A zapravo je Petar Borota odavno umro za svijet koji ga je stavio na branku svoje mitomanije. Taj svijet je zaboravo da je Borota 1977/78 postavio rekord u branjenju u jugoslavenskoj ligi od 18 klubova: primio je samo 19 golova, u jesen 9, u proljeæe 10. zaboravio je mitomanski puk da je s Borotom na golu, Partizan osvojio naslov prvaka Jugoslavije s 54 boda, pri sistemu 2 boda za pobjedu, jedan za neriješeno. I da je to rekordan broj osvojenih bodova u toj ligi. S Borotom na golu, s bekovima kad s Golcem i Koziæem, kad sa Ðuroviæem, s half-linijom Trifunoviæ, Stojkoviæ, Hatuniæ, a i s Kunovcem, a u napadu najèešæe sa Zavišiæem, Grubješiæem, Santraèom, Prekazijem i Klinèarskim. S trenerom nad trenerima Antom Mladiniæem! S Borotom na golu Partizan je te godine oba puta pobijedio Zvezdu, ukupno je bilo 6:3. To je bila jedina titula prvaka koju je Borota osvojio.
Žrtva Šestiæeva šibicarenja
Na stub srama ga je pjenušanju sklona rulja pribila za gol koji je u 2. minuti, iz slobodnog udarca s preko 40 metara, primio u Bukureštu, braneæi za Jugoslaviju. A Jugoslavija je reèenu tekmu, 13. novembra 1977, dobila sa 6:4! A za taj gol je on kriv tek nešto više od mene, jer je udarac završio tamo gdje pauk plete svoju mrežu, tamo gdje ni puškom nije lako u trku pogoditi. Sljedeæe godine je, 27. septembra u Drezdenu, nepažnjom svojom ostavio loptu na zemlju, a igraè Dynama Hans-Jirgen Derner mu je æušnuo u mrežu, u teškoj utakmici koju æe Partizan (nakon 2:0 u Beogradu i 0:2 u uzvratu) izgubiti na penale i ispasti iz Kupa šampiona. Gol koji æe mu, dva mjeseca kasnije, po snijegu, dati Šestiæ iz Zvezde, na slièan naèin, nije umijeæe veæ šibicarenje. Borota je bio fauliran i èuo se jasan zvuk pištaljke, èula ga je cijela Jugoslavija, bio je 29. novembar, prenos derbija bio je dar gledaocima za Dan Republike. Nakon zvižduka je Borota postavio loptu na peterac da izvede slobodan udarac. Šestiæ je prišao da ponovi slavu igraèa iz Drezdena, a sudija je, šta drugo, no i sam vidio priliku da se proslavi, pa je Šestiæev mangupluk nagradio priznavanjem gola, i veèernjim opovrgavanjem svoga zvižduka. I danas tvrdim da je gol dao sudac, a ne Šestiæ.
Za Jugoslaviju je branio u èetiri utakmice, a samo u dvije cijele. Obje cijele je branio u Bukureštu i primio ukupno sedam golova, u dvijema drugima nije primio nijedan, u Budimpešti, 5.oktobra 1977. (3:4 protiv Maðarske, zamijenio Kataliniæa) i 18. maja 1978. u Rimu (0:0 protiv Italije, opet zamijenio Kataliniæa).
Za OFK Beograd je, od 1970. do 1976, branio 161 puta, za Partizan 77, a za Èelzi 114. U drugoligaški Chelzi je prešao iz Partizana, februara 1979., za male pare. Naslijedio je ondje èovjeka sliènog reprezentativnog statusa u Engleskoj (7 utakmica) a sliènog i imena i prezimena, Petera Bonetija. Chelsea je tada bio klub mnogo niži no što je danas, a svakako manje slavan nego što je bio Partizan. Nakon dvije godine branjenja u Londonu je proglašen na najboljeg igraèa FC Chelsea 1981. godine.
Približio se “Šoletu”
U Partizanu nije lako biti golman poslije Milutina Šoškiæa. U Šoškiæevoj sjeni su i reprezentativci Šoštariæ, Æurkoviæ, Omeroviæ, Stojiæ i Kralj, o Ivanèeviæu, Istatovu, Zaladu, Ðukanoviæu, Panduroviæu, Damjancu da ne govorimo. Borota je prekratko bio u Partizanu da bi mogao ugroziti Šoleta, ali mu se, moglo bi se reæi, najviše približio. Za nas koji smo imali sreæu da ga gledamo, on je bio golman i bio je èudesan u svojoj ulozi: okretan kao maèka, sumanut na autentièan naèin, hrabar, svojeglav, božanstven i ðavolast, i vitez i mangup, obožavan od partizanovaca, preziran od zvezdaša.
Bio je i slikar, imao je i pokoju izložbi u Beogradu, prièa se da je slike prodavao dobro u Londonu, no o tome svjedoèanstava dostupnih nema.
Zna se da je u Ðenovi, 2004. godine imao izložbu, pod naslovom “Od nogometnog do slikarskog umijeæa”. Ogranizator izložbe je bio likovni kritièar i bibliotekar Pietro Gela. I njega sam danas zvao: kaže da preko godinu dana nije imao nikakvih vijesti od Borote, od mene je èuo da je umro. Još veli da je izložba trajala oko dva mjeseca, da je Borota zanimljiv likovni sluèaj, eklektik, da na njegovim platnima ima mnogo ženskih figura, da u Genovi nije živio ni u kakvom obilju, da je imao neku garažu u kojoj je slikao. Kaže da još negdje u svojim papirima èuva prospekt te izložbe.
___________________________________________________________________
|
