnih reformi. Uz njih su se bunili i janjicari po gradovima, posebno u Sarajevu.
Za svog su vodju, 5. II. 1831. godine, izabrali Husein-kapetana Gradascevica. Nakon sukoba s turskom vojskom, 18. VII. 1831. kod Kacanika na Kosovu, u kojoj je Husein-kapetan izvojevao veliku pobjedu, ostali ajani ga proglasavaju bosanskim vezirom a u Sarajevu 12. IX. 1831zvanicno se proglasava i javno objavljuje autonomija Bosne.
31. V. 1832. godine, turska vojska uz pomoc nekih hercegovackih ajana, sa Ali-agom Rizvanbegovicem i Smail-agom Cengicem na celu nanijela je presudan poraz Husein-kapetanu i njegovim pristalicama na Palama kod Sarajeva. Tim je porazom pokret Husein-kapetana Gradascevica za autonomiju Bosne konacno propao.

___________________________________________________________________

neki naprave radost gdje god odu, neki kad god odu.

Okupacija Bosne i Hercegovine 1878. godine i dolazak Austro-Ugarske u BiH bio je za Bošnjake veliki historijski zaokret i neizvjesni izazov - prelazak iz jednog civilizacijskog kruga u drugi, u sasvim razlicitu kulturu i nacin zivota, koji su izazivali dramaticne i sudbonosne posljedice u zivotu ljudi. Jedna od tih pojava je i iseljavanje u Tursku, ciji su uzroci razliciti. Broj iseljenih Bošnjaka u toku ceterdeset godina austrougarske uprave u Bosni i Hercegovini krece se od 61.114 iseljenika, sto je zvanicni podatak austrougarskih vlasti do 300.000, sto je podatak koji se spominje u publicistici.
Nakon aneksije BiH 1908. godine nastavilo se masovno iseljavanje Bošnjaka iz BiH u Tursku. Samo 1910. godine broj iseljenika dostigao je brojku 17.018. Neki savremenici nisu za iseljavanje krivili samo Austro-Ugarsku, nego i Tursku, koja je istodobno dala pobudu za emigraciju da na granicama Srbije, Bugarske i Grcke naseli, zbog odrzavanja ravnoteze prema tamosnjem hriscanskom elementu, muslimane iz Bosne i istocne Rumelije.
U unutrasnjem zivotu zemlje bošnjaštvo je jasno doslo do izrazaja pocetkom devedesetih godina. Vec sredinom 1891. godine Mehmed-beg Kapetanovic-Ljubušak pokrenuo je list Bošnjak. Prvi broj Bošnjaka izasao je 2. VII. 1891. godine. Programska orijentacija lista bila "je na prosvjetiteljskom radu u narodu, razbijanju predrasuda o Bošnjacima i njihovo priblizavanje evropskoj civilizaciji" . Prema Bošnjaku elementi narodne identifikacije su jezik i slavensko porijeklo, a faktori koji su odvojili Bošnjake od ostalih naroda su klima, mjesni obicaji i vjera."Srbi i Hrvati su susjedni narodi sa kojima treba u slozi i ljubavi zivjeti, samo da i oni ostave na miru Bošnjake i ne naturaju im svoje ime".

___________________________________________________________________

neki naprave radost gdje god odu, neki kad god odu.

...........dobri ti tekstovi Pasha - svaka æast !

___________________________________________________________________
Moj Mostare ko ti lomi grane,
ko zavadi mostarske jarane,
ko to tebi istoriju piše,
ko to želi da te nejma više.

Osvrnuo bih se na ovo je li islam dosao silom ili milom. Turci su vojno osvojili Bosnu a kralja pogubili. Upravo citam knjigu koja govori o povijesti franjevacke provincije Bosne Srebrene gdje je pojedinacno navedeno koliko je samostana sruseno od strane Turaka i koliko je naroda pobjeglo u krajeve van kontrole Otomanskog carstva. Za sve podatke su navedeni izvori koji se nalaze u franjevackim arhivama po samostanima u BiH, Hrvatskoj i u Vatikanu. Dakle, u prvom naletu, koji se nije dogodio odmah nakon osvajanja, dakle negdje pocetkom 16. stoljeca su unisteni svi katolicki objekti u Bosni a nakon nekog vremena su Turci dali dozvole za obnovu. Ali sve je trebalo debelo platiti, samostani nisu mogli biti veci od prijasnjih i morali su se praviti od blata, zemlje i siblje, drveta a ne od kamena i cvrstih materijala. Dalje, u knjizi je navedeno na stotine isprava od turskih vladara i kadija u kojima se lako moze vidjeti u kakvom je podredjenom polozaju bio katolicki dio stanovnistva, koji se vecim dijelom iselio. Sad ako ovo nije teror ne znam sto je. Pa i Bosnjaka je ostalo u Republici Srpskoj nakon svega pa nitko ne kaze da to nije bio teror. Onda nije bilo ni terora ni u zapadnom Mostaru jer je i tada ostalo nesto Bosnjaka. Ako to mozemo primjeniti na Bosnu u doba Otomana, zasto ne bi ni u danasnje doba? I gdje su sada pametnjakovici da kazu kako kako Mehmed beg Kapetanovic laze jer jasno govori da su ovdje postojala tri naroda.

citat od Dalibor:

Osvrnuo bih se na ovo je li islam dosao silom ili milom. Turci su vojno osvojili Bosnu a kralja pogubili. Upravo citam knjigu koja govori o povijesti franjevacke provincije Bosne Srebrene gdje je pojedinacno navedeno koliko je samostana sruseno od strane Turaka i koliko je naroda pobjeglo u krajeve van kontrole Otomanskog carstva. Za sve podatke su navedeni izvori koji se nalaze u franjevackim arhivama po samostanima u BiH, Hrvatskoj i u Vatikanu. Dakle, u prvom naletu, koji se nije dogodio odmah nakon osvajanja, dakle negdje pocetkom 16. stoljeca su unisteni svi katolicki objekti u Bosni a nakon nekog vremena su Turci dali dozvole za obnovu. Ali sve je trebalo debelo platiti, samostani nisu mogli biti veci od prijasnjih i morali su se praviti od blata, zemlje i siblje, drveta a ne od kamena i cvrstih materijala. Dalje, u knjizi je navedeno na stotine isprava od turskih vladara i kadija u kojima se lako moze vidjeti u kakvom je podredjenom polozaju bio katolicki dio stanovnistva, koji se vecim dijelom iselio. Sad ako ovo nije teror ne znam sto je. Pa i Bosnjaka je ostalo u Republici Srpskoj nakon svega pa nitko ne kaze da to nije bio teror. Onda nije bilo ni terora ni u zapadnom Mostaru jer je i tada ostalo nesto Bosnjaka. Ako to mozemo primjeniti na Bosnu u doba Otomana, zasto ne bi ni u danasnje doba? I gdje su sada pametnjakovici da kazu kako kako Mehmed beg Kapetanovic laze jer jasno govori da su ovdje postojala tri naroda.

.....šta je pisac htjeo s ovim da kaže !?

___________________________________________________________________
Moj Mostare ko ti lomi grane,
ko zavadi mostarske jarane,
ko to tebi istoriju piše,
ko to želi da te nejma više.

Htio sam reci da je pod Turcima bilo med i mlijeko i da raseljeni narod i par stotina spaljenih samostana jednostavno nije dovoljno da se taj period proglasi nekim terorom nad narodom nego je to raseljavanje i rusenje bilo humanitarnog karaktera, kao i sto je bilo za vrijeme rata u RS. Je li sada dovoljno jasno?

OD ZAUZEÆA BOSNE DO PODJELE PROVINCIJE (1463-1514)

Prilagoðeno za ispis

1. Opæi pogled na novonastalo stanje

Turskim osvojenjem Bosne došlo je do dalekosežne promjene, koja se odrazila i na etnièki i na vjerski sastav Bosne pa tako, naravno, i na djelovanje bosanskih franjevaca.

Prema turskom odnosno islamskom shvaæanju, nije se smjelo raditi na obraæanju muslimana na neku drugu vjeru; takav rad bi odmah bio sprijeèen i surovo kažnjen. Nasuprot tome, bilo je dopušteno i poželjno u oèima muslimana da katolik i inovjerac prijeðe na njihovu vjeru. Prema tome, misionarski rad u Bosni nakon osvojenja, ukoliko bi se nastavio, mogao bi se ticati samo nemuslimana; ipak, prilike su bile takve da su unaprijed iskljuèivale neke vidnije uspjehe. Bosanskim franjevcima preostao je, dakle, zadatak da èuvaju vjeru svojih vjernika, da ih tješe i pomažu u zajednièkim teškoæama. Tako se rad bosanskih misionara silom prilika više-manje sveo na to da im vjernici kao vjernici prežive i da žive koliko je moguæe kršæanskije.

Turska se prisutnost osjeæala u Bosni davno prije nego što je ona konaèno pala pod Turke. Još prije Kosovske bitke (1389) turski su odredi provaljivali u pograniène krajeve bosanske države. To se osobito pojaèalo nakon što su Turci osvojili Skoplje (1392) i u njemu ustanovili sandžakat; njegovi su se upravitelji uplitali u meðusobne sporove bosanskih velikaša pa su èesto nastupili i kao suci u njima. Godine 1415. pomogli su Bosancima u bitki sa Sigismundom u Usori, a Tvrtko II. obvezao se g. 1428. da æe im plaæati godišnji danak od 25.000 dukata i ustupio im neke gradove. Turci su osvojili neke vojnièki važne bosanske klance; držali su u svojim rukama okolicu Sarajeva i utvrðeni Hodidid (u župi Vrhbosni) a na istoku Srebrenicu i više mjesta uz Drinu.

S druge strane, godine 1463. Bosna nije bila konaèno i potpuno osvojena, jer su znatan dio bosanskog podruèja povratili u kršæanske ruke dijelom Maðari a dijelom Vladislav Kosaèa. Maðari su uskoro osnovali u Bosni dvije banovine, jednu sa sjedištem u Srebreniku a drugu, na zapadu, sa sjedištem u Jajcu. No, Turci su sve to postupno povratili a uz to osvojili i Hercegovinu (1482). Srebrenièka banovina prestala je postojati 1512. a Jajce je palo 1528. Bihaæ, koji danas pripada Bosni, ali je bio prije pada pod Turke dio hrvatskog kraljevstva, dospio je u turske ruke g. 1592. Taj razvoj govori da se je g. 1463. turska vlast ukorijenila u Bosni da u njoj vjekovima ostane.

2. Prilagoðavanje novoj situaciji

Prvi koji je pravo shvatio tu politièku stvarnost: da su Turci u Bosni i da æe u njoj dugo ostati, bio je predstavnik (kustos) bosanskih franjevaca fra Anðeo iz Vrhbosne (kasnije nazvani: Zvizdoviæ). S tom stvarnošæu trebalo je raèunati pa je on pobjednièkom sultanu, kad se vraæao iz Jajca, gdje je smaknuo posljednjeg bosanskoga kralja, na Milodražu nedaleko Kiseljaka, pristupio i zamolio ga da franjevci (a tako - preko njih - i katolici) mogu slobodno ispovijedati svoju vjeru. Mehmedu je izgledalo politièki razborito (da imadne mirne i lojalne podložnike) udovoljiti molbi pa je tada izdao glasovitu Ahdnamu (povelju ), kojom je dozvolio povratak onima koji su pred Turcima izbjegli i zajamèio franjevcima (a time s obzirom na vjeru, i katolicima) nesmetano ispovijedanje vjere, osobnu slobodu i sigurnost imovine. Bilo je to obostrano izlaženje ususret: sa strane fra Anðelove - priznanje nove vlasti, sa strane Mehmeda II.- uvažavanje novih, katolièkih podanika i njihovih predstavnika, franjevaca. Sliènu povelju izdao je isti sultan i deset godina ranije, kad je osvojio Carigrad; dao ju je pravoslavnom patrijarhu Skolariosu; njemu i pravoslavnim episkopima dao je, osim zajamèenja slobode vjere, povlasticu da budu slobodni od svih državnih nameta.

Ahd-name sultana Mehmeda II. fra Anðelu Zvizdoviæu g. 1463.

--- ja, sultan Mehmed-han, dajem na znanje svom puku i odliènicima, da su posjednici ovoga carskoga fermana, bosanski duhovnici, našli moju veliku milost pa zapovijedam:

Neka nitko ne smeta i ne uznemiruje spomenute ni njihove crkve. Neka mirno stanuju u mom carstvu. A oni koji su izbjegli neka budu slobodni i sigurni. Neka se povrate i neka se bez straha u zemljama moga carstva nastane u svojim manastirima. Ni moje visoko Velièanstvo, ni moji veziri, ni moji službenici, ni moji podanici, niti itko od stanovnika moga carstva, neka ih ne vrijeða i ne uznemiruje. Neka nitko ne napada, niti vrijeða i ugrožava: ni njih, ni njihov život, ni njihov imetak, ni njihove crkve. Pa i to, ako bi iz tuðine doveli kojega èovjeka u moju državu, da im je dopušteno.

Buduæi da sam spomenutima milostivo dao ovu carsku Zapovijed, kunem se slijedeæom zakletvom:

Tako mi stvoritelja zemlje i neba, koji hrani sva stvorenja, i tako mi sedam mushafa /= sedam svetih knjiga/ i tako mi našega velikog Proroka, i tako mi 124.000 vjerovjesnika, i tako mi sablje kojom se pašem, nitko neæe protivno uèiniti ovomu što je napisano dok ovi budu pokorni mojoj službi i vjerni mojoj zapovijedi.

U stanu Milodraž

Pisano 28 . maja

Isp.: Radovi Hrvatskog povijesnog instituta u Rimu, Rim 1971, sv. III-IV. str. 76.

Ahdnama je bila osnovna pravna isprava na koju su se uvijek iznova - tijekom vjekova, pozivali bosanski franjevci; njom su, iako vrlo èesto bezuspješno, branili osnovna ljudska prava svoja i svoga naroda.

Prve godine osvojenja (od 1463. do 1467.) bile su ispunjene stradanjem. Izvori govore da su veæ i ranije, 1435., u turskim provalama, stradali mnogi franjevaèki samostani. Tako je to bilo i 1463., kad su - prema buli pape Siksta IV. iz 1473. - bili porušeni ili opustošeni svi samostani Bosanske vikarije. Zato im papa dopušta da mogu osnovati ili prihvatiti samostane u Hrvatskoj i Slavoniji sve do Drave a Matija Korvin daje dva samostana u Primorju franjevcima Bosanske vikarije. Jedan dio crkvenog ruha, posuða i knjiga bio je prenesen u nezauzete krajeve a neke su stvari trgovci, za male novce, kupili od Turaka, koji su ih u osvojenim krajevima napljaèkali. Papa Pavao II, na molbu bosanskog vikara, odreðuje g. 1469. da se te stvari moraju vratiti u samostane Bosanske vikarije i to u one koji su sigurniji od turskih napadaja. U takve gradove on ubraja Jajce, Livno, Cetin, Bihaæ, Trsat.

U cjelini uzeto, ovo je razdoblje (1463-1514) bilo najmirnije od svih koje su franjevci proveli pod turskom vlašæu. Nemamo tada vijesti o tadašnjim progonima i tlaèenjima. I bosanski su se katolici držali, kako se èini, ispravno prema turskim vlastima. Turci su se u ovo vrijeme èuvali da ne povrijede njihove vjerske osjeæaje; èak su dopuštali da grade nove crkve od kamena ili da ruševne poprave. Štoviše, u to su vrijeme postavili i marionetskog bosanskog kralja (Matiju Kotromaniæa), da bi stvorili dojam kako se njihovim osvojenjem nije ništa promijenilo. Nešto kasnije (g. 1515) izdali su sutješkim franjevcima ferman, kojim su im oprostili danke.

Isprava Skender-baše fra Anðelu Zvizdoviæu, g. 1486.

...Mi gospodin Skender-baša, gospodar bosanski, dajem vam na znanje vsijem ... kako uèinih milost poètenome kuštodu fra Anðelu, da si hodi slobodno vsudije po rusagu (=državi) gospodina cara; izvan rusaga gospodina cara ako bi hotio poæi, kako je po njih zakonu, da se ne zadije zan/j/(=da ga ne dira) nitko sluga gospodina cara, ni Turèin, ni kaurin, ni martolos, ni jedan èlovjek. Za toj mu uèinih milost, jere je poèteni redovnik...

Fojnièka regesta, str. 104, br. 4 u Spomenik SKA, knj. 67. Beograd 1930.

I prelaženja na islam bilo je u ovo vrijeme malo. Postoje turski popisi iz 2. polovice 15. st. s podacima o stanovništvu. Iz njih se vidi da je prijelaza na islam bilo malo. God 1477, u Foèi, koja je tada bila sjedište hercegovaèkog sandžaka, bilo je 227 kršæanskih kuæa, 33 neoženjena muškarca i 5 udovica, a samo 3 muslimana! God 1485.u Livnu su bile 63 katolièke kuæe a nijedna muslimanska ; iste godine u Visokom 232 katolièke kuæe; 12 odraslih neoženjenih a samo 7 muslimana; vjerojatno su i ti spomenuti muslimani bili turski èinovnici. Ako uzmemo u obzir èitav bosanski sandžakat (tj. podruèje od Novog Pazara do Sane, te od Ivan-planine do Maglaja), broj kršæana daleko premašuje broj muslimana, tako da muslimani tvore nešto oko jedne šestine stanovništva (u apsolutnim brojevima 25.068 katolièkih kuæa prema 4.485 muslimanskih kuæa).

Ipak se veæ u to vrijeme mijenja sastav bosanskog stanovništva jer jedan dio pravoslavnih Vlaha iz istoène Hercegovine, oko godine1475, prelazi u sjevernu i sjeveroistoènu Bosnu, a drugi njihov dio (oko 800 vlaških obitelji) naseljava predio oko Maglaja. U vezi s ovim ne smijemo potcijeniti ni odliv katolièkog stanovništva prilikom osvojenja: jedan dio je izbjegao pred Turcima na zapad odnosno jug a dobar dio bio je zasužnjen i odveden kao roblje, kako to izvještaji o osvojenju bilježe.

3. Prema podjeli Bosanske provincije

U ovo je vrijeme došlo do podvojenosti Bosanske vikarije: jedan, manji, dio bio je pod Turcima, a drugi pod kršæanskim vladarima. Oni franjevci koji su bili pod Turcima, prihvaæali su fra Anðelov stav lojalnosti prema novom vladaru, a oni pod kršæanskim vladarima radili su na protjerivanju Turaka s kršæanskih podruèja; zabilježena je tako npr. znatna uloga franjevaca kod obrane Jajca.

Razumljivo je stoga da ni u ovo mirno vrijeme Turci nisu rado gledali da "njihovi" fratri prelaze u zemlje pod kršæanskom vlašæu a isto tako teško su podnosili da fratri iz tih krajeva - neprijateljski raspoloženih prema Turcima - dolaze u tursku Bosnu, A ipak, Franjevaèka bosanska vikarija bila je jedna cjelina pa je bilo potrebno da se braæa mogu po njoj kretati; ako ništa drugo - da "podložnici" mogu doæi poglavarima i ovi opet k njima i da mogu održavati barem izborne zborove (kapitule). Da se nekako riješi to neprijatno pitanje, na kapitulu u Asizu 1487. odluèeno je da turska Bosna ostane u Vikariji, ali da njezini franjevci dobiju gotovo potpunu autonomiju pa da se njihovi kustosi ponašaju u svojim kustodijama kao vikari. (Bile su tada dvije kustodije u turskoj Bosni: Bosanska sa sjedištem u Visokom /Mile/ i zvornièka sa sjedištem u Zvorniku). Ako braæa iz te turske Bosne ne mogu nekad doæi na zajednièki zbor (kapitul), neka izmeðu sebe izaberu sebi poglavare a oni neka postavljaju gvardijane; vikar èitave Vikarije ne može, bez pristanka uprave tih dviju kustodija, premjestiti nekoga u drugo mjesto. Zabranili su tada (u Asizu) da bilo koji brat radi na odvajanju slobodnog dijela Bosanske vikarije od neslobodnog.

Ali, pokazalo se da ni te pogodnosti ne odgovaraju potrebama braæe pod turskom vlašæu, jer su okršaji izmeðu Turaka i kršæana što dalje bili sve èešæi, pa su oni veæ 1512. tražili da se odvoje od onih u slobodnim krajevima. To je tada bilo odbijeno, ali kad su oni ponovili g. 1514. svoj zahtjev i obrazložili ga neprestanim ratovanjem dviju strana, pri èemu je još jedan broj samostana pao pod tursku vlast, èlanovi su se opæeg kapitula konaèno uvjerili da je odvajanje nužno i korisno. Nastale su tako te godine dvije vikarije od zajednièke Bosanske vikarije: jedna od njih zvat æe se Bosna-Hrvatska a proteže se na slobodnom podruèju, a druga Bosna Srebrenièka (ili Bosna Srebrena), pod turskom vlašæu. Meðutim, ako bi ova ponovo došla pod kršæansku vlast, obje vikarije treba da se ponovo ujedine. Do toga vremena trebalo je èekati još preko 360 godina a onda više nije ni postojala Bosna-Hrvatska; velik dio njezina podruèja doæi æe ubrzo, sa širenjem turske vlasti, pod Bosnu Srebrenu.

Bosni Srebrenoj spomenute godine pripali su samostani: Srebrenica, Maèva, Soli, Olovo, Mileševo, Sutjeska, Visoko, Fojnica, Kreševo, Rama, Konjic, Mostar, Ljubuški, Zaostrog, Makarska, Cetin. Klis, Skradin i Visovac.

Fra Ignacije Gavran, Suputnici bosanske povijesti, Svjetlo rijeèi, Sarajevo 1990, str. 39-44.

Izvori i literatura

1. Šabanoviæ H.: Turski dokumenti o Bosni iz 2. polovice XV. st. u Istorijsko-pravni zbornik, Sarajevo 2/1949 . str. 177 ss.
2. Æirkoviæ S:: Istorija srednjovekovne bosanske države, Beograd 1964.
3. Mandiæ D.: Autentiènost Ahdnamc u Radovi Hrvatskog povijesnog instituta u Rimu, sv. III-IV. Rim 1971.
4. Filipoviæ N.: Napomene o islamizaciji u Bosni i Hercegovini u XV vijeku, u Godišnjak ANUBiH; Sarajevo 7/1970. str. 141 ss.
5 . Gonzaga F.: De origine Seraphicae religionis, Rim 1587.

OD PODJELE PROVINCIJE DO OPSADE BEÈA (1514-1683)

Prilagoðeno za ispis

Za ovo drugo razdoblje znaèajno je širenje turske vlasti u susjedne zemlje i pogoršano, vrlo strogo nastupanje protiv katolika te vrlo snažno širenje islama.

1. Bosanska vikarija proglašena provincijom

Prije nego što prijeðem na prikazivanje gore navedenog, valja spomenuti da su, tri godine nakon podjele Bosanke vikarije, tj. g. 1517, i Bosna Srebrena i Bosna-Hrvatska proglašene provincijama. To se dogodilo onda kad je Leon X. odijelio opservantsku (opslužiteljsku) granu Franjevaèkog reda od tzv. konventualske. Za Bosnu Srebrenu ta promjena imena nije znaèila ništa posebna, ali ipak treba spomenuti da je redovno "provincija" veæa teritorijem i pretežnija ugledom od "vikarije", iako je Bosanska vikarija i kao vikarija bila i vrlo velika i vrlo ugledna, znatno veæa i uglednija nego mnoge druge provincije.

2. Turci potiskuju kršæane

Poèetkom XVI. stoljeæa Turci postaju sve ratoborniji. Veæ je spomenuto kako su u prvim desetljeæima nestale s lica zemlje dvije bosanske banovine (srebrenièka i jajaèka). Istovremeno je osvojenjem Beograda (1521) i bitkom kod Mohaèa (1526) bio otvoren put prema Zapadu pa je došlo i do prve opsade Beèa (1529).

Turci su sada bili sasvim sigurni u sebe pa su prema katolicima i franjevcima, koji su srcem morali biti uz kršæane, nastupali žestoko i nemilosrdno. Bilo je vjerojatno nekih koji su dojavljivali podatke neprijateljima ali su Turci nastupali strogo ne samo prema takvima, nego i prema ostalima, buduæi da su sumnjali u sve.

Oèit znak toga promijenjenog stava opaža se u Kanun-nami ( = Zakoniku) za Bosanski sandžak od g. 1516. i kasnije, u sasvim sliènim odredbama od g. 1530., 1539. i 1542. Tako se spominju križevi koje su "nevjernici" podigli na putovima; spominju se i nove crkve "u nekim mjestima, u kojima one nisu postojale od starog nevjernièkog vremena". Navode se "nevjernici i popovi koji uhode stanje i dojavljuju u nevjernièke zemlje". Sada zakon strogo nareðuje da se svi ti križevi sruše i da se više ne dozvoli da se podižu; isto tako - neka se poruše i crkve (oèito se misli i na samostane, jer se govori o sveæenicima "koji u njima borave"). One koji uhode treba kazniti teškim tjelesnim kaznama ( tamo se, u drugoj vezi, navode kao takve: teško batinanje štapovima, odsijecanje ruke, vješanje i sl.). A kadije koji to ne bi izvršili, neka se svrgnu!

Isprava Sarajevskog suda fojnièkim katolicima g. 1527.

...Stanovnici rudnika Fojnice, nahije visoèke a sudbene oblasti sarajevske, izjaviše u skupštini uèinjenoj slijedeæu molbu:

Mi smo našu u gradu Fojnici ležeæu staru crkvu, gdje smo se još za nevjernièkih vremena Bogu molili, prije šest godina uzeli popravljati, te buduæ /Turci/ iskazali da je crkva od prvašnje gradnje veæa sagraðena, to su ju porušili. Radi toga su se mnogi izmeðu nas odrekli opæinske sveze s rudnikom Fojnice, te su poodlazili u mjesta gdje crkva postoji, a i još su mnogi na odlazak spremni. Mi smo svi bez crkve, pak æemo se tim naèinom, bez opravka stare crkve po prvašnjoj osnovi, svi raziæi...

Fojnièka regesta, str. 106. Spomenik SKA, knj. 67. Beograd 1930.

Te odredbe nisu ostale samo slova na papiru. U jednoj godini, 1524, kako to složno svjedoèe opæi ljetopisi Reda i domaæi ljetopisi Provincije, bili su porušeni samostani u Visokom, Sutjesci, Fojnici, Kreševu i Konjicu. Uporedo s tim, mnogi su franjevci stradali životom ili su bili strašno izmrcvareni. Dovoljno æe biti navesti jedan primjer koji to osvjetljuje. Provincijala fra Stjepana Vuèiliæa (neki ga navode i po mjestu podrijetla - kao Vuèiæa) poveli su Turci g. 1523. s još deset drugih fratara u Sarajevo da im sude. Uz pomoæ subraæe, provincijal je pobjegao, ali su svi ostali teško muèeni i poubijani. Èetiri godine iza rušenja onih pet samostana (1528) stradao je samostan u Jajcu a èetiri su franjevca bila ubijena. Devet godina kasnije (1533) zapaljen je samostan u Zvorniku, fratri iz njega rastjerani a crkva pretvorena u džamiju. Kaloèki ljetopisac Santowski govori takoðer vrlo detaljno o rušenju samostana u Mostaru, Davnu i Rami i umorstvu franjevaca u njima, ali je teško ocijeniti, odnosi li se to upravo na ovo razdoblje (tj. na prvu polovicu XVI. st.).

Nosilac ovoga fanatiènog pothvata protiv katolika, franjevaca i samostana bio je bosanski sandžak-beg Gazi Husrev-beg (1480-1541), inaèe poznat kao carski zet, ratoboran vojvoda (osvajaè Jajca i mnogih hrvatskih gradova), utemeljitelj mnogih zadužbina i graditelj znamenite Begove džamije u Sarajevu. Bio je bosanski namjesnik u više navrata (1521-1525, 1526-1533, 1536-1541). Domaæi franjevaèki ljetopisci i povjesnièari terete ga da je oteo imanja bogatim katolicima koji nisu htjeli prijeæi na islam.

Možda bi netko posumnjao u ove tvrdnje jer su zabilježene u crkvenim spisima. Ipak; teško stanje katolika u ovo vrijeme potvrðuje i promatraè sa strane, Benedikt Kuripešiæ, u svom "Putopisu" iz god. 1530; on posvjedoèuje da su kršæani vrlo uplašeni, da se oduzimaju roditeljima lijepa kršæanska djeca (makar bili i jedinci), da su u najnovije vrijeme (nakon osvajanja hrvatskih predjela) uvelike poveæani nameti, da kršæansku djecu gone kao stoku s pazara, gdje ih nisu mogli prodati, te da kršæani moraju sudjelovati u ratovima koje vode Turci.

Iz Putopisa Benedikta Kuripešiæa g. 1530.

Ali sada, ove ' godine, otkako je najveæi dio Hrvatske i velik dio Ugarske osvojio i sebi podložio, /Turèin/ je zapoèeo da obje gore spomenute vjere više optereæuje i da ih novim nametima, kao što su slijedeæi, muèi.

Najprije, kao što je obièaj u Turskoj, grabi svake godine u ovom /ili onom/ mjestu ili kraju, treæe, èetvrto ili peto muško dijete ili djeèaka u obitelji. Pri, tome bira najljepše i najokretnije, tako da ponekom ocu i majci otme jedinca, samo ako je lijep i okretan... Nadalje, uzima godišnje od svake osobe, mlade i stare, posebni porez po 30 ili 40 jaspri po osobi (ranije je èitava kuæa plaæala 50 jaspri)... Osim toga, Turèin ne da popravljati crkve ili zidati nove. Na taj naèin on misli njih /tj. kršæane/ navesti da uskoro prijeðu na njegovu vjeru.

Benedikt Kuripešiæ: Itinerarium der Gesandtschaft König Ferdinand I von Ungarn nach Konstantinopel 1530. (Facsimile-druck nach der Ausgabe von 1531), Bochum 1983. str. 22.

3. Poteškoæe i progoni od strane Turaka

Neke od samostana uspjeli su franjevci ponovo podignuti, tako u Sutjesci, Fojnici, Kreševu i Visokom, ali samo od pletera, tj. od šiblja s blatom, i to ni za centimetar veæe nego što su ranije bili. Pa i za takve bijedne zgrade, da bi se sagradile, trebalo je tražiti dozvolu i za nju platiti strahovito velike svote; sutješki je samostan za svoju dozvolu platio 900 dukata a tako su, bez sumnje, više ili manje, platili i ostali. Razlog zbog kojeg su Turci odredili da se samostani grade od takve graðe, bio je: ubiti ponos tih ljudi koji uporno neæe da prihvate islam; osim toga, takve su zgrade kratka vijeka pa æe fratri opet morati plaæati grdne novce za ponovnu dozvolu, kad ih nakon 30-40 godina ponovo budu morali graditi ili barem popravljati.

Stav velike sumnjièavosti prema katolicima i prema njihovoj vezi s inozemstvom a osobito s papom, nastavlja se kroz preostali dio XVI. st. pa i dalje. Dovoljno je navesti, kronološkim redom, nekoliko sluèajeva s biskupima Kovaèiæem, Skorojeviæem, Vuèiæem, Matkoviæem, Balièeviæem, da to bude sasvim jasno.

a) Kad je g. 1544. došao u Bosnu smederevski biskup fra Blaž Kovaèiæ, jer je on upravljao i Bosanskom biskupijom, Turci su ga potvorili da je iz Rima "donio zastave", da diže narod na ustanak! Bježeæi pred njima skoèi s konjem u Drinu, nadajuæi se preplivati. Meðutim, brzi ga valovi nekako rastave od konja i on potone. Turci sada navale na neke franjevce kao na sudionike tobožnje urote, pa ih je Provincija tek s mnogo novca uspjela otkupiti.

b) Slièno su optužili g. 1552. fra Tomu Skorojeviæa, kojega su - iako je brižno sakrivao svoj biskupski "èin" - pronašli i ubili. I ovaj put, fratri su morali platiti golemu svotu da se otkupe.

c) Još tragiènije posljedice donio je progon fra Danijela Vuèiæa, duvanjskog biskupa. Kad je g. 1563. došao u Mostar, doèuli su to Turci i dojurili u samostan. Franjevci su, meðutim, veæ bili otpremili biskupa u Ljubuški. Ne našavši ga ni tamo, unište samostan i krenu za biskupom u Dalmaciju. Tamo ga - na samom moru - sustignu i odvedu u zatvor u Vrgorac. I opet su fratri morali dati goleme novce da ga izbave.

d) God. 1528. preminuo je bosanski biskup fra Anto Matkoviæ i bio pokopan u Požegi. Turci opet iznesu klevete da je i ovaj biskup donio iz Rima veliko blago da plaæa ljude koji æe izdati Bosnu. Zato pretraže samostan, pa èak otvore i biskupovu grobnicu. Kad nisu našli ono što su željeli, optuže fratre da su oni to blago negdje sakrili. Valjalo je platiti preko tisuæu talira uz mnoge druge izdatke.

e) Ako su u ovim turskim klevetama bosanski katolici dosad "dobivali" iz Rima blago, u sljedeæem sluèaju, kad je biskupom postao fra Franjo Balièeviæ, optužili su ga g. 1589. da on "nosi haraè" katolika papi. Stoga nahrupe za njim, u Zaostrog, ali su ga fratri veæ bili provezli na otoèiæ Suæuraj. Sad je zaostroški gvardijan fra Pavao Jukiæ bio "kriv" pa su ga svezali. Dok su oni veèerali, smišljajuæi na kakve muke da ga udare, dvojica katolika navale na Turke i èetvoricu smaknu te oslobode gvardijana i druge fratre. Naravno da su franjevci za taj èin kasnije morali skupo platiti a samostanskog su slugu Turci teško isprebijali.

Zanimljiv je opis Bosne u izvještaju Sv. Stolici biskupa fra Franje Balièeviæa, g. 1600.

Kraljevstvo Bosna, zvano Misija (=Mezija), veliko je... Klima mu je vrlo umjerena i vrlo zdrava; tlo je bogato brojnim rudnicima željeza, olova, kositra, bakra, srebra i zlata. Ljudi su visoki, lijepi, bistroumni, snažni i ratoborni. Zemlja obiluje svim stvarima za prehranu i ljudsko uzdržavanje. Natapa je mnogo plovnih rijeka i ukrašava mnogo jezera, bogatih ribom; odlikuje je velika i prijatna raznolikost izvora, brežuljaka, dolina, ravnica i šuma, koje više podsjeæaju na ono što je ljudskom rukom obraðeno negoli na divljinu. Ona u obilju proizvodi svakovrsne plodove i životinje. Ljudi su pitomi i vrlo skloni gostoljublju pa se natjeèu da prihvate putnike, brinuæi se da nahrane i njih i njihove konje i da im pruže svaku moguæu udobnost bez ikakve naplate; vrlo je èudno da ta gostoljubivost ne prestaje iako su ove pokrajine iscrpljene i upropaštene turskom tiranijom i njihovim vojskama, koje tu trajno zimuju i pustoše kad njom prolaze.

Glasnik Zemaljskog muzeja 21/1904, str. 69.

Slièni sluèajevi dogaðali su se i u XVII. st. (npr. s biskupom Benliæem g. 1664. i 1669. i kasnije; 1673. s fra Marijanom Lišnjiæem), ali je u tom stoljeæu oštrica bila uperena prvenstveno na iscrpljivanje i ekonomsko uništenje samostana, a ne na sumnjièenje: Što dalje, sve više pokretaè ovih progona kod Turaka bila je najèešæe njihova sebiènost i lakomost, dok je bespravno stanje raje omoguæivalo da se gotovo po miloj volji provodi nasilje. Sultani su, na molbe franjevaca, izdavali ferman za fermanom, kojima su htjeli zaštititi slobodno vršenje kršæanskih vjerskih èina, nepovredivost osoba i imetka franjevaca, njihovu osloboðenost od nameta. Iako je za te isprave svaki put trebalo platiti grdne svote, one su vrijedile samo nekoliko godina, a najduže dok je vladao sultan koji ih je izdao. Danas nam ti fermani vrlo dobro svjedoèe kakve su muke trle franjevce, buduæi da se - prema obièaju sultanovog ureda - u prvom dijelu svakog fermana izlažu poteškoæe, pritužbe, zbog kojih se franjevci obraæaju vladaru, a tek onda donosi rješenje i naredba mjesnim vlastima kako da postupe. I opet æu kronološki navesti samo nekoliko fermana s poèetka XVII. st., iz kojih se vidi u èemu su i kako fratri stradali.

a) God. 1599 . i 1600. fermani Mehmeda III. kažu da se od franjevaca traže svi nameti kao i od ostale raje, iako su oni od njih osloboðeni; veli se dalje da ih paše, vojvode, subaše i janjièari globe zato što su, navodno, popravljali crkve i da im državni èinovnici otimaju njihove tovare.

b) U fermanima iz g. 1608. i 1611 . veli se da defterdar ( = državni blagajnik), janjièari i softe preziru evanðelje te zabranjuju i ometaju propovijed; krivnju za ubojstva koja su poèinili oni sami ili netko drugi pripisuju fratrima pa ih suci onda nemilosrdno globe; traže goleme bakšiše od fratara kad ovi sebi nose hranu; uzimaju od njih danke ili ih naprosto pljaèkaju. Slièno se kaže i u fermanu iz g. 1618.

c) U fermanu iz g. 1615 . navodi se da turski èinovnici razjahuju u samostanu i traže badava hranu za se i za konje. U drugom fermanu tih godina veli se da se èinovnici u velikom broju navraæaju u samostan te besplatno traže jelo, ovnove, janjce, med, loj, sijeno, pa i novce silom iznuðavaju. Ova okolnost da su samostani postali besplatna gostionica za Turke, bila je tako teška, da su npr. fojnièki fratri morali svoj samostan zatvoriti i otiæi iz njega. Nekada su franjevci od vlasti tražili da seljake, koji su Turcima u samostanu posluživali, oslobode barem od izvanrednih nameta. - U gore navedenom fermanu iz g. 1615. piše takoðer da bi nekad razbojnici provalili u samostan a èinovnici bi ih pustili na slobodu, ali bi fratre ipak i tada globili - pod izgovorom da su ih oni u samostanu sakrili.

d) U fermanu iz g. 1622 . opisuje se zlostavljanje fratara na putovanju; ako ih Turci susretnu u redovnièkom odijelu, krivi su što ga nose i onda slijede udarci, skidanje i globa; ako bi fratri bili u civilnom (domaæem) odijelu, opet bi bili krivi - "zašto svoje haljine ne nosite?".

Popratno pismo bosanskog provincijala fra Stjepana Zlatariæa fra Luki Juriširu, g. 1603.

...okrutnost silnika toliko nas je pritisla da smo po sultanovu (magni Turcae) pismenom nalogu bili vezani, baèeni u tamnicu, batinani, opljaèkani a dvojica od nas ostali su jedva napola živi.

...Nikako nam ne dopuštaju boraviti u samostanima, ako prije ne isplatimo tri hiljade groša /nummos/. Stoga, da se u ovim krajevima ne bi sasvim utrnula iskra vjere, obraæamo se papi, kraljevima, knezovima, vojvodama, velikašima i svim kršæanima i ponizno molimo za pomoæ buduæi da mi nemamo odakle da to isplatimo.

Acta Bosnae u Monumenta spectantia historiam Slavorum meridionalium, vol. XXIII. str. 341. br. 1229.

Što dalje zalazimo u XVII. st., to je stanje zbog turskih globa, iznuðivanja i nasilja sve teže. Provincijal fra Andrija Tomanoviæ-Kamengraðanin piše g. 1630. Kongregaciji za raširenje vjere: "Samostani su zaduženi uz lihvarske kamate tako da se nalazimo pred potpunom propašæu". Njegov nasljednik fra Martin Brguljanin piše g. 1655. istoj Kongregaciji: "Danas boravimo po šumama poput divljih životinja, pošto smo napustili pet glavnih samostana, jer nismo mogli nadostati Turcima jela i piæa... Prošle godine bio je ubijen gvardijan sv. Petra u Solima ( = Tuzli), jer nije imao što da im dadne jesti i piti... Uvijek nas tuku, muèe, vrše bezbrojna nasilja i zlostavljanja nad nama". On navodi i konkretne gubitke: petnaest ih je ubijeno, drugi su na kolac nabijeni, neki batinani po tabanima. Evo još nekoliko konkretnih sluèajeva koji osvjetljavaju teško stanje:

a) God. 1635. odluèio je bosanski beglerbeg spaliti samostan u Fojnici i sve fratre pogubiti. Da se spase, morali su mu dati 7.000 škuda, posudivši ih od Turaka uz goleme kamate, založivši pri tome samostan i sve crkveno ruho i posuðe. Pa i tako, mnogi od njih morali su odležati u zatvoru.

b) Na imotske fratre iznesena je objeda g. 1659. da su navodno "kopali neko blago". To je bio povod da Turci doðu lako do novca: oglobili su ne samo imotski, nego i fojnièki, ramski, kreševski i sutješki samostan sa 150.000 jaspri ( = 311 cekina). Ujedno je paša dao udariti 1.000 udaraca štapom po "tabanima" (donjoj strani stopala) fra Filipu Runoviæu.

c) Za vrijeme Kandijskog ( = Kretskog) rata (1645-1669), a pobliže g. 1646-7. dva su Turèina gonila provincijala, oglobila ga i opljaèkala. Svi su samostani u to vrijeme bili oplijenjeni izuzev olovskog. U Dalmaciji je bilo ubijeno osam fratara. God 1661. Turci su spalili èetiri samostana a tri druga fratri su napustili.

d) God. 1675. došao je bosanski provincijal fra Marko Vasiljevèanin u ?akovo. Kad je to paša doèuo, dozvao ga je k sebi, grdno ga izbatinao po tabanima; pustio ga je tek pošto su fratri za njega dali veliku svotu novaca.

e) God. 1677. došao je bosanski biskup fra Nikola Ogramiæ u Požegu. Ondje ga je paša dao uhvatiti pa mu je morao dan i noæ služiti poput roba i dati sve što se silniku na tržištu svidjelo. I opet, otkupljen je tek silnim novcem... Uz to mu je paša spreèavao vršiti svete èine. I kad je kasnije (1682) došao u ?akovo, bio bi obješen da nije na vrijeme pobjegao.

Iz izvještaja o Bosni o. Pavla iz Rovinja g. 1640.

Nakon što su prenoæili vani uz krèmu, nastavili su fra Pavao i njegovo društvo rano jutrom putovanje. ovako:

Naš sluga, zvani Grgo, vješt ovoj zemlji i turskom jeziku, koji je cijelog života pratio komisare i provincijale, zapoèe govoriti: «Brzo, brzo na konja!» Uzjašismo brzo (jer smo bili sjahali) a ovaj Grgo krene naprijed i pozdravi Turke, koji su dolazili prema nama. Buduæi da smo bili malo udaljeni od samostana, pravio se da je i on Turèin; ovi Turci dolazili su od samostana, gdje su bili ukonaèeni i dobro pogošæeni. Sad, èitaoèe, èuj, kako ove zvijeri uzvraæaju jadnoj braæi. Grgo rekne slavenskim jezikom, jer veæina Turaka njime govori a ja sam odlièno razumio: «Odakle dolazite braæo?» -«Dolazimo» - odgovori jedan Turèin – «od onih fratarskih ðidija», što u našem jeziku /misli na talijanski, jer piše talijanski/ znaèi isto što i «nitkovi». – «Pa dobro, kako doèekuju? Kako æe nas doèekati?» - «Doèekat æe vas dobro, ako ih dobro izmlatite; imaju svega, ali izmlatite ih dobro pa æe vam dati koliko znate da žele». Da nisam èuo na vlastite uši, mislio bih da hoæe da me time zastraše. – «To prepustite nama», reèe Grgo. Stigli smo u samostan u Gradovrhu, u vrijeme mise.

Starine J. A., 23, str. 31.

4. Poteškoæe i progon od strane pravoslavnih vladika

Osim turskih nasilja i, rekao bih - nezasitne, gladi za novcem, bosanskim je franjevcima kroz èitavo ovo vrijeme (pa i kasnije – u XVIII. st.) zadavalo veliku nevolju nastojanje peækih patrijarha i drugih pravoslavnih vladika da skuèe pod svoju vlast bosanske katolike i franjevce. Ti nedostojni crkveni velikodostojnici bili su redovno grèkog podrijetla; velikim su mitom kupovali od Turaka crkvene položaje a onda se kušali namiriti, kako su veæ znali, visokim nametima od svojih vjernika a onda i od katolika. U tu svrhu izvadili bi od carigradskih èinovnika ferman koji ih je na to ovlašæivao pa bi unajmili snažnu janjièarsku stražu i zaputili se da od franjevaca utjeraju svoj haraè. Sad su franjevci morali prizvati na sud ili na pašu da dokažu da oni nisu iste vjere. Gotovo svako takvo suðenje iziskivalo je mito od obiju strana, ponekad i vrlo visoko, pa se valjalo cjenkati i natezati sa sucima oko iznosa toga mita. Franjevci su se redovno pozivali na ahdnamu i na razne fermane, ali je na koncu odluèivalo mito. Ovo je stanje Turcima, i u Carigradu i u Bosni, išlo u prilog pa su pravni položaj ostavljali uvijek nejasnim i dvoznaènim, jer su tako mogli uvijek iznova musti jedne i druge kršæane. Ponekad bi zahtjevi pravoslavnih hijerarha došli upravo u vrijeme kad je franjevcima bilo dogorjelo do nokata zbog turskih globa i nameta i zato se ovo nepravedno uplitanje osjeæalo još teže.

Da se dobije neka slika o tome, navest æu, kronološki, samo neke od nasrtaja pravoslavnih patrijarha i vladika na katolike.

a) God. 1546. isposlovali su franjevci ferman u Carigradu da se obrane od presizanja pravoslavnih vladika.

b) Oko god. 1565. nasrnuli su vladike na franjevce i katolike najprije u Zvornièkom a onda u Bosanskom sandžakatu pa su ovi izmolili ferman od cara Sulejmana navedene godine.

c) God. 1576. bili su franjevci pozvani pred sarajevsko sudište, jer su vladike tražile da im katolici plaæaju ženidbene i druge crkvene takse i da imaju nadzor nad katolièkim crkvama; na traženje franjevaca izdao im je sultan ponovo ferman.

d) God. 1594. dobavili su franjevci ferman da se zaštite od vladika.

e) God. 1632. vladike traže takse od katolika pa je ovima sultan, u svrhu zaštite, izdao ferman.

f) Vrlo je težak bio napadaj god. 1661, 1662. i 1669. peækog patrijarhe Kalinika (u narodu poznatog pod imenom Stanislava). Potegao ih je na sud najprije u Livnu, pa u Banjoj Luci i napokon u Temišvaru i Sarajevu. Tom zgodom franjevci su morali žrtvovati 800.000 jaspri (ili 1660 mletaèkih dukata), osim što su mnogi bili zatvoreni i batinani. O dramatiènom suðenju g. 1661. postoji i pjesma (spjevana možda od fra Stjepana Margitiæa), koja je donesena u Lašvaninovu Ljetopisu (izd. Sarajevo, 1981., str. 226).

g) God. 1675. navalio je patrijarh, okružen brojnim janjièarima, na samostane u Imotskom i u Duvnu. Tom zgodom oba samostana izgubila su po 80.000 jaspri a u prvo vrijeme i samu parnicu. Pomogao im je Dubrovèanin Marin Kaboga, koji je od sultana Mehmeda IV. isposlovao ferman njima u prilog; tom zgodom sultan je izrièito opozvao ranije izdani ferman.

Naveo sam isprave koje svjedoèe o samo nekoliko ovih napadaja a bilo ih je mnogo. Za samo 16. stoljeæe nabrojao sam u "Fojnièkoj regesti" preko pedeset isprava koje se tièu ovih nasrtaja. Treba se sjetiti da je svaki ferman, osim putovanja u Carigrad i truda oko dobivanja, stajao i veliku svotu novaca, ponekad i do 1.000 pa i 2.000 groša (250 odnosno 500 cekina) pa je i to znaèilo veliko suvišno odlijevanje novca. Ovdje i ne spominjemo poneka fizièka nasilja od strane pravoslavaca, kako se ona mogu upoznati npr. iz dopisa fra Stjepana Zlatariæa, provincijala, od 1. V. 1604 , koji govori o njihovim zlostavljanjima franjevaca (trojica su bila na smrt isprebijana). Ta trajna ugroženost natjerala je Franjevaèki red da donese u Rimu zakljuèak g. 1679. da se pošalju dvojica braæe u Carigrad; koji æe "paziti na zasjede Grka". Tužno je napomenuti da su ponekad i hrvatska vlastela hvatala bosanske katolike i vodila ih u sužanjstvo - u nedostatku "Turaka" i, naravno, da su im i pljaèkali imovinu. To vrijedi u znatno veæoj mjeri za uskoke oko g. 1600.

5. Ostale nevolje

Ako ovim nevoljama, koje su potjecale od turskog nasilja i sebiènosti te od pravoslavnog presizanja, dodamo još i stradanja od razbojnika (npr. samostan u Fojnici porobljen po danu 1566), od požara (Modrièa 1579, D. Tuzla 1580, Sutjeska 1658, Fojnica 1664, Visoko sredinom 17. st., Rama 1682) i pomislimo koliko su stajale dozvole za ponovnu izgradnju i sami graðevinski troškovi, onda možemo razumjeti zašto su samostani zapadali u silne dugove. S velikom zaduženošæu susreæemo se veæ poèetkom XVII. st. a onda se ona, što dalje sve više, poveæava, osobito u 3. i 4. desetljeæu, i napokon postaje stvarno neizdrživa u drugoj polovici toga stoljeæa. Nekad su kamate na dug bile u prihvatljivim granicama (ako su se fratri zadužili kod katolièkih trgovaca), ali su Turci redovno,tražili 20%, što je u to doba stabilne valute bilo silno mnogo.

Bit æe potrebno da barem malo primjerima osvijetlim ove dugove, jer su oni predstavljali konop oko vrata, ekonomsko umorstvo, samostana. Pri tome æemo se osvrnuti samo na završno razdoblje. U tom pogledu (dragocjene podatke daje nam fra Franjo Sudiæ, Varadinac, u svojoj knjižici Libellus hoc nomine Pastor bonus. Venecija 1679. Evo kako opisuje dugove pojedinih samostana, izražene u imperijalima (tj. u austrijskim dukatima; jedan je konj u to vrijeme stajao 6 do 8 dukata):

Sutjeska 5.000 imperijala
Fojnica 4.000 imperijala
Olovo 8.000 imperijala
Visoko 3.000 imperijala
Gradovrh 15.000 imperijala
D. Tuzla 4.000 imperijala
Modrièa 3.000 imperijala

Te strahovito velike svote bosanski samostani nisu mogli ni na koji naèin sami isplatiti. Radi toga, valjalo je iæi prosjaèiti po drugim državama pa je Provincija otpremila šesnaest fratara da po zapadnoj Evropi (Italiji, Francuskoj, Portugalu, Belgiji i Poljskoj) mole za priloge da se spase ovi samostani i crkve, buduæi da su ih morali založiti za dugove. Odziv je bio dobar pa je sam papa Inocent XI. dao 6.000 dukata; tako su se mogli otkupiti samostani i crkve te crkveno ruho i posuðe. Veæ su i ranije neki samostani i Provincija u cjelini bili prisiljeni skupljati milodare da otplate dugove, npr. g. 1603, 1623, 1671.

Nehotice se pitamo, je li imalo smisla sve to otkupljivati kad æe Turci ionako vrlo brzo smisliti nove globe i namete i samostane opet uvaliti u dug. Ali, drugog rješenja pored ovog nije bilo osim da se poturèe ili pobjegnu s toga ukletog bosanskog terena.

6. Prelaženje na islam

Sada je umjesno postaviti pitanje daljnje islamizacije Bosne i Hercegovine: u kolikoj se mjeri ona vršila, tko je sve prelazio na islam te iz kojih pobuda.

Nažalost, èistih i jasnih odgovora na ta pitanja nemamo a možda ih ni kasnije neæemo imati jer su izvori za ove stvari oskudni i nepotpuni.

O napredovanju islama posjedujemo rezultate istraživanja samo za XVI. st. i to za sjeveroistoènu Bosnu. God. 1533. bila je tamo veæ jedna treæina stanovništva muslimanska. Za petnaest godina islamsko se stanovništvo poveæalo pa je tamo ono tvorilo gotovo 40% ukupnog broja. Kasnije, u drugoj polovici XVI. i u XVII. st. muslimansko stanovništvo neæe se poveæavati, jer æe mnogi iæi na bogate posjede novoosvojenih krajeva u Slavoniji i Južnoj Ugarskoj. - Za ostalu Bosnu možemo reæi samo to da su gradske sredine (izuzev donekle rudarska mjesta) bile više islamizirane nego seoske. Ujedno, buduæi da su sada pretežno katolici bili oni koji su prelazili na islam; valja reæi - prema Ademu Handžiæu - da je islamizacija bila jaèa gdje su vjernici bili udaljeniji od crkava a posebno od samostana. Treba uvažiti takoðer da je dio pravoslavnih Vlaha prelazio na islam i to opet ovdje, u Bosni, lakše nego u njihovom starosjedilaèkom kraju, istoènoj Hercegovini, Srbiji i Crnoj Gori, iz jednostavnog razloga što im njihova crkva u prvo vrijeme nije bila blizu. Napomenimo takoðer da su èesta turska èetovanja imala za posljedicu dovoðenje znatnog broja zasužnjenih ljudi sa zapada (iz Hrvatske i ponešto iz Kranjske ), koji su kao roblje ili sluge po muslimanskim kuæama prije ili kasnije poprimali vjeru gospodara i time dobivali neuporedivo bolji, humaniji položaj u društvu.

Što je bio razlog prelaženja s kršæanstva na islam? Veæ smo vidjeli koliko su franjevci a s njima i katolici bili izloženi strahovitom ekonomskom pritisku putem daæa, globa, ucjena, nepotrebnih pregleda, neizbježnog mita, da bi se došlo do "pravde", do povoljnog rješenja. Taj ekonomski razlog prvi je i najvažniji poticaj, u znatnom smislu - prisila, da se promijeni vjera. Drugi je bio - neuporedivo povoljniji izgledi da se ostvari uspješni osobni uspon, karijera, ako se preðe na islam.

I sam Handžiæ veli da je prelaženje na islam u poèetku bilo deklarativno: važno je bilo biti upisan kao "musliman" i nositi muslimansko ime; inaèe se moglo nastaviti živjeti uglavnom kao i dotada. Stoga se govorilo: "hajdemo u Visoki zaèas promijeniti ime". S vremenom, kad se turska vlast uèvrstila, kad je odnijela toliko sjajnih pobjeda nad kršæanima, i pripadnost islamu dobila je novu težinu, obogatila se novim sadržajima a uspomena na raniju pripadnost izblijedila i "obraæenici" se od nje otuðivali.

Izvještaj o putovanju po Bosni Atanazija Jurjeviæa (Georgiceo) caru god. 1626.

U ovom bosanskom kraljevstvu bit æe 250.000 kršæana katolika. Za njih se u duhovnom pogledu brinu /èlanovi/ Reda sv. Franje..., koji su jedini od svih redovnika ostali u Bosni i primorskim mjestima kad je Turèin zauzeo ovaj predio. Imaju 17 samostana koji vode brigu za duše, tj. za one koji nisu daleko od samostana. Svaki, naime, samostan ima svoje podruèje i odreðeni broj kršæanskih sela pod sobom i u njih šalju misnike osposobljene za dušobrižništvo. Svu milostinju što je pojedinac skupi za svoj trud šalje svom samostanu koji ga je poslao na onu župu. Osim toga, kod tih redovnika naæi æe se nešto malo nepokretnog posjeda, koji oni obraðuju, a to im je Sv. stolica dopustila dok traje u tim krajevima turska nasilnièka vlast. Pomoæu toga uzdržavaju svoje samostane, plaæaju nepravedne turske namete, hrane turske putnike, koji mnogo puta dolaze samo da napune trbuh u samostanu; i to, ne dolaze jedan ili dvojica nego ponekad deset ili dvadeset, i ostanu koji tri, koji èetiri, a koji i osam dana. Ako ih dobro ne pogoste, postupaju s fratrima tako kako se meðu kršæanima ne bi postupalo s magarcima. To sam vidio vlastitim oèima dok sam – promatrajuæi njihovu skupštinu – kroz tri tjedna boravio u fojnièkom samostanu.

Starine J. A., knj.17, str. 127.

Adem Handžiæ tvrdi da u Bosni nije bilo prisilnog prevoðenja na islam. Za prvo razdoblje turske vlasti (od 1463. do 1516) to možemo uglavnom prihvatiti. Za drugo razdoblje - tj. u XVI. i XVII. st. - moramo reæi da su ekonomski i socijalni pritisci pripadnost kršæanstvu èinili èesto neizdrživo teškom. Iako fizièke prisile ni tada (osim iznimno) nije bilo, postojala je ipak vrlo snažna prisila druge vrste, kojoj se teško bilo oduprijeti. Ne može se reæi da se taj pritisak vršio samo u tzv. ratnim situacijama, kad je dolazilo do represalija zbog uhodarenja i suradnje s neprijateljem. Ekonomsko izrabljivanje i pravna nezaštiæenost bila je trajna, ustaljena praksa, koja redovito nije bila izazvana "ratnom situacijom" nego bi je ova samo pojaèala. Bilo je, naravno, sluèajeva gdje su Turci razumljivo štitili svoju državnu sigurnost odmazdom za dodire s neprijateljem i za pomaganje njegovih nastojanja, ali to je ipak neznatan dio u zbiru ukupnih pritisaka. Iz Ogramiæeva izvještaja iz g. 1675. veli se za predio župe Bijela da su "i Turci i hrišæani pred nekoliko godina u njemu bili katolici". U svjetlu ekonomskih pritisaka, koji su ranije bili izloženi, to je lako razumjeti. Isto tako, kad se g. 1633. navodi da su roðena braæa biskupa fra Jeronima Luèiæa, iz Brgula kod Vareša, (po imenu Behrem, Alija i Pervan) nedavno sa svojima prešli na islam, teško je zamisliti ikoje drugo tumaèenje osim barem ekonomske prisile.

Slabljenju katolicizma na podruèju današnje Bosne, pridonijelo je snažno iseljivanje iz podruèja oko rijeke Sane i dalje na zapad i sjever, koje je došlo kao posljedica Krbavske bitke (1493) i kasnijeg trajnog èetovanja (u XVI. st.). Odselili su se u Austriju, gdje su nazvani Wasser-Kroaten, što je iskvaren oblik od Bosser- (odnosno: Bossner-)-Kroaten, "bosanski Hrvati". U tu prazninu došli su pravoslavni Vlasi i Srbi iz istoène Bosne.

7. Širenje Bosanske provincije i njezino stanje

Nakon ovog prikaza opæeg stanja bosanskih franjevaca i katolika u XVI. i XVII. st. treba izložiti i stanje i djelovanje Provincije kao ustanove.

a) Uporedo sa širenjem turske države u XVI. st. prema sjeveru i prema jugu širi se i Bosanska franjevaèka provincija. Sultan Sulejman II. veæ je g. 1536. osvojio gotovo cijelu Slavoniju a nešto kasnije i dobar dio Ugarske. Pred Turcima su izbjegli sveæenici pa i franjevci Ugarske provincije a na njihovo su mjesto došli bosanski franjevci; oni æe kroz èitavo vrijeme turske okupacije biti jedini sveæenici koji æe se brinuti za puk toga podruèja. Bosanski trgovci iz Budima pozvali su ih tamo, sagradili im dvije crkve i stan pa su oni odatle posluživali vjernike i po ostaloj Ugarskoj. Uz Budim, istaknuta su mjesta franjevaèkog djelovanja Temišvar i Radna. U Slavoniji su imali kao znatna središta Požegu, Veliku i Našice.

Na slièan naèin postepeno se širila turska vlast i prema Veneciji pa je tamo Bosanska provincija imala niz samostana: Visovac, Makarsku, Zaostrog, Živogošæe, Karin.

Krajem XVI. st. poveo je fra Petar Zlojutriæ (ili: Soljanin), bosanski provincijal od 1589-1592, veæi broj bosanskih franjevaca u Bugarsku i tamo, u predjelu oko Æiprovca 1, okupio ono malo rasutih katolika i poèeo obraæati i pavliæane, sektu sliènu bogumilima. Imao je uspjeha i mnogo ih je obratio pa ga je tako g. 1601. papa imenovao sofijskim nadbiskupom. Vješto je i revno djelovao i kao nadbiskup, i odgajao odmah i domaæi kler . Umro je g. 1623. na povratku iz Rima u svom rodnom kraju, Tuzli, i bio pokopan u samostanu, u Gradovrhu. Iza njegove smrti postao je ovaj bugarski ogranak Bosanske franjevaèke provincije samostalnom kustodijom, koja se g. 1645. posve odijelila od svoje matice. Kasnije æe bugarska franjevaèka zajednica (1703) tražiti da se ujedini s Bosanskom provincijom ali ova neæe na to pristati.

Vrlo kratko - i bez trajnih plodova - djelovala je misija fra Marka Bandulaviæa i fra Ilije Požežanina u Vlaškoj i Moldavskoj. I fra Marko je postao preslavskim nadbiskupom i upraviteljem crkve u Moldaviji. Nesretne prilike sprijeèile su toj crkvi rast i razvoj.

Koliko je tada u Bosanskoj provinciji bilo samostana i braæe?

Za drugu polovicu XVI. st. podatke o stanju Provincije iznosi fra Franjo Gonzaga, generalni ministar Franjevaèkog reda g. 1589; podaci se odnose na nešto ranije vrijeme, jer se navedena godina tièe samo godine tiskanja njegova djela. Tada je, prema njemu, bilo u njoj èetrnaest samostana a od toga deset u samoj Bosni: Srebrenica, Sutjeska, Fojnica, Olovo, Visoko, Kreševo, Tuzla, Gradovrh, Modrièa i Rama; tri u Dalmaciji: Visovac, Makarska, Zaostrog; i jedan u Slavoniji: Velika. Broj braæe se u pojedinom samostanu kreæe oko 6-7, ali za Fojnicu, gdje ih je moralo biti najviše, nije naveden. Župe ovdje nisu ni imenom ni brojem navedene.

Podaci iz XVII. st. su brojniji, a od njih æemo pregledati tri popisa:

- Iz g. 1623, prema izvještaju provincijala fra Marijana Pavloviæa, Provincija broji 17 samostana i 73 župe, pripojene samostanima, te 11 kapelanija; valja držati na umu da se barem polovica župa koje su tu ukljuèene nalazi izvan Bosne. Provincija je imala 335 franjevaca ali su od toga 53 bili mladi klerici, koji su se nalazili na višim naukama u Italiji ili Ugarskoj. U svim navedenim župama bilo je tada oko 300.000 vjernika.

- Šesnaest godina kasnije, g. 1639. broj samostana je isti (17) ali se broj tzv. hospicija (gdje se nalaze župe ili kapelanije) poveæao na 100, dok je ukupni broj franjevaca (sveæenika, braæe i klerika) sada bio 412, iako ih je, u samom zadnjem šestogodištu, umrlo 69!

- Navest æu još i Ogramiæev (Olovèiæev) popis iz g. 1675, prema kojemu je u Provinciji bilo 19 samostana i 375 franjevaca. Samostani su: Fojnica, Rama, Imotski, Zaostrog, Živogošæe, Makarska, Visovac, Kreševo, Sutjeska, Visoko, Olovo, Srebrenica, Tuzla, Gradovrh, Velika, Požega, Našice, Modrièa, Budim. Kako se vidi u ovom popisu na tlu same Bosne bilo je deset samostana, na tlu Dalmacije pet, na tlu Prekosavlja èetiri. Na samu Bosnu prema Ogramiæevu izvještaju otpada - ubrajajuæi tu i samostane, župe i samostalne kapelanije - samo 48 mjesta. Popis ne obuhvaæa cijelo podruèje ni cijelo stanovništvo Bosne, jer ne navodi npr. Hercegovinu i Završje (Livno, Duvno, Glamoè) pa je stoga nemoguæe iskazati ukupni broj vjernika, iako ga on za pojedine župe navodi 2.

8. Naèin djelovanja u tadašnjoj Provinciji

a) O pobližem naèinu dušobrižnièkog rada bosanskih franjevaca s vjernicima u ovo vrijeme nema svjedoèanstava. Kad uzmemo u obzir da je prema Ogramiæevu izvještaju pred kraj 17. stoljeæa na tlu Bosne samo u osamnaest mjesta (ukljuèujuæi tu i samostane) bila kakva-takva crkva, onda je jasno da se u veæini župa (u njih 29, od ukupnog broja 48, dakle oko 60%) služba Božja i vjerska pouka morala obavljati na otvorenom. Naèin kako su ih bosanski fratri izvodili dobro nam je poznat iz XVIII. st.: pod krošnjom kakvog stabla ili uz kakvu kuæu ili pojatu, zabili bi èetiri koca, na njih stavili daske i prijenosnu kamenu ploèu, prekrili taj improvizirani stol plahtama i odozgor zaštitili ponjavom ili kabanicom. Ispovijedalo se tako da je sveæenik sjedio na komadu drveta, panju ili kamenu. Mraène težaèke kolibe, bez stola i stolica, s kakvim bijednim uskim prozorèiæem, zatvorenim kožom svinjskog mjehura, bile su gore od vanjskog uzduha, makar palila žega ili stezala studen. Kako se u takvim uvjetima molilo ili kako se vršila pouka, teško nam se u to uživjeti i to makar i zamisliti. Pa ipak, èinjenica je da izvanjski promatraèi hvale "osobitu pobožnost i vjeru" bosanskih katolika (npr. barski nadbiskup Marin Bizzi g. 1610). Èinjenica je takoðer da su vrlo mnogi u brojnim i izvanrednim kušnjama pokazali stalnost i èvrstinu prvih kršæana. Kad su god. 1666. turski èinovnici došli kupiti kršæansku djecu da se odgajaju u Carigradu za stajaæu vojsku, katolici su s djecom pobjegli u šume te ostali tamo dok opasnost nije prošla a neki su èak poskakali s djecom i u vodu, samo da se ne iznevjere krstu, iako bi im kod Turaka bilo i lakše i udobnije. Bilo je, naravno, i onih koji su otpali (kako bismo inaèe u cjelini protumaèili islamizaciju Bosne?), ali oni koji su ostali vjerni, bili su dobrim dijelom zlato u vatri prokušano. Mnogi su, pod pritiskom, samo na izvanjski naèin postali muslimani a u duši su mislili ostati kršæani; takve su zvali "poturi", što znaèi - napola Turci, napola kršæani. Da su okolnosti bile povoljnije, takvi bi se brzo vratili djedovskoj vjeri.

Dušobrižnièki pristup bosanskom vjerniku možemo u ovo vrijeme ocjenjivati prema djelima fra Matije Divkoviæa (njegovom Nauku krstjanskom /1611. i 1616/ te njegovim Besjedama /1616/). Iako su te knjige (prve tiskane u Bosni!) raðene prema zapadnim uzorima, toplina i jasnoæa kojima se pisac (propovjednik) obraæa svom èitaocu pokazuje svojevrstan odnos dušobrižnika prema svojim vjernicima i bliskost koja osvaja. S druge strane, lijepi i èisti narodni jezik i naèin pisanja izražava veliku povezanost izmeðu ovoga pisca i njegova ondašnjeg èitaoca.

Da su ova i druga bosanska djela (recimo fra Pavla Posiloviæa i fra Ivana Anèiæa) mogla nastati u ovo teško vrijeme, gdje se samo na predahe moglo mirnije živjeti, izaziva divljenje. Ovi su ljudi htjeli i u ovo surovo doba pružiti barem nešto od književnog cvijeæa koje je raslo u primorju (npr. Posvetilište Abrahamovo i Verši o sv. Katarini u Divkoviæevu Nauku krstjanskom iz 1616).

Èitav niz znaèajnih i svetih ljudi pojavljuje se i u ovo vrijeme. Dovoljno je navesti meðu izrazito svetima fra Petra Soljanina, revnog misionara u Bugarskoj, te izvanrednog fra Matiju Benliæa, biskupa beogradskog. Na književnom polju, ako æemo biti pravedni pa uzeti u obzir i vrijeme kad su pisali, valja priznati znatne zasluge i navedenim piscima pa i drugima koje ovdje nisam spomenuo: Pištole i evanðelja od fra Ivana Bandulaviæa tiskane su kroz tri stoljeæa u petnaest izdanja, a slièno su èesto tiskana i djela fra Matije Divkoviæa i fra Pavla Posiloviæa.

b) I studij, osobito potreban za odgoj i obrazovanje sveæenika, nisu franjevci ni u ovo teško vrijeme zanemarili. Istina, iz XVI. st. nemamo nikakvih pisanih svjedoèanstava o tome, jer su izvori vrlo, vrlo oskudni. U XVII. st. vidimo da godine 1623. studiraju filozofiju i teologiju èak 53 mlada franjevca u Italiji i Ugarskoj. Priprava za takav studij vršila se i po skromnim bosanskim samostanima, gdje su držali djecu veæ od 8. i 9. godine (i ujedno ih uzdržavali), uèeæi ih, uz osnovno obrazovanje, osobito latinskom jeziku. Za to je u pojedinim samostanima bio odreðen poseban sveæenik-predavaè, tzv. lektor; god. 1623. takav je lektor bio u Gradovrhu kod Tuzle spomenuti fra Matija Divkoviæ a u Fojnici fra Pavao Papiæ. Franjevci su se brinuli ne samo za školovanje sveæenièkih pripravnika nego i za vanjsku djecu, kako se to vidi iz dozvole dobivene g. 1593, da mogu "i po selima" (a ne samo po samostanima) uèiti djecu; oko 1650. spominju se dvije javne uèionice, gdje je pedeset djeèaka, uz hranu i opskrbu, dobivalo pouku.

c) S obzirom na franjevaèke zgrade - samostane i crkve - možemo reæi da su bile vrlo skromne i pravi odraz tadašnjih njihovih prilika. Ako ne raèunamo zgrade na podruèju Slavonije i Dalmacije, koncem ovoga razdoblja (1674) na tlu Bosne (u veæ opisanim granicama, bez Hercegovine i Završja) bilo je devet samostanskih zgrada, 22 župna stana i 25 crkava u 18 mjesta (uraèunavši tu i samostanske crkve). Veæ je bilo napomenuto kako je u prvoj polovici XVI. st. bilo odreðeno da èak i samostanske zgrade budu samo od šepera, tj. da se sastoje od dva paralelna gusta plota od šiblja a prostor izmeðu njih da bude ispunjen ilovaèom. Kasnije su (za Fojnicu g. 1571) ipak dozvolili da zidovi crkve mogu do polovice biti od kamena a dalje od šepera ali u starom opsegu. Dali su tu dozvolu uz uvjet da se dokaže da je Fojnica bila bez borbe osvojena a fratrima su trebale tri godine da to uèine. Tako je to vjerojatno dozvoljeno i drugim starim samostanima, kako se vidi npr. iz prikaza požara kreševskog samostana, gdje se govori o kamenom zidu u donjem dijelu crkve.

Izgled, osobito unutrašnji, bio je prema svjedoèanstvu fra Pavla iz Rovinja (1640) - vrlo skroman, èak i kod velikih samostana npr. fojnièkog. Bio je prislonjen uz brijeg i prozori su mu gledali u brdo, tako da je unutra vladala tama. Ulaz je i tu i u drugim samostanima bio nizak da Turci ne bi mogli na konju ujahivati u njega. - Samostan u Srebrenici imao je dvanaest sobica ali bez namještaja, tako da je fra Pavao morao spavati na daskama, na podu, na koji su mu prostrli malo slame. - I samostani u Gradovrhu i Tuzli vrlo su maleni: tuzlanski ima svega èetiri sobice i više slièi spilji nego ljudskom stanu; tako je taman da je i po najvedrijem danu potrebno užeæi svijetu da bi se moglo hodati. - Najjadniji od svih u Bosni, bio je samostan u Modrièi. U podrumu su imali nešto kapelice a na oltaru bila je slika raspeæa - od papira!

Inaèe su crkve bile znatno ljepše od samostana. Èak je i ona u Modrièi, koja je od samostana bila udaljena kilometar i pol, bila prostrana. Tako su bile prostrane i crkve u Gradovrhu, Tuzli i Olovu. Ova zadnja bila je s obzirom na crkveno ruho i posuðe osobito bogata a tako i ona u Fojnici dok je Visoko veæ tada po opremi bilo siromašno.

Fra Ignacije Gavran, Suputnici bosanske povijesti, Svjetlo rijeèi, Sarajevo 1990, str. 45-64.

Izvori i literatura

1. Kuripešiæ, Benedikt: Itinerarium der Gesandtschaft König Ferdinand I. von Ungarn nach Konstantinopel 1530 (Facsimiledruck nach der Ausgabe 1531), Bochum 1983. - Isp. i prijevod ?. Pejanoviæa pod naslovom "Putopis kroz Bosnu, Srbiju, Bugarsku i Rumeliju", Sarajevo 1950.
2. Mandiæ, Dominik: Borba katolièke Crkve za opstanak u Bosni i Hercegovini za turskih vremena, u Hrvatski kalendar za 1964 (XXI), Chicago, 56-69.
3. Handžiæ, Adem: O islamizaciji u sjeveroistoènoj Bosni, u Prilozi za orijentalnu filologiju, 16-17/1966-67.
4. ---Kanuni i Kanun-name, u Monumenta Turcica, I-1. Sarajevo 1957.
5. Varadino, Franciscus a - ( = Franjo Sudiæ): Libellus hoc nomine Pastor bonus, Venetiis 1679.
6. Pandžiæ, B.: Relatio de provincia Bosnae Argentinae OFM anno 1623, u Mandiæev Zbornik, Rim 1965.
7. Gonzaga, Franciscus: De origine Seraphicae Religionis, Roma 1587.
8. Horvat, Karlo: Novi historijski spomenici za povijest Bosne i susjednih zemalja, U Glasnik Zemaljskog muzeja BiH; 21/1909 (u nastavcima). Sarajevo 1909, osobito str. 68-75
9.
---Zbornik radova o Matiji Divkoviæu, Sarajevo 1982.

1. Æiprovac (danas: Èiprovci) staro je rudarsko mjesto u sjeverozapadnoj Bugarskoj, blizu današnje jugoslavenske granice. Osnovali su ga Sasi a u njemu je, za vrijeme Turaka, bilo i dubrovaèkih kolonista. Æiprovac je, kao i Bosna, stradao u Beèkom ratu; mnogo njegovih stanovnika tada se iselilo jer su bili digli ustanak.
2. Broj vjernika koje služe bosanski franjevci što ga navodi fra Franjo Varadinac (oko 500.000) ne može nam ovdje poslužiti jer se odnosi i na krajeve izvan Bosne.

citat od Dalibor:

Osvrnuo bih se na ovo je li islam dosao silom ili milom. Turci su vojno osvojili Bosnu a kralja pogubili. Upravo citam knjigu koja govori o povijesti franjevacke provincije Bosne Srebrene gdje je pojedinacno navedeno koliko je samostana sruseno od strane Turaka i koliko je naroda pobjeglo u krajeve van kontrole Otomanskog carstva. Za sve podatke su navedeni izvori koji se nalaze u franjevackim arhivama po samostanima u BiH, Hrvatskoj i u Vatikanu. Dakle, u prvom naletu, koji se nije dogodio odmah nakon osvajanja, dakle negdje pocetkom 16. stoljeca su unisteni svi katolicki objekti u Bosni a nakon nekog vremena su Turci dali dozvole za obnovu. Ali sve je trebalo debelo platiti, samostani nisu mogli biti veci od prijasnjih i morali su se praviti od blata, zemlje i siblje, drveta a ne od kamena i cvrstih materijala. Dalje, u knjizi je navedeno na stotine isprava od turskih vladara i kadija u kojima se lako moze vidjeti u kakvom je podredjenom polozaju bio katolicki dio stanovnistva, koji se vecim dijelom iselio. Sad ako ovo nije teror ne znam sto je. Pa i Bosnjaka je ostalo u Republici Srpskoj nakon svega pa nitko ne kaze da to nije bio teror. Onda nije bilo ni terora ni u zapadnom Mostaru jer je i tada ostalo nesto Bosnjaka. Ako to mozemo primjeniti na Bosnu u doba Otomana, zasto ne bi ni u danasnje doba? I gdje su sada pametnjakovici da kazu kako kako Mehmed beg Kapetanovic laze jer jasno govori da su ovdje postojala tri naroda.

___________________________________________________________________
lose,lose MSP

citat od Dalibor:

Htio sam reci da je pod Turcima bilo med i mlijeko i da raseljeni narod i par stotina spaljenih samostana jednostavno nije dovoljno da se taj period proglasi nekim terorom nad narodom nego je to raseljavanje i rusenje bilo humanitarnog karaktera, kao i sto je bilo za vrijeme rata u RS. Je li sada dovoljno jasno?

.........prije svega, ova tema spada pod istoriju - ovdje joj stvarno nema mjesta. Ti bi, da se razdoblje pod Turcima proglasi za teror - ko to ovdje Turke brani, bola !? Mislim, da si promašio temu ! I što ugura u tu priæu Ljubušaka Munibija - ko to ima išta protiv njega !? Isto ko Metalac na poæetku - ko to traži mane Husein kapetanu !? Ko ga to optužuje !? - nešto se se zapetljali pokušavajuæi istoriju riješavati na današnjoj politici !

Mehmed-beg Kapetanoviæ Ljubušak (Vitina kod Ljubuškog, 1839. - 1902.), bosanskohercegovaèki književnik i politièar

Završio je medresu u Ljubuškom i uèio je orijentalne jezike. Godine 1878. dolazi u Sarajevo gdje 1893. postaje gradonaèelnik i na toj dužnosti ostaje do 1899. kad se zbog bolesti povlaèi.

Krajem 19. stoljeæa po Bosni i Hercegovini i susjednim krajevima bavio se sakupljanjem narodnog blaga. Objavio je nekoliko knjiga, a poznata mu je knjiga “Narodno blago” (1888.). U drugoj knjizi “Istoèno blago” (1896.) sabrao je i preveo nove turske, arapske i perzijske poslovice i mudre izreke. Natpis na njegovom nišanu je s jedne strane na perzijskom, a s druge na bosanskom jeziku, a u arapskom pismu. Natpis je ispisan krupnim talik pismom na perzijskom jeziku, èiji sadržaj u prijevodu glasi:

O uzvišeni (Bože), kada bi moj grijeh bio koliko planina Kaf,
Ništa ne mari, jer je to naspram tvoje milosti neznana stvar.

___________________________________________________________________
Moj Mostare ko ti lomi grane,
ko zavadi mostarske jarane,
ko to tebi istoriju piše,
ko to želi da te nejma više.