Sinoæ kasno sam naletila na zanimljiv dokumentarac na National Geographic –u . Ne govori baš o ovoj temi, ali govori o Stephenu Hawkingu, poznatom fizièaru i profesoru sa Cambridge – a, koji se, izmeðu ostalog bavio i crnim rupama.
Meni se film baš svidio pa æu vam ga probati ukratko preprièati, s onoliko informacija koliko sam uspjela zapamtiti, jer dokumentarac traje oko sat vremena i obraðuje mnogo Hawkingovih teorija, zakljuèaka i istraživanja :
Film zapoèinje kratkim uvodom ( od strane nekog mladog fizièara ) o tome kako Svemir treba posmatrati kao elastiènu tkaninu, po kojoj se kreæu nebeska tijela. Ta tkanina, koja se neprestano širi, predstavlja prostor – vrijeme našeg Svemira. Nebeska tijela na toj „ tkanini „ ostavljaju manja ili veæa udubljenja, zavisno od njihove mase . To stvara zakrivljenost prostor – vremena i zato Zemlja kruži oko Sunca. Gravitacija bi prije mogla biti shvaæena kao ova zakrivljenost nego baš kao sila. ( sve je to u filmu vrlo slikovito demonstrirano pomoæu velikog gumenog kruga, dvije staklene kugle uronjene u tu gumu i jedne kovanice baèene na nju da kruži po njoj ). Kod odumiranja zvijezda, zvijezda se sve više uranja u tu tkaninu, steže je i ona nestaje. Nestaje u taèki èija je gravitacija toliko jaka da joj ništa ne može pobjeæi., pa ni svjetlost – zato se i zove crna rupa. Ta taèka se naziva singularnost. Upravo se vjeruje da je Svemir nastao iz singularnosti.
Poèetno stanje svemira, Veliki prasak, je situacija kad je svemir istovremeno bio i dovoljno malen i dovoljno masivan da su njime zasigurno pored teorije relativnosti upravljali i zakoni kvantne gravitacije.
U 21 godini Stephen Hawking je obolio od teške bolesti mišiæa, koja ga je paralizovala i prikovala za kolica. 1971. godine, bolest je toliko uznapredovala da Hawking više nije u stanju pisati, što za njega, kao fizièara, predstavlja veliki hendikep. Ne može više satima buljiti u napisane jednaèine, veæ sve proraèune mora obavljati direktno u glavi. No, i to je za njega veliki izazov. Hawking je veæ ionako živio mnogo duže nego što su mu to doktori predviðali, i dosad uvijek uspijevao usprkos slabim izgledima.
Narator dokumentarca objašnjava kako TEORIJA SVEGA predstavlja Sveti gral teorijske fizike i dosad niko nije uspio doæi do nje. Hawking je znao da mora povezati Einsteinovu teoriju relativnosti ( gravitacije ) i Kvantnu mehaniku kako bi došao do TEORIJE SVEGA ( teorije o postanku svemira ). Znao je da su se te dvije teorije djelovale zajedno u Velikom prasku ( Bing Bang ), ali je pretpostavljao kako se to isto dogaða i u unutrašnjosti crne rupe. Tu se velika kolièina materije sabija u siæušnu taèku ( singularnost ). Ako bi uspio ujediniti dvije navedene teorije, na primjeru crne rupe, to bi mu pomoglo da shvati Veliki prasak. Relativnost kaže da ništa ne može postojati na rubovima crne rupe. Sve bude usisano u nju. Ali Kvantna mehanika kaže da prostor nikad nije prazan ( pa ni svemir ). Ispunjen je sitnim parovima èestica. Posmatrao je atom i vidio da se elektroni haotièno kreæu oko jezgre i da tu ne vrijedi teorija gravitacije. Na tom „ sitnom nivou „ nama se zaista èini kako je prostor prazan ali on to nije. Ispunjen je virtuelnim èesticama koje se neprestano pojavljuju, sudaraju i uništavaju jedna drugu. Svaka èestica ima svoju anti – èesticu. Jedna je pozitivna, a druga negativna. Ovi parovi pozitivnih i negativnih èestica se nakratko pojavljuju, sudare i ponište se. Kvantna mehanika je dobro ustanovljena i nema sumnje u nju, ali niko nije znao kako sve to odgovara na „ velikom nivou „ – nivou svemira. To je ono èime se Hawking stalno poigravao u svome umu. Odluèio je staviti taj virtuelni par u blizinu crne rupe kako bi vidio šta æe se desiti.
Njegovo tijelo u meðuvremenu stalno popušta, ali ga um još nije iznevjerio. Tada je dobio inspiraciju. Shvatio je da odgovor leži u èinjenici da se radi o pozitivnim i negativnim èesticama. Ono što je Hawking otkrio i što je fascinantno je saznanje što se dešava sa parom èestica kada je u blizini crne rupe. Tada negativna èestica upada u rupu, a pozitivna joj uspijeva pomoæi kao radijacija – zraèenje.
Negativna èestica biva uvuèena u crnu rupu ( usisana ) , ali pozitivna ima taman dovoljno energije kako bi izbjegla da bude usisana. Biva otpuštena kao èestica radijacije. Time je Hawking dokazao da crna rupa isijava toplinu, a izvor te topline su su upravo te pozitivne èestice. To zraèenje je po njemu nazvano Hawkingovo zraèenje.
Otkriæe da nešto može pobjeæi crnoj rupi šokiralo je svijet, jer se sve dotad vjerovalo da crne rupe ne mogu ništa emitovati. Hawking je dokazao da, dok negativnu èesticu usisava gravitacija , upravo kvantna mehanika dopušta pozitivnoj da pobjegne. Znaèi da te dvije teorije mogu raditi zajedno . to je najbliže što je iko došao TEORIJI SVEGA.
Hawkinga je muèila èinjenica da je gravitacija nakon Velikog praska znatno oslabila. Iako se nama èesto èini da je gravitacija snažna sila, i èesto se s njom muèimo dok se penjemo uz stepenice, ona je zapravo danas jako slaba. U filmu to je prikazano jednostavnim primjerom. Mladiæ sjedi na terasi neke zgrade i preko terase drži ispruženu ruku u kojoj su kljuèevi. Svjestan je da u sluèaju da pusti kljuèeve da æe oni pasti sa zgrade. Ali zatim uzima mali magnet i pomoæu njega drži kljuèeve i time pokazuje kako je elekromagnetna sila, koja drži na okupu atome znatno jaèa od gravitacijske. Gravitacija je morala slabiti, kako se Svemir ne bi urušio sam u sebe.
U meðuvremenu, Hawkingova bolest je uznapredovala, i samo par njegovih asistenata je moglo razumjeti njegov govor. Veoma bolno i iscrpljujuæe je za njega diktirati svoje znanstvene izvještaje. Njegova porodica je zabrinuta da se previše forsira. 1985. godine, u njegovoj 44. godini, na putu u Ženevu, pogaða ga teška upala pluæa. Izvedena mu je hitna traheotomija, koja mu spašava život, ali uništava njegove glasnice. U nemoguænosti da komunicira i potpuno odsjeèen od svijeta, Hawking upada u vlastitu crnu rupu. No, softverski dizajner mu šalje ureðaj pomoæu kojeg , sa samo par klikova, odabirom rijeèi, i komandom „ speak „, može umjetno govoriti ( s tuðim glasom ). To mu je bilo potrebno kako bi mogao nastaviti sa zapoèetim poslom. Vraæa se na cambridge , kako bi iskoristio i možda posljednju šansu da „ provali „ TEORIJU SVEGA. U meðuvremenu, fizièar Green, sa Teorijom struna, prijetio je da æe ga prestiæi u njegovom naumu. Ta teroija tvrdi da je sve saèinjeno od struna, da se prostor – vrijeme ne sastoji od nama tri poznate dimenzije, veæ da se nakon Velikog praska svemir širio i u druge dimenzije ( nama nevidljive jer ih je zasad nemoguæe bilo èim poveæati do vidljivosti ). Otuda i slabljenje gravitacije. U filmu je to slabljenje uporeðeno s muzikom. Kada smo blizu izvoru muzike, njen je zvuk jaèi, kada se odmièemo od nje, ona se širi i nestaje u prostoru i sve je slabije i slabije èujemo.
Teorija struna tvrdi da se svemir širio i u nama nevidljive dimenzije, što upuæuje na zakljuèak o postojanju multisvemira i o eventualnom moguæem životu u tim drugim svemirima. Hawking nije potvrdio Greenovu teoriju, ali je priznao kako æe je uzeti u obzir u svojim daljnjim razmatranjima.
On trenutno isèekuje izvoðenje eksperimenta na hadronskom sudaraèu CERN, koji æe se pokušati simulirati Veliki prasak i riješiti enigmu nastanka svemira.
Uh, umorih se.... ovako možda izgleda suhoparno, al je film 
___________________________________________________________________
To nisam ja, to je moja tastatura 
broj ispravljanja poruke: 2, zadnji put od strane CuriiCa_mo dana 11-29-2009 u 01:27.
|
