Sa wikipedije.hr
Tetoviranje - stari hrvatski narodni obièaj ?
Povijest
Najviše se je prakticiralo kada je Bosna i Hercegovina pala pod osmanlijsku vlast. "Sicalo" se ruke, èela i prsa.[1] Zemljopisno je ovaj obièaj najviše bio raširen meðu Hrvatima u Bosni, nešto manje u Hercegovini, Tropolju, a postojao je i u Dalmaciji.[1]
Kako su Turci otimali kršæansku djecu i slali ih u Tursku da budu janjièari i sluge (kao što su oteli i djecu bosanske kraljice Katarine koja je BiH u nasljeðe ostavila Svetoj Stolici u Rimu, sve dok joj se djeca ne vrate katolièkoj grudi i vjeri), katolici su tako željeli zaštitili svoju djecu i zauvijek ih obilježiti, kako bi znali kome pripadaju. Kasnije su Turci obièavali iskoristiti pravo prve braène noæi, t.j. spavali bi s tek vjenèanom djevojkom prije nego to uèini njezin muž. Po predaji, katolici su tako tetovirali svoje djevojke, kako bi bile odbojne muslimanima i kako bi u sluèaju da ih odvedu, uvijek znale što su nekad bile.
Tetovirana su muška i ženska djeca od 3. do 18. godine i to na blagdan Svetog Josipa, Blagovijest, Veliki Petak i u Korizmeno vrijeme pomoæu prirodnih materijala kao što su med, ugljen, pljuvaèka i majèino mlijeko. Teme su bile: razbojnièki križ, Jelièin križ i t.d. Tetoviranje je bilo redovito do 1938. godine, a od onda je u padu.[2]. Zadnja osoba koja se je sicala tradicijski naèinom roðena je 1969., a mati ju je sicala 1984. godine. [1]
Obièaj tetoviranja Hrvata katolika u Bosni i Hercegovini istraživao je arheolog i povjesnièar Æiro Truhelka (1865.-1942.).
Meðutim, nešto sam jednom davno èitao o tom da je tetoviranje stari slavenski (po tom valjda i "paganski", dakle prije dolaska i prihvatatanja kršæanstva) obièaj, o èemu nešto govori navod iz
èlanka u linku:
http://www.zlosela.com/2013/04/obicaj-tetoviranja-hrvata-katolika.html
"Kako se tetoviranje sastoji od mnoštva malih križiæa, onda je "narodno shvaæanje" tetoviranje smatralo "neizbrisivim simbolom katolicizma u Bosni i Hercegovini". Truhelka to, kao i slavljenje Ilindana ili Ivanj-danske krijesi, vidi kao staroslavenske obièaje, koje je sveæenstvo trpjelo kao "koncesiju tradiciji".
Navod direktno prije ovog, u istom èlanku, govori nešto o istoriji obièaja:
"Kod katolièkoga dijela naroda u Bosni tetoviranje je bilo oznaka po kojoj se prepoznaju. "Vele, da je taj obièaj prije imao tu svrhu da se preprijeèi odmetnuæe od vjere, ali se je ipak dogaðalo, da se tetoviranjem ta svrha nije postigla, jer i danas još žive neke tetovirane žene, koje su prije kakovih 20 i više godina prešle na islamsku vjeru, da se mogu udati za muslima, koji im je bio srcu drag." – piše Truhelka. (O tome, na primjer, možemo èitati i uBeniæevu Ljetopisu u godini 1760.) No, tada bi, kaže Truhelka, katolik "kao odmetnik vazda nosio biljeg svoje nekadašnje vjere"."
-
___________________________________________________________________
ne zelim biti niciji advokat , ali mislim da se tvojim zlobama i proganjanjima ljudi treba stati na put...
on je nastavljao da svojim kvaziintelektualnim napadima izvrgava mene (moju licnost , a ne moj forumski lik!!! ) uzasnoj , SVAKODNEVNOJ , kampanji proganjanja i omalovazavanja...
...sad ce se on malo presabrat pa napisat jedno dvije stranice seciranja moje licnosti i djela...sa papagajskim ponavljanjem niza neistina...
.. dosta je vise i tebe i tvoje ...
|
