|
|
Iz jednog intervjua sa Misom Maricem, sa radija Slobodna Evropa (RFE)...
...
MARIC
Medjutim, nema te rijeke na svijetu koja je meni toliko draga. Koja, hajde da budemo malo pateticni, da kažem da tece kroz mene. Kao što je Neretva, još više od nje Radobolja. Stalno su govorili, Mostar su odredjivali prema Neretvi. I govorili su: Neretva je i konji
ka, i jablanicka, i mostarska, i capljinska, i opuzenska, i metkovicka i jadranska rijeka. Radobolja je jedina rijeka u Mostaru od tri - Buna, Neretva, Radobolja - koje se u Mostaru rode, tu proživi, pod Starim mostom umre. Radobolja je najljepša mostarska rijeka, sa prekrasnim baštama, prepunih bulbula. Kad sam govorio o Šanticu… kako je umro Aleksa. Rekao sam: pogodzen je pjesmom ranih bulbula iz bašte kraj Radobolje.
RFE
Mišo, iako vi Radobolju više volite, ja cu se vratiti Neretvi. Otkud Neretvi ona boja koju ima?
MARIC
Pa ne znam. Valjda kanjon. Jednom sam putovao sa bivšim direktorom Hidroelektrana Adijem Cemalovicem kraj nabujale Neretve, a gore se iznad Konjica po vrhovima vidi snijeg. Ja ne volim snjegove. On meni kaže: Mišo, ono su milioni i milioni dolara u frižideru. Sa tih planinskih visova, od podrucja Tjentišta, prakticno iza kojeg Neretva izvire, pa ovamo, Neretva protice kroz božanstven planinski kraj, kroz kanjone. I zato je ona cista. Nema rijeke koja se toliko pati - ona je i pacenica, i to je jedno procišcenje - do svoga puta do mora, koliko se pati Neretva. Njoj bi bilo bliže da je okrenula poprijeko. Ali nije mogla. Ona se skroz okolo mora vuci preko nekih gore, preko Prenjskih planina, da bi se probila dolje do mora. I sreca je da nije otišla poprijeko. Ja ne znam, ako si se ikad penjala prema Tjentištu, ima gore jedna uzvisina kad se popne iznad Gacka, pred Tjentištem, ima jedna kuca. I davno sam jednom napisao negdje ili sam izgovorio na radiju, to je stara neka policijska stanica, žandarmerijska, bila je još u vrijeme Austrougarske - na krov te kuce pada kiša. I sa jedne strane krova ta kiša odlazi u Crno, a sa druge strane krova odlazi u Jadransko more. Jedan dio vode odlazi sa Sutjeskom, pa tamo dalje preko Drine, Save, Dunava u Crno more. Ja sam toliko sretan što sam se potrefio na onoj strani, odakle s toga krova tece Neretva u Jardransko more.
broj ispravljanja poruke: 1, zadnji put od strane airuno dana 08-11-2003 u 07:41.
|
|
 08-11-2003 07:35 |
    |
beli 
moforaja
Poruka: 4109
Location: USA
 |
|
| Josh jedna godishnjica Bitke na Neretvi |
|
U Jablanici obilježena 63. godišnjica Bitke na Neretvi
Meðu onima koji su odali poèast herojima najhumanije bitke Drugog svjetskog rata bili su i mladiZahtjev Evropi da zabrani fašistièke organizacije u BiH
JABLANICA - Polaganjem vijenaca, bacanjem karanfila u Neretvu i sveèanom akademijom u Jabanici je u subotu obilježena 63. godišnjica Bitke na Neretvi, koja je poznata i kao najhumanija bitka u Drugom svjetskom ratu. Sa ove sveèanosti uèesnici ove bitke i antifašisti Bosne i Hercegovine uputili su apel Parlamentu Evropske unije da onemoguæi djelovanje fašistièkih pokreta u BiH “uoblièenih u èetnièke, ustaške i druge srodne organizacije”.
“Agresija Srbije, Crne Gore i Hrvatske na Bosnu i Hercegovinu najbolje je pokazala do èega može da dovede divljanje profašistièkih snaga. Stoga zahtijevamo da se bosanskohercegovaèkim vlastima jasno stavi do znanja da zemlja optereæena fašistièkim i profašistièkim organizacijama nema mjesta u civiliziranoj i demokratskoj Evropskoj uniji”, piše u ovom apelu.
Sveèanosti u Jablanici prisustvovalo je oko 500 uèesnika bitke na Neretvi i više stotina antifašista iz federalnog dijela Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Dalmacije. Iz ostalih dijelova bivše Jugoslavije nije došao niko, kao ni iz Republike Srpske. U Jablanicu takoðer nije stigao nijedan visoki državni ili entitetski funkcioner. Jedino je predsjedavajuæi Predsjedništva BiH Sulejman Tihiæ uputio svog izaslanika Timura Numiæa, koji se nije pojavio meðu govornicima. Prisustvovali su i predstavnici ambasada Rusije i Velike Britanije.
U prepunoj sali Muzeja Bitke za ranjenike bivšim saborcima i mladim antifašistima prvi se obratio uèesnik bitke Miæo Rakiæ, inaèe predsjednik Organizacionog odbora ove manifestacije. On je naglasio kako je poseban zaèaj bitke na Neretvi bio u tome što je voðena za ranjenike, po kojoj je Jablanica ušla u enciklopedije “kao žariše najhumanije bitke partizana u toku NOR-a”.
Podsjeæajuæi da je Bosna i Hercegovina u Drugom svjetskom ratu bila “centralno žariše antifašistièke borbe”, on je dodao kako su i danas “aktuelni zahtjevi za borbu protiv nacionalizma i fašizma, za ravnopravnost ljudi i naroda, za ljudska prava po najvišim civilizacijskim standardima.
General Ekrem Duriæ je za Bitku na Neretvi, u kojoj je uèestvovao kao 18-godišnji mladiæ, kazao kako je bila najznaèajnija, najsudbonosnija operacija koju je vodila Narodnooslobodilaèka vojska.
“U BiH su nacionalistièko-šovinistièke pojave u ozbiljnom narastanju i nastoje da nasilnim putem razore i unište tkivo BiH”, kazao je on.
Duriæ je kazao kako æe naši pregovori sa Evropskom unijom o stabilizaciji i pridruživanju zavisiti od toga koliko æemo našu zemlju osloboditi od recidiva fašistièke i nacional-šovinistièke prošlosti.
Oko 250 Crnogoraca, uèesnika Bitke na Neretvi, u subotu je doputovalo u Jablanicu. Predsjednik SUBNOR-a Crne Gore 91-godišnji Andrija Nikoliæ podsjetio je na svoju ranjenièku golgotu u Jablanici 1943. godine.
“Ako je Jugoslavija razorena voljom hegemonista, ideje za koje smo se borili neæe nestati”, rekao je on.
Predsjednik Udruge antifašistièkih boraca iz Dubrovnika Marinko Vlašiæ rekao je kako mnogi pokušavaju da izbrišu dio naše antifašistièke historije, ali da je naš antifašizam neuništiv.
Naèelik Opæine Jablanica Salem Dediæ skrenuo je pažnju na dvije èinjenice: da Muzej Bitke na Neretvi i dalje posjeæuju turisti iz svih krajeva svijeta, ali da se o ovom historijskom mjestu brinu samo Opæina Jablanica i kolektiv Muzeja.
Titov portret u Pentagonu
Govoreæi o historijskoj ulozi mašala Tita, Miæo Rakiæ je kazao i ovo:
“Nije nimalo sluèajno da amerièki Pentagon do dana današnjeg u svojoj sveèaoj dvorani ima portret maršala Tita, koga Amerikanci visoko cijene kao veliku istorijsku liènost i kao saveznika u borbi protiv fašizma. Nije nimalo sluèajno da se naši obièni ljudi s nostalgijom sjeæaju Titovog vremena”.
Pisma iz Beograda i Londona
Na sveèanoj akademiji u Jablanici proèitana su i tri pisma podrške uèesnicima ovog skupa.
Pisma iz Beograda poslali su prof. dr. Radosav Ratkoviæ i jedan od partizanskih komandanata u legendarnoj bici na Neretvi Ljubo Babiæ. Iz Londona je podršku antifašistima uputio mostarski pjesnik Mišo Mariæ, koji u jednom dijelu svog toplog pisma kaže: “Roðeni moji, nosim vas u srcu kao svjetlost”.
___________________________________________________________________
audicija u Holiwoodu sutra akshamli...
autobus iza Hita polazi oko sedam ujutru, ako vozac ne potegne prethodne noci....
Princ cuvaj mjesto na seciji....
broj ispravljanja poruke: 1, zadnji put od strane beli dana 05-08-2006 u 01:00.
|
|
| 05-08-2006 00:59 |
|
giovanni
samo sto nisam
Poruka: 1902
Location: na beloj ladji
|
|
|
| 05-08-2006 12:33 |
|
pašèe
SexNepoznat
Poruka: 3
|
|
| RE: Josh jedna godishnjica Bitke na Neretvi |
|
U Jablanici obilježena 63. godišnjica Bitke na Neretvi
Meðu onima koji su odali poèast herojima najhumanije bitke Drugog svjetskog rata bili su i mladiZahtjev Evropi da zabrani fašistièke organizacije u BiH
JABLANICA - Polaganjem vijenaca, bacanjem karanfila u Neretvu i sveèanom akademijom u Jabanici je u subotu obilježena 63. godišnjica Bitke na Neretvi, koja je poznata i kao najhumanija bitka u Drugom svjetskom ratu. Sa ove sveèanosti uèesnici ove bitke i antifašisti Bosne i Hercegovine uputili su apel Parlamentu Evropske unije da onemoguæi djelovanje fašistièkih pokreta u BiH “uoblièenih u èetnièke, ustaške i druge srodne organizacije”.
“Agresija Srbije, Crne Gore i Hrvatske na Bosnu i Hercegovinu najbolje je pokazala do èega može da dovede divljanje profašistièkih snaga. Stoga zahtijevamo da se bosanskohercegovaèkim vlastima jasno stavi do znanja da zemlja optereæena fašistièkim i profašistièkim organizacijama nema mjesta u civiliziranoj i demokratskoj Evropskoj uniji”, piše u ovom apelu.
Sveèanosti u Jablanici prisustvovalo je oko 500 uèesnika bitke na Neretvi i više stotina antifašista iz federalnog dijela Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Dalmacije. Iz ostalih dijelova bivše Jugoslavije nije došao niko, kao ni iz Republike Srpske. U Jablanicu takoðer nije stigao nijedan visoki državni ili entitetski funkcioner. Jedino je predsjedavajuæi Predsjedništva BiH Sulejman Tihiæ uputio svog izaslanika Timura Numiæa, koji se nije pojavio meðu govornicima. Prisustvovali su i predstavnici ambasada Rusije i Velike Britanije.
U prepunoj sali Muzeja Bitke za ranjenike bivšim saborcima i mladim antifašistima prvi se obratio uèesnik bitke Miæo Rakiæ, inaèe predsjednik Organizacionog odbora ove manifestacije. On je naglasio kako je poseban zaèaj bitke na Neretvi bio u tome što je voðena za ranjenike, po kojoj je Jablanica ušla u enciklopedije “kao žariše najhumanije bitke partizana u toku NOR-a”.
Podsjeæajuæi da je Bosna i Hercegovina u Drugom svjetskom ratu bila “centralno žariše antifašistièke borbe”, on je dodao kako su i danas “aktuelni zahtjevi za borbu protiv nacionalizma i fašizma, za ravnopravnost ljudi i naroda, za ljudska prava po najvišim civilizacijskim standardima.
General Ekrem Duriæ je za Bitku na Neretvi, u kojoj je uèestvovao kao 18-godišnji mladiæ, kazao kako je bila najznaèajnija, najsudbonosnija operacija koju je vodila Narodnooslobodilaèka vojska.
“U BiH su nacionalistièko-šovinistièke pojave u ozbiljnom narastanju i nastoje da nasilnim putem razore i unište tkivo BiH”, kazao je on.
Duriæ je kazao kako æe naši pregovori sa Evropskom unijom o stabilizaciji i pridruživanju zavisiti od toga koliko æemo našu zemlju osloboditi od recidiva fašistièke i nacional-šovinistièke prošlosti.
Oko 250 Crnogoraca, uèesnika Bitke na Neretvi, u subotu je doputovalo u Jablanicu. Predsjednik SUBNOR-a Crne Gore 91-godišnji Andrija Nikoliæ podsjetio je na svoju ranjenièku golgotu u Jablanici 1943. godine.
“Ako je Jugoslavija razorena voljom hegemonista, ideje za koje smo se borili neæe nestati”, rekao je on.
Predsjednik Udruge antifašistièkih boraca iz Dubrovnika Marinko Vlašiæ rekao je kako mnogi pokušavaju da izbrišu dio naše antifašistièke historije, ali da je naš antifašizam neuništiv.
Naèelik Opæine Jablanica Salem Dediæ skrenuo je pažnju na dvije èinjenice: da Muzej Bitke na Neretvi i dalje posjeæuju turisti iz svih krajeva svijeta, ali da se o ovom historijskom mjestu brinu samo Opæina Jablanica i kolektiv Muzeja.
Titov portret u Pentagonu
Govoreæi o historijskoj ulozi mašala Tita, Miæo Rakiæ je kazao i ovo:
“Nije nimalo sluèajno da amerièki Pentagon do dana današnjeg u svojoj sveèaoj dvorani ima portret maršala Tita, koga Amerikanci visoko cijene kao veliku istorijsku liènost i kao saveznika u borbi protiv fašizma. Nije nimalo sluèajno da se naši obièni ljudi s nostalgijom sjeæaju Titovog vremena”.
Pisma iz Beograda i Londona
Na sveèanoj akademiji u Jablanici proèitana su i tri pisma podrške uèesnicima ovog skupa.
Pisma iz Beograda poslali su prof. dr. Radosav Ratkoviæ i jedan od partizanskih komandanata u legendarnoj bici na Neretvi Ljubo Babiæ. Iz Londona je podršku antifašistima uputio mostarski pjesnik Mišo Mariæ, koji u jednom dijelu svog toplog pisma kaže: “Roðeni moji, nosim vas u srcu kao svjetlost”.
1. Moze li se znati koje su to "srodne organizacije" 
2.Kakve veze ima "Agresija na BiH...." sa obiljezavnjem 63.godisnjice bitke na Neretvi
3. Kad vec pricamo o ovome, a spada u temu, svega ti da ne znas gdje je Zuka ?
|
|
| 08-03-2006 11:43 |
|
liberty
brato
Poruka: 645
Location: Washington
|
|
UNTERNEHMEN «WEISS»
ili
IV NEPRIJATELJSKA OFENZIVA
UVOD
Tijekom posljednjeg tromjeseèja 1942. godine Sile Osovine su dosegle, i prošle, svoj zenit. U Sovjetskom Savezu, Nijemci su dosegli Grozni i gotovo se doèepali naftnih polja, ali Crvena Armija ih je zaustavila nadohvat cilja. Svastika se vijorila nad Elbrusom, najvišim kavkaskim vrhom. Bogata Ukrajina bila je u njemaèkim rukama, a na obalama Volge odigravala se drama poznata kao Bitka za Staljingrad. U Africi, Rommel je pokušao održati svoj položaj nadomak Sueza, ali ga je Montgomeryjeva ofenziva odbacila natrag, u Libiju. Bitka za Atlantik bijesnila je svom žestinom od Murmanska do amerièke obale te daleko na jug, do Rta Dobre nade i Rta Horn, a bila je još daleko od završetka.
Krajem 1942. još je jedna kritièna toèka izniknula na zemljovidima Vrhovnog zapovjedništva Wehrmachta – Jugoslavija; toènije: Hrvatska, BiH i Crna Gora. Veæ je nekoliko veæih operacija protiv Titovih partizana propalo, a potencijalna opasnost od saveznièke invazije Balkana rasla je svakim kilometrom koje je Rommelova Afrièka armija prevalila u svom povlaèenju ka zapadu.
Sredinom 1942, tijekom osovinske ofenzive «Trio», Tito i Vrhovni štab odluèili su prebaciti težište operacija iz sjeverozapadne Crne Gore i istoène BiH u zapadne i sjeverozapadne krajeve BiH i susjedna hrvatska podruèja. Ta je odluka donesena nakon uništenja partizanskog pokreta u Srbiji, u jesen 1941. i nakon žestokih borbi u istoènoj Bosni. U crnogorskim brdima borba je bila besmislena, strateški gledano, tako da je jedini razuman potez bio penetracija podruèja od visoke strateške važnosti za neprijatelja.
Tijekom proboja na zapad Glavna Operativna Grupa (GOG) Vrhovnog štaba je na više mjesta minirala prugu Sarajevo-Mostar i raznijela 2 mosta, što je bitno otežalo njemaèku eksploataviju boksita iz tog podruèja. Pregaženo je i dvadesetak manjih neprijateljskih (uglavnom talijanskih i èetnièkih) ispostava.
Do konca srpnja osloboðena je cijela zapadna i sjeverozapadna Bosna i veæi dio zapadne Hercegovine, osim podruèja Kupresa, gdje je GOG pretrpjela teške gubitke od dijelova Crne Legije. Osloboðeni su i veliki dijelovi Banovine, Korduna i Like. Po neuspjehu kod Kupresa partizani se okrenuše ka Jajcu. Jajce je branilo 1.200 ustaša i domobrana, koji su podlegli nakon èetverodnevne borbe, izgubivši oko 440 ljudi. Èišæenje osloboðenog teritorija trajalo je do kraja rujna, a tada je došlo vrijeme za veliki test – napad na bihaæki garnizon. Bihaæ je branilo 9 bojni ustaša i domobrana, uz odgovarajuæu kolièinu topništva i teških strojnica. Èitava GOG poslana je u navalu na Bihaæ, a Vrhovni štab NOVH poslao je u pomoæ 3 hrvatske brigade. Bila je to, do tada, najveæa partizanska akcija. Bitka za Bihaæ trajala je od 1. do 4.10.1942, i bila je vrlo neizvjesna. Tijekom poèetnog napada dvije partizanske bojne ušle su relativno duboko u grad i izgubile vezu sa ostatkom snaga, koje su bile odbaèene. U iduæem napadu partizani su napali sa tri strane, sa konaènim ciljem povezivanja s opkoljenim bojnama. Nakon što im je to uspjelo endehazijska obrana se brzo raspala. Preostali ustaše i domobrani povukli su se na sjever i zapad, izgubivši oko 650 mrtvih, nestalih i ranjenih te 835 zarobljenih vojnika.
Po oslobaðanju Bihaæa završilo je stvaranje kompaktnog slobodnog teritorija od 50.000 km², što je više od površine, npr. Belgije. Sjajni uspjesi NOV i PO Jugoslavije te NOVH-a, doprinijeli su masovnom pridruživanju novih boraca. Tako su zapadnoj i sjeverozapadnoj BiH stvorene 4 nove brigade, a u Hrvatskoj 9 novih brigada, kao i zametak Ratne mornarice.
***
Krajem 1942. Hitler je u pismu general-pukovniku Alexanderu Loehru, zapovjedniku Grupe armija E, svoje planove za Balkan. Obavijestio ga je da æe bugarska okupaciona zona u Srbiji biti proširena što æe jednu njemaèku diviziju osloboditi za protupartizanska djelovanja. Bila je to elitna 7.SS brdska divizija «Prinz Eugen». Ta je postrojba bila sastavljena od volsdeutscherske populacije iz Banata, Baèke, Srijema, istoène Slavonije i Baranje. Znali su jezik i mentalitet protivnika, što ih je èinilo posebno opasnima za partizane. Hitler je pritisnuo i Talijane, koji su obeæali angažman svojih divizija u nadolazeæoj velikoj ofenzivi. U zakljuèku je napisao kako je primarni cilj uništenje partizana, a potom razoružanje i raspuštanje èetnièkih postrojbi. Hitler je, s pravom, mislio kako æe èetnici požuriti okrenuti novu stranicu u sluèaju saveznièkog napada na jadransku obalu. Nakon ispunjenja tih ciljeva veæina njemaèkih postrojbi koje operiraju u NDH bit æe prebaèena kao pojaèanje za Istoèni front.
Važna mjera bila je i poveæanje borbene spremnosti postrojbi NDH. Ustaše su bili dobri anti-gerilski borci, ali relativno malobrojni. Domobrani su bili, opæenito govoreæi, naoružani inferiornim oružjem, i voðeni slabo školovanim èasnicima. Bilo je i odliènih domobranskih postrojbi, ništa manje efikasnih od njemaèkih, ili ustaških. Takve su postrojbe tijekom 1942. prošle obuku u njemaèkom Reichu, opremljene su izvrsnim oružjem i formirane u 3 brdske brigade. Krajem 1942. sa obuke je u Hrvatsku pristigla i 369. (kroatische) «Teufel Division» pješaèka divizija Wehrmachta, sastavljena od hrvatske momèadi, doèasnika i mlaðih èasnika te njemaèkih viših èasnika.
Ovim je pojaèanjima Hitler odluèio konaèno uništiti NOB. Zahtjevao je ofenzivu «baš sad, usred zime» i želio je na Balkanu uspostaviti «mrtvaèki mir».
***
Kako bi proveli u djelo Hitlerove zapovjedi, njemaèki, talijanski i endehazijski zapovjednici konstruirali su plan za operaciju «Weiss» (bijeli). Operacija je bila podijeljena u 3 faze, koje su se uklapale jedna u drugu, a bile su nazvane «Weiss I», II i III.
Weiss I:
• uištenje partizana na zapadnom i sjeverozapadnom dijelu «Bihaæke Republike», u okolici Karlovca, Ogulina, Gospiæa, Knina, Bosanskog Petrovca, Prijedora i Gline;
• razoružanje i raspuštanje èetnièkih postrojbi u zapadnoj NDH;
Weiss II:
• u nastavku ofenzive valja uništiti partizane na istoènom podruèju «Bihaæke Republike», u podruèju omeðenom gradovima Drvar, Glamoè, Livno, Jajce i Kljuè;
Weiss III:
• raspuštanje èetnièkih postrojbi u istoènoj Hercegovini i Dalmaciji;
• raspuštanje èetnièkih postrojbi u Crnoj Gori.
Buduæi da NOV i PO Jugoslavije te NOVH nisu bili uništeni u skladu s planom, i buduæi da Talijani nisu istinski željeli raspuštanje èetnièkih jedinica, «Weiss III» je potpuno otpisan. Nepotpuni uspjeh, odnosno neuspjeh ranijih faza ofenzive doveli su do devijacije od poèetnog plana i ofenziva se pretvorila u 3 kljuène, velike bitke:
1. Bitku na Uni;
2. Bitku na Neretvi;
3. Bitku na Drini.
WEISS I
Bitka na Uni 20.1.1943 – 20.2.1943.
Osovina
Konaèni nacrt plana prve faze ofenzive utvrðen je u Zagrebu, tijekom sastanka generala Roatte i generala Loehra. Osnovna ideja bila je presjeæi slobodni teritorij duž osovine zapad-istok, a potom «proèešljati» sjevernu, odnosno južnu polovicu prepolovljenog slobodnog teritorija. Zamišljena osovina istok-zapad protezala se cestom Karlovac-Slunj-Bihaæ-Bosanski Petrovac-Kljuè. Zadatak udara tom prometnicom imali su motorizirani elementi 7.SS divizije sa zapada (od Karlovca), odnosno, motorizirani elementi 717. divizije sa istoka (od Sanskog Mosta). Prema planu te su se postrojbe imale povezati u zoni Vrtoèe drugog dana ofenzive.
Dispozicija snaga Osovine
Postrojbe angažirane u proboju i presijecanju fronte:
• 717. divizija trebala je prvo udariti na jug iz Sanskiog Mosta prema Kljuèu, a zatim nastaviti napredovanje na zapad prometnicom Kljuè-Bosanski Petrovac-Vrtoèe;
• 7. SS brdska divizija «Prinz Eugen» inicijalno je trebala napasti od Karlovca prema Veljunu, a potom nastaviti navalu prometnicom Veljun-Slunj-Bihaæ-Vrtoèe, dok je jedna regimenta divizije bila rasporeðena istoèno od Karlovca te je za zadatak imala prodor na jug prema Velikoj Kladuši, štiteæi lijevi bok glavnine divizije.
Prednji postavi tih dvaju divizija imali su se sresti u zoni Vrtoèe, drugog dana ofenzive.
Postrojbe angažirane u «èišæenju» terena:
• 369. (kroatische) divizija (na lijevom krilu 7.SS div.) ojaèana regimentom 187. prièuvne divizije i 3. domobranskim gorskim zdrugom, trebala je u napad krenuti sa linije Glina-Kostajnica;
• 714. divizija imala je krenuti u napad da linije Bosanski Novi – Sanski Most;
• 2. domobranski gorski zdrug (pod taktièkom kontrolom 717.div.) trebao je napasti južnom stranom puta Sanski Most-Bosanska Krupa;
• divizija «Lombardia» (na desnom krilu 7.SS div.) trebala je napasti od Ogulina prema Slunju, a zatim prema Bihaæu;
• divizija «Re» ojaèana s jednom ustaškom i dvjema domobranskim bojnama te bojnom divizije «Sassari», kreatala je sa linije Lovinac-Lièki Osik-Vrhovine i morala je koncentrièno nadirati ka Bihaæu;
• divizija «Sassari» kretala je sa linije Lovinac-Graèac i napadala ka sjeveru slijedeæi prometnicu Bruvno-Donji Lapac-Bihaæ;
• regimenta èetnika iz «Dinarske Divizije» i «leteæa brigada» hercegovaèkih èetnika imale su napasti iz zone Knina i kreèuæi se dolinom Une doæi do Kulen Vakufa, u uskoj taktièkoj suradnji sa divizijom «Sassari»;
• 12 eskadrila Reggia Aeronautica, Luftwaffe i Ratnog Zrakoplovstva NDH dodojeljeno je kao zraèna podrška.
Broj Nijemaca angažiranih u «Weiss I» iznosio je 44.000 Wehrmacht i Waffen-SS vojnika, uz 4.000 domobrana i 800 ustaša. Talijani su angažirali 21.500 vojnika, 2.500 èetnika, 2.000 domobrana i 1.000 ustaša.
Snage Osovine su u prvoj fazi ofenzive angažirale 75.000 vojnika.
NOVJ 1
Josip Broz «Tito», glavni zapovjednik snaga NOB-a, i njegov Vrhovni štab (VŠ) NOV i PO èuli su glasine o predstojeæoj ofenzivi tijekom prosinca 1942, ali bilo je premalo podataka na temelju kojih bi se donijeli bilo kakvi zakljuèci i/ili protumjere. U tim okolnostima VŠ je zakljuèio kako nema razloga u potpunosti zaustaviti ofenzivne operacije NOVJ. To je bila pogreška zahvaljujuæi kojoj se neke od postrojbi nisu nalazile na najboljim moguæim obrambenim položajima u trenutku poèetka ofenzive. Unatoè tome, partizanske jedinice su bile postavljene na svim «granicama» njihove «Republike» i kako god neprijatelj napao, morao je oèekivati borbu.
Dispozicija snaga NOVJ
I hrvatski korpus:
• 7. divizija (7, 8. i 16. brigada) i Banovinski partizanski odred držali su liniju Kostajnica-Sunja-Petrinja-Glina;
• 8. div. držala je front prema Karlovcu (5. brigada), Slunju (15. brigada), dok se 4. brigada nalazila na Žumberku, zajedno sa 13. proleterskom brigadom;
• Kordunaški partizanski odred branio je južni dio fronta prema Karlovcu i sjeverni dio fronta prema Ogulinu;
• Primorsko-goranska grupa brigada, 6. i 14. brigada, nalazila se u zoni Plaškog;
• 6. divizija ukopala se na liniji Èudin klanac-Graèac, a u njenom se sastavu borio i Lièki partizanski odred.
I bosanski korpus:
• 4. divizija (2. i 5. brigada) okupirala je teritorij Kozare, a 6. brigada je zatvarala pravac Sanski Most-Bosanska Krupa;
• 5. divizija (1, 4. i 7. brigada) nalazila se u široj okolici Sanskog Mosta, sa glavninom snaga na sjevernoj obali Sane;
• 8. brigada branila je pravac Bosanski Novi-Otoka;
• Kombinovana brigada ukopala se na putu Bosansko Grahovo-Knin.
Glavna Operativna Grupa (GOG) Vrhovnog štaba NOVJ:
• 1. proleterska divizija (3. proleterska, 3. krajiška i 3. sandžaèka brigada) nalazila se u zoni Prnjavor-Tesliæ-Banja Luka;
• 2. prolet. div. je sa 2. i 4. crnogorskom brigadom branila zonu Bosanskog Grahova, dok je 2. dalmatinska brigada branila potez Duvno-Imotski;
• 3. divizija (1. dalmatinska, 10. hercegovaèka i 5. crnogorska brigada) utaborila se nekoliko kilometara istoèno od Jajca;
• 9. dalmatinska div. (3, 4. i 5. dalmatinska brigada) okupljala se nekoliko kilometara jugoistoèno od Imotskog.
Sve postrojbe GOG-e nalazile su se van (istoèno i/ili jugoistoèno) zamišljenog osovinskog obruèa.
Ukupan broj vojnika NOVJ koji su direktno uèestvovali u «Weiss I» bio je izmeðu 22.000 i 23.000.
Tijek borbi
Osovinska ofenziva zapoèela je 20.1.1943. godine. Oèekivani proboj 7.SS, odnosno 717. divizije, nije uspio. Partizanske postrojbe su žestokim okršajima osovinsko napredovanje svele na puževu brzinu. Petog dana ofenzive èela 7.SS i 717. div., koje su se drugog dana napada trebale spojiti u zoni Vrtoèe, bila su udaljena èitavih 150 kilometara! Tijekom tih 5 dana 7.SS div. napredovala je do linije Slunj-Velika Kladuša. Nasuprot toj elitnoj njemaèkoj postrojbi stajala je 8. divizija i elementi 6. primorsko-goranske brigade. Posebno teška borba, s relativno ozbiljnim gubicima na obje strane, razvila se u blizini Veljuna.
Na istoènom dijelu bojišta 717. div. je forsirala Sanu kod Vrhopolja, ali je potom bila usporena žilavom obranom 5. divizije.
Drugi domobranski gorski zdrug je pretrpio ozbiljne gubitke u sukobu s postrojbama 6. brigade, u okolici Djedovaèe i Brajiæa Tavana te je bio prisiljen povuæi se u Sanski Most. Jedna od bojni 2. domobranskog gorskog zdruga zamalo je uništena u žustrim napadima i protunapadima u okolici Kamengrada, ali i partizani su pretrpjeli ozbiljne gubitke.
Na podruèju izmeðu 7.SS i 717. div. je sa sjevera nastupla 369. divizija. Ova je postrojba ostvarila poèetni uspjeh na lijevom krilo svojeg rasporeda, gdje je doprla do puta Kostajnica-Bosanski Novi. Tijekom te navale jedna od bojni 7. divizije pretrpjela je teške gubitke. Ðavolja divizija pokušala je kapitalizirati poèetni uspjeh navalom na istoèni bok 7. divizije, ali taj pothvat je brzo zamro u žestokim okršajima s nepopustljivim partizanima. Banovinski partizanski odred i 7. divizija èak su uspjeli opkoliti jednu bojnu 369. div., ali Nijemci su reagirali promptno jakim zraèno-oklopnim napadom i oslobodili svoje opkoljene drugove. Ta se bitka vodila na Baltiæa brdu, blizu Balinaca.
Njemaèka 714. div. uspjela je prvih dana osvojiti nešto terena, ali je odbaèena na poèetne pozicije tijekom partizanske protunavale sa podruèja Kozare.
Tijekom prvih 5 dana ofenzive talijanska divizija "Lombardia" dosegla je liniju Tounjski Tržiæ-Toboliæ-Plaški.
Divizija "Re" je napredovala do linije Èudin klanac-Èardak-Klanac Ploèe, gdje je zaustavljena oštrim otporom 6. divizije NOVJ.
Divizija "Sassari" je u prvih 5 dana napredovala samo 2 kilometra!
Bitka se pretvorila u frontalne okršaje s jedinicama NOVJ, što nije bilo planirano. Osovinske postrojbe su pokušavale izvesti veliki obuhvatni manevar, ali je put prema jugoistoku i dalje bio širom otvoren, s obzirom na to da 7.SS i 717. div. nisu bile ni blizu povezivanja.
Tijekom 26.1.1943. 7.SS div. je napokon poluèila napredak. Esesovci su pregazili partizanske položaje kod Rakovice i potukle dijelove 8. divizije u blizini Vaganca. Potom su Nijemci pregazili Koranu, probili se do Drežnik Grada i direktno ugrozili Bihaæ. Protiv sebe su još uvijek imali partizanske snage sastavljene od 8. divizije i Kordunaškog partizanskog odreda.
Na svom putu prema Bihaæu 369. div. je 26.1.1943. dosegla jako branjenu poziciju u Brezovom Polju te je tamo zadržana iduæa 2 dana u oštrim okršajima.
Šesta brigada je u blizini Eminovaca izvršila protunapad i odbacila 2. domobranski gorski zdrug, koji se probijao od Sanskog Mosta ka zapadu. Istovremeno, 717. div. je polako napredovala u smjeru jug-jugoistok, od Sanskog Mosta prema Kljuèu.
Talijanske divizije "Re" i "Sassari" su polako nastupale protiv tvrdoglave obrane 6. divizije.
Teško pritisnut i odluèan u neprihvaæanju frontalne bitke velikih razmjera, Tito odluèuje povesti GOG, 7. i 9. diviziju u proboj prema dolini Neretve, istoènoj Hercegovini i sjeverozapadnoj Crnoj Gori. Tim se postrojbama kasnije trebala prikljuèiti i 6. krajiška brigada. Kako bi stvorili uvjete za prijelaz Neretve partizani su prvo trebali poraziti neprijatelje u trokutu Mostar-Prozor-Ivan Sedlo.
Zadatak osvajanja uporišta izmeðu Konjica i Ivan Sedla pao je na leða 1. proleterske divizije. Po završetku tog zadatke Divizija je trebala u Ivan Sedlu postaviti defenzivni front protiv Sarajeva i na taj naèin štititi lijevi (sjeverni) bok GOG-e.
Druga proleterska divizija dobila je u zadatak zaštitu desnog (južnog) krila. Kako bi obavila ovu zadaæu Divizija je morala postaviti obrambeni front izmeðu Jablanice i Mostara.
Osiguranje putova preko Neretve zapalo je 3. proletersku diviziju. Ta je postrojba morala osvojiti Prozor, Ramu, Ostrožac i Konjic, a potom organizirati mostobran na istoènoj obali Neretve.
Sedma divizija je osiguravala zaštitnicu cijeloj grupaciji, a bilo je zamišljeno da se ta postrojba povlaèi putem Bihaæ-Bosanski Petrovac-Drvar-Glamoè-Prozor.
Dodatnu zaštitu južnog krila i zaleða pružala je 9. dalmatinska divizija koja je iz Imotskog trebala slijediti GOG.
Unatoè tvrdnjama jugoslavenskih povjesnièara, ovaj je pokret bio prije bijeg nego ofenziva, ali sadržavao je i ofenzivne elemente. Kako to objasniti? Tito i VŠ su znali da NOVJ ne smije prihvatiti odluènu bitku kojoj se Osovina nadala. Znali su da bi to bio kraj NOVJ i NOB te je zato i napušten osloboðen teritorij "Bihaæke Republike". Osim toga, prodor preko Neretve je bio prvi korak Titovog dugoroènog plana za prenošenje žarišta borbi u Srbiju, kako bi NOVJ bila u stanju povezati se s južnim krilom Crvene armije, kad ova doðe do Balkana.
Plan se veæ poèeo odvijati kad je VŠ saznao da je Glavna bolnica otkrivena i ugrožena od Talijana i èetnika. Tito se savjetovao sa zapovjednikom IV Operativne zone, Vickom Krstuloviæem, o moguænosti sakrivanja ranjenika na Velebitu. Krstuloviæ je tu moguænost odbacio, argumentirajuæi svoje stajalište nedostatnim vremenom za takav podvig - pogotovo uzme li se u obzir da su izviðaèki avioni svakodnevno nadlijetali Glavnu bolnicu. U svjetlu tih èinjenica Tito je odluèio povesti transport Glavne bolnice sa sobom, u proboj preko Neretve. Zapovjedio je spašavanje ranjenika "po svaku cijenu" - to je bila jedna od najhumanijih odluka ikad donesena od nekog vojnog zapovjednika. Glavna bolnica je trebala slijediti GOG, koja je imala držati put preko Neretve otvorenim dok svi ranjenici i tifusari ne prijeðu rijeku. Naravno, zahvaljujuæi toj odluci partizanske postrojbe su izgubile dosta od svoje poznate pokretljivosti...
Kako bi olakšali posao GOG-e I hrvatski i I bosanski korpus dobili su zapovjed za nastavak borbe u neprijateljevoj pozadini s glavnim ciljem zatvaranja putova na Grmaè, kao i ceste Bihaæ-Bosanski Petrovac-Drvar.
Sedma SS divizija ušla je u napušteni Bihaæ 29.1.1943. Unatoè tome, Nijemci i dalje nisu bili u stanju presjeæi partizanski teritorij duž osnovice istok-zapad. Napredovanje Osovine bilo je obilježeno direktnim udarima na partizanske položaje, na podruèju ugrubo definiranom polukrugom Kljuè-Sanski Most-Bosanska Krupa-Bihaæ-Korenica-Buniæ-Ploèa-Mazin.
Izmeðu 7.SS divizije, sukobljene sa 7. divizijom, i 717. divizije, sukobljene s 5. divizijom, još uvijek je zjapilo 70 kilometara slobodnog prostora. Jedna regimenta 7.SS div. (ojaèana s 4 trofejna francuska tenka tipa Hotchkiss 39) pokušala je prodor od Bihaæa prema Donjem Lapcu zbog povezivanja s Talijanima koji su tamo zapeli. Taj je pokušaj sprijeèen na Drenovaèi gdje je 5. brigada 8. divizije postavila zasjedu i u protunavali odbacila Nijemce. Tom je prilikom onesposobljen i zarobljen jedan od njemaèkih tenkova, koji je ostao u partizanskoj službi sve do kraja rata.
--------------------------------------------------------------------------------------
___________________________________________________________________
Prosla recesija.
|
|
| 01-29-2007 03:01 |
|
liberty
brato
Poruka: 645
Location: Washington
|
|
General Luetters je bio uvjeren da æe se partizani na Grmeèu odluèno braniti te je u koncentrièni napad na tu planinu bacio 7.SS i 717. diviziju. Te su se postrojbe konaèno susrele kod Bosanskog Petrovca, 8.2.1943, 18 dana kasnije nego što je bilo predviðeno poèetnim planom. Sedma i 5. divizija NOVJ povukle su se na jug s namjerom blokiranja puta Bosanski Petrovac-Drvar, nakon što su pretrpjele osjetne gubitke u okršajima kod Benkovca, Ripaèkog Tesnaca i Ramiæa.
Zahvaljujuæi teško izborenom njemaèko-endehazijskom uspjehu na sjeveru postrojbe NOVJ koje su uspješno zadržavale Talijane i èetnike na južnom dijelu bojišta bile su prisiljene na povlaèenje. Talijani su napredovali do Lièkog Petrovog Sela, Krbavskog polja i Korenièke kotline. Divizija "Sassari" se probila do Gornjeg Lapca, ali je odbaèena pod silovitim protuudarima I hrvatskog korpusa (1, 5, 9. i 15. brigade) u borbama kod Zuleševice. Divizija je odstupila u Graèac, a odatle dalje prema Kninu. Èetnièke brigade koje su nastupale na desnom krilu divizije "Sassari" kroz dolinu Une, morale su, takoðer, odstupiti nakon talijanskog poraza. Talijani nisu prodrli u dubinu partizanskog teritorija, tako da su Plješivica i prsten sela od Drenovaèe do Gornjeg Lapca ostali slobodni te su poslužili kao okupljalište iscrpljenog I hrvatskog korpusa.
Operacija "Weiss I" je završila...
WEISS II
Bitka na Neretvi 9.2. – 31.3.1943.
NOVJ napada
Još za vrijeme trajanja Bitke na Uni, 6.2.1943., GOG, 7. i 9. divizija zapoèeli su svoj pokret ka dolini Neretve. Druga proleterska divizija i 4. dalmatinska brigada zauzele su Posušje istog dana, a veæ slijedeæeg dana Imotski. Ista grupacija je nastavila kretanje prema Neretvi, nailazeæi usputno na sporadièan otpor, na koju je izbila 16.2.1943. na potezu Drežnica – Grabovica. Postrojbe 2. proleterske div. i 2. dalmatinske brigade su zauzele obrambene položaje prema Mostaru, dok je 4. dalmatinska brigada krenula zapadnom obalom na sjever – prema Jablanici, koja je osvojena22.2.1943.
Postrojbe 3. proleterske div. zauzele su Prozor nakon dvodnevne borbe s divizijom «Murge». Dan kasnije osvojen je Ostrožac, a Rama je pala 20.2.1943.
Prva proleterska brigada 1. proleterske div. zauzela je Ivan Sedlo 18.2.1943. dok je ostatak divizije oèistio sva neprijateljska uporišta izmeðu Ivan Sedla i Konjica. Jedini solidan kolni put vodio je kroz Konjic te je planirano poslati transport Glavne bolnice kroz taj grad. U Konjicu su partizani naišli na žilav otpor njemaèke posade te su uspjeli zauzeti samo dio grada na zapadnoj strani Neretve. Svi pokušaji osvajanja mosta bili su ugušeni u krvi.
U koordiniranom udaru prema Neretvi divizija «Murge» je izgubila jednu kompletnu regimentu, dok je druga regimenta rastjerana te je «Murge» prestala funkcionirati kao divizija. Partizani su zarobili 12 tenkova, 36 topova, stotine automata i preko tisuæu pušaka. Put preko Neretve bio je faktièki otvoren, ali trebalo je prièekati bolnièki transport koji je tek 19. uveèer napustio Duvanjsko polje i krenuo ka Prozorskoj kotlini.
Za to vrijeme nastavljale su se borbe na sjevernom dijelu bojišta. Prvi hrvatski korpus je pod silinom napada izgubio dodir sa I bosanskim korpusom te se izvukao prema Plješivici kako bi se pregrupirao i nastavio borbu. Prvi bosanski korpus je zatvarao sve putove prema jugu okupirajuæi liniju Bosansko Grahovo-Kljuè-Jajce. Sedma divizija je do sredine veljaèe zatvarala put Bosanski Petrovac-Drvar, a tad je povuèena na gornji tok Vrbasa gdje je 21.2.1943. uspostavila dodir sa 1. proleterskom divizijom (3. krajiška brigada). Te su postrojbe blokirale put Bugojno-Gornji Vakuf.
Deveta dalmatinska divizija štitila je komunikaciju Livno-Duvno-Prozor sa južne strane, okupiravši obrambene položaje oko Ljubuškog i Širokog Brijega.
Osovinske protumjere
General Lueters je 12.2.1943. izdao zapovijed za poèetak operacije «Weiss II». Planirano je da 7.SS, 369, 717. i 714. divizija poèiste podruèje definirano toponimima Bosanski Petrovac-Bosansko Grahovo-Livno-Jajce-kljuè. Nijemci su još uvijek bili skloni precjenjivanju vrijednosti slobodnog teritorija za partizane, i još uvijek su oèekivali odluèan otpor i priliku za odluèujuæu bitku.
Kao pomoæ njemaèkom napadu Lueters je na jugu angažirao talijansku diviziju «Bergamo», ojaèanu bojnom ustaša. Te su postrojbe trebale od Sinja nadirati prema Livnu, odnosno, od Drniša ka Vrlici.
Dvije èetnièke birgade iz «Weiss I» dobile su zadatak èišæenja terena sjeverno od Knina.
Operacija je, prema planu, trebala trajati 25.2.-20.3.1943.
***
Munjeviti partizanski napad na Neretvu je uspanièio Talijane. Postrojbe talijanskog 6. korpusa, sa glavnom bazom u Mostaru, napustile su sva manja uporišta oko Širokog Brijega, onemoguæujuæi njemaèku eksploataciju boksita u tom podruèju. Pozvali su i D. Mihailoviæa zapovjedivši mu da prikupi svoj «udarni èetnièki korpus». Oko 7.000 èetnika okupljalo se istoèno od Neretve, dok su njihove isturene ispostave žurile prema rijeci.
U svrhu ponovne uspostave eksploatacije boksita Lueters je poslao 718. div. sa ustaškom borbenom grupom «Bugojno» (oko 1.000 ljudi) i dijelovima 2. domobran. gorskog zdruga prema Mostaru. Jedan dio 718. div. i grupa «Bugojno» kretao se cestom Bugojno-Prozor-Rama, a drugi dio divizije i elementi 2. domobranskog gorskog zdruga (Kampfgruppe «Anacker») napredovao je putem Sarajevo – Konjic.
Talijani su iz Mostara poslali kombinirane èetnièko-talijanske kolone zapadnom obalom Neretve te jednu èetnièku borbenu grupu istoènom obalom. Te su se snage s Nijemcima trebale povezati u Jablanici te zatvoriti okruženje.
Zapravo je ofenziva «Weiss II» sadržavala dvije razlièite operacije:
1. napad prema Livnu, a izvodile su ga slijedeæe postrojbe:
• 7.SS divizija;
• 369. divizija;
• 717. divizija;
• divizija «Bergamo»;
• dvije èetnièke «leteæe brigade».
2. koncentrièno napredovanje prema trokutu Konjic-Jablanica-Prozor, a izvodile su ga slijedeæe postrojbe:
• 718. divizija;
• 2. domobranski gorski zdrug;
• ustaška bojna grupa «Bugojno»
• èetnièki «udarni korpus»;
• talijanski 6. korpus.
Operacije na okuci Neretve
Zapadna grupa 718. divizije i 2. domobranski gorski zdrug zapoèeli su napad na Gornji Vakuf 21.2.1943. Do veèeri 23. gradiæ je bio pod osovinskom kontrolom i grupacija je nastavila napredovati ka jugu – na Prozor. Izmeðu G. Vakufa i Prozora put su zatvorile 7. divizija i 3. krajiška brigada. Buduæi da se njemaèko-domobranska grupacija nije uspijevala probiti, kao pojaèanje je u G. Vakuf poslana i glavnina 717. divizije. Nastupilo je svojevrsno èetverodnevno primirje, koliko je trebalo 717. diviziji da se okupi na danom sektoru. Osovinske snage su obnovile napredovanje prema G. Vakufu 27.2.1943.
Njemaèki napad na Livno bio je izdvajanjem 717. div. oslabljen za 30% te je sva težina zadatka pala na 369. i 7.SS diviziju. Talijansko-èetnièke postrojbe su, ionako, služile samo kao podrška i Nijemci nisu oèekivali njihov doprinos u veæem obujmu.
Partizani su èetverodnevno zatišje na gornjovakufskom bojištu iskoristili za novi pokušaj osvajanja Konjica. Tijekom noæi 19./20.1943. Prva proleterska brigada je uspjela zauzeti most i prebaciti dvije satnije na istoènu obalu, ali 5. crnogorska brigada je zakasnila sa svojom navalom na istoèni dio grada te su prebaèene satnije pretrpjele znatne gubitke i bile prisiljene na povlaèenje. Po ovom neuspjehu 1. proleterskoj brigadi je zapovjeðeno da zauzme položaj u Ivan Sedlu i da se poveže s 3. sandžaèkom brigadom. To je bilo u posljednjem trenutku jer je 21.2.1943. KG «Anacker» sa sjevera udarila na partizansku obranu Ivan Sedla. Nakon jednodnevne borbe partizani su izbaèeni iz svojih rovova te su Nijemci i ustaše zauzeli grad. Još istog dana, odmah po konsolidiranju linija, KG «Anacker» je nastavila napredovati prema Konjicu, izbaciti partizane iz zapadnog dijela grada i organizirati obrambeni parametar.
Ti su njemaèki uspjesi doveli partizane u neugodan položaj. Neprijatelji su nadirali sa sjevera, zapada i juga, a èetnici su mogli svakog èasa zatvoriti prijelaze preko Neretve. Kako bi popravili položaj partizani su izvršili kontraudar na Konjic, izolirali taj garnizon te ga zaobišli sa zapada i nastavili prema Ivan Sedlu. Grupa «Anacker» je zaustavila partizanski kontranapad južno od Ivan Sedla te je pokušala obnoviti svoje napredovanje. Postrojbe NOVJ su zadržavale Nijemce do 27.2.1943. kad su bile prisiljene zapoèeti polagano odstupanje.
___________________________________________________________________
Prosla recesija.
|
|
| 01-29-2007 03:03 |
|
liberty
brato
Poruka: 645
Location: Washington
|
|
Osovinske snage su 27.2.1943. obnovile navalu na potezu Gornji Vakuf – Prozor. Branioci su odbaèeni silovitim udarom te je bio izgledan i pad Prozora, što bi znaèilo zatvaranje odstupnice Glavnoj bolnici i smrt 4.000 ranjenika i tifusara. Kako bi otklonio tu opasnost Tito je poslao 1. i 2. (bez 2. dalmatinske brigade) proletersku diviziju u kontraudar.
Osim toga, zapovjedio je rušenje svih mostova na Neretvi iz dva razloga:
1. spreèavanje èetnièkog udara sa istoène obale Neretve;
2. dovoðenje Nijemaca u zabludu o pravim namjerama NOVJ.
Drugi ožujka su Nijemci krenuli u konaèni napad na partizanske položaje sjeverno od G. Vakufa, u Viliæa Gumnu. Istovremeno, u borbu se ukljuèila i 4. proleterska brigada, koja je napadaèe odbacila natrag na greben Raduša Planine.
Sveopæi kontranapad postrojbi NOVJ na gornjovakufskom bojištu zapoèeo je 3.3.1943., a izvodilo ga je 9 brigada GOG-e. Partizani su pokušali obuhvatiti njemaèka krila, ali neuspješno jer su Nijemci odstupili ne dopustivši partizanima zaobilaženje njihove glavnine. Borbe su se vodile do 5.3., kad su Nijemci odbaèeni na pola puta izmeðu Bugojna i G. Vakufa. Iako operativni plan (opkoljavanje njemaèko-ustaških postrojbi) nije uspio, neprijatelj je bio odbaèen, a put kroz Prozor osiguran. Osim toga, taj je kontranapad, kombiniran s rušenjem mostova, u potpunosti zavarao Nijemce koji su zakljuèili da se Tito pokušava vratiti na sjeverozapad kako bi se povezao sa I bosanskim i I hrvatskim korpusom, koji su nastavili borbu u pozadini njemaèkog napredovanja.
Njemaèka navala na Livno zapoèela je 25.2.1943. Obrana I bosanskog korpusa je bila brzo pregažena te su Nijemci ušli u Livno 5.3.1943. Istog je dana general Loehr zakljuèio da je težište borbi u dolini Neretve i da se Tito ne pokušava vratiti u SZ Bosnu, odnosno Hrvatsku. Do tog je zakljuèka došao nakon poraza kod Viliæa Gumna. Kako bi ispravili grešku Nijemci su odluèili 7.SS div. poslati prema Mostaru, a 369. div. prema Prozoru. Ispravno su zakljuèili da æe ubacivanje tih dviju izvrsnih postrojbi promijeniti tijek bitke u njihovu korist. Odjednom, probleme su poèeli stvarati njihovi saveznici Talijani. Oni su poèeli protestirati zbog pokreta 7.SS i 369. div. te su im uskratili dozvolu za ulazak u podruèje bogato boksitom – koje se nalazilo u talijanskoj okupacijskoj zoni. Nijemci su potrošili 5 dana na sklapanje sporazuma s Talijanima, a još su bila potrebna 4 dana da se divizije okupe i pokrenu, tako da su najbolje njemaèke divizije na zapadnom Balkanu zakasnile na obraèun s NOVJ u dolini Neretve.
Proboj u istoènu Hercegovinu
Po uspješnom kontranapadu na G. Vakuf partizani su morali pristupiti forsiranju Neretve. Zapovijed je izdana 5.3.1943., a operativni zadaci su bili razdijeljeni sa sljedeæi naèin:
1. 2. proleterska divizija:
• prijeæi rijeku zahvaljujuæi improviziranom mostu kod Jablanice;
• uništiti èetnike na okuci rijeke;
• napredovati putem Borci-Èièevo-Kalinovik.
2. 3. proleterska divizija:
• napasti 718. diviziju i odbaciti ju prema Konjicu;
• forsirati rijeku kod Ostrožca;
• osigurati lijevo krilo protiv garnizona u Konjicu.
3. 7. banovinska i 9. dalmatinska divizija:
• osigurati lijevo (južno) krilo.
4. 1. proleterska divizija:
• organizirati zalaznicu i povlaèiti se putem Gornji Vakuf-Prozor-Jablanica.
Druga dalmatinska brigada je bila prva postrojba koja je prešla Neretvu u noæi 6./7.3.1943. Bombaši dobrovoljci su se neprimijeæeni privukli èetnièkom osiguranju i u ranu zoru ga izbrisali s lica zemlje. Druga dalmatinska brigada je krenula prema istoku, razbijajuæi èetnièke postave kako je na njih nailazila.
Na zapadnoj obali partizanski front se «urušavao», sukladno planu. Sve su postrojbe prelazile rijeku i zauzimale svoje mjesto u marševskom poretku, štiteæi transport Glavne bolnice. Zadnja postrojba koja je prešla Neretvu 15.3.1943. bila je 3. krajiška brigada. Do tog su datuma postrojbe 2. proleterske divizije veæ doprle do Èièeva.
Izmeðu Èièeva i Kalinovika èetnici su držali svoje najbolje postrojbe spremni da se «napokon obraèunaju s tim komunistièkim vragovima». Drugoj proleterskoj diviziji pridružena je i 1. proleterska brigada i te su postrojbe hametice potukle èetnièki «udarni korpus». Nakon tog poraza èetnici postaju irelevantni u vojnièkom smislu. Po dolasku na Neretvu Nijemci su zakljuèili da je operacija «Weiss» okonèana, više-manje neuspješno.
Tijekom gotovo dvomjeseènih borbi partizani su pretrpjeli gubitke od oko 7.000 - 8.000 poginulih, nestalih i ranjenih te oko 2.000 zarobljenih vojnika.
Nijemci su izgubili 514 poginulih, 1214 ranjenih i 158 nestalih vojnika. Domobrani i ustaše su pretrpjeli gubitke od 126 poginulih, 258 ranjenih i 218 nestalih. Talijanski gubici su iznosili 1.605 poginulih, 983 zarobljenih, a 259 regimenta div. "Murge" bila je u potpunosti uništena. Èetnièki gubici procjenjuju se na 2.000 – 3.000 ljudi. Total osovinskih gubitaka iznosi 6.500-7.500 ljudi.
--------------------------------------------------------------------------------------
1 - partizanske postrojbe dobile su naziv NOVJ (Narodno oslobodilaèka vojska Jugoslavije) potkraj operacije "Weiss", ali veæi dio te ofenzive još su uvijek bile okupljene pod nazivom NOV i PO (Narodno oslobodilaèka vojska i Partizanski odredi) Jugoslavije, ja sam izabrao koristiti naziv NOVJ, za što, kako je navedeno, postoji povijesna argumentacija
___________________________________________________________________
Prosla recesija.
|
|
| 01-29-2007 03:05 |
|
|
|
  |
|
