Zemlja, ta èudesna planeta po kojoj hodimo, na kojoj smo se rodili, na kojoj život vodimo i na kojoj æemo se od njega rastati, svojevrsna je majka bez koje ne bi ni nas bilo. Na njoj nalazimo sve što nam treba za život, od hrane do gradiva kojime stvaramo sve što imamo. Naše tjelo sastavljeno je od istih èestica koje se nalaze i na zemlji.
Sve što imamo, što koristimo i èime se služimo potjeèe sa naše planete.

Ona nam je svojevrsna majka, koja se o nama brine, hrani nas, daruje svime što imamo, ali nas i opominje kada pretjeramo u svojoj bahatosti, kada je povrijedimo, narušimo ravnotežu sklada koji na njoj vlada.
Kako se zaista prema njoj odnosimo tema je za mnoge prièe i ne bih o tome ovdje i sada.
Èinjenica je da joj nismo zahvalna djeca, da se neprijateljski prema njoj odnosimo, da ozbiljno narušavamo ravnotežu prirodnih zakona koji vladaju na zemlji.

Što nam sve zemlja daje? Spisak koji bi napravio da odgovorim na to pitanje bio bi vrlo dug i pitanje je da li bih sve nabrojao što od zemlje dobijamo. Jednom rijeèju možemo reæi da od nje dobijamo - sve. Baš sve.
O jednom poklonu koji nam zemlja daje malo bih ovdje napisao u rijeèi i slici. Rijeè je o nafti.

Prolazeæi kroz mjesto Selnica, smješteno na sjeverozapadnoj strani Meðimurja, uoèio sam pored puta cijev koja je visinom od oko metar i promjerom 30-tak cm virila iz snijega, zemlje.
Zainteresiralo me o èemu se radi. Zašto baš takva, neuobièajena cijev viri iz zemlje i to nedaleko od ceste kojom sam prolazio.
Radoznalost rijekoplovca je prevladala u meni. Zaustavio sam se, prišao cijevi i pogledao u nju.

Osim nekakve masnoæe u njenoj unutrašnjosti nisam nešto posebno razabrao. Jedino sam osjetio snažan miris nafte.
Od naèelnika opæine Selnica gospodina Anðelka dobio sam informaciju iz „prve ruke“ o èemu se radi.
U dubinama zemlje iznad koje se nalazi mjesto Selnica otkrivena je nafta. Ima je, ali neke od bušotina nisu zanimljive za eksploataciju, ne daju dovoljnu kolièinu nafte da bi bila ekonomski zanimljiva njena eksploatacija.
Takve bušotine ostale su otvorene i nafta se polako diže u cijevima koje su položene u bušotine. Kada doðe do vrha cijevi u akciju stupaju stanovnici sela.
Malim posudama iz cijevi vade naftu koju koriste kao premaz drvetu da ga zaštite od trulenja. Njome premazuju drvene ograde, vrata, kapije i sl. Sve drvene površine koje su izložene vremenskim nepogodama i vlazi.
Nafta je toliko gusta da je idealna za to korištenje.

Iznenadilo me što sam vidio i saznao, toliko iznenadilo da o tome i vama informaciju dajem.

___________________________________________________________________
|