Odra u jesenjem ruhu

Veæina nas ima svojega ljubimca kojime krati svoje vrijeme, zanima se njime, poigra, troši sate i sate da bi on bio lijep, ljepši ili još bolje, najljepši na svijetu. Ljubimci mogu biti razni : životinje, vozila, razne sitnice koje nam "život znaèe", planine, šume, rijeke . . .





Moja najveæa ljubimica je rijeka Odra. Nizinska ljepotica koja teèe od zapada prema istoku izmeðu Velike Gorice i Siska. Rijeka na koju èesto navratim, malo plovim njome, pojedem i popijem donešeno, podružim se sa ljudima uz nju, a prije svega uživam u miru i harmoniji koja uz nju vlada.





Sve to mi napuni "baterije" rastereti me napora i presija koje današnji život nameæe, osvježi me i duševno "nahrani". Uz nju me vežu prekrasne uspomene, ljudi, životinje, zvukovi prirode, ljepote okoline, prekrasni trenuci utisnuti zauvijek u moje sjeæanje.





Iskoristio sam prošlonedjeljno povoljno vrijeme, "ukrao" malo vremena za sebe i došao na obale moje ljepotice. Najprije sam je pozdravio, onako šutke u mislima, stojeæi na njenoj obali pustivši pogledu da odluta niz njeno korito negdje daleko u daljinu.





Potom, iskrcao opremu i kanuu, ušao u njene vode i zaplovio. Najprije uzvodno ispod staroga dotrajaloga drvenoga mosta kojega svi zaboraviše, okrenuše mu leða i prepustiše ga zubu vremena da ga do kraja pojede.





Na prvima zaveslajima kanua, doèekala me prekrasna priroda. Odra se poèela presvlaèiti u jesenjsku robu, odbacila je svježe zelenilo boja koje su dominirale tokom ljeta i poèela šarati paletama prekrasnih jesenjih boja. Kako na obali tako i u samoj vodi.

___________________________________________________________________

U vodi se razvila vodena trava koja je isplivala na površinu, ponegdje prekrivajuæi cijelu površinu rijeke , od obale do obale, pretvarajuæi rijeku u svojevrsnu livadu.





Plovidba kroz zatravljeni dio vodene površine je prekrasna, mistièna i pomalo otežana jer se teže vesla obzirom da se trava upliæe o veslo. A baš to daje èar kretanju kroz zatravljeni tok rijeke.





Na rijeci nikada nisi sam. Staro je to pravilo u istinitost kojega sam se bezbroj puta uvjerio. I ovoga puta uz obalu rijeke zaticao sam ljude koji vole prirodu, rijeku, ali i ribe koje u njoj žive.








Pažljivo sam pored njih prolazio, pazeæi da ih ne ometam u rijeènome miru, ali pazeæi i da im ribe ne rastjeram, kako bi znali govoriti kada pored njih plovim. Uz pokoju razmjenjenu rijeè sa njima put nastavljam dalje još koji kilometar, a potom se vraæam nazad, da bih od mosta krenuo i nizvodno uživajuæi i u tom dijelu rijeke.





Prolazom ispod mosta i pored vikendaškoga naselja koje se tu nalazi, ulazim u pravi svijet divljine. Netaknuta priroda, život u njoj, još veæi mir i tišina, mirisi rijeke, šume i livade, ali i susret sa starim prijateljima s rijeke, labudovima.





Lagano su plovili ispred mene probijajuæi se kroz zatravljenu površinu rijeke. Nisam im želio narušiti harmoniju plovidbe, usporio sam, polako ih slijedeæi na veæoj razdaljini.





Na rijeki Odri ima nekoliko porodica labudova koji su tu preko cijele godine. Susretao sam ih mnogo puta, gledao kako plove, kako uèe mlade kako se živi u toj sredini, kako umiru u rijeci. Prekrasno ih je susresti, lagano ploviti iza njih, gledati ih kako uzlijeæu sa površine vode, slijeæu u nju, kakve dostojanstvene krenje imaju.






Uživajuæi u rijeci, miru oko nje, bojama i mirisima koji su me okruživali, skoro sam i zaboravio da nisam doruèkovao. Glad me podsjetila da je vrijeme da se pristane, protegne noge, popuni želudac, popije pivce i malo odmori. Poslušao sam glas gladi i dobrano se potrudio da je otjeram od sebe.





Odmarajuæi se na obali promatrao sam rijeku. Ma koliko se èinilo na fotografijama da je mutna i prljava, da je sva nikakva, prevarili biste se, voda je izuzetno èista i bistra. Sam pogled u vodu ispod pramca kanua to govori.

___________________________________________________________________

Nakon predaha i uživanja u miru rijeke i okoline uz nju doðe vrijeme i da se vratim nazad, da odem u "civilizaciju". Da bi mi taj povratak bio još teži pobrinula se priroda pokazavši svoje ljepote. Zbog njih bi danima ostao uz rijeku samo kada bi bilo moguæe.





Životne obaveze me zovu. Èežnjivo se osvræem na ljepote koje ostaju iza mene. Trag koji sam napravio u travi na površini rijeke pokazuje mi put kojim odlazim, ali me i zove da se njime vratim nazad u prirodu, nazad u sve te ljepote koje ostadoše iza mene.





Na povratku susretnoh i ribièe kojima sam odmrsio udicu koju su im labudovi zapleli u raslinje rijeke. Malo su ugazili travu na obali rijeke, zapalili vatru, rasprostrli svoju opremu, zabacili udice.





Užitak je bio vidjeti ih kako uživaju u prekrasnoj prirodi, lijepom vremenu, rijeci koja je pred njima.





Pozvaše me i da im se pridružim, da vidim kakav ulov imaju, da se okrepim gemištom. Takav primamljivi poziv nisam odbio. Prihvatio sam ga, pristao uz obalu i pridružio se veselom, raspoloženom društvu.





Niti zajednièka fotografija nije izostala. Društvo raspoloženo, opušteno, razgovorljivo, pošlo je i puno prièa sa rijeka, poslušali su i po koju prièu staroga rijekoplovca koji sada vama o njima prièa prièu.





Udovoljili su mi radoznalosti i pokazali gdje drže "riblji trezor" u kojem se nalaze ulovljene ribe. Podalje od njih ispod jednoga žbuna èekao je ulov.





Ulov koji im je podigao ponos kao osobama viènim ribolovu. Velika štuka pohranjena u "trezoru" izvaðena je van. Prekrasan primjerak ribe koje u rijeci ima u izobilju. Problem ju je samo uloviti.





Napuštam društvo uz srdaèno rukovanje i putni gemišt i vraæam se nazad. U travi na površini rijeke zapažam jednu bocu. Bocu u kojoj se nalazi druga boca, a u njoj poruka. Uzeo sam je sa sobom, pažljivo æu je otvoriti, pogledati i fotografirati poruku, a kada opet doðem na rijeku, vratiti æu je rijeci na mjestu gdje sam je i našao. Što se u njoj nalazilo, kakva poruka i kome, neka za sada ostane tajna.





Tajna koju æu vam svima isprièati jednom drugom zgodom. Do tada vas pozdravljaju ljepote "moje ljubimice" rijeke Odre, sama vas rijeka pozdravlja kao i ja, Olimp.

___________________________________________________________________

poèeo si piæa mješati.

svaka èast na prikazanom, kad znaš uživati onda malo i za mene, koji minut.