|
  |
liberty 
brato
Poruka: 645
Location: Washington
 |
|
Historija Bosnjana seze na pocetak VI stoljeca nase ere. Tada se najvjerovatnije moze datirati pocetak stvaranja onoga sto ce se kasnije za razliku od drugih drzava koje su Slaveni stvarali na Balkanu, nazivati Bosna i kao zasebna i prepoznatljiva zemlja, ali i kao posebna drzava. Sklavinija, spomenuta u starim izvorima obuhvata podrucje Bosne.
Prvi talas Slavena koji doseljavaju na Balkan (i Bosnu) se desio pocetkom VI stoljeca. Sloveni zaticu u Bosni slijedeca Ilirska plemena: Pannonians (dolina Bosne), Japodes, Dalmatea, Ardiaei, Daorsi i Narensi (dolina Neretve), Ditiones, Maezaei (Sana, Vrbas), Sardeates (Jajce), Deuri (Bugojno), Daesitates (centralna Bosna) i td.
(Ref. John Wilkes-Iliri)
Prvi bosanski Slaveni, su bili ovisnici o Avarima koji po prirodi stvari naseljavaju nizije, za razliku od Slavena koji prodiru dolinama rijeka, i naseljavaju Bosanske planine i nizije takodjer. Dio starosjedilaca Ilira, se povlaci u planine, ali se tokom 200 godina slavenskog okruzenja postepeno asimilira u pridoslu masu Slavena i pocinje pricati jednu formu slavenskog jezika. Slican primjer imamo u Bugarskoj gdje se proto-turski Bugari vremenom asimiliraju u slovensko pleme.
Dvije stotine godina Slaveni zive na stupnju vojne demokratije, organizovani u tkzv. kaganate, cije granice ne mozemo sa sigurnoscu utvrditi. Istovremeno sa slabljenjem Avarskog uticaja jaca slovenski etnicki element i sopstvena organizacija. Avari su bili samo nosioci vojnih i ostalih vaznih funkcija, te clanovi nekog vojnickog reda, ali je masa obicnih vojika i onih koji su proizvodili, bila sastavljen od Slavena i starosjedilaca Ilira. Prvobitna bosanska zajednica je nastajala na elemetima i osnovima avarske drzavne tvorevine, a dokaz tome su oskudni izvori koji za sve instante vlasti i casnike imaju avarska imena. Avarskog su porijekla i termini ban, banovina, zupan, zupa . Vec krajem VII stoljeca, slavenski doseljenici postaju dominantan faktor ovog prostora , masom svoje populacije, jezicki, kulturno kao i drzavnopoliticki.
Avari gube bitku sa Franackim carstvom i defintivno nestaju sa politicke pozornice. Narod Avarski se asimilirao u masu Slavena koji vec stvaraju cvrste plemenske zajednice. Slaveni asimiliraju zateceno ilirsko i iliroromansko stanovnistvo, te ostatke doseljenika iz IV stoljeca u vrijeme Velike seobe naroda. Slavenska masa je bila vec ranije podijeljena u plemena, ali su Slaveni ipak bili daleko homogeniji nego u vrijeme dolaska Hrvatskih i Srpskih plemena dvije stotine godina poslije. Starji pisci ih zovu bezimena masa Slavena, a jedni slucajno zabiljezeni su Duljebi, Dragovici, Severjani,....
Kako su se tacno zvali oni sto su se naselili u Bosni, tesko je reci zbog nedostatka dokumenata. Dali su bili sastavljeni od razlicitih bratstava ili plemena, jos je teze tvrditi. Jedno je samo sigurno, a to je da su to bili prvi slavenski stanovnici Bosne koji ce poslije zajedno sa starosjediocima Ilirima stvoriti PRVU BOSANSKU drzavu. Nezna se tacno, cak ni danas, dali je procenat starosjedilaca Ilira ili pridoslih Slavena postao dominantan. Etnogeneza ukazuje na dvije dominantne rase koje su zastupljene danas u BiH: Novodunavsku (Slavene) i Dinarsku (Ilire). Tek bi neka ozbiljna istrazivanja mogla odgonetnuti ciji element je postao dominantniji.
Upliv srpskih i hrvatskih plemena se desio mnogo poslije i nije sigurno dali se radilo o doseljavanju istih u manjem broju u Bosnu, ili nametanju svog imena. Poznato je samo da je Otomanska Imperija naseljavala u znatnom broju Vlahe iz Srbije u podrucje Krajine, na podrucja opustosena cestim epidemijama kuge. Ovi Vlasi postaju Srbi pod uticajem SPC u praskozorje panslavenskog pokreta za ujedinjenje Juznih Slavena.
Srednjovjekovna Bosna je bila drzava Bosnjana, bez obzira kako se oni prije toga zvali pojedinacno po bratstvima ili plemenima. Ciji je etno element bio dominantniji u gradji prvih Bosnjana, starosjedilacki ili staroslovenskih je tema daljeg istrazivanja. U vrijeme dolaska Srpskih i Hrvatskih plemena, Bosnjani su vec poceli stvarati svoj zaseban etnos, kao cjelina i kao rezultat 200 godina homogenizacije svih stanovnika Bosne.
Dosadasnja historiografija je zapocinjala historiju Bosne od prvog spomenutog bana Borica. Danasnja historiografija izucava "vrijeme bezimenih banova", i pocetke ustroja Bosanske drzave. Bizantski car Konstantin Porfirogenet je ostavio zapis o istoimenoj drzavi koja se nalazi na sjevernoj granici drzave Raske. Takodjer i pop Dukljanin koji biljezi Bosnu paralelno sa Srbjom i Hrvatskom.
Koliko god ovi spisi bili diskutabilni, ipak su rijetki zapisi o Bosni, koja je nakratko dospijevala pod vlast susjednih vladara, ali se ipak obrazovala kao posebna drzava. Susjedne historiografije su uglavnom ovaj period od 200 godina slavenskog pristupa zaobilazile ili nisu pridavali paznju!!???. Ipak se radi o 200 godina prisustva Slavena koji nisu bili ni Srbi ni Hrvati, mozda malo vremena da obrazuju feudalnu drzavu, ali sasvim dovoljno da se homogeniziraju i obrazuju jedan etnikum koji ce se zvati Bosnjani.
Sasvim je sigurno da se Bosnjanin kao ime i pojam javlja dosta prije prvog spomena u spisima. Valja napomenuti da Bosna nije jedina Balkanska teritorija koju su naselili prvi Slaveni.
Srbi i Hrvati dolaze poslije (polovina 7-og vijeka) kao dva jaka i organizovana plemena, koji prostor zaledja Knina(Hrvati) i Raske(Srbi) imenuju sobom kao i prisutna slavenska i starosjedilacka plemena. U Evropi imamo dosta takvih primjera: Francuska, Bugarska, Madjarska, Poljska, Turska, Albanija,....gdje je narod nazvan po starom plemenskom nazivu.
Na slijedeca dva linka nalaze se historijske mape Evrope, jedna iz 700 m.e. i druga iz 1400 n.e., koje jasno potvrdjuju da su Bosnjani zaseban etnos, nastao od starosjedilaca Balkana Ilira i doseljenih Slavena iz prvog talasa.
http://www.euratlas.com/big/big0600.htm
http://www.euratlas.com/big/big0700.htm
http://www.euratlas.com/big/big1400.htm
Bosnjani, uporedo s formiranjem etnikuma formiraju ime svoje drzave po teritoriji gdje zive. Slicni primjeri su Amerika, Britanija, Italija, Danska, Island.....
Srbi i Hrvati su na teritoriji na koju su se naselili asimlirali prisutno slavensko stanovnistvo (doseljeno u prvom talasu) u svoj etnikum, ali je Bosna zbog svoje izolovanosti i mnostva prirodnih prepreka sacuvala staroslovenski element od novog vala doseljenika. U staro vrijeme su prirodne prepreke kao rijeke predstavljele daleko veci problem doseljenicima nego danas. Bosanske planine su jednostavno sacuvale prve Bosnjane od novih doseljenika, i ta izolovanost je bila presudna da se Bosna formira kao zasebna drzava sa posebnim uredjenjem, obicajima i ljudima. Upravo zato u Bosnu najkasnije prodire krscanstvo, i poslije se formira zasebna religija (Bosanska Crkva). Zbog te izolovanosti, bosanski stanovnici nisu trpili uticaj istoka ili zapada u tolikoj mjeri kao susjedni narodi.
To Bosansko mjesovito jezgro nije sacuvalo neko staro plemensko ime iz pradomovine, vec se nazvalo po svojoj novoj domovini, u kojoj su vec generacijama zivjeli - Bosni...
___________________________________________________________________
Prosla recesija.
|
|
 03-25-2005 23:05 |
   |
liberty
brato
Poruka: 645
Location: Washington
|
|
Marko Vego
POSTANAK IMENA BOSNA I HERCEGOVINA
Stari pisci humanisti su dovodili ime Bosna[1] u vezi s traèkim plemenom Besa koji su dali ime rijeci i zemlji Bosna. Traèko pleme Besa nije nikad živjelo na podruèju današnje Bosne, pa se ovakvo mišljenje ne može uzeti u obzir.
Naši prethodni uèenjaci postavljali su razne hipoteze da razriješe problem postanka imena Bosna. Dr Julijan Jeleniæ je tvrdio da je ime nastalo od imena rimske postaje Bistue Nova koja se nalazila kod Zenice ili, po najnovijoj tvrdnji dr Iva Bojanovskog, u okolici Travnika, što je najvjerovatnije. Drugi su izvodili postanak imena Bosna od imena rimskog grada Ad Basante koji se pominje na geografskoj karti Pajtingera iz 3. vijeka. Nalazilo se na ušæu Bosne, na mjestu današnjeg Bosuta. Dr Anton Majer, filolog i struènjak za stare jezike, izvodi rijeè Bosna od prastare indoeuropske osnove u znaèenju “vode tekuæice”, te bi rijeka Bosna oznaèavalo isto što i Rijeka. Taloci izvodi korijen rijeèi Bosna od ilirske rijeèi Bos, koja u arbanaškom oznaèava mjesto gdje se ispire so, dakle Bosna je isto što i Solna zemlja oko Tuzle, gdje se ispirala so. No, ova hipoteza neæe biti istinita iz razloga što se tuzlanski kraj nikad nije nazivao Bosnom nego Soli, u širem smislu Usorom. Ovo dokazuje èitava historija srednjeg vijeka i njezini saèuvani izvori.
Ja bih postavio sasvim drugu teoriju o postanku imena Bosna. Mislim da su stari Sloveni koji su se doselili na podruèje centralne Bosne donijeli ime Bosna sa sobom, kao što su èinila neka manja plemena slovenskog porijekla. Navešæu nekoliko primjera. Pleme Duljeba po doseljavanju zadržalo je svoj stari naziv Duljebi i u novoj domovini, jer se u 9. vijeku pominju oko Radgone i istoènih Slovenskih Gorica, te su, vjerovatno, pripadali panonskom knezu Pribini. Selo Kolun je postojalo 1251. u okolici Njitre u Slovaèkoj, a dok se u nas, 1325. godine, pominje pleme Koluniæ kod Bosanskog Petrovca. Rod Glamoèana ili pleme Glamoèana srednjovjekovni izvori èesto pominju. Od plemena Glamoèani je i naselje Glamoè dobilo svoje ime poslije 1361. godine. Takav je sluèaj i sa plemenom Livnjaka koji se vrlo èesto pominju upravo u najstarija vremena. Župan Želimir od Hlivna pominje se u povelji hrvatskog kneza Mutimira 892. godine. ovo znaèi da su na èitavom podruèju Jugoslavije u Južnih Slovena postojali rodovi ili plemena, negdje jaèa, negdje slabija po svom broju i naoružanju. Postepeno je jaèe pleme organizovalo državnu vlast od manjih plemena pod svojim imenom jer to nije bilo teško zbog bliskosti ili istovijetnosti jezika i obièaja. Samo tako se može razumjeti formiranje naših nacionalnih država pod vodstvom nekog voðe iz uglednije porodice iz nekog uglednijeg plemena.
Ovu pojavu nam dobro objašnjava Ljetopis popa Dukljanina iz kraja 12. vijeka. On navodi ime Bosne 753. godine, koje se dade izvesti iz dogaðaja koje opisuje iz doba kralja Budimira. Dukljanin naziva Bosnom zemlju od Drine do Borove glave, dok mu je Raška zemlja istoèno od Drine do Lipljana i Laba. Granica Bosne s juga je istovjetna kao i današnja granica izmeðu Hercegovine i Bosne. Granica Bosne prema sjeveru je išla do iza Zavidoviæa, tako da je Maglaj ostao kao granica izmeðu Bosne i Panonije. Zapadna granica Bosne u najstarija vremena se nije protezala na Duvno, Livno ni na Glamoè, dok je Jajce pripadalo Donjim Krajima koji su jedno vrijeme bili izvan bosanske države i pojma imena Bosna. Ovo nam se potvrðuje i kasnijim izvorom cara Konstantina Porfirogeneta, koji oko 950. godine piše da je Bosna zemlja i u njoj gradovi Katera i Desnek. Katera je bez sumnje današnji Kotorac kod Ilidže, gdje se nalazi poveæa nekropola steæaka, i Desnek, ili Tešanj, koji se nalazio kod Kraljeve Sutjeske. Ovo nam potvrðuje i bizantijski pisac Kinam 1155. godine kada govori o banu Bosne Boriæu, koji je bio saveznik Ugra u borbi protiv cara Emanuela iz Carigrada. Kinam o Boriæu kaže: “Kad je bio blizu Save, skrene odatle prema drugoj rijeci, koja imajuæi ušæe drugdje, dijeli Bosnu od druge, srpske zemlje. A Bosna nije podložna velikom županu Srba, nego je sama za se; narod koji svojim zasebnim naèinom živi i upravlja se”. Vidi se da je Kinam znao za narod koji samostalno živi u Bosni.
[1] Pod imenom Bosna ne iskljuèujem postojanja imena Srba i Hrvata na podruèju današnje Bosne i Hercegovine, nego se ovdje tretira pitanje postojanja manjih plemena na podruèju srednjovjekovne bosanske države i nekih susjednih krajeva koji su danas u sklopu Bosne i Hercegovine. Nema nikakve sumnje da su se plemena Južnih Slovena stapala u veæa i tako dolazila na historijsku pozornicu. Takav proces je bio kod svih naroda u Evropi i ostalim kontinentima. Negdje su se stara imena manjih rodova manjih rodova izgubila, dok su ponegdje i danas postoje. Ovo nije nimalo neobièno jer se tako dogaðalo i sa geografskim imenima pojedinih krajeva, npr. ime Usorana, Huma ili Zahumlja, Travunije, Donjih Kraja itd. O tome æu pisati drugi put, kao što i o ostalim temama koje nisu dovoljno razjašnjene od historièara i ostalih uèenjaka, naroèito filologa
___________________________________________________________________
Prosla recesija.
|
|
| 04-01-2005 01:31 |
|
liberty
brato
Poruka: 645
Location: Washington
|
|
Postojala su dva naselja sa imenom Bosna: jedno u Visokom s okolicom, drugo u naselju Vrhbosni, današnjem Sarajevu. Mislim da je Vrhbosna kao naselje pripadala Gornjoj Bosni, a Visoko ili Bosna Donjoj Bosni. Ovdje se radi o antitezi dva naselja. Takvih izraza Gornji i Donji imamo mnogo u izvorima srednjeg vijeka. Navodim primjer Konavala kod Dubrovnika koji se dijele na Gornje i Donje Konavle. Zato èvrsto držim da su u prvobitnoj Bosni postojala dva naselja s imenom Bosna: Visoko i Vrhbosna. Veæ u 11. ili 12. vijeku crkvene knjige pominju biskupiju Bosna pod imenom civitas Bosna, jer je po gradu gotovo svaka biskupija dobivala svoje ime: po Splitu splitska, a po Trogiru trogirska, po Dubrovniku dubrovaèka itd. Zato stari izraz civitas ne oznaèava prvobitno biskupiju nego grad po kome je biskupija dobila svoje ime. Ovdje se misli na biskupiju zapadnog obreda u Vrhbosni, gdje je krajem èetvrte decenije 13. vijeka pravljena katedrala sv. Petra na Brdu nad Vrhbosnom, to jest u današnjem Sarajevu. O tome nam je ostao i dio latinskog natpisa, gdje se pominje apostol Petar od Vrhbosne, iako na kraju rijeèi nedostaje samo tri slova.
Od velikog je interesa da dokažemo da se Visoko s okolicom kao politièki centar bosanske države stalno nazivalo Bosnom. Sigurna je èinjenica da je naziv Visoki ili Visoko mlaðeg postanja dobiven od sazidanog grada Visoki nad današnjom varoši Visoko. Zidanje grada Visokog je bilo prije njegova prva pomena 1355. godine kao grada bana Tvrtka Kotromaniæa i njegova strica Stjepana II.
Prouèavajuæi razne dokumente srednjeg vijeka i neke novog vijeka došao sam do zakljuèka da se današnje podruèje Visokog, Arnautoviæa, Biskupiæa i Moštra nazivalo jednim imenom Bosna još od najstarijih vremena. Zato sam na veæ štampanoj Historijskoj karti srednjovjekovne bosanske države iz 1957. g. stavio ispod imena grada Visoki i izraz Bosna. Sad bih ovo mogao detaljnije potvrditi.
Pisac salonske crkve Toma arciðakon, suvremenik mnogih dogaðaja u Bosni u prvoj polovici 13. vijeka, navodi da je biskup splitski Bernard progonio kao jeetike braæu Mateja i Aristodija, sinove Zorobabelove u 1200. godini, koji su bili slikari i zlatari (kujundžije) od najveæeg kvaliteta. Toma izrièito kaže da su veæi dio svoga života boravili apud Bosna u Bosni. Ovdje izraz apud Bosnam oznaèava konkretno mjesto njihova boravka. Sigurno se taj izraz odnosi na sjedište bosanskog bana Kulina, koga prije, 1180. godine, papski poslanik naziva velikim banom. Ovaj citat Tome arciðakona je ujedno indirektni dokaz da se tada u Bosni vadila ruda raznih vrsta, dok su pomenuti majstori i umjetnici dugo boravili u Bosni, tj. Visokom i preraðivali gotov metal.
Godine 1203. papin legat Ivan Kazamare bio je prisutan kad su bosanski krstjani uèinili ispovijest vjere i odrekli se skizme. Na kraju spisa stoji napisano “Raðeno u Bosni (apud Bosnam) na mjestu koje se zove Bulino polje, i to pokraj rijeke”. Vidi se da po obièaju onog vremena pisar stavlja kod oznake mjesta izdavanja nekog pravnog akta latinski izraz apud umjesto in (u), što oznaèava isto. Kad papa piše pismo iz Rima èesto stavlja izraz pisano “kod Starog Brda”. Tako isto izraz kod Trogira (apud Tragurium) oznaèava isto što i u mjestu Trogiru, itd. U ispovijesti bosanskih krstjana 1203. godine se navodi da su se zakleli svi krstjani ilibraæa iz bosnena èelu sa Ljubinom ili Bragetom. Ovdje se oèito radi o braæi kaluðerima iz Moštre gdje su krstjani imali svoj samostan, ali na podruèju šireg naselja Bosna.
___________________________________________________________________
Prosla recesija.
|
|
| 04-01-2005 01:32 |
|
liberty
brato
Poruka: 645
Location: Washington
|
|
Pita se, gdje se onda može ubicirati Bilino polje. Mislim da se ovo polje nalazilo na istom mjestu, gdje je danas Topuzovo polje i lokalitet Brod, upravo nasuprot najstarijim bosanskim crkvama zapadnog obreda i grobovima bosanskih kraljeva. Tu je u blizini naðen i æirilski natpis Kulina bana iz 1193. godine. Nema historijskih dokaza da je bliže Visokog bio ikad neki drugi samostan, hiža bosanskih krstjana. Zato je najvjerovatnije da se glavno mjesto župe Mili nazivalo Bosnom sa širim svojim podruèjem jer obadva dokumenta sa izrazom Bosna upuæuju nas na konkretno naselje, a nikako na pokrajinu Bosnu. Prema tomu bilinopoljska ispovijest ne pominje rijeku Bosnu nego naselje iako se zbor održao pokraj rijeke. To je prirodno jer je stolno mjesto u prvom redu bilo u sadašnjem Visokom, iako su banovi i kasnije kraljevi Bosne imali i na drugim mjestima svoje kurije za izdavanje povelja, pisama i doèekivanje ddomaæih i stranih ljudi.
Ovo potvrðuje i darovnica Bele IV 1244. godine u kojij se pominje naselje Mel, èije ime je dugo živjelo u današnjim Arnautoviæima, gdje je bila jedna crkva sv. Kuzme i Damjana. Vidjeæemo iz daljnih izlaganja da su u historijskim izvorima Mili èesto istovjetni sa imenom Bosna. U jednom testamentu pisanom u Trogiru 1275. godine pominje se kako je Radosav ostavio depozit 150 libri novca kod nekog Dojma iz Trogira. U testamentu se izrièito navodi da Radosav živi u Bosni, na latinskom jeziku pisano Bossena i da mu novac Dojmo mora povratiti. Jasno se vidi da se ovdje misl konkretno na mjesto Bosna ili Visoko drugim imenom.
Bosanski ban Stjepan II Kotromaniæ je izdao povelju æirilicom oko 1322. godine u Milima, to jest u mjestu, podruèju Bosna. Dubrovaèki poslanici, 1322. godine, boravili su u banskoj kuriji, to jest u Bosni, Milima. Èetiri dana kasnije navodi se kako je dubrovaèki poslanik posudio 10 perpera od neka dva Dubrovèanina, i to dok su dubrovaèki poslanici bili u Bosni u banovoj kuriji. Godine 1334. bosanski ban Stjepan II Kotromaniæ u jednoj latinskoj ispravi završava tekst rijeèima: “Dano (datirano i pisano) u Bosni, u našoj kuriji (dvoru) oznaèenog dana i godine”. Malo vijeæe u Dubrovniku je odobrilo franjevcima samostana sv. Nikole od Bosne 1367. godine 100 lakata sukna. Pozitivno i bez dvojbe se zna da je samostan sv. Nikole bio u Milima, odnosno podruèju Bosna, Bosanska franjevaèka vikarija je 1366. godine bila razdijeljena na 7 kustodija, meðu kojima se pominje kustodija bosanska sa samostanima u Sutjesci, svetom Nikoli u Milima, Lašvi i Olovu.
Èuvanje imena Bosna za oznaku visoèkog podruèja i samog Visokog i naselja Mili koje se u jednoj povelji Bele IV iz 1244. godine pominje pod imenom Mel, ostalo je dugo u bosanskoj diplomatici. Tako ban Tvrtko Kotromaniæ u pismu od 1366. godine piše Veneciji da se nakon bijega od pobunjenika u Bosni ponovo vratio u posjed ne èitave Bosne. Pismo je napisao u Bosni, in Bossina. U istrazi heretika i njihova vjerovanja u izjavi Jakoba Beha se pominje mjesto Boxena iliti Bosna koja je podložna banu Bosne i raškom kralju. Tu se izrièito pominje mjesto Boxena, pa nema sumnje da se to odnosina Visoko sa okolicom zvanim Bosna. Beh je došao da uèi novu nauku kod bosanskih uèitelja – magistera, svakako u Moštri, gdje je bio samostan ili hiža bosanskih monaha. Moštre uistinu ulaze u podruèje imenom Bosna.
Dubrovpèani su nastavili ovu tradiciju s imenom Bosna za oznaku Visokog kad su pisali svojim carinicima u Bosni i u Srebrenici. Vidi se da pisar dobro rtazlikuje Srebrenicu i Bosnu naselje jer su i jedna i druga u pokrajini Bosna. Dubrovaèki pisac Orbini je napisao da je ban Stjepan II Kotromaniæ umro u Mileševu i pokopan u svojoj crkvi sv. Nikole. Ovdje Orbini Mile naziva Mileševom, što se iz historijskih izvora dade jasno zakljuèiti. Dubrovèani su u svojim knjigama napisali 1380. godine da je Bosna razlièita od Novog Brda i Praèe, gdje im se nalaze trgovci.
___________________________________________________________________
Prosla recesija.
|
|
| 04-01-2005 01:32 |
|
liberty
brato
Poruka: 645
Location: Washington
|
|
Dubrovèani su napisali 1383. godine da su dali dozvolu franjevcima od Bosne – Visokog da mogu trgovati sa izvozom dva tovara ulja. Krajem 14. vijeka Dubrovèani uz ime Bosna upotrebljavaju ponekad i Visoki, Podvisoki. Tako je kralj Ostoja Kotromaniæ napisao 1393. godine i pomenuo svoj dvor u Podvisokom, i to rijeèima: “Va slavni dvor kraljevstva mi u Podvisoki…”. Isti kralj Ostoja je napisao 1404. godine na latinskom jeziku povelju o trgovini Mleèanima i na kraju povelje je naveo sljedeæe: “Napisano u Visokom (apud Visochum)…”, na istovjetan naèin, kao što je to pisar izrazio 1203. godine Na Bilinu polju u Bosni (apud Bosnam).
Vrlo je presudno za postavljeno pitanje o postanku imena Bosna za Visoko sa okolicom podatak fra Bartola Pizanskoga 1385. do 1390. godine kada navodi bosansku franjevaèku kustodiju u naselju Milima, današnjim Arnautoviæima, i to kao dio vikarije Bosne. I papa Eugen IV pominje bosansku franjevaèki kustodiju 1431. godine. na generalnom zboru franjevaca bosanske vikarije 1493. godine pominje se predstavnik bosanske kustodije samostana sv. Nikole u Milima.
Veliki bosanski vojvoda Sandalj Hraniæ piše 1422. godine da je došao u Bosnu na sastanak (zbor) tj. k Bosni na sastanak. Ovdje se oèito vidi da je sastanak ili zbor, sabor bosanskog plemstva bio održan u Bosni, to jest u Milima gdje su se birali bosanski kraèljevi i krunili bosanskom krunom.
Na dvoru bosanskih kraljeva bio je bosanski knez ili veliki bosanski knez u svojstvu starješine dvorske kancelarije, što bi odgovaralo ugarskom palatinu èije ime se ponekad upotrebljava za bosanskog kneza ili velikog bosanskog kneza. Prvi poznati izvor pomena bosanskog kneza je u Batalovom evanðelju iz 1393. godine. na nekim nadgrobnim natpisima dolazi titul bosanski ili veliki bosanski knez. Tako se na natpisu iz Zabrða ili Toplice u Lepenici na velikom steæku s grbom pominje veliki bosanski knez Radoje u poèetku 15. vijeka i iz drugog steæka iz Kopošiæa kod Vogošæa knez bosanski Batiæ Mirkoviæ. Poslije njih se èesto spominje veliki bosanski knez Tvrtko Boroviniæ iz istoène Bosne, iz Zemlje Pavloviæa, kao roðak porodice Kotromaniæa. Bosanski knez Tvrtko Boroviniæ se tako nazivaod 1433. godine i nadalje uzimajuæi ponekad naslov velikog bosanskog kneza. To znaèi da je bosanski knez bio ujedno i visoèki knez stolujuæi na kraljevskom dvoru. Pojedini feudalci s imenom knez bosanski ili veliki knez bosanski se bitno razlikuju od ostalih feudalaca po rodu knezova, dok je titula bosanski knez dvorski koji podjeljuje po milosti božijoj bosanski kralj. Po ovom se vidi da je glavno sjedište bosanskih kraljeva Visoko, odnosno Bosna kao naselje.
U jednom konzistoriju pape u Rimu iz 1573. godine pominje se da je nekad postojao grad Bosna i u njemu crkva srušena, kao što to stoji u rimskim knjigama. Ovdje je papa mislio oèito na Vrhbosnu, jer se i ona zvala Bosnom, ali Gornjom. U vrijeme dubrovaèkog pisca Mavra Orbinija bilo je poznato da se Visoko nazivalo i Bosnom, i to glavno mjesto bosanske fratarske vikarije, provincije. To je zabilježeno 1601. godine. U poèetku 16. vijeka pominju se u dubrovaèkim dužnièkim knjigama pojedini trgovci iz Bosne iliti Visokog. Tako navodi Radibrat Radonjiæ, trgovac iz Bosne 1516. godine, a 1532. godine Stjepan Nikole Žiliæa, trgovac u Bosni. Oni su sa ostalim ljudima iz države Bosne posuðivali novac od dubrovaèkih plemiæa i trgovaca. Svaki dug je zabilježen i konkretno navedeno ime pozajmitelja i njegovo prezime sa mjestom stanovanja.
Iz historijskih pisama i povelja koje se odnose na Bosnu ima nekoliko njih koji pominju ime Bosna u smislu bosanske gospode koja bira vladara u Bosni. Tako se nazivaju i svjedoci u povelji s nazivom dobri bošnjani. U jednom pismu kralja Ostoje iz 1399. godine navodi se da se pismo šalje od gospodina kralja i od “sve Bosne”. Dubrovèani pišu vojvodi Sandalju Hraniæ-Kosaèi 20. septembra 1407. godine i izmeðu ostalog navode: “…jer svak ko bježi ili pred Bosnom ili pred inim gospodinom u grad (Dubrovnik), mora priti i stojat i slobodno po zakonu”. Na natpisu u Kašiæima kod Glavatièeva na nadgrobnom spomeniku s æirilskim natpisom stoji sljedeæe: “Kurjak Vuèiæ. To i bog zna, i Bosna i Dubrovnik”. Iz ovog jedinog podaka sa kamenih spomenika se vidi da pod imenom Bosna Dubrovèani smatraju bosansko plemstvo, a nikako narod koji tada nije ima vlast u svojim rukama, nego klasa feudalaca svake vrste.
___________________________________________________________________
Prosla recesija.
|
|
| 04-01-2005 01:34 |
|
|
|
|
|
Ime "BOSNA"..
... bitte warten !