Antun Hangi - Život i obièaji muslimana BiH - SVATOVI, KINANJE I NIÆAH -

Ako ju je dakle pustio bez njezine krivnje, mora joj platiti niæah, kako su to prije vjenèanja ugovorili. Ali ne samo da joj mora platiti niæah, nego joj mora kroz tri mjeseca i deset dana idaru davati, to jest on je mora kroz to vrijeme hraniti i odijevati. Ako je žena iza rastave ostala trudna, mora on, kada ona rodi, i djetetu do pete godine idaru davati ili ga k sebi uzeti.
Po šerijatu dijete je muževo, a ne ženino i za to, èim se rodi, može ga on ženi, s kojom se rastao, uzeti i kojoj drugoj dati, da ga othrani...
...Kada je dijete navršilo petu godinu, može mu otac i dalje idaru davati, a može ga se i odreæi i onda presatju sve obveze naspram matere i djeteta. Radi toga ne smijemo ipak misliti, da je žena sasvim ovisna o volji svoga muža. Ima sluèajeva, da muž zamrzi ženu, pa bi se rado šnjom rastao, ali ne može toga uèiniti, ako ona na raspit ne pristane. Što više, u tom sluèaju mora joj on ostaviti njezinu sobu sa svim, što je u njoj, a mora joj i cijeloga života idaru davati. Ako žena zamrzi na svoga muža i ne æe da šnjim više živi, te je od njega otišla, ne može je se on ipak odmah odreæi, nego je mora tri puta kuæi zovnuti, a tek ako mu se i na treæi poziv ne odazove i kuæi ne dogje, prestaje mu biti žena i onda ne mora on ni njoj, ni njezinom djetetu, ako je iza njega trudna ostala, idare davati.
Ako se muž kašnje pokaje i zaželi, da opet živi sa svojom bivšom ženom, nije dosta, da je kuæi pozove, nego se mora šnjom ponovno vjenèati, kao da mu nikada žena bila nije.
Kod svakoga vjenèanja mora i momak i djevojka imati svoga veæila, zastupnika. Momak izabere koga prijatelja, brata ili rogjaka, pa ga umoli, da mu veæili, da ga naime kod vjenèanja zastupa. Svaki veæil mora imati po dva šahita, svjedoka, koji æe kod vjenèanja potvrditi, da su iz momkovih ustiju èuli, da je on onoga u istinu i u njihovoj prisutnosti poveæilio.
Djevojka mora takogjer da ima svoga veæila i šahite, jer kod vjenèanja nema ni momka ni djevojke, nego veæili u ime njihovo i umjesto njih govore. Da momak i djevojka nijesu kod vjenèanja, uzrokom je, što sam veæ na dva, na tri mjesta naglasio, dobar kuæni uzgoj i poštivanje starosti, pa se i momak i djevojka stide svojih otaca, rogjaka i drugih starijih i odliènijih ljudi, koji su kod vjenèanja.
Djevojèin je veæil uvijek koji bliži momkov rogjak, koji je može vidjeti, doèim momkov veæil može biti svaki èovjek, koga je on za to umolio.
Kada su obe stranke našle svoje veæile i šahite i kada su sve za vjenèanje spremile, stanu pozivati svatove. U svatove pozovu obièno toliko ljudi, koliko ih samo poèastiti mogu, jer èim su veæi svatovi, tim je veæa èast mladencima i njihovim roditeljima. Svatovi se skupljaju skoro uvijek u momkovoj kuæi i onda krenu velikim veseljem, bukom i vikom po djevojku. Sa svatovima ide po djevojku momkov otac, za tim njegova braæa, rogjaci i prvi prijatelji. Momkova mati i sestre ostaju uvijek kod kuæe.
U prijašnja vremena, dok su otmice djevojaka bile na dnevnom redu i dok su po gorama i klancima "carevali vuci i hajduci", zvali su u svatove još više znanaca i prijatelja. Svi svatovi bili su do zuba oboružani, da budu spremni za svaki sluèaj. Prema narodnoj pjesmi ima obièno hiljadu svatova...
...Osobito je trebalo biti na oprezu, kada su svatovi prolazili kroz šume i planine i kroz "klance jadikovce", gdje bi ih hajduci ili takmaci lako zaskoèiti mogli...
...Ko ide u svatove, oblaèi se kao na bajram; u najljepše odijelo...
...Kada svatovi krenu po mladu i kada ju vode momkovoj kuæi, pjevaju i potcikuju, svirale sviraju, bubnji udaraju, a puške pucaju na sve strane...
...Ako je djevojka u komšiluku, odu svatovi pod veèer pješke po nju i pješke je momku dovedu. Ako je djevojka u drugom gradu ili selu, posjedaju svatovi u kola i krenu kolima po nju. Isto tako idu kolimo po djevojku i onda, ako je ona iz istog mjesta, ali nije iz istog džemata ili sokaka, iz koga je momak.
U prijašnja vremena, dok nije bilo željeznica, dobrih cesta i puteva, svatovi su skoro uvijek jašili. Još i danas jaše svatovi u onim predjelima, gdje su samo pješaèki ili konjski putevi. I djevojka jaši kada je svatovi povedu tim krajem, a sjedi na konju kao što i muškarci sjede.
Kada svatovi dogju djevojaèkoj kuæi, idu muškarci u ahar, dotièno u selamluk, a žene i djevojke u harem. Muške svatove doèeka mladin otac, brat ili koji drugi muškarac iz bližnje rodbine. Ženske svatove ne æe nikada doèekati djevojka ili njezina mati nego djevojèina tetka, strina ili koja druga rogjakinja.
Ženske svatove uvedu obièno u najljepšu, tako zvanu šikli odaju. Kad su se ženski svatovi sastali sa domaæicom i drugim ženskim ukuæanima, pitaju se za zdravlje. Iza toga upitaæe jedna drugu za muža i za djecu po prilici ovako: "Kako ti je Ibraga? Što radi ono djeèice? Kako Mejra? Juso? Hasan?" – ili kako se veæ sva njezina djeca zovu, a ona na svako pitanje odgovara: "Dobro hvala Bogu. Kako ti?"

(Nastavlja se)

___________________________________________________________________

Antun Hangi - Život i obièaji muslimana BiH - SVATOVI, KINANJE I NIÆAH -

Muškarci se pozdravljaju kao i u kahvama ili na sijelima, ali ni jedan, ako nije u najbližem srodstvu, ne æe upitati drugoga za ženu, ili za odraslu žensku djecu, jer bi ga time uvrijedio.
U svatovima, koji su došli po djevojku, prva je i najvažnija osoba, jenga, jengija ili jengibula. To je žena, koja æe kroz cijelo vrijeme svatova biti uz mladu, te ju upuæivati, što æe raditi i kako æe se u svatovima vladati.
Kada jenga u harem unigje, djevojka je lijepo doèeka i u ruku poljubi, a za tim je podvori šerbetom i crnom kafom. Kada je jenga kafu popila, preda djevojci robu, što ju je momak za nju pokrojio. Djevojka poljubi i opet jengu u ruku i ide u drugu sobu da obuèe haljine, što joj ih je momak na dar poslao. Dok se djevojka oblaèi, sjede žene i djevojke u haremu, piju šerbe i kahvu , pa se o kojeèem razgovaraju. Kada se je djevojka obukla, unigje opet u sobu, u kojoj su ženski svatovi, a kad je žene i djevojke onako odjevenu ugledaju, ustanu sa mindera i seæija, pa kao da se èude njezinoj ljepoti, glasno dovikuju: «Mašallah! Mašallah!», ako mlada i nije osobito lijepa. Djevojka poljubi sada u ruku najprije oèevu, a onda materinu ebejku, ako je živa, onda svoju majku i jengiju, a iza njih sve ostale žene redom kako sjede. Kada je mlada koju ženu u ruku poljubila, svaka æe joj reæi:»Zdrava i živa, sretna i bahtli bila».
Kada su žene kahvu popile, stanu iskati mladu govoreæi: «dajte nam ono naše». Ona žena, što je svate doèekala i što ih je kafom podvorila, veli im: «Sjed'te, sjed'te, ta istom ste došli, nijeste se još ni odmorili, a veæ ste se nas osandisali». Iza toga iznese ona drugu kafu, ali èim su svatovi drugu kafu ispili, stanu i opet tražiti mladu. I koliko god puta oni mladu zatraže, ona im žena donese kafu i nuka ih, da sjede. Kada napokon vidi, da se dulje otezati ne može, iznese šerbe. Šerbe uvijek dijele one djevojke, koje su s mladom djevovale. Kada su žene kafu i šerbe ispile, dižu se svi svatovi i kreæu s mladom momkovoj kuæi.
Ako su svatovi iz daleka, oni kod mladinih roditelja ruèaju i veèeraju, a nekada i konaèe, a tek ujutro kreæu na put...
...Prije nego æe svatovi na put krenuti, ulazi u harem, u sobu, u kojoj je mlada i ostale djevojke, djevojèin djever i nosi joj prsten, svileni pojas i duvak, ili kako ga neki zovu alduvak. Za djeverom ide kakav djeèaèiæ, a može biti i djevojèica i nosi u jednoj ruci tri èevrme, a u drugoj æasu punu bistre vode. Djever je uvijek momkov brat: bio oženjen ili ne. Kada je djever u sobu unišao, sve se žene posakriju jedna drugoj iza legja, samo se ne sakrije mlada i njezine pratilice. One privedu mladu djeveru, pa mu vele: «Evo ti amanet predajemo!» Mlada poljubi djevera u ruku, a on nadari novcem njene druge i pratilice. Djevojke se za tim odmaknu, a djever opaše mladu onim pojasom i pokrije duvakom preko glave. Iza toga izvadi iz džepa prsten i baci ga u æasu, u kojoj je voda. Za tim pokrije æasu èevrmom i reèe mladoj, da izvadi prsten iz vode i da ga njemu preda. Mlada izvadi prsten i dade ga djeveru, a on joj ga natakne najprije na veliki prst, pa ga skine, za tim na kažiprst i opet ga skine i tako redom na sve prste desne ruke, dok ga napokon na srednjem prstu ne ostavi. Iza toga stane za mladu, primi joj rukama ramena, okrene je prema suncu i pospe šeæerom izmiješanim srebrnim novcem. Za tim uzme one tri èevrme i ode megju muške svatove.
Djever okreæe djevojku prema suncu za to, jer je to sunnet ili obièaj, ostao od pejgambera Muhameda, dok je na zemlji živio. Isto tako je sunèev sunnet i knanje ili krnjanje, brijanje glave i rezanje nokata na rukama i nogama. Ko toga ne èini, ne griješi proti samoj vjeri, ali toga æe svetac Muhamed na strašnom sudu rezil uèiniti, to jest on æe ga pred Bogom pokarati, što nije poštovao obièaja, koji su iza njega ostali.

(Nastavlja se)

___________________________________________________________________

Sta znace ove rjeci.....

jenga ,ebejku ,bahtes, cevrme

___________________________________________________________________
Drzite srecu kao pticu: sto njeznije i lakse ?Bude li se osjecala slobodnom ostace Ti rado u ruci"

citat od sara:


Sta znace ove rjeci.....

jenga ,ebejku ,bahtes, cevrme

Nažalost u knjizi nema objašnjenja

___________________________________________________________________

Hvala
tako i tako necemo ih upotrebljavat...

___________________________________________________________________
Drzite srecu kao pticu: sto njeznije i lakse ?Bude li se osjecala slobodnom ostace Ti rado u ruci"

Antun Hangi - Život i obièaji muslimana BiH - SVATOVI, KINANJE I NIÆAH -

Mlada vrlo poštuje svoga djevera, te ga najveæim poštovanjem susreæe i nagovara...
...Èim je djever iz sobe izašao, stanu mladu zavijati. Zavija je uvijek koja žena iz njena roda. Taj posao obavi ona brzo i kad je mladu zavila, krenu svi na put.
Prije megjutim, nego su je zavili i nego je na put pošla, da je još jednom promotrimo i da vidimo, kakva je u svadbenom odijelu, te da reknemo koju o zavijaèima.
Donje tijelo pokrile su joj svilene dimije, izvezene oko džepova i na nogavicama zlatnim i srebrnim širitom. Na nogama su joj fine cipelice od crne kože ili je nošku sakrila u krasne papuèe od kadife, izvezene srebrom i zlatom. Na koparanu je jelek, koji èuva djevojaèke grudi, a kopèi se samo na slabinama sa dva puceta, doèim je gornji dio otvoren. I jelek je izvezen srmom, srebrnom ili zlatnom žicom.
Koja djevojka nije obukla jeleka, matnula je na koparan fermen, kratak kaputiæ bez rukava. Fermeni su od svile i kadife, a izvezeni su ozgora do dolje; i sprijeda i straga zlatnim i srebrnim širitom. Na rukama su joj zlatni, srmali ili srebrni belenzuci, a na prstima prestenovi. Neke djevojke imaju pet, šest do deset prstenova, a meæu ih uvijek na mezimac i srednji prst desne ruke. Oko vrata su joj gjerdani od zlata i bisera. Bogatije djevojke nose do šest diza, nizova, dukata, koji im sve do pojasa sežu.
Ali najveæu pažnju posvetila je mlada uresu svoje i inaèe lijepe glave. Kosu je splela u šest debelih pletenica, pa da joj budu i ljepše i deblje, obojila ih je i uplela u nje svilene, zlatne i srebrne vrpce. Pletenice je prebacila preko ramena, da joj niza legja vise. Na svilene, zlatne i srebrne vrpce, šive, privezala je srebrne hamajlije. To su malene, èetverouglate kutiice od finoga srebra ili srme, a u njima su papiriæi, na kojima su zapisani stihovi i molitve iz Kur'ana, da èuvaju djevojku od uroka, vraèki i drugoga zla. Siromašne, na po se seljaèke djevojke, uplele su u kose stari sitni novac, lijepa puceta, stakalca i druge tomu sliène nakite.
Kraj ušiju bogate begovske djevojke vise solufluci, a na njima red, dva malih dukata. Na glavi joj je finofesiæ, a na njemu umjetni ili naravni cvijetak, lala ili dukati.
Kada se djevojka ovako obukla i nakitila, opaše se ženskim trabolozom ili kolanom, koji se sprijeda kopèi – i sada je sa toilettom gotova.
Pogledajte je još jednom, jer æe je ovaj èas zaviti. Evo kako je zavijaju. Uzmu vrlo tanko, ali neprozirno bijelo platno, pa ju njime podbrade tako, da joj pokriju bradu, usta i polovicu nosa. To se platno zove jašmak. Iza toga uzmu drugo, nešto deblje i veæe bijelo platno, metnu ga djevojci preko fesiæa na glavu tako, da pokrije glavu, èelo, uši i vrlo malen dio nosa. To se platno zove èember. Izmegju èembera i jašmaka ostane malen razmak od jednoga do dva prsta, da mlada kroz njega gledati može. Preko legja ognuli su joj feredžu, dug kaput od crne ili zelene èohe, nalik na havelok sa rukavima.. Na feredžu metnuli su joj havliju, bijelo rutavo platno, dugo oko dva, a široko do jedan metar. Havliju pripnu bašlijom na vrh glave tako, da širina padne niz feredžu, a dužina pokrije ramena i ruke. Preko toga dolazi duvak ili alduvak, veliko vrlo fino, tanko i prozirno platno. I duvak prikopèe na glavi, pa jedan dio seže sprijeda do pojasa, a drugi straga još niže.
U prijašnja vremena, kada je djevojka išla iz jednog mjesta u drugo, pa je morala jašiti na konju, nosila je još i peèu, malu prozirnu, vrlo rijetko otkanu èohu, koju su metali u onaj razmak izmegju jašmaka i èembera. Danas je to skoro sasvim prestalo...
...Prije nego mlada krene iz oèinskoga doma, poljubi oca, majku i stariju oženjenu braæu u ruku. Otac i majka svjetuju svoje dijete, kako æe živjeti i kako æe se vladati, da ugodi mužu i njegovoj svojti, da joj dobro bude. Da æe na rastanku i majka i kæi, braæa i sestre po koju suzu pustiti, razumije se samo po sebi.

(Nastavlja se)

___________________________________________________________________

Antun Hangi - Život i obièaji muslimana BiH - SVATOVI, KINANJE I NIÆAH -

Odliènije i bogatije djevojke voze se momkovoj kuæi u fijakerima, a siromašnije u kolima. Fijakeri, u kojima se mlada ili koja druga muslimanska žena vozi, pokriveni su sprijeda bijelim platnom, a ako su zatvorene koèije, spuste na prozorima zarove ili zavjese, da se u koèije ne vidi. Ako se mlada vozi obiènim kolima, svinu nad kolima drvene obruèe, tepove, a na tepove prostru èohu ili æilime tako, da su kola sasvim pokrivena.
Pred svatovima jaši ili se vozi stari svat. Za staroga svata izaberu koju vrlo uglednu osobu u onom mjestu, ponajviše kakvog odliènog bega ili agu, za tim muftiju, kadiju itd. Što je odlièniji stari svat, to je veæa èast mladencima i njihovoj svojti...
...Prije nego su svatovi na put krenuli, otišli su muštulukdžije, koji æe javiti momku i njegovoj svojti, da mlada dolazi i za koliko æe po prilici doæi, da joj se put otvori. Kad narod oko momkove kuæe opazi muštulukdžije, zna, da su svatovi blizu, i za to se kupe pozvani i nepozvani, da ih vide. Sav narod stane na drugu stranu gjuvegijine kuæe, da mlada može bez zapreke u avliju uniæi.
Kada mlada dogje do momkove kuæe, sagje s konja ili sa arabe, kola, i krene sa jengijom prema sokaènim vratima. Na sokaènim vratima ne doèeka je niti gjuvegija, niti njegov otac, nego ko drugi od njegove svojte. U prijašnja vremena èekao je na svatove i gjuvegija. Kada su svatovi pred kuæu stigli, on bi prišao djevojci, skinuo bi je s konja ili kola i na svojim bi je rukama u kuæu unio.
Sa sokaènih vrata krene mlada u harem. Pred haremom doèekaju je dvije zaove, ili jetrva i svekrva, ili svekrva i zaova.; kako veæ ko ima ženske rodbine. Kada one ugledaju mladu, klièu: «Mašallah! Mašallah!», a jedna joj nad glavom prelomi pšeniènu pogaèu. Sve žene, koje su s mladom došle kao i one, koje su je u kuæi doèekale, dobiju sada po komadiæ od te pogaèe, pa ga slasno izjedu, jer je «mladenska» pogaèa vrlo zdravo jelo protiv raznih bolesti. Iza toga dadu mladoj u svaku ruku po jedan ibrik, pun vode, da ga u kuæu unese. Mlada prihvati ibrike i uspne se na vrh basamaka. Onda se okrene i prolije vodu vodu niz basamake «da za njom sriæa, kao voda pohodi». Osim toga metnu joj pod desno pazuho kur'an ili koji musaf, knjigu vjerskog sadržaja, i tako je u harem uvedu. Puni ibrici i pogaèa znaèi blagostanje, a musaf pobožnost i pokornost prema Bogu i starijim ljudima.
Mladu uvedu sada najprije u kuhinju ili u mutvak. U kuhinji gori na ognjištu vatra, a kada mlada dogje do banka, prihvati goruæu cjepanicu, pa je tri puta stekne prema istoku. Pri tome pogleda tri puta na kuænu badžu i svaki put veli: «Bismillahir rahmanir rahim», jer gdje se božije ime spominje, tu nemaju šejtani posla.
Iza toga uvedu je one iste žene, koje su je na basamacima doèekale, u momkovu sobu ili halvat. Kada mlada u halvat unigje, metne na zemlju ili na stolicu, na koju æe ona sjesti, muški fes. Mlada stane ili sjedne na onaj fes, ne bi li Bog dao, da prvo dijete bude muškarac. Ženski svatovi idu takogjer u harem, ali ne u onu sobu, u koju su mladu uveli, nego se razigju po drugim sobama i odajama.
U isto vrijeme krenu i muški svatovi u ahar, dotièno u selamluk. Ako je mnogo svatova, pa ne mogu svi u ahar, prostru æilime po avliji ili gdjegod u hladu granatih voæaka u bašèi. Po æilimima poregjaju jastuke i mindere i tu posjedaju, pa se razgovaraju, pjevaju, šale ili se kako drukèije zabavljaju.

(Nastavlja se)

___________________________________________________________________

Antun Hangi - Život i obièaji muslimana BiH - SVATOVI, KINANJE I NIÆAH -

Neki vjenèaju djevojku još iste veèeri, a neki poèekaju sa vjenèanjem i po nekoliko dana. Siromašniji vjenèaju djevojku skoro uvijek još iste veèeri, jer svatovi obièno traju tako dugo, dok se djevojka nije vjenèala. Bogataši, koji imaju dosta imetka, a rado bi, da se o njihovim svatovima dugo i na daleko govori, piruju po više dana...
...Ako ne æe djevojku još iste veèeri vjenèati, ne ide ona u halvat, nego provodi vrijeme do vjenèanja sa momkovom ženskom svojtom u haremu.
Prije nego æe djevojku vjenèati, valja je okniti ili okrnati. Kniti se može djevojka ili kod svoje kuæe ili kod mladoženje. Ako djevojku kniju kod njezine kuæe, mora joj kum ili mladoženja poslati knu, kojom æe se kniti, i duvak, kojim æe se pokriti. U knu metne joj kum i nešto novca. Taj novac dobit æe ona žena, koja bude knu zakuhavala. Momak šalje uvijek nešto više boje, nego što æe djevojci trebati, da si onim ostatkom koja stara, siromašna žena, može kose obojiti. Osim boje i upletnjaka šalje mladoženja mladinoj kuæi kafe, šeæera i šerbeta, koliko æe se te noæi potrošiti.
U najviše sluèajeva knije se djevojka u momkovoj kuæi još iste noæi, kada je dovedena i za to æemo o knijanju na ovom mjestu govoriti.
Djevojku kniju uvijek u momkovoj sobi, u halvatu. U halvatu je u æošku stolac, a na stolcu obièno svilen jastuk. Djevojka pristupi stolcu i sjedne na nj, a jengija stane uza nju. Kada je djevojka na stolac sjela, unigju u halvat ženski svatovi, a iza njih sluškinja ili èija siromašna djevojka, skine mladoj peèu, feredžu, alduvak i èizme ili cipele, a mlada je daruje novcem. Iza toga sjedne ona opet, a ruke metne na koljeno tako, da je lijevom rukom pokrila lijevo, a desnom desno koljeno.
Sluškinja ili koja fukara, siromašna djevojka, donese sada na tabaku dvije èaše pune šerbeta i doda ih djevojci... Iza šerbeta iznese se kafa... Kada su svatovi ispili šerbe i kafu, djevojka æe se kniti...
...Kada je kum iz halvata izašao, unigje onamo koja mladina rodica i donese u kakvoj posve novo kalaisanoj posudi knu i ružiènu vodu, gjulsiju, i dade je kumi ili kinavskoj jengi...
...Knu poène kuma miješati pred akšam i miješa je dok nije akšam prošao...Kinavska jenga oknije djevojci najprije desnu ruku do zaglavka i desnu nogu do gležnja, a onda lijevu ruku i lijevu nogu. Kada je kuma djevojku oknila, omota joj ruke i noge, dokle su kinom obojene, crvenim lanenim platnom...
...Dok kinavska jenga mladu knije, drži troje muške djece iz njezine rodbine svako po jednu goruæu svijeæu u desnoj ruci....
...Mlada leži na dušecima po èitav sat, a onda je kuma podigne i ona sjedne. Sada joj unesu legenj i ibrik èiste vode...
...Kada su djevojku oknijali, odmah æe je vjenèati. Prije megjutim, nego æe hodža mladence vjenèati, pošalje djevojèinog veæila i dva šahita u halvat djevojci, da je pita hoæe li se vjenèati i hoæe li njega za veæila...Djevojka ustane, a njezin ju veæil upia: «Hoæeš li se, Fate, vjenèati?»
Na prva dva pitanja djevojka šuti i ništa ne govori, da se ne bi mislilo, kao da je jedva doèekala, da se uda. Kada ju je i po treæi put to isto upitao, veli ona: «Hoæu.»...
...Kada je ta formalnost obavljena okrene se hodža curinom veæilu i ostalim muškim svatovima, pa govori: «Bismillahir rahmanir rahim, Allahun emrile, ve pejgamberun sunnetile, ve imami Azamun kavlile, ve ol ikisun husni rida-lerile...To znaèi: Spomenuvši ime Boga velikoga, po božijoj zapovijedi i po sveèevu obièaju i po kazivanju imama Azama i dobrom voljom s obadvije strana i od djevojaèke strane s tvojim punomoæstvom i u prisuæu šahita, dade li je za 12.000 akèi po mehri muedželu? ili muadželu...

(Nastavlja se)

___________________________________________________________________

Antun Hangi - Život i obièaji muslimana BiH - SVATOVI, KINANJE I NIÆAH -

Kada je hodža mladence vjenèao i vjenèanu molitvu izmolio...i napiše...dozvolu, potvrdu, da je on mladence vjenèao...To je sad momkov vjenèani list...
...Kada je i to gotovo, ide gjuvegija u halvat djevojci, a sada svojoj ženi. Prije, megjutim nego što æe on u halvat, otišao je veæ jedan muškarac iz njegove rodbine, da javi mladoj i njezinoj jengiji, da gjuvegija dolazi. Jengija prigje odmah k vratima i stoji kraj njih dok gjuvegija ne unigje. Kada je gjuvegija u sobu unišao, daruje jengiju, a ona ode u harem megju ženske svatove.
Kada dovedu mladoženju do vrata halvata, ostave ga i odu u ahar, dotièno u selamluk. Pred vratima halvata, ili u pokrajnjoj sobi doèeka gjuvegiju njegova majka. On je u ruku poljubi, a onda ide mladoj u odaju.
Kada je gjuvegija u halvat unišao, prestaju svatovi. I muški i ženski svatovi ispijaju još po jednu, dvije kafe, èaj ili šerbe, popuše cigaretu dvije duhana i svak ide svojoj kuæi.
Kada se oni obuku i iz halvata izagju, ulazi u sobu jengija, da pospremi dušeke...
... Ako muž na prvu ženu dovodi drugu, obave se svatovi i vjenèanje kao i kod prve žene, samo što drugu ženu ne uvede u sobu prve žene, nego joj dadnu posebnu, posve odijeljenu odaju. Ono, što je u sobi jedne žene, za tim svi darovi, što ih je ona bilo od koga dobila, njezino je vlasništvo i niko joj toga oduzeti ne smije.
Žene, koje se strogo drže zakona, a osobito, ako su dobre i blage æudi, podnose se i žive u slozi, pa su onda po danu obièno zajedno sad u ovoj, sad u onoj odaji. Jedan moj dobri prijatelj uvjeravao me je, da kada je na prvu svoju ženu doveo drugu, da su se one zagrlile, a mlagja da je rekla starijoj: «Ne ljuti se, draga, tako nam je svetac naredio.» kako onda, tako da se one još i danas najljepše slažu.
Da se u takvim sluèajevima, kada naime muž dovede na prvu ženu i drugu, braèno nebo više puta natmuri, te da gdjekada i zagrmi, mislim da ne treba tek kazivati, jer je u ženskoj naravi, da ona, ako igdje, a ono u ljubavi, suparnice trpjeti ne može. Da ne dogje do svagja i do kuænih zagjevica megju ženama, mora muž osobito na to paziti, da sa obadvjema jednako lijepo postupa, da jednu pazi kao i drugu. Najbolje je, ipak, da muž, ako može, dade svakoj ženi posebnu kuæu, da se one i ne vide i da nikada u doticaj ne dolaze, jer premda je muž neogranièen gospodar i glava obitelji i premda je po zakonu prva žena starija od druge, znade više puta srce jedne ili druge prekipjeti i eto razmirice, koja se gdjekada samo rastavom izravnati može...

(Nastavlja se)

___________________________________________________________________

RE: Antun Hangi - Život i obièaji muslimana BiH - SVATOVI, KINANJE I NIÆAH -

citat od tvrancic:


Da se u takvim sluèajevima, kada naime muž dovede na prvu ženu i drugu, braèno nebo više puta natmuri, te da gdjekada i zagrmi, mislim da ne treba tek kazivati, jer je u ženskoj naravi, da ona, ako igdje, a ono u ljubavi, suparnice trpjeti ne može.
Da ne dogje do svagja i do kuænih zagjevica megju ženama, mora muž osobito na to paziti, da sa obadvjema jednako lijepo postupa, da jednu pazi kao i drugu. Najbolje je, ipak, da muž, ako može, dade svakoj ženi posebnu kuæu, da se one i ne vide i da nikada u doticaj ne dolaze, jer premda je muž neogranièen gospodar i glava obitelji i premda je po zakonu prva žena starija od druge, znade više puta srce jedne ili druge prekipjeti i eto razmirice, koja se gdjekada samo rastavom izravnati može...

(Nastavlja se)

Ko kaze da je musku lako....dvije zene, treba im udovoljiti

___________________________________________________________________

Re:

Evo još malo na ovu temu:

Kako se ašikovalo u 'onaj vakat'?
Piše: Amila Lonèariæ za Novinar.me

Sigurno smo od starijih èlanova naše porodice èuli kako nostalgièno spominju 'onaj vakat'. Kakav je zapravo bio taj vakat? Prenijet æemo vam mali dio tog vremena, obièaje prilikom ašikovanja i sklapanja braka u ruralnim dijelovima Hercegovine.

Iako je nekada na našim prostorima bilo popularno sklapanje ugovorenih brakova, gdje su ponekad èak i od ranog djetinjstva roditelji i porodica birali buduæeg mladoženju, odnosno mladu za svoju djecu, prije pedesetak godina ipak nije bio takav sluèaj, bar ne na podruèju Gacka.

Upoznavanje na sijelima i teferièima
Na ovim prostorima nije bilo prisilnog vjenèavanja, niti biranja buduæih braènih partnera za svoju djecu. Momci i djevojke upoznavali bi se na sijelima i teferièima, gdje bi prièali, ašikovali ili igrali kola. Igraèi u kolu igrali su sve dok su mogli izdržati, a oni koji bi zadnji ostali u kolu bili su moralni pobjednici.
Ono sto je specifièno za ovo podruèje jeste da pri igranju kola i folklora uèesnici nisu držali maramice, djevojka za jedan kraj a momak za drugi, nego su se držali za ruke. To je bio jedini dodir koji je bio dozvoljen izmeðu muškaraca i žena prije sklapanja braka.

Nije bila rijetkost da su momci èekali djevojku u prikrajku ako su imali priliku stati negdje i preprijeèiti put, i postaviti se tako da djevojka nema izbora nego proæi im ispod ruke. Mnoge djevojke su nasjedale na to ne znajuæi njihove namjere. Tako je jednom prilikom momak bio upitan zašto to èini, na šta je on odgovorio da to radi kako bi se prijateljima mogao zakleti da je odreðena djevojka njemu 'prošla ispod ruke', sto bi znaèilo da je djevojka neèasna.

Ašikovanje
Tako su mladi koji su se upoznavali na teferièima, prièali, igrali, a ako bi se djevojka svidjela momku, kasnije bi on dolazio kod nje kuæi da ašikuju. Ašikovanje na ovom prostoru razlikovalo se po tome što momci nisu dolazili pod prozore, nego su ašikovali u kuæi, gdje su najèešæe u punoj sobi u æošku sjedili i tiho prièali, nekada i do svanuæa. Sutra bi i nakon neprospavane noæi obavljali svoje svakodnevne obaveze i poslove.

Za vrijeme ljetnog doba, ašikovalo se i napolju, najèešæe ispred kuæe. Nije bila rijetkost da se za ljepotu neke djevojke èuje daleko, pa su momci iz drugih mjesta i sela dolazili vidjeti èuvenu ljepoticu. Ašikovalo se naravno sa više momaka i djevojaka u isto vrijeme. Ako neko nije želio ašikovati i prièati s odreðenom osobom jer mu se nije svidjela, to bi izrazio svojom nezainteresiranošæu i drskošæu prema toj osobi.

Prosidba djevojke i dolazak prosaca
Kada bi momak odluèio da želi oženiti djevojku, prvo je pitao nju. Nakon njenog pristanka dogovarali su se kada bi prosci došli kod djevojke. Prosci koje su èinili stariji èlanovi mladoženjine porodice dolazili bi kod djevojke u kuæu, i to u vrijeme ruèka. Prosci su trebali da uðu u kuæu buduæe mlade sa metalnom kutijicom koja je na vrhu imala ogledalo ili maramicu u kojoj je bio prsten, i baciti je na siniju. Ako djevojka uzme smotuljak sa prstenom i stavi je u krilo, prihvata ponudu za brak i tada se èestitaju zaruke. Prosci su ostajali na ruèku i na konaku, da bi se ujutro nakon doruèka vratili u selo i donijeli obavijest o zarukama.

Ukoliko djevojka ne prihvati ponuðeni brak, prosci su se vraæali kuæi bez ruèka. Dešavalo se da momak prevarom oženi djevojku tako što èeka na vratima kada nailazi velika grupa ljudi i u tom trenutku baca joj smotuljak s prstenom u krilo. Prije nego što bi se djevojka snašla, on bi veæ grupi ljudi obznanio zaruke.

Djevojka koja se 'ukrala'
Druga vrsta sklapanja braka bila je bez zaruka i bez obavještavanja porodice. Mladoženja je dolazio u noæi sa konjima a djevojka se tiho iskradala iz kuæe. Kada su mlada i mladoženja veæ krenuli na konjima, tada je pratnja poèinjala glasno pjevati dajuæi znak da se djevojka udala tj. 'ukrala'.

Par koji se pak zaruèio dogovori datum vjenèanja kada dolazi mladoženja sa pratnjom na konjima. Èesto se dešavalo da se par koji se zaruèio na zimu, a potjeèu iz razlièitih sela, tek vjenèa na proljeæe, zbog snijega koji je zameo puteve, da su èak i sa konjima bili neprohodni.

Vjenèanje i prva braèna noæ
Pratnja bi ruèala i nakon ruèka krenula sa mladom, prvo ka mjesnoj zajednici, gdje su se zakonski vjenèavali. Uvijek bi dolazili sa jednim konjem viška na kojeg mlada stavi svoju seharu sa mirazom. Miraz se spremao od malih nogu, u svakoj prilici djevojka je odvajala materijale i pravila jastuke, jorgane, æilime, košulje, maramice.

Djevojke muslimanke su na dan svog vjenèanja najèešæe nosile bijelu odjeæu, dimije, bluzu, a preko lica crveni veo koji se nazivao duvak. Duvak se skidao samo dok bi djevojka potpisala vjenèani list. Nakon zakonskog vjenèanja, povorka na konjima krenula bi prema kuæi mladoženje, na èelu bi išao jedan èovjek na konju koji je držao državnu zastavu (to je tada bila jugoslovenska). U kuæi u koju se djevojka udala èekao je hodža, koji je tu šerijatski vjenèavao braèni par. Nevjesta je nakon vjenèanja darivala stanovnike kuæe u koju je došla. Obièaj je bio da žene daruje košuljama, donjim vešom, šamijom, mirisnim sapunima itd., a muškarce košuljom, vezenim maramicama ili simboliènim poklonima koje je mlada sama pripremila, izvezla, isplela i sl.

Djevojka bi se zatim povukla u svoju sobu i tu èekala mrak sa djevojkama ili ženama koje su htjele biti uz nju. Žene i muškarci koji su i bili na slavlju povodom vjenèanja èastili su se, igrali, plesali, ašikovali. I svadba je bila jedna od prilika na kojoj su se mladi upoznavali, ašikovali, a kasnije i vjenèavali. Obièaj je bio da na svadbi bude samo porodica, komšije i prijatelji od mladoženje, a od mladinih niko nije išao.

Veselje je nekada znalo potrajati i do sabaha, a mladoženja je sijelu prisustvovao samo do akšama. Sa smrkavanjem on je dolazio u sobu kod svoje mlade, a sijelo se nesmetano nastavljalo bez njega. Obièaj je bio da kada mlada doðe u kuæu, da je porodica u koju se udala daruje zlatom, a njena porodica i krug prijatelja i komšija darivao ju je prije neposredno prije udaje
50 godina poslije
Iako se period od proteklih 50 godina èini relativno kratkim, obièaji i tradicija su se znatno izmijenili u pravcu modernizacije i odbacivanja dijelova tradicije. Mada se ta èinjenica na prvi pogled èini izenaðujuæom, ona to ustvari nije. U periodu prije Drugog svjetskog rata pravila ponašanja i odijevanja, kao i sama tradicija, bili su puno strožiji i davali su manje slobode, djevojkama pogotovo. Sloboda i manje poštivanje obièaja se moglo naslutiti. Narodna uzreèica koju sve više koristimo 'u onaj vakat' je dokaz koliko se današnje vrijeme razlikuje od nedavno minulih perioda, a kamoli od nekih davnina.

Iako je 'onaj vakat' bio konzervativan, ne znaèi da su se baš svi pridržavali tradicije, jer izuzetaka je bilo. Nadajmo se da naša porodièna tradicija neæe izumrijeti ili se svesti na minimume. Na nama je da je se pridržavamo ili da bar prenesemo iduæim generacijama prièe o nekadašnjim obièajima, samo tako neæe biti zaboravljena. Da li æete to uèiniti pismeno ili usmeno, ostaje da sami odluèite. Ali ono što se pamti, zaboravlja se; ono što se zapiše, zauvijek ostaje. Tako i ja zapisah doživljaje i sjeæanja svoje nane.