Rijeke, ma kako lijepe i idiliène bile, nisu bezopasne. Uvijek traže oprez od svih koji ih posjeæuju bilo da se zadržavaju na njihovim obalama, bilo da plove njihovim površinama. U njima je "pohranjena" velika snaga i energija. Tu snagu treba respektovati, treba je poštivati i protiv nje se ne treba suprostavljati, osim u rijetkim prilikama.
Naše nizinske rijeke izgledaju dobroæudno, mirno, idilièno. Svojim mirnim, ponekada jedva vidljivim tokom, izgledaju nam krotke, pitome, bezopasne.
I kada izgledaju najpitomije, najkrotkije, najbezopasnije one su vrlo opasne. Treba se èuvati i paziti njihovih hirova. Treba ih poznavati i uvažavati. Jer ispod naoko mirne površine, odvijaju se snažne turbolencije vodenih masa koje mogu plivaèe prikovati za dno, prekrenuti lakša plovila, napraviti veliku štetu.
Rijeke svaku neopreznost naplaæuju. Bilo da se zamokrimo od zapljusnute vode, da se okupamo ako u vodu upadnemo, da nam voda odnese dio ili ponekada cijelu opremu, pa do uzimanja danka u žrtvama koje se utope u vodama rijeke. I baš te žrtve bi nam trebale biti velika opomena da sa rijekama budemo oprezni, da u njima uživamo, ali da i dalje sebe smatramo malim siæušnim biæima u odnosu na njihovu snagu i energiju.
Što se dogaða kada postanemo neoprezni, kada velièamo svoju moæ i snagu, kada podcijenimo rijeke. Neka nam pokaže ova prièa i neka nam bude opomena da ne shvaæamo olako rijeke, pogotovo ako njima plovimo.
Sada veæ daleke 1953. godine sredinom septembra mjeseca, veæa grupa ljudi iz Preloga poveæim èamcem je preplovila dio toka rijeke Drave, da bi na njenim adama nasjekla vrbove šibe od kojih su se plele košare. Radili su cijeli dan, podosta šiba nasjekli, uredno ih poslagali u èamac, a potom se svi zajedno ukrcali i zaplovili natrag.
Bili su neoprezni, pretrpali su èamac šibama, ukrcali se svi u njega i još ga dodatno opteretili. Nisu vodili raèuna da je Drava nabujala, da je snažnija nego ljeti i da je dodatno opasna zbog virova kojih je bilo puno. Pored toga svi su u rukama držali najvažniju alatku - vrlo oštar srp kojim su rezali šibe.
Otisnuli su se od obale, zaplovili mutnim vodama, sretni da se vraæaju kuæi za pozamašnom kolièinom prikupljenoga šiblja. Tokom plovidbe, zašavši u maticu rijeke, preoptereæeni èamac je pod naletom matice poèeo tonuti. Zavladala je panika. Toplo obuèeni ljudi poèeli su tonuti ne ispustivši iz ruku oštre srpove. U pokušaju da se spasu i u naletu jake panike, zamahivali su njima povreðujuæi jedni druge.
Tako se rodila dvostruka nesreæa, tonuæe plovila u nabujaloj rijeci i povreðivanje jednih od strane drugih utopljenika oštrim alatkama koje su imali u rukama. Epilog svega je utapljanje 14 ljudi u virovitim vodama rijeke.
Nastala je tragedija koja je mnoge porodice zavila u crno. Tragedija koja æe ostati zapamæena ne samo u mjestu Prelog, iz kojega potièu žrtve, nego i tragedija koja ostaje u sjeæanju širokoj zajdenici, a glasine o njoj su se proèule po èitavome svijetu. U spomen na nju mještani su podigli spomenik èije fotografije gledate.
Nakon tragedije nije se tražio krivac, nitko nije za nju odgovarao. Jedni su optuživali društveni sistem da je ogranièavao broj èamaca koji su išli sjeæi šibe na rijeène adekako bi naplaæivali sjeèu šiba, pa su iz toga razloga èamci bili pretovarani i nesreæa se dogodila.
Moje osobno mišljenje je da za tragedije takvoga tipa odgovara osoba koja rukovodi plovilom. Rukovodeæi plovilom mora viditi raèuna o sigurnosti ostalih osoba u plovilu i ne smije vršiti pretovare plovila niti izvoditi radnje koje su riziène i opasne te kao takve narušavaju sigurnost plovidbe plovila.
U ovome sluèaju život je izgubila i osoba koja je upravljala plovilom. Zajedno sa svima ostalima žrtvama pokopana je na groblju u Prelogu.
Neka nam ova tragedija bude opomena da rijeke ne shvaæamo neozbiljno, da ih ne potcjenjujemo, nego da o njima što više nauèimo jer znanjem o plovidbi rijekama i pridržavanjem pravila plovidbe možemo sebi priuštiti sigurne i prekrasne trenutke na rijekama koji æe nas opustiti i dati nam sav užitak boravka na rijekama.
Volimo rijeke, èuvajmo ih i uvijek sa njima budimo oprezni. Nesreæe ne spavaju. Ali i lijepih, nezaboravnih trenutaka rijeke nam davaju.
 
___________________________________________________________________
|
