Devetoga dana moga puta od Zagreba prema Beogradu kanuom po rijeki Savi, zanoæih pred Šapcem na 105. km rijeke Save na desnoj obali. Svoju "vikendicu" podigao sam ispred prvoga reda vikendica koje su na tome mjestu sagradene u tri reda unutar rijeènoga korita i vjerujem da ih rijeka plavi za svakoga visokoga vodostaja.
Na malenoj èistini podigoh šator, uselih se u njega i smjestih stvari koje sam imao.
Na radiju su najavljivali veliku promjenu vremena sa nevremenom za iduæi dan u popodnevnim satima. Nakon kratkoga obilaženja grada i veèere u gradu rano se povukoh u svoj šator planirajuæi u osvit iduæeg jutra krenuti za Beograd, nadajuæi se da æu tih 105 km moæi izveslati prije nego me zahvati najjaèi val nevremena.
Iako je 105 km duga razdaljina za veslanje po mirnoj i tihoj rijeci Savi, pouzdao sam se u svoju kondiciju znajuæi da ih mogu izveslati , a i ne bi bila rekordna dužina koju sam za jednoga dana izveslao. Rekord mi je udaljenost od Zagreba do Siska rijekom Savom što iznosi 114 km. Nakon popijenoga èokoladnoga mlijeka krenuh prije nego je sunce izašlo.
Ako se po jutru dan poznaje onda ovo jutro najavljuje da æe tokom dana biti prelijepo vrijeme. Medutim, meteorolozi ne griješe i nažalost, iza mene se sprema vrlo loše vrijeme sa vjetrom, kišom i grmljavinom koje iza podneva dolazi na ove terene gdje sam sada trenutno. Ako budem brz možda i izbjegnem glavnom udaru nevremena i doðem do Beograda.
Veslajuæi prolazim najprije ispod prvoga, a potom i ispod drugoga mosta koji premošæavaju Savu kod Šapca.
Na izlazu iz grada poèelo se i sunce buditi. Prekrasni izlazak sunca promatrao sam kroz topole lijeve rijeène obale. Izgledalo je kao da medu topolama gori jarka vatra èija svijetlost svakim trenom se poveæava. Ljepotu prizora neæu nikada zaboraviti. Opèinila me.
Izlaskom sunca poèela se podizati lagana izmaglica na površini rijeke èineci okolinu nestvarnom gotovo mistiènom.
Doploviti do Beograda ipak nisam uspio jer me je oko podneva uhvatio neugodan vjetar koji mi je pretežno dolazio s boka, oko 16,30 sati sav iznemogao i iscrpljen dobrano zahvaæen nevremenom stao sam u mjestu Zabran koje je nekoliko kilometara nizvodno od Obrenovca, no o tome vam možda jednom drugom prilikom nešto i napišem.
Ono što je bitno je èinjenica da mi je jutro podarilo izuzetno lijepe prizore koje vam prikazujem, a u kojima sam opèinjen uživao dok su trajali. Zbog njih se isplati i pokisnuti i boriti se protiv nevremena, ali i ustati prije izlaska sunca.
 
___________________________________________________________________
|
