Gdje sve nisam susretao ljude željne raznoraznih avantura. Susretali smo se na stazama visokih planinskih masiva, šumama bregovitih krajeva, prostranim ravnicama, na moru i uz njega, ali ih podosta susretoh i na rijekama.
Upuštali su se u putovanja po nekim svojim zamišljenim stazama, išli u ,samo njima znanim, smjerovima, bivali opremljeni nužnom ali i optereæeni svakakvom opremom (èesto su i previše toga nepotrebnoga nosili sa sobom).
Svima je svojstveno da su bili radosni, puni energije i vedrine. Njihovi putevi su ih oplemenjivali, ulijevali snagu u njih, a osjeæaj da rade nešto što inaæe nije njima svojstveno upalio im je nekakvu posebnu vatru u oèima.
Bilo mi je divno komunicirati sa njima. Plamen svoje sreæe i zadovoljstva širili bi uokrug prièajuæi o avanturi koje su se prihvatili. Tada su pomalo i u meni palili plamen neugaslih puteva, doživljaja u njima, svakojakih zgoda i nezgoda ...
Jedan takav susret imao sam protekloga vikenda na 9. Spustu murskih ladji. Meðunarodnoj regati na rijeci Muri koja polazi iz Mureka (Austrija), a završava u Dekanovcu u RH. Susret koji me "narogušio" prije nego sam stvarno shvatio o èemu se radi.
Dolaskom u mjesto Apaèe odakle smo zapoèinjali spust rijekom ugledao sam na prikolici ovaj gliser. Predivno plovilo sa "makinom" koja ga gura zavidnom brzinom. Odmah sam se narogušio pomislivši nešta u stilu: "Šta æe nam ovaj ovdje? Zar ne zna da je ovo regata u kojoj se vesla, a ne palie se motori na plovilima (osim spasioci). Sigurno nekakav "tatin sin" koji se želi pokazati. E baš je odabrao gdje æe iskazati svoju malograðanštinu."
Pripreme za polazak, pozdravljanje sa starim znancima iz prijašnjih regata odvukli su mi pažnju na drugu stranu. Gotovo zaboravih na gliser i njegovu posadu. Nakon svega krenusmo. Zaplovismo rijekom.
Lagano sam obilazio svoje znance iz Austrije, Slovenije, Maðarske i Hrvatske, pozdravljao se sa njima, upoznavao nove osobe na regati. Ploveæi tako doðoh i do "tatinoga sina". Upoznasmo se i shvatih da sam neopravdano u sebi optužio èovjeka kojega se ne svrstava u "tatine sinove", èovjeka koji i te kako pristaje ovoj regati bez obzira na makinu od motora koja je podignuta na krmi glisera.
Ugodno me iznenadila prijaznost njega i njegovoga društva. Mladi ljudi, željni života, puni pozitivne energije i nadasve kulturni. Došli su na regatu plovilom koje nije uobièajeno za ovakve regate, plovilom sa vrlo jakim pogonskim motorom koji za cijelo vrijeme regate - nisu palili.
Svrstali su se dobrovoljno u red veslaèa, marljivo veslali obadva dana rijekom djeleæi sa nama sve teškoæe takvoga kretanja. Preveslali su svih 80 - tak kilometara i došli do cilja regate, mjesta Dekanovca.
Zbiljski su ostvarili prvi dio svojega nauma. Kažem prvi dio jer toga ima još. Želja im je bila doploviti rijekama do Letovaniæa.
Za one koji ne poznaju toliko geografiju evo male poduke (dobronamjerne, da mi ne bi zamjerili).
Da bi došli do Letovaniæa moraju proæi sve skupa Murom oko 120 km, zatim uploviti u rijeku Dravu, pa njome iæi još oko 245 km do Dunava, Zatim Dunavom oko 192 km da bi uplovili u rijeku Savu. Savom bi plovili uzvodno gotovo 600 km do rijeke Kupe kod Siska, pa onda rijekom Kupom još oko 45 km do Letovaniæa. Sve skupa oko 1.200 km.
Normalno da ne bi izveslali taj put, veæ od Dekanovca dalje pale motor i plove motornim pogonom. Impozantan put. Èestitao sam im na njemu.
Razmjenili smo mišljenja. Ranije su se informirali i saznali da sam prošao veslajuæi cijeli taj put kojime oni namjeravaju ploviti. Dao sam im i po koji savjet, upozorio ih na kritiène taèke, ali ih i uputio na ljude uz rijeke kojima se mogu obratiti bilo za pomoæ ili samo navratiti na "èašicu razgovora".
Razgovarajuæi sa njima ponovo me zaškakljao zov avanture, želja za putovanjima. Rado bih ponovo prošao taj put, ali onda opet misao, pa ima i novih puteva koji me oèekuju.
I dok ovo èitate oni su negdje na rijekama. Ako želite ostvariti vezu sa njima otiðite na obližnju rijeku, zamoèite prst u njenu vodu i povezali ste se sa ovim mladim ljudima kojima želim sve najbolje na putu, lijepi provod i puno, puno lijepih uspomena.
 
___________________________________________________________________
|
