| ODLAZAK LEGENDE-U Zagrebu preminuo Fadil Hadžiæ |
|
ODLAZAK LEGENDE
U Zagrebu preminuo Fadil Hadžiæ, kreativac s èak 10 karijera
Iz èitave Hrvatske stižu reakcije na smrt velikog novinara, pisca, redatelja i slikara
Fadil Hadžiæ preminuo je u 89. godini
Piše: Ana Lendvaj, Arsen Oremoviæ, Milena Zajoviæ, Denis Derk, Doroteja Jendriæ
Umro je Fadil Hadžiæ, bar “sedmerostruka liènost” hrvatske kulture i umjetnosti. Puno prije negoli je ušao u 89. godinu života, kad nas je napustio, izgradio je karijere renomiranoga kulturnjaka, pisca, novinara, urednika, kolumnista, redatelja, slikara. Karijeru komediografa prije svega. Baš zato èlanak o svojoj smrti sigurno ne bi poèeo poput nas. Na poèetku bi bila neka anegdota. No koja, kad je svaki razgovor s njim bio anegdotalan?! Obilježio je cijelu drugu polovicu 20. stoljeæa hrvatske i jugoslovenske kulture, umjetnosti, novinarstva i politike. Za one kojima je odgovarala njegova mnogostrukost bio je Fadil, za one s drugaèijim politièkim i kulturnopolitièkim naoèalama bio je Hadžiæ. No svi su se slagali u jednom: bio je dragulj komedije! Znao je uoèiti smiješnu crtu i u najcrnijoj stvarnosti. Zato je nakon diplome slikarstva na zagrebaèkom ALU karijeru i poèeo u humoristièkom èasopisu Kerempuh, pa je osnovao kazalište Komedija i dva satirièka kazališta – Kerempuh i Vidru – pa je osnovao i Dane satire kad je vidio da publiku treba iznova privuæi u kazalište. No Hadžiæu nije bilo premca u privlaèenju publike svih vrsta!
Otjerali ga zbog - senzacionalizma!
Poznata je prièa o negdašnjem VUS-u – Vjesniku u srijedu – èiju je tiražu digao na senzacionalnih 300 tisuæa primjeraka. No zbog toga je morao napustiti redakciju! Razlog: senzacionalizam! To u YU okvirima nije bio poželjan tip novinarstva. Danas to zovemo novinarskim žutilom i vrlo poželjnim tipom novinarstva! Hadžiæ je i Kerempuhu digao tiražu na nevjerojatnih 170 tisuæa primjeraka. Znao je pilotirati s granicama humora u vrijeme u kojem je sve kontrolirala partijska ideologija.
Zanimljivo je da Hadžiæ nije imao partijsku knjižicu kad je bio u Kerempuhu i VUS-u, a ipak je dosegao urednièko mjesto. Komedije su dokazivale uèinkovitost njegove taktike. Vrhom oštrice dirao bi nedozvoljena mjesta politike i kulture, pa milimetar po milimetar gurao granicu dozvoljenog dalje.
Jednom je urednik kulture Veèernjeg lista Jozo Puljizeviæ poželio temu o slobodi humora u Jugoslaviji. Svojim izjavama i malim analizama u tome su sudjelovali brojni humoristi. I svi su zakljuèili da je sloboda kontrolirana. Rekli su to u rukavicama, ali – uzalud. Tema je bila “škartirana”. Pogotovo nije prošao Hadžiæev komentar slobode humora koju je i sam predvodio. Nitko nije dao poželjan odgovor da ovdje vlada beskrajna sloboda humoristièkog govora, ali nikakvih polit-represija nije bilo za Puljizeviæa i novinara...
Dvadeset godina na èelu Jazavca
Hadžiæeve pažljivo pisane nešablonske komedije nazivaju se blagohumornima. No 20 godina na mjestu umjetnièkog direktora Satirièkog kazališta Jazavac, danas zvanog Kerempuh, i to u socijalistièkoj eri od 1964. do 1984. jasno govori o gledanosti njegova repertoara, èega ne bi bilo da predstave nisu šibale “društvene i individualne devijacije – pomodarstvo i malograðanštinu, privredni kriminal, birokratizam, zloporabu položaja, nemoral...” No bio je to onaj tip humora, odnosno satire koji pruža šansu i negativcu. Tumaèi okolnosti koje su ga “rodile”, ali mu ne priznaje grijehe.
Svoj stav prema humoru i komediji iznio je u polemièkim tekstovima “Sudbina komedije” i "Iskušenja komediografa”. Uvijek se govorilo da u nas nema humora, da smo narod bez humoristièkog duha, u èemu je mnogo istine. Ali su samo u Jazavcu/Kerempuhu od 1966. do 2010. postavljena 44 Hadžiæeva djela! A on, pak, nije išao preko granice koja bi ga odvela u zatvor, pa možda i u tome leži jedan od razloga Hadžiæeva egzodusa u druge umjetnièke medije. Kažemo možda, jer sam je tvrdio da ga je u svemu vodila iskljuèivo njegova nevjerojatna znatiželja.
Kumovao osnivanju Pulskog festivala
Do 2008. snimio je èak 16 igranih filmova! Pa je kumovao i osnivanju Pulskog filmskog festivala u èije je zlatno doba on bio neusporedivo ugledniji negoli danas.
Pisati inmemorijalni tekst o Hadžiæu znaèi pisati o desetak biografija. Toliko ih je imao za života. Kratkog za sve njih!
Bilo bi dosta napisati 60 komediografskih djela i biti izvoðen u više od 80 kazališta u nas i u svijetu. Ali ne i Hadžiæu. Mnoge od predstava izvedene su više od stotinu puta poput “Dobro jutro, lopovi” (1973.); “Gospoda i drugovi” (1984.); “Glavni zgoditak” (1985.) i brojne druge.
Publika je voljela njegovu neposrednu duhovitost. Voljela je zarazni smijeh koji je širio i ostala mu je zahvalna na tome!
Važan kao filmaš
Veliki dio šarolikog i svestranog opusa Fadila Hadžiæa odnosi se na njegovo bavljenje filmom, u kojem je imao izravne, ali možda još i veæe neizravne uspjehe. Kao redatelj filmsku je karijeru poèeo 1961. godine ratnim trilerom “Abeceda straha”, u istom je desetljeæu prilièan uspjeh kod publike postigao filmovima “Desant na Drvar” (1963.) i “Sarajevski atentat” (1968.), da bi 70-ih godina prošlog stoljeæa autorska strujanja unutar hrvatske kinematografije i njega okrenula prema društveno osjetljivijim i kritièki usmjerenim temama. U drami “Lov na jelene” 1972. prikazao je sudbinu povratnika kojeg optužuju za ustaštvo kako bi se partizani mogli domoæi njegove imovine, a 1979. godine snimio je svoj možda i najcjenjeniji film “Novinar”, s Radom Šerbedžijom kao naslovnim junakom koji se suprotstavlja uredništvu lista jer prešuæivanjem jedne istine njegovi èlanovi pokušavaju zadržati udobne fotelje.
Razdoblje nove hrvatske kinematografije devedesetih proveo je baveæi se drugim aktivnostima, da bi se ponovno aktivirao u posljednjem desetljeæu, s tri niskobudžetna i ne odviše cijenjena naslova: “Doktor ludosti”, “Lopov prve klase” i “Zapamtite Vukovar”.
Pripadnik Zagrebaèke škole
No, prièa o filmskoj strani Fadila Hadžiæa apsolutno je nepotpuna bez pitanja tko zna gdje bi bez njega bila i danas svjetski poznata, Oscarom ovjenèana Zagrebaèka škola crtanog filma. Hadžiæ nije bio njezin pripadnik, ali upravo u redakciji satirièkog èasopisa “Kerempuh”, èiji je agilni Hadžiæ bio direktor, prikupljena su sredstva za nastanak “Velikog mitinga” (1951.) braæe Neugebauer, prvoga domaæeg crtanog filma. Premda je film bio poželjna antiinformbiroovska satira, aktualna je vlast donijela iznenaðujuæu odluku da se smjesta prekine ta vrsta produkcije, nakon èega je Hadžiæ animatorske snage poveo za sobom u novopokrenuto poduzeæe “Duga film” gdje postaju zapaženi crtiæi Dušana Vukotiæa i Borivoja Dovnikoviæa. To je jezgra iz koje æe se, nakon razlaza s Disneyjevom estetikom (i braæom Neugebauer), razviti estetika i uspjesi Zagrebaèke škole crtanog filma, ali ne prije nego što njezini junaci ponovno pali u “ilegalu”, za vrijeme koje se Hadžiæ vratio svom novinarskom poslu.
Što su o Fadilu Hadžiæu rekli poznati
Vijest o Fadilovoj smrti potresla je brojne prijatelje s kojima je u svojoj dugoj karijeri radio.
– Bio je jedan od najveæih ljudi koje je imala hrvatska kultura, iza sebe je ostavio nevjerojatan opus: 60 komedija, 20 igranih filmova, 30 izložbi... Poznavao sam ga 35 godina, a èak njih 28 radili smo zajedno. Otišao je èovjek kojem æe naša kultura dugo vraæati dugove, ako je to uopæe moguæe – rekao nam je Duško Ljuština.
– Uistinu je zadužio kulturu strašæu prema umjetnosti, energijom i neponovljivim ostvarenjima – smatra premijerka Jadranka Kosor.
– Imao je nevjerojatnu stvaralaèku energiju do posljednjeg daha. Sve je podigao i pustio da živi. Obilježio je drugu polovicu prošlog i poèetak ovog stoljeæa. Bio je popularan jer se publika identificirala s njegovim likovima iz života. Njegove žaoke i satira nikada nisu bili uvredljive. Bio je i veliki kozer – prisjeæa se glumica Kostadinka Velkovska.
– Otišao je èovjek koji je gotovo cijeli svoj plodni stvaralaèki vijek proveo u našem Zagrebu. Tu je pripadao – kaže gradonaèelnik Milan Bandiæ
– Svi njegovi prijateljski savjeti bili su jasni i pošteni. Volio je društvo, obožavao prijatelje, veselio se druženjima u Gajcu, moru, slikanju... Bila nam je èast meðu prvima vidjeti sve te njegove morske izložbe. VBZ objavio je osam njegovih knjiga, pa i Antologiju hrvatskog humora. Bio je velikan hrvatske kulture – dodaje direktor VBZ-a Boško Zatezalo.
– Nitko kao on nije toliko otvarao kazališta, osnivao novine, nasmijavao ljude. Volio sam njegove filmove – kaže nam pisac Borivoj Radakoviæ.
– Njegova antologijska ostvarenja odgajala su generacije kazališnih i filmskih gledatelja – zakljuèuje novi ministar kulture Jasen Mesiæ.
Klikni da pogledas u stvarnoj velicini
___________________________________________________________________
volim te svojse-volim te svekoliko...djenabetu moj
  
"Za mudru osobu cijeli je svijet uèitelj, a za budalu je cijeli univerzum pun neprijatelja." Charaka
|
