obrisana
Gost
 |
|
Citam o onoj zeni, sto je slavila rodjendan... I otisla i ubila se pistoljem...
Od jedne moje skolske prijateljice, je sestra to isto uradila.
Skocila s mosta...
Sad nesto mislim, sta se u covjeku treba prelomiti da se odluci na taj korak?
Zar je moguce da ne vidi izlaz? Da ne odluci prespavat jos jednu noc?
I koliko to problemi moraju biti, koliki teret?
Ja licno ne osudjujem takve osobe...
Ali stalno razmisljam i mislim na one koji ostaju... Mislim da je svakako tesko izgubiti nekog, ali da je puno teze na takav nacin...
Sta mislite?
|
|
 07-06-2006 23:38 |
|
TigricaX 
zvrk hanuma
Poruka: 6105
Location: Nesvrstana
|
|
Svima nam se nekad u momentu dogodi da zbog problema ili gubitka, ne vidimo izlaz......Valjda je razlika, ako je neko vise sklon depresiji, i desi mu se takav momenat, koji put u zivotu, nekad prekipi casa, ne vidi se drugi izlaz nego "okoncati" svoju muku.
Po meni je samoubistvo sebican akt, jer s namjerom povrijedis one koji te vole...S druge strane, pitanje je da li je kukavicluk ili hrabrost. Nema sanse da bih ja otisla negdje na most i skocila, il' svezala uze da se objesim, il' sta ja znam kako se jos to sve moze napraviti....Mene bi bilo strah.
Sad je pitanje, da li je i takve ljude u tom trenutku strah? Je li hrabrost uciniti to, ili odustati i nastaviti se dalje boriti u zivotu?
Malo sam smantana ovih dana, al' se nadam da kontate sta pricam 
___________________________________________________________________
"Nema ljepše nade od one što je nikla iz tuge
i nema ljepših snova od onih što ih raða bol."
|
|
| 07-07-2006 00:05 |
   |
obrisana
Gost
|
|
Svima nam se nekad u momentu dogodi da zbog problema ili gubitka, ne vidimo izlaz......Valjda je razlika, ako je neko vise sklon depresiji, i desi mu se takav momenat, koji put u zivotu, nekad prekipi casa, ne vidi se drugi izlaz nego "okoncati" svoju muku.
Po meni je samoubistvo sebican akt, jer s namjerom povrijedis one koji te vole...S druge strane, pitanje je da li je kukavicluk ili hrabrost. Nema sanse da bih ja otisla negdje na most i skocila, il' svezala uze da se objesim, il' sta ja znam kako se jos to sve moze napraviti....Mene bi bilo strah.
Sad je pitanje, da li je i takve ljude u tom trenutku strah? Je li hrabrost uciniti to, ili odustati i nastaviti se dalje boriti u zivotu?
Malo sam smantana ovih dana, al' se nadam da kontate sta pricam
Ja kontam...
U pravu si...
Za tu osobu koja ne vidi dalje izlaz, je hrabrost ostati i zivjeti... Mislim golemo je suociti se sa problemima, i pokusati dalje...
Ali isto tako mislim, da ta osoba, u momentu kad se odluci na taj korak, mora toliko patiti, da joj je bol tjelesna, zadnja misao...
Ja koliko sam imala prilike raditi sa depresivnim osobama, one tu bol opisuju puno jacom i tezom od svake tjelesne... A nemaju tablete, da se smanji...
Zato ja to ne osudjujem.
I mislim, da ako tada nadje svoj mir, i to dusevni, onda je vrijedilo...
Ja sam bila na jednoj sjednici, kad je jedna nasa zena, psihijatru opisivala svoje stanje...
Place i pokazuje prstom na ivicu stola. Kaze, ispred je moja buducnost, i pokazuje prema podu, kao ponor... A ovo iza mene je moja familija...
I kad covjek razmisli, ona nikakve perspektive nije vidjela, niti buducnosti, niti zivota... 
Ipak, ona je razmisljala, i danas dan je depresivna i pati, ali zivi... Zbog familije...
I to je hrabrost...
|
|
| 07-07-2006 00:14 |
|
TigricaX
zvrk hanuma
Poruka: 6105
Location: Nesvrstana
|
|
Polazim od sebe...Po prirodi nisam depresivna, al' sam imala momenata u zivotu, kad sam pomislila "ma heb'o ovo sve vise - bolje da me nema". Eh, sad, sto mene nesto goni da vidim sta ce i kako ce biti sutra, pa me uhvati inat da to promijenim, i da mi bude bolje, to je druga stvar....Nismo svi isti.
Meni je zao ljudi koji se ubiju, jer, sve nesto kontam, mozda bi se sutradan predomislili ali nemaju priliku...Ima slucajeva gdje se neko pokusa ubiti vise puta, al' je naucno dokazano da su to vecinom osobe zeljne paznje, i nemaju bas ozbiljne namjere po tom pitanju.
Najcesce se cuje komentar "ama sasvim normalno covjek izgled'o, i prica i shala, ne znam sta mu bi"  To su osobe koje tiho pate, nikom ne govore, sve drze u sebi, nakupi se puno toga...i onda dodje do "eksplozije".
___________________________________________________________________
"Nema ljepše nade od one što je nikla iz tuge
i nema ljepših snova od onih što ih raða bol."
|
|
| 07-07-2006 00:22 |
|
Carmela
vjeciti optimist
Poruka: 7603
Location: ja nisam odavle
|
|
Ne bih znala reæi šta nekog natjera na samoubistvo i teško da æe se to ikad otkriti jer mrtvi ne govore. U svakom sluèaju, psiha igra veliku ulogu, karakter takodjer. Tigrica napisa da su to sebiène osobe i tu se donekle slažem s njom. Predpostavljam da je u sluèaju samoubistva slièno kao i kad èovjek dodje u situaciju da spašava vlastiti život. Ne misliš tada na druge, ni na roditelje, ni na familiju, prijatelje...nikoga. Misliš na sebe i samo na sebe. Za život se jesam borila, žestoko, snažno, jako i...bolno. Na samoubistvo nisam pomišljala niti jedne jedine sekunde, ali oko mene je bilo ljudi koji jesu. I tada sam tvrdila, a i sada tvrdim, da je samoubistvo èin oèajnika koji nema snage ni za vapaj pomoæi a snažno je i iskreno želi, više èak i od toga da si oduzme život, vjerujte mi na rijeè.
Nego, pomažimo jedni druge, prièajmo, "istresajmo" na stol sve karte, jer duša zaboli, srce to samo ili produži ili prekine.
___________________________________________________________________
Èovjek koji može pobijediti druge - jak je; èovjek koji pobijedi sebe - svemoæan je.
|
|
| 07-07-2006 11:18 |
|
|
|
  |
|
Samoubistvo...
