Pješaèko - biciklistièki most |
|
... Veæ sam pisao o mostovima, a biti æe o njima još puno toga napisano. Oni su nam veoma važni za savremeni život jer povezuju dvije rijeène obale. Povezujuæi njih povezuju i ljude, a èesto i narode koji žive na obalama rijeke. Ujedno su i pokazatelj veza izmedu tih naroda, jer kada se jedni na druge naroguše odmah ruše mostove, prekidaju nasilno vezu izmedu sebe, a ako žive u slozi i žele tu slogu prikazati i drugima onda grade mostove, pa èak i na mjestima i za potrebe koje siromašniji ne mogu tek tako razumjeti. Jedan, možda i ne tako prijeko potreban, most spaja dvije obale rijeke Mure.

Rijeka je na tome mjestu hirovita i brza, protice Apaškom dolinom, koja je ime dobila po mjestu Apaèe.

Izgraden je sa namjerom da preko njega slobodno i bez ikakve kontrole prelaze pješaci i biciklisti – rekreativci , koji žele upoznati slovensku i austrijsku obalu rijeke i njene prirodne ljepote.

....a tih ljepota, pored šume i vode ima u obliku raznolikog cvijeæa raznih boja, izgleda i mirisa. Zanimljivo je da se to cvijeæe ne bere za nositi kuæi, veæ ostaje u prirodnom ambijentu neobrano, odnosno i drugima iza nas na pogledu.
[img width=450 height=600]http://img266.imageshack.us/img266/7195/dscf0058h.jpg[/img]
.... dolina obiluje i raznim znamenitostima koje valja obiæi...

Na mostu se ponekada održavaju i prigodne manifestacije na kojima i muzikanti „odrade“ svoj posao puštajuæi nizvodno zvukove svojih instrumenata...

A most vitak i malo zaluèen sasvim lijepo se uklapa u okolinu...

...kao da su zajedno izrasli i razvili se...


... pogled izdaleka sa rijeke takoder pokazuje kako se lijepo most uklapa u okolinu...

Gledajuci taj most uz šuštanje rijeke Mure zapitao sam se može li nam služiti kao primjer. Može li nam pokazati da se imamo pravo slobodno kretati s obje strane rijeke bez da nas netko kontrolira, da nas ogranièava u neèemu, a da mi sami našim prolaskom ne ošteæujemo prirodu i uništavamo je. Da li se znamo ponašati u prirodi. Ostaviti drugima lijepi cvijet koji nas je obradovao, na radovanje i uživanje. Imamo li snage sagnuti se i pokupiti nešto što je netko drugi donio u tu prirodu i bacio, a ne pripada joj i nije mu tu mjesto. Imamo li snage...

Kada cemo poèeti graditi mostove za osobno zadovoljstvo da prelazak preko njih bude osobna sreæa i blagodat. Da li naše potomstvo veæ sada odgajamo da tako bude, mada sami nemamo sve to... Razmislimo ....

___________________________________________________________________
|